Poslovni broj: 7 Kž-566/2021-3

 

Poslovni broj: 7 Kž-566/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Mirjane Rigljan i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. V., zbog kaznenog djela bludne radnje iz čl. 155. st. 1. u vezi sa čl. 152. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Požegi broj: K-9/2021 od 30. ožujka 2021., a objavljene 1. travnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

              I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog D. V., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeni D. V. zbog kaznenog djela bludnih radnji iz čl. 155. st. 1. KZ/11, zbog kojih je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, prihvaćajući po prvostupanjskom sudu utvrđenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljeniku se izriče uvjetna osuda na način da se određuje da se kazna zatvora u trajanju jedne godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik kroz vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

              II. U ostalom dijelu žalba okrivljenika odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Požegi broj: K-9/2021 od 30. ožujka 2021., a objavljene 1. travnja 2021., okrivljeni D. V. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela bludne radnje iz čl. iz čl. 155. st. 1. u vezi sa čl. 152. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa se temeljem čl. 155. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

 

2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeniku se nalaže naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.504,00 kuna, koji se odnosi na vještačenje po vještaku psihijatru dr. D. M., te je dužan na ime paušala uplatiti u korist Državnog proračuna RH iznos od 1.000,00 kn.       

 

3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio okrivljeni D. V. po branitelju I. D., odvjetniku iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ali pred drugog suca, podredno da se pobijana presuda preinači i okrivljenika oslobodi od kaznene odgovornosti.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

6. Žalba okrivljenika je djelomično osnovana.

 

              U odnosu na žalbu okrivljenika, osim zbog odluke o kazni

 

7. Nije u pravu žalitelj, tj. okrivljeni D. V. kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a koju povredu vidi u tome što je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, te nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji bi ukazivali na krivnju okrivljenika, a oni koji su navedeni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

 

7.1. Suprotno navedenim tvrdnjama izreka pobijane presude je razumljiva, nije proturječna niti sama sebi niti razlozima presude, a u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ti razlozi su jasni i neproturječni, pa se pobijana presuda može ispitati.

 

7.2. Naime, tvrdnje žalitelja da činjenični opis u vezi počinjenog kaznenog djela je po stavu žalitelja konfuzan, nerazumljiv i proturječan dokazima u ovom postupku je netočan i predstavlja subjektivan stav žalitelja koji ničim nije potkrijepljen.

 

7.3. Također suprotno navodima žalitelja činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani su na ocjeni izvedenih dokaza, logični su, pravilni i zakoniti, pa je samim time i činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

 

7.4. Prigovarajući utvrđenom činjeničnom stanju žalitelj prigovara, između ostalog, tvrdeći da je pobijana presuda zasnovana na ocjeni isključivo i samo na iskazu oštećene I. V. i njezine sestre, a ista (misleći na sestru), po tvrdnjama žalitelja, nije vidjela ništa od samog događaja.

 

7.5. Međutim, suprotno navedenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je detaljno obrazložio, te po stavu ovog drugostupanjskog suda također pravilno zaključio da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo na način kako ga se tereti. Ocjenjujući iskaz oštećenice u ovom postupku i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je oštećena I. V. opisala događaj onako kako ga se sjeća, te da s obzirom na sve okolnosti događaja, njezin iskaz nije doveden u pitanje i pravilno je od strane prvostupanjskog suda prihvaćen kao vjerodostojan. S obzirom na navedeno, te uzimajući u obzir da je sestra oštećenice opisala stanje oštećenice kada se vratila od mjesta gdje se, kako je kasnije utvrđeno, odvijao inkriminirani događaj, te je ista navela da je oštećenica bilo vidno uznemirena, da je plakala, pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je između oštećenice i okrivljenika došlo do događaja koji je kasnije okvalificiran kao bludne radnje, a kako ga je opisala oštećena I. V.

 

7.6. Naime, kazneno djelo bludne radnje su spolna ponašanja, prema usvojenim društvenim gledanjima predstavljaju grubo zadiranje u seksualnost, te povređivanje stida i morala u namjeri da se pobudi ili zadovolji vlastita ili tuđa pohota, dakle, radi se o kombinaciji objektivne i subjektivne komponente.

 

7.7. Uzimajući  u obzir naprijed navedeno, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je okrivljenik počinio navedeno kazneno djelo, tj. da je kritičnoga dana 7. kolovoza 2018., oko 15,30 sati u B., u voćnjaku njegovog sina J. V., u alkoholiziranom stanju, kada je I. V. u pauzi razvrstavanja šljiva otišla po mineralnu vodu u automobil, otvorivši desna zadnja vrata nagnula se u automobil kako bi dohvatila mineralnu vodu, u nakani da zadovolji vlastitu pohotu, prišao joj s leđa te ju objema rukama uhvatio oko struka i vukao prema van, a kada je I. V. zakoračila unazad iz automobila i rekla da ju pusti te čučnula kako bi se zaštitila od daljnjeg nasrtanja i tako mu pružila otpor, sagnuvši se iznad nje, desnom ju rukom snažno držao za struk, a lijevom rukom ju dirao po grudima, pa kada se oštećenica uspjela otrgnuti i ustati, uhvatio ju za ruku i rekao "Ajde malo što biti falilo?".

 

7.8. Navedenim postupanjem, kao što je već i rečeno, pravilno je utvrđeno da se radi o kaznenom djelu protiv spolne slobode, bludne radnje, iz čl. 155. st. 1. KZ/11, jer je okrivljenik u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona počinio radnje, tj. stavio ruku oko struka oštećenice, a lijevom rukom ju dirao po grudima, te kada se oštećenica pokušala otrgnuti verbalno naveo da joj ništa ne bi falilo, što znači da je u konkretnom slučaju, iako mu je oštećenica jasno davala do znanja kako ne želi ovakvo ponašanje okrivljenika, nastavio s protupravnim postupanjem, a koji postupci okrivljenika su kod iste izazvali osjećaj srama i nelagode, a što predstavlja inkriminirano postupanje za koje se tereti.

 

7.8. Stoga ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj isti poriče učin terećenog mu kaznenog djela, smatrajući takvu obranu usmjerenu na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

 

8. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti vezane za navedeno kazneno djelo i postupanja okrivljenika je pravilno utvrdio, odnosno zaključio da je isti počinio djelo za koje se tereti, na način kako je to navedeno. Pri tome je pravilno zaključeno da su neprihvatljivi navodi okrivljenika kojim isti negira počinjenje navedenog djela u svojoj obrani, jer iz iskaza oštećenice kao i njezine sestre koja je uvjerljivo opisala stanje u kojem se nalazila oštećenica, jer nije prisustvovala samom događaju, pravilno je zaključeno da je okrivljenik počinio djelo na način kako ga se tereti.

 

8.1. Na navode žalitelja da je povrijeđen kazneni zakon jer da bi se radilo o kaznenom djelu bludnih radnji bitno je utvrditi postojanje grubog zadiranja u seksualnost i povređivanje stida žrtve, a koje činjenice u ovom postupku nisu utvrđene, valja reći da suprotno tim tvrdnjama je prvostupanjski sud utvrdio sve elemente bitne za utvrđivanje postojanja protupravnog inkriminiranog postupanja, a koje predstavlja obilježja kaznenog djela bludnih radnji. Naime, točno je da, a kao što je prije već rečeno, kazneno djelo bludne radnje su spolna ponašanja koja predstavljaju grubo zadiranje u seksualnost, te povređivanje stida i morala u namjeri da se pobudi ili zadovolji vlastita ili tuđa pohota, te da se radi o kombinaciji objektivne i subjektivne komponente, i po stavu ovog drugostupanjskog suda postupanje okrivljenika na način da oštećenicu najprije s leđa obujmi rukama oko struka i vuče prema van, a kasnije kada je ista po izlasku iz automobila čučnula kako bi se zaštitila od daljnjeg nasrtaja i tako mu pružila otpor, sagnuvši se okrivljenik ju desnom rukom snažno držao za struk, a lijevom rukom dirao po grudima, predstavlja grubo zadiranje u seksualnost, te povređivanja stida i morala osobe prema kojoj se tako postupa. Stoga su neosnovani navedeni prigovori žalitelja.

 

9. Kako je, dakle, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je dokazano da je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo bludnih radnji iz čl. 155. st. 1. KZ/11 na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, to se u radnjama istog stječu obilježja, kako subjektivna tako i objektivna tog kaznenog djela, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

 

              U odnosu na odluku o kazni

 

10. Međutim, u pravu je okrivljenik kada navodi da je prvostupanjski sud, nakon što ga je pravilno proglasio krivim za terećeno mu kazneno djelo, istom izrekao prestrogu kaznu.

 

10.1. Naime, odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. 

 

10.2. Odlučujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir  okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije ovdje inkriminiranog postupanja, te njegove imovinske prilike i ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju ovdje konkretnog kaznenog djela.

 

10.3. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o kazni okrivljeniku kao olakotno cijenio činjenicu da je isti neosuđivana osoba, a kao otegotnu okolnost cijenio je nesrazmjer između dobi okrivljenika i oštećenice, te posljedice, odnosno traume, koje su kod oštećenice ostale vezane za ovdje inkriminirano postupanje.

 

10.4. Imajući u vidu izložene, kako olakotne tako i otegotne okolnosti, kao i navode istaknute u žalbi, a koja se prvenstveno odnosi na, između ostalog, okolnost da je sud u ovdje konkretnom slučaju izrekao drakonsku kaznu ne vodeći računa o narušenom zdravstvenom stanju okrivljenika, kao i okolnosti da je u ovdje konkretnom slučaju izrečena maksimalno predviđena kazna, valja reći da je i ovaj drugostupanjski sud razmotrio sve okolnosti vezane za inkriminirano postupanje i našao da je nužno te okolnosti cijeniti, kako sa aspekta oštećenice, tako i sa aspekta okrivljenika, te nalazi da je izrečena kazna prestroga. Po stavu ovog drugostupanjskog suda primjerena je kazna uvjetna osuda, dakle prijetnja kaznom zatvora sa prethodno utvrđenom kaznom u trajanju jedne godine i rokom provjeravanja od tri godine.

 

10.5. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu okrivljenika u odluci o kazni, preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni na način da se prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine, ali se izriče uvjetna osuda, tj. određuje da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Ovako preinačena kazna ukazuje se primjerenom težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno (alkoholiziranost okrivljenika), te je dostatna da izrazi društvenu osudu za počinjenje ovdje konkretnog protupravnog postupanja, te će po stavu ovog drugostupanjskog suda jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, i utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Kaznom kako je izrekao prvostupanjski sud pretjerano se naglašava retributivna funkcija svrhe kažnjavanja.

 

11. Stoga je bilo nužno preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni i okrivljeniku izreći blažu kaznu.

 

12. Zbog navedenog presuđeno je kao u izreci.

 

13. Ispitana je pobijana presuda, glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je  li  na  štetu  okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva povreda nije  utvrđena, a žalba okrivljenika je djelomično osnovana, valjalo je temeljem čl. 486. st. 1. ZKP/08, presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

 

U Zagrebu 5. srpnja 2021.