1

Poslovni broj: 37 Gž Zk-84/2021-2

 

 

Poslovni broj: 37 Gž Zk-84/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tanji Novak-Premec kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja A. D. S..A. iz L., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku N. G., odvjetniku u Z., protiv protustranke Z. b. d.d. Z., OIB: ..., radi uknjižbe prijenosa založnog prava, odlučujući povodom žalbe D. J. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku Z. T., odvjetniku u Z. izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel od 4. siječnja 2021. poslovni broj: Z-67368/2017, 5. srpnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba D. J. iz Z., kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj: Z-67368/2017 od 4. siječnja 2021.

 

II. Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe upisane u zk.ul. 8961 k.o. V. pod poslovnim brojem: Z-3808/2021.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem u točki 1. izreke odbijen je prigovor D. J. iz Z., kao neosnovan i potvrđeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta posl.br. Z-61261/2017 od 27. studenog 2017. dok je točkom 2. izreke određena zabilježba prigovora zaprimljenog pod poslovnim brojem: Z-67368/2017 u zk.ul. br. 8961 k.o. V. koje će se izbrisati po službenoj dužnosti kada se okonča postupak povodom žalbe.

 

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija D. J. koja se označava protustrankom (dalje u tekstu: žaliteljica) zbog bitnih povreda odredaba zemljišnoknjižnog  postupka i pogrešne primjene zemljišnoknjižnog prava. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odbiti prijedlog za uknjižbu ustupljenog prijenosa „prava vlasništva radi osiguranja“ (pravilno založnog prava), naložiti brisanje provedenog upisa i uspostavu ranijeg z.k. stanja.

 

3. Žalba žaliteljice nije osnovana.

 

4. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je rješenjem zemljišnoknjižnog referenta dopuštena uknjižba prijenosa hipotekarne tražbine sa dosadašnjeg založnog vjerovnika Z. b. d.d. na novog založnog vjerovnika A. D. D..A. iz L., na nekretnini koja se nalazi u vlasništvu žaliteljice temeljem isprava dostavljenih uz prijedlog na koje rješenje je žaliteljica uložila prigovor dovodeći u pitanje ispunjenje pretpostavki za prijenos hipotekarne tražbine sa dosadašnjeg založnog vjerovnika na novog založnog vjerovnika temeljem Trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od 30. svibnja 2017.

 

5. U ocjeni neosnovanosti prigovora prvostupanjski sud rukovodio se člankom 307. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – pročišćeni tekst – dalje u tekstu: ZV) kojim je uređen založni ugovor i člankom 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) kojim je uređen prijenos tražbine ugovorom između vjerovnika i treće osobe, te utvrđuje da je predlagatelj dostavljenim Trostranim ugovorom o ustupu i prijenosu tražbina od 30. svibnja 2017. dokazao da je stekao valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prijenosa hipotekarne tražbine na predlagatelja kao novog založnog vjerovnika i da te isprave ispunjavaju sve opće i posebne pretpostavke za uknjižbu prijenosa hipotekarne tražbine sukladno članku 52. – 56. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 – ispravak i 108/17 – dalje u tekstu: ZZK) dok je uvidom u stanje zemljišne knjige utvrdio da je u trenutku podnošenja prijedloga u zemljišnim knjigama bilo upisano založno pravo pod poslovnim brojem: Z-11468/1996 za korist Z. b. d.d., radi čega je ispunjena i pretpostavka o zemljišnoknjižnom predniku sukladno članku 40. i 41. ZZK.

 

5.1. Prigovore žaliteljice u kojima ističe da nije zatražena njezina suglasnost za prijenos hipotekarne tražbine prvostupanjski sud ocijenio je neosnovanim budući da prema članku 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika već je ustupitelj dužan samo obavijestiti dužnika o ustupanju dok su posljedice neobavještavanja dužnika o ustupu propisani člankom 82. stavak 2. ZOO. Iz solemniziranog ugovora o zajmu od 9. srpnja 1996. prvostupanjski sud utvrdio je da Z. b. i vlasnica predmetne nekretnine nisu ugovorile da Z. b. neće moći prenijeti na drugog svoju tražbinu iz tog ugovora bez pristanka vlasnika nekretnina, pa utvrdivši nadalje da je sadržaj pobijanog zemljišnoknjižnog rješenja kojim se određuje upis u zemljišne knjige u skladu i sa člankom 109. stavak 2. ZZK prema kojem zemljišnoknjižni sud nije dužan navesti odredbu zakona temeljem koje je dopustio upis te da nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti, primjenom članka 123.a stavak 5. ZZK odlučuje kao u izreci.

 

6. U žalbi žaliteljica tvrdi da z.k. odjel prvostupanjskog suda pogrešno tumači članak 307. ZV koji se u konkretnom slučaju može primijeniti na Z. b. kao založnog vjerovnika, a isto tako da pogrešno tumači članak 80. ZOO te ističe da ustupitelj tražbine nije nikad založnom dužniku temeljem članka 82. stavak 1. ZOO dostavio obavijest uz koju bi bile priložene isprave temeljem kojih je banka ustupila založno pravo predmetne nekretnine u korist predlagatelja čime ju je onemogućio u pravovremenom poduzimanju pravnih koraka radi zaštite svoje nove pravne pozicije u koju ju je stavio dosadašnji založni vjerovnik i zbog čega joj dosadašnji založni vjerovnik može odgovarati i za prouzročenu štetu. Tvrdi da potpisivanjem ugovora o kreditu, kreditoru, ranije založnom vjerovniku, nije dana nikakva suglasnost za prijenos založnog prava, a niti se to podrazumijeva iz sadržaja ugovornih odredbi te da se založno pravo zbog njegove ugovorne naravi protivi njegovom prenošenju na drugog osim u slučaju kada založni dužnik za to dade pristanak (članak 80. stavak 1. ZOO). Navedeno izvodi iz ugovora o kreditu (pravilno: zajmu) iz kojeg zaključuje da samo kreditor ima pravo naplatiti se iz prodaje predmetne nekretnine u slučaju neuredne otplate. Stoga smatra da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe članka 81. ZOO jer predmetno založno pravo ne predstavlja sporedno pravo koje bi moglo biti predmet ustupa već specifičan instrument osiguranja utemeljen na strogo formalnom internom odnosu kreditora i korisnika kredita, a osim toga da se radi o takvom sporednom pravu na koje se odnosi onaj dio članka 80. stavak 1. ZOO gdje se radi o pravu koje se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga pri čemu se poziva i na recentnu sudsku praksu iz odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1261/2017 od 23. listopada 2017. Osim toga ističe da iz isprava na kojima se temelji prijedlog predlagatelja nije jasno i nedvojbeno razvidno što je predmet ustupa tražbina niti tko su točno subjekti i objekti tog višestrukog prijenosa zbog čega i nadalje smatra da uz prijedlog nisu priložene isprave u sadržaju i formi koje zahtijeva članak 43. i članak 44. ZZK. Zbog svega navedenog smatra da su joj povrijeđena zemljišnoknjižna prava kao vlasnici nekretnine budući je mimo svoje volje postala založni dužnik nepoznatoj trećoj osobi za nepoznati iznos duga što je pravno nedopustivo, a istaknute „bitne povrede odredaba z.k. postupka“ imale su za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog z.k. prava.

 

7. Iznesenim navodima žaliteljica nije dovela u sumnju pravilnost primijenjenog materijalnog prava koji žalbeni razlog jedino sadržajno ističe.

 

8. Žaliteljica je izjavila žalbu zbog bitnih povreda odredaba postupka, međutim, niti sadržajno, a niti po zakonskom određenju ne ukazuje na niti jednu bitnu povredu, a pogrešnom primjenom materijalnog prava ne čini se bitna povreda odredaba zemljišnoknjižnog postupka kako to pogrešno smatra žaliteljica. Ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH – dalje u tekstu: ZPP) koji se primjenjuje primjenom članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“  broj: 70/19), a u vezi članka 91. stavka 1. ZZK, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku.

 

9. Uvidom u stanje spisa ovaj sud utvrđuje da je na nekretnini žaliteljice upisanoj u zk. ul. 8961 k.o. V. pod brojem Z-11468/1996 od 12. srpnja 1996. na temelju solemniziranog Ugovora o zajmu od 9. srpnja 1996. uknjiženo pravo zaloga na predmetnoj nekretnini za kredit dodijeljen J. D. u iznosu od 200.000,00 DEM, sa 9% kamata godišnje i 20% od iznosa kredita, eventualnih troškova u korist Z. b. d.d. Z.. Trostranim ugovorom o ustupu i prijenosu tražbina potvrđenog po javnoj bilježnici I. L. pod poslovnim brojem OV-7378/2017 19. srpnja 2017. sklopljenog između Z. b. d.d. (OIB: ...) kao ustupiteljem, A. D. s.r.o. društvo valjano osnovano sukladno pravu Republike Češke, sa sjedištem u Republici Češkoj (OIB: ...) kao primatelja i ustupitelja i A. D. S..A. sa sjedištem u L. (OIB: ...) kao primateljem, Z. b. d.d. je bezuvjetno ustupila i prenijela svoju tražbinu prema D. J. iz Z., koja proizlazi iz solemniziranog ugovora o zajmu od 9. srpnja 1996. i hipoteku upisanu u zk.ul. 8961 k.o. V. upisanu pod brojem Z-11468/1996 te druga sredstva osiguranja na A. D. s.r.o., a A. D. s.r.o. prihvaća takav ustup i prijenos te da je A. D. s.r.o. istu tu tražbinu ustupila i prenijela hipoteku na A. D. S..A. sa sjedištem u L. koja prihvaća takav ustup i prijenos te je, kao i prethodno A. D. s.r.o. sa sjedištem u Češkoj, ovlaštena ishoditi uknjižbu prijenosa hipoteke u zemljišnim knjigama nadležnih općinskih sudova na svoje ime.

 

10. Prema članku 81. stavku 1. ZOO s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovorna kazna i sl. Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju prema članku 82. stavku 1. ZOO. Odredbom članka 319. ZV propisano je da prijeđe li na bilo kojem pravnom temelju tražbina osigurana založnim pravom na drugu osobu, na nju je time ujedno prešlo i založno pravo bez posebnog pravnog temelja za to i bez posebnoga načina stjecanja, osim ako je što drugo bilo određeno. Prema članku 303. stavku 1. ZV založno pravo se može otuđiti samo zajedno s tražbinom koju osigurava, a prema članku 300. ZV zalog se opterećuje založnim pravom u korist svagdašnjeg vjerovnika određene tražbine čije se namirenje time osigurava. Svagdašnji obveznopravni vjerovnik zalogom osigurane tražbine jest i svagdašnji založnopravni vjerovnik, te promijeni li se u obveznopravnom odnosu vjerovnik založno će pravo prijeći na novog vjerovnika, a ako ne prijeđe založno pravo će prestati jer ne može postojati, a da ne pripada onome tko je vjerovnik u obveznopravnom odnosu. Nadalje, članak 320. stavak 2. ZV propisuje da će novi vjerovnik moći izvršavati ovlasti koje ima na temelju hipoteke koja je prešla na njega zajedno s tražbinom koju osigurava pošto ona bude upisana u zemljišnim knjigama kao njegovo pravo.

 

10.1. Trostranim ugovorom o ustupu i prijenosu tražbina prenesena je tražbina Z. b. d.d. iz Ugovora o zajmu od 9. srpnja 1996. i založno pravo radi osiguranja te tražbine sa Z. b. d.d. na A. D. s.r.o. sa sjedištem u Češkoj i ujedno s A. D. s.r.o. sa sjedištem u Češkoj na predlagatelja A. D. S..A. sa sjedištem u L. kako je to već prethodno navedeno zbog čega ne stoje žalbeni navodi žaliteljice da nije jasno i nedvojbeno razvidno što je predmet ustupa tražbine i tko su točno subjekti i objekti tog višestrukog prijenosa. Budući je člankom 84. stavak 1. ZOO propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a stavkom 2. istog članka da dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje, to žaliteljici provedbom dopuštenog pravnog posla (Trostranog ugovora o ustupu i  prijenosu) nije povrijeđeno ni jedno zemljišnoknjižno pravo.

 

10.2. Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika niti je obavijest dužniku pretpostavka valjanosti ugovora o ustupu tražbine. Isto tako nije potreban pristanak založnog dužnika za prijenos založnog prava, a niti je obavijest pretpostavka valjanosti ugovora o prijenosu založnog prava, obzirom je nekretnina opterećena založnim pravom u korist svagdašnjeg vjerovnika tražbine čije namirenje se njime osigurava, a svagdašnji obveznopravni vjerovnik je i svagdašnji založni vjerovnik obzirom založno pravo (kao akcesorno) ne može postojati, a da ne pripada onome tko je vjerovnik tražbine koju osigurava. Način na koji žaliteljica tumači odredbe ugovora o zajmu izvodeći iz takvog tumačenja zaključak o nedopuštenosti prijenosa založnog prava nema nikakvog uporišta u sadržaju tog ugovora, a niti je po svojoj naravi tražbina iz ugovora o zajmu (novčana tražbina) takva da bi se protivila prijenosu na drugog vjerovnika. Protivno navodima žalbe založno pravo u smislu naprijed citiranih odredbi predstavlja sporedno pravo koje može biti predmet ustupa zajedno sa tražbinom koja je osigurana tim založnim pravom.   

 

10.3. U rješenju Županijskog suda u Varaždinu posl. broj: Gž-1261/2017 od 23. listopada 2017. predmet odlučivanja je odluka prvostupanjskog suda kojom se taj sud oglasio mjesno nenadležnim i to u predmetu koji je pokrenuo primatelj ustupanja protiv dužnika te se u tom rješenju navodi da se u konkretnom slučaju radi o ugovornom prijenosu tražbine te sporednih prava koji je reguliran člancima 80. – 89. Zakona o obveznim odnosima, a ne o prijenosu  ugovora koji je reguliran člankom 127. stavak 1. ZOO za što bi bio potreban pristanak dužnika i zbog čega se primatelj ustupljene tražbine ne može pozivati na mjesnu nadležnost suda ugovorenu između ustupitelja tražbine kao vjerovnika i dužnika. Dakle, u navedenoj odluci ovog suda nije izraženo drugačije pravno shvaćanje od onog iznesenog u pobijanoj odluci koje u cijelosti pravilnim prihvaća i ovaj sud.

 

10.4. Kako predlagatelj temeljem članka 35. stavka 3. ZZK ima pravo ishoditi zemljišnoknjižni upis prijenosa hipoteke da bi mogao izvršavati ovlasti koje ima na temelju hipoteke koja je na njega prešla zajedno s tražbinom u smislu članka 320. stavka 2. ZV, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava udovoljio prijedlogu predlagatelja i dopustio zahtijevani upis.

 

11. Iz navedenih razloga ovaj sud odbio je žalbu žaliteljice i temeljem članka 128. stavka 3. ZZK potvrdio pobijano rješenje i naložio brisanje zabilježbe žalbe upisane u zk.ul. 8961 k.o. V. pod poslovnim brojem: Z-3808/2021.

 

U Varaždinu 5. srpnja 2021.