Poslovni broj: 17 Gž R-1170/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž R-1170/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Robertu Jamboru, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz I., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., …, protiv tuženika K. bolnica D. Z., Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici E. Č., odvjetnici u O. društvu B. & Č. d.o.o., Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3563/2019-32 od 25. ožujka 2021., dana 5. srpnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3563/2019-32 od 25. ožujka 2021.

 

              II.              Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 18.631,98 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), te da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.437.50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2021. do isplate (točka II. izreke).

 

2.     Protiv presude žali se tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba nije osnovana.

 

4.     Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda nije nejasna i proturječna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik.

 

5.     Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

6.     Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

              - da je tužiteljica u utuženom razdoblju od svibnja 2016. do prosinca 2019. bila zaposlena na radnom mjestu operacijske sestre,

              - da tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplatio umanjene plaće na način:

              - da u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a na koji bi tužiteljica imala pravo sukladno odredbi članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 143/13 – dalje: KU/13) i odredbi članka 55. Kolektivnog ugovora za zdravstvo i zdravstvenu djelatnost ("Narodne novine", br. 29/18 – dalje: KU/18),

              - da u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila kao medicinska sestra, te imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji bi tužiteljica imala pravo na temelju odredbe članka 59a. KU/13, i odredbe članka 58. KU/18,

              - da u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivao s osnove naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja umanjen iznos s obzirom da joj kao isplaćenu plaću nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva,

              - da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku s osnove manje isplaćene plaće u ukupnom iznosu od 18.631,98 kn.

 

7.     Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik u žalbi niti ne ističe koju to činjenicu sud prvog stupnja nije utvrdio ili koju činjenicu je pogrešno utvrdio, tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

 

8.     U svezi žalbenih navoda tuženika koji se odnose na povredu odredbe čl. 186.b ZPP potrebno je navesti da su isti neosnovani. Naime, u konkretnom slučaju tužiteljica je na ročištu održanom dana 11. ožujka 2020. predložila da sud naloži tuženiku da dostavi platne liste, evidenciju rada i rješenje o plaći tužiteljice u utuženom razdoblju. Navedeni prijedlog sud je raspravnim rješenjem donijetim na tom ročištu i prihvatio, a po istom raspravnom rješenju je podneskom od 11. svibnja 2020. tuženik i postupio. Takvo postupanje suda prvog stupnja nije protivno odredbi čl. 186.b ZPP, te ni na koji način nije rezultiralo nepravilnom ili nezakonitom presudom. Stoga su žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je sud prvog stupnja povrijedio odredbu čl. 186.b ZPP neosnovani.

 

9.     Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava primjenu materijalnog prava. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužiteljica, kada kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59.a KU/13, te sukladno čl. 55. i čl. 57. KU/18 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad (identično pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-18 od 9. prosinca 2019.). Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po navedenim osnovama budući da tužiteljica, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada, te u svojstvu radnika koji je odgovoran za život i zdravlje pacijenta. Obzirom da tužiteljici nisu isplaćeni utuženi dodaci, pravilno je sud prvog stupnja, tužiteljici dosudio i razliku na ime neisplaćenog dijela naknade plaće za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju.

 

10. Također, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima isti ukazuje na tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora obzirom da pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17 – dalje: ZR/14) i sadržajno identične odredbe čl. 83. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje: ZR/09) koje propisuju da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR/14 i sadržajno identičnoj odredbi čl. 86. ZR/09, radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljica također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. ZR/14 i odredbom čl. 83. st. 3. ZR/09.

 

11. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

 

12. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

13. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 5. srpnja 2021.

 

Sudac:

Robert Jambor