Poslovni broj 79 Gž-394/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž-394/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, kao predsjednice vijeće, Milene Frankić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T., iz V., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u V., protiv tuženika V. T., iz V., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetnik u Ž., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-38/2020-18 od 19. studenog 2020., u sjednici vijeće održanoj dana 5. srpnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika V. T., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-38/2020-18 od 19. studenog 2020. pod toč. I izreke, te pod toč. II izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 13.293,75 kn.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 200.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 4. veljače 2020. do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. I izreke). Nadalje, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 13.293,75 kn u roku od 15 dana, dok je u pogledu zahtjeva za naknadu parničnog troška sa viškom preko dosuđenog mu iznosa od 13.293,75 kn tužitelj odbijen (toč. II izreke.)

 

2. Protiv navedene presude pod toč. I izreke, te pod toč. II izreke u dijelu kojim je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP). Predlaže u tim dijelovima pobijanu presudu ukinuti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

4. Žalba tuženika je neosnovana.

 

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja na isplatu iznosa od 200.000,00 kn, na što se tuženik obvezao Izjavom od 23. siječanja 2019. ovjerenom kod javnog bilježnika K. M. u Ž. pod brojem OV-304/2019.

 

6. Među stranka tijekom postupka nije bilo sporno:

              -da su dana 23. siječnja 2019. ovjerili svoje potpise na Izjavi u kojoj su učinili nespornim da su suvlasnici svako u ½ dijela na traktoru J. D. tip. … s kabinom, god. proizvodnje 2010., zelene boje, reg. ozn. …, koji se samo formalno vodi na tužitelja jer se vozila mogu registrirati na jednu osobu i u kojoj je tužitelj izjavio da će odmah nakon potpisivanja Izjave prenijeti vlasništvo predmetnog traktora na tuženika, a tuženik je izjavio da će odmah nakon što zaprimi novčana sredstva za prodani traktor, odnosno 200.000,00 kn predati tužitelju

-da je tužitelj kao darovatelj tuženiku kao daroprimatelju darovao svoj suvlasnički dio na predmetnom traktoru, što proizlazi iz Ugovora o darovanju motornog vozila

              -da je tuženik kao prodavatelj Ugovorom o kupoprodaji motornog vozila, na kojem je ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika M. K. u Ž. pod brojem OV-655/2020 dana 30. siječnja 2020. predmetni traktor prodao kupcu K. A. za iznos od 50.000 Eur, a koji iznos mu je kupac isplatio dana 28. siječnja 2020.

 

7. Među stranka je tijekom postupka, a i u žalbenoj fazi sporno je li tuženik tužitelju isplatio polovinu kupoprodajne cijene za prodani traktor, odnosno iznos od 200.000,00 kn, na što se obvezao Izjavom od 23. siječnja 2019. ovjerenom kod javnog bilježnika K. M. u Ž. pod brojem OV-304/2019.

 

8. Ocjenjujući u tom dijelu suglasne iskaze tužitelja i tuženika, kao i ranije navedenu materijalnu dokumentaciju sud prvog stupnja nalazi utvrđenim da su stranke bile suvlasnici na predmetnom traktoru, da se Izjavom od 23. siječnja 2019. ovjerenom kod javnog bilježnika K. M.. u Ž. pod brojem OV-304/2019 tužitelj obvezao nakon prodaje traktora trećoj osobi tužitelju (bratu) isplati pola iznosa koji iznosi 200.000,00 kn, da su tužitelj i tuženik u višegodišnjoj zavadi, te da više godina ne komuniciraju, ali su unatoč tome potpisali navedenu Izjavu kod javnog bilježnika svrha koje je bilo rješavanje njihovih imovinsko pravnih odnosa jer su bili suvlasnici predmetnog traktora, da je tužitelj Darovnim ugovorom svoj suvlasnički dio darovao tuženiku, da je tuženik potom prodao predmetni traktor za kupoprodajnu cijenu od 55.000 Eur, koja mu je i isplaćena.

 

9. Nasuprot tome sud nije prihvati iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi da je tužitelju nakon prodaje predmetnog traktora u njegovoj kući u Vrbanji isplatio iznos od 27.500 Eur, odnosno polovinu kupoprodajne cijene, budući da taj dio iskaza tuženika nije potvrđen nikakvim personalnim i materijalnom dokazima. Pri tome sud prvog stupnja nalazi neživotnim i nelogičnim da bi tuženik isplatio tužitelju iznos do 27.500 Eur, bez ikakvog materijalnog traga, i to joj u okolnostima u kakvim se nalaze stranke, budući su iste u višegodišnjoj zavadi zbog neriješenih imovinskih odnosa.

 

10. Polazeći od iznesenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da su stranke u stvari sklopile Ugovor o razvrgnuću suvlasništva na predmetnom traktoru u smislu odredbe čl. 47., 49. i 55. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14-dalje u tekstu: ZVDSP), te da je tuženik, sukladno odredbi čl. 336. st. 1. u svezi s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11-dalje: ZOO) dužan tužitelju isplatiti iznos od 200.000,00 kn, na što se obvezao Izjavom od 23. siječnja 2019. sa zateznim kamatama, koje prema traženju tužitelja teku od podnošenje tužbe pa do isplate, pa odlučuje kao u izreci presude.

 

11. Tuženik u žalbi navodi kako mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kao i da je povrijeđeno načelo otvorenog pravosuđenja. U žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito iz razloga što u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno jer su isti nejasni i proturječni. Nadalje, navodi da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 7. ZPP tvrdnjom da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, da je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka koje nije ni imenovao u tužbi, kao i da je sud trebalo saslušati osobe koje imaju saznanja o primopredaji novca.

 

12. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita te ju u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, dok su žalbeni navodi tuženika neosnovani.

 

13. Pobijana presuda se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

 

14. Upravo su parnične stranke u okviru raspravnog načela, koje je kao dominantno prihvaćeno u parničnom postupku, u smislu odredbe čl. 7. st. 1. ZPP, dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Nadalje, odredbom čl. 219. st. 1. ZPP, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dakako da je aktivan subjekt u parnici i sud, koji je slobodan u izboru dokaza predloženih po parničnim strankama, dok je ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu navele i izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, kad je to potrebno radi sprječavanja nedopuštenih dispozicija (čl. 7. st. 2. ZPP).

 

15. Suština načela otvorenog pravosuđenja izvire iz odredbe čl. 219. st. 2. ZPP, kojom nije propisana dužnost suda već mogućnost suda da primjenom tog načela upozori stranke na njihovu dužnost iz čl. 219. st. 1. ZPP i to u situaciji u kojoj sud smatra da bi primjena tog načela bila svrsishodna za pravilno rješenje spora.

 

16. Tuženik je, moguće, neuka stranka, određena upozorenja tuženiku su dana uz poziv za davanje odgovora na tužbu (list 5 spisa) pa samo zbog toga što tuženik nije posebno upozoravan na mogućnost angažiranja stručne pomoći, pri čemu je tuženik na ročištu održanom dana 9. listopada 2020. izričito izjavio da nema svojih dokaznih prijedloga, tuženiku time nisu povrijeđena prava u postupku pred sudom, pa je žalba tuženika neosnovana u tom dijelu.

 

17. U odnosu na prigovor o povredi prava na pravično suđenje s aspekta “jednakosti oružja“ valja reći da pravo na pošteno (pravično) suđenje uključuje i pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms- "jednakost oružja"). Prema tom načelu svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Iz prava na jednakost oružja izvode se i pojedina prava u odnosu na izbor i izvođenje dokaza. Razmatranjem predmetnog spisa razvidno je da je tijekom postupka tuženik bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje pa stoga u postupku pred sudom prvog stupnja nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tužitelja.

 

18. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze suprotne strane. Sukladno pravilu o teretu dokazivanja tuženik je bio dužan dokazati svoje tvrdnje o isplati iznosa od 200.000,00 kn tužitelju.

 

19. U situaciji međusobno suprotstavljenih i različitih navoda stranaka u pogledu odlučne činjenice, a to je isplata iznosa od 200.000,00 kn tužitelju, na što se tuženik obvezao Izjavom od 23. siječnja 2019. ovjerenom kod javnog bilježnika K. M. u Ž. pod brojem OV-304/2019., sud prvog stupnja je došao u priliku da vrednuje i da mora vrednovati koji je od njih uvjerljiviji i logičniji, odnosno kojem iskazu će, u cijelosti ili djelomično pokloniti vjeru, a koje vrednovanje je izvršeno u skladu s ovlaštenjem iz odredbe čl. 8. ZPP, ocjenom dokazne snage onog s čime je sud prvog stupnja raspolagao, i u koju ocjenu (neposredno ocjenjivanje provedenih dokaza), nema razloga sumnjati ni ovaj sud.

 

20. Protivno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je bitne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti zahtjeva tužitelja utvrdio na temelju sveobuhvatne, uvjerljive i logične ocjene dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, detaljno analizirajući izvedene dokaze i dajući jasne i uvjerljive argumente u prilog zauzetog stajališta o nevjerodostojnosti tvrdnje tuženika da je iznos od 200.000,00 kn, na što se obvezao Izjavom od 23. siječnja 2019. vratio tužitelju, pa uvjerenje suda u odnosu na utvrđenje odlučnih činjenica ima podlogu u provedenom dokaznom postupku, slijedom čega način ocjene provedenih dokaza po sudu prvog stupnja nema za posljedicu niti nepravilnost, niti nezakonitost pobijane presude, pa se niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP na koju tuženik opisno ukazuje u žalbi ne može prihvatiti osnovanim.

 

21. Točno je da se sporne činjenice u parnici mogu dokazivati svim raspoloživim dokaznim sredstvima, među ostalima i personalnim dokazima. Međutim, iskaz tuženika sud je opravdano ocijenio neuvjerljivim i nevjerodostojnim. Propust tuženika da od tužitelja zahtijeva da mu izda priznanicu u konkretnom slučaju ide samo na njegovu štetu jer utječe na mogućnost dokazivanja tvrdnje da je navedeni iznos od 200.000,00 kn u cijelosti isplaćen tužitelju, budući da u odnosu na navedenu odlučnu i spornu činjenicu ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima jer pri isplati, osim stranka nije bilo drugih osoba niti o isplati navedenog iznosa postoji ikakav pisani trag, a što bi bilo životno i logično za očekivati u situaciji kada su stranke u višegodišnjoj zavadi i bez međusobne komunikacije zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa, pri čemu je, kako to proizlazi iz iskaza tuženika, tužitelj protiv njega inicirao razne kaznene i prekršajne postupke zbog kaznenog djela prijetnji i prekršaja iz Zakona o zaštiti nasilja u obitelji.

 

22. Pored navedenog, žalbeni navodi tuženika da nema materijalni dokaz o predaji novca tužitelju jer je postupao u povjerenju i nije niti u snu mislio da ga brat može tužiti na ovakav način, da su stranke unatoč lošim odnosima zajednički poslovale, kao i da takav način predaje novca (bez pisane potvrde) između braće nije neuobičajen nije od utjecaja na pravilnost odluke.

 

23. Osim toga, sam tuženik je u iskazu danom na ročištu održanom dana 9. listopada 2020. odgovarajući na pitanja punomoćnika tuženika naveo da se ne može očitovati je li nakon ovjere Izjave od 23. siječnja 2019. kod javne bilježnice ponovo bio u društvu odnosno kontaktu s tužiteljem (iako tvrdi da mu je predao novac), nije se mogao detaljno očitovati kada je došlo do predaje novčanog iznosa tužitelju, kao i da je novac, kako tvrdi predao u iznosu od 27.500 Euro, iako je prema Izjavi od 23. siječnja 2019. bio dužan isplatiti tužitelju iznos od 200.000,00 kn.

 

24. Budući da se tuženik Izjavom od 23. siječnja 2019. obvezao nakon prodaje predmetnog traktora tužitelju isplatiti upravo iznos od 200.000,00 kn, to nije odlučan žalbeni navod da tužitelj ima pravo na 27.500 Eur.

 

25. Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja je na temelju činjeničnih utvrđenja koja žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju pravilno primijenio materijalno pravo udovoljivši zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa od 200.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

26. Stoga je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 5. srpnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović