Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA P-2409/20 OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna sveti križ-Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja pod 1 V. R. iz S., OIB:…
i pod 2 V. R. iz S., OIB:
… oboje zastupani po pun. N. J. odvj. u Splitu, protiv tuženika
N. P. iz S., OIB: .. zastupan po pun. I.
Š. odvj. u S., radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave održane dana 04.
lipnja 2021. god., u prisustvu pun. tužitelja pod 1 i pod 2 N. J. odvj. u S. i
zamj. pun. tuženika I. B. odvj. vjež. u S., dana 02. srpnja 2021. godine,
p r e s u d i o j e :
I Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi;
"Utvrđuje se da su ništetni i da nemaju pravne učinke između parničnih stranaka:
-Ugovor o kupoprodaji motornog vozila zaključen dana 05. 10. 2016. god.,
između pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2 pok. P. R., OIB:
S., kao prodavatelja sa jedne strane, i tužene
N. P., OIB:.., iz S., kao kupca s druge
strane, koji je ovjeren od javnog bilježnika I. B. iz S. pod posl. br. OV-
4862/16.
- Ugovor o kupoprodaji zaključen dana 22. 11. 2016. god., između pravnog
prednika tužitelja pod 1 i pod 2 pok. P. R., OIB:..iz S.,
kao prodavatelja sa jedne strane, i tužene N. P., OIB:.., iz Skao kupca s druge strane, koji je ovjeren od
javnog bilježnika M. P. iz S. pod posl. br. OV-6250/16.
- Ugovor o kupoprodaji zaključen dana 12. 01. 2017. god., između pravnog
prednika tužitelja pod 1 i pod 2 pok. P. R., OIB:..iz S.,
kao prodavatelja sa jedne strane, i tužene N. P., OIB:
iz S., kao kupca s druge strane, koji je ovjeren od
javnog bilježnika M. P. iz S. pod posl. br. OV-175/17."
II Nalaže se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu izvršiti brisanje
uknjižbe prava vlasništva s imena tuženika za cijelo, na nekretnini označenoj kao
čest.zem. 335/39, zgrada, , upisane u Z.U. 14874, K.O. S., rbr. 34,
suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-34), stan na VIII
(osmom) katu, označen br. 23, u površini od 64,78 m2, koji se sastoji od dvije sobe,
kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, lođe, predsoblja i hodnika, anagrafske
oznake te se nalaže uspostava prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja na
način da se izvrši uknjižba prava vlasništva iste nekretnine na ime pravnog prednika
tužitelja pod 1 i pod 2 P. R., OIB: … iz S., za
cijelo.
III Nalaže se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu i u katastru
nekretnina izvršiti brisanje uknjižbe prava vlasništva s imena tuženika za cijelo, na
nekretnini označenoj kao katastarska čestica 219/1, selo, kuća selo, površine 22 m2,
zgrada površine 10 m2, katastarske čestice 219/2, selo, dvor, površine 6 m2, i
katastarske čestice 219/6, selo, stepenište, površine 6 m2, sve K.O. D. S., o.
Š., upisane u posjedovni list br. 1006 i 1421, K.O. D. S., te se nalaže
uspostava prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja na način da se izvrši uknjižba prava
vlasništva iste nekretnine na ime pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2 P.
R., OIB:… iz S., za cijelo.
IV Nalaže se u evidenciji o registriranim vozilima MUP-a izvršiti brisanje upisa
prava vlasništva s imena tuženika za cijelo, na motornom vozilu R. C.,
registarskih oznake S., broj šasije V., boja vozila zelena-
s efektom, datum prve registracije 16.05.2005.god., te se nalaže uspostava
prijašnjega evidencijskog stanja na način da se izvrši upis prava vlasništva istog
vozila na ime pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2 P. R., OIB:
… iz Splita, za cijelo.
V Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
Obrazloženje
Pravni prednik tužitelja pod 1 i pod 2 pok. P. R. je dana 15. studenog
2018. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tužene u kojoj navodi da su dana
05.10.2016.god., tužitelj i tužena sklopili ugovor o kupoprodaji motornog vozila
R. C., reg. oznake S. M., br. šasije V., boja vozila
zelena s efektom, datum prve reistracije 16.05.2005.god., koji je ovjeren od javnog
bilježnika I. B. iz S., pod posl.br. Ov-4862/16, a u kojem je ugovoru
navedeno da tužitelj prodaje, a tužena kupuje rečeno vozilo za kupoprodajnu cijenu
od 10.000,00 kn.
Dana 22.11.2016.god., stranke su sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnine
označene kao čest.zem. 335/39, zgrada, upisane u Z.U. 14874, K.O.
S., rbr 34, suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-34), stan
na VIII (osmom) katu, označen br. 23, u površini od 64,78 m2, koji se sastoji od dvije
sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, lođe, predsoblja i hodnika, anagrafske
oznake Ostravska 4, koji je ovjeren kod javnog bilježnika M. P. iz S.,
pod posl.br. Ov-6250/16, a u kojem je ugovoru navedeno da tužitelj prodaje, a tužena
kupuje rečenu nekretninu za kupoprodajnu cijenu od 48.750,00 Eur u kunskoj
protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate.
Dana 12.01.2017.god., stranke su sklopile i ugovor o kupoprodaji nekretnine
koja je kod Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar S., Odjel za
katastar nekretnina S., upisana kao kat.čest. 219/1, selo, kuća selo, površine 22
m2, zgrada površine 10 m2, kat.čest. 219/2, selo, dvor, površine 6 m2, i kat.čest.
219/6, selo, stepenište, površine 6 m2, sve K.O. D. S., O. Š., upisane u
posjedovni list br. 1006 i 1421 K.O. D. S., koji je ugovor ovjeren od javnog
bilježnika M. P. iz S. pod pos.br. Ov-175/17, i u kojem je navedeno da
tužitelj prodaje, a tuženik kupuje rečenu nekretninu za kupoprodajnu cijenu od
20.000,00 Eur u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju H.B. na dan isplate.
Međutim, navedeni ugovori su ništetni i ne proizvode pravne učinke. Radi se o
prividnim ugovorima jer među strankama nikada nije stvarno dogovorena
kupoprodaja, već je stvarni usmeni dogovor među njima bio posve drukčiji. Tužitelju
nikada nije bila isplaćena nikakva kupoprodajna cijena, niti je tužena ikada stupila u
posjed navodno kupljenih nekretnina i motornog vozila, već je u posjedu istih ostao
tužitelj.
Naime, stranke su nekoć bile u partnerskoj vezi, a nakon što je ista okončana,
tužena je ostala raditi duži niz godina kod tužitelja kao kućna pomoćnica, jer mu je to
bilo potrebno s obzirom na njegovu dob, narušeno zdravstveno stanje, i obiteljsku
situaciju. Slijedom tih okolnosti, stranke su se usmeno dogovorile da će tužena
doživotno brinuti o tužitelju, a da će joj on zauzvrat prenijeti u vlasništvo dio svoje
imovine. Tužitelj je kao neuka osoba i čovjek labilnog psihičkog stanja, pristao na
nagovor tužene taj usmeni dogovor pretočiti u formu spornih kupoprodajnih ugovora.
No, u ljeto 2018.god., između stranaka je došlo do razmirica, te je tužena
napustila tužitelja izigravši tako njegovo povjerenje i njihov stvarni dogovor, dok je
tužitelj ostao sam, bez tuđe njege i pomoći koju je sebi htio priskrbiti, te bez
vlasništva nad svom svojom nepokretnom imovinom koju je mukotrpno cijeli život
stjecao, a ne dobivši pritom zauzvrat ni kune.
Tužena se je uknjižila u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnog stana, te
se je upisala u katastru kao vlasnik predmetne kuće na Š., budući da za K.O.
D. S. nije osnovana zemljišna knjiga, a ujedno se je upisala i u evidenciju MUP-
a kao vlasnik predmetnog motornog vozila.
Odredbom čl. 285 Zakona o obveznim odnosima, propisano je da prividan
ugovor nema učinka među ugovornim stranama, dok je odredbom čl. 329 st. 1,
propisano da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim
materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili
zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s
onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.
U konkretnom slučaju predmetni ugovori ne proizvode pravne učinke jer su
prividni, a pored toga i predstavljaju zelenaške pravne poslove jer su ostvarene sve
pretpostavke predviđene odredbom čl. 329 st. 1 ZOO-a.
Odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora
svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva
ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi
vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme
donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
Odredbom čl. 129. st. 1 Zakona o zemljišnim knjigama, propisano je da je
nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, ovlašten
radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa, i
uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba), sve dok ne nastupe
činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako
zakonom nije drukčije određeno.
Slijedom navedenog, pravni prednik tužitelja pod 1 i pod 2 je predložio sudu
da donese odluku kojom se utvrđuje da su ništetni i da nemaju pravne učinke između
parničnih stranaka: ugovor o kupoprodaji motornog vozila zaključen dana
05.10.2016.god., koji je ovjeren kod javnog bilježnika I. B. iz S. pod
posl.br. Ov-4862/16, ugovor o kupoprodaji zaključen dana 22.11.2016.god., koji je
ovjeren kod javnog bilježnika M. P. iz S. pod posl.br. Ov-6250/16, i
ugovor o kupoprodaji zaključen dana 12.01.2017.god., koji je ovjeren kod javnog
bilježnika M. P. iz S. pod posl.br. Ov-175/17.
Pravni prednik tužitelja pod 1 i pod 2 je predložio sudu da donese i odluku
kojom se nalaže u zemljišnim knjigama ovog suda izvršiti brisanje uknjižbe prava
vlasništva s imena tužene na nekretnini označenoj kao čest.zem. 335/39, zgrada,
upisane u Z.U. 14874, K.O. S., rbr 34, suvlasnički dio s neodređenim
omjerom, etažno vlasništvo (E-34), stan na VIII (osmom) katu, označen br. 23, u
površini od 64,78 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe,
kupaonice, lođe, predsoblja i hodnika, anagrafske oznake te uspostava
prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se izvrši uknjižba prava vlasništva
iste nekretnine na ime pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2.
Pravni prednik tužitelja pod 1 i pod 2 je predložio sudu da donese i odluku
kojom se nalaže u zemljišnim knjigama ovog suda i u katastru nekretnina izvršiti
brisanje uknjižbe prava vlasništva s imena tužene na nekretnini označenoj kao
kat.čest. 219/1, selo, kuća selo, površine 22 m2, zgrada površine 10 m2, kat.čest.
219/2, selo, dvor, površine 6 m2, i kat.čest. 219/6, selo, stepenište, površine 6 m2,
sve K.O. D. S., O. Š., upisane u posjedovni list br. 1006 i 1421 K.O. D.
S., te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se izvrši uknjižba
prava vlasništva iste nekretnine na ime pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2.
Pravni prednik tužitelja pod 1 i pod 2 je predložio sudu da donese i odluku
kojom se nalaže u evidenciji o registriranim vozilima MUP-a izvršiti brisanje upisa
prava vlasništva s imena tužene na motornom vozilu R. C., reg. oznake S.
, br. šasije V., boja vozila zelena s efektom, datum prve
registracije 16.05.2005.god., te uspostava prijašnjega evidencijskog stanja na način
da se izvrši upis prava vlasništva istog vozila na ime pravnog prednika tužitelja pod 1
i pod 2.
U odgovoru na tužbu od 11.lipnja 2019.god., tužena navodi da se protivi tužbi i
tužbenom zahtjevu u cijelosti kao netočnom. Predložila je da sud u daljnjem tijeku
postupka izvede dokaz saslušanjem parničnih stranaka i odvjetnice S. M.
B. na okolnosti sklapanja predmetnih ugovora.
Na pripremnom ročištu dana 14. lipnja 2019.god., prednik tužitelja pod 1 i pod
2 je predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka Z. R., V. B., i
to na okolnosti sklapanja spornih pravnih poslova i zdravstvenog stanja prednika
tužitelja u vrijeme sklapanja spornih pravnih poslova, kao i dokaz saslušanjem
odvjetnice S. M. B. jer je ona sastavljala sporne ugovore. Predložio je i da
se od Porezne uprave zatraži podatak o tržišnoj vrijednosti nekretnina koje su
predmet spornih ugovora, te da se izvede dokaz medicinskim vještačenjem na
okolnost zdravstvenog stanja prednika tužitelja pod 1 i pod 2 u vrijeme sklapanja
spornih ugovora.
Tužena je na istom ročištu predložila da se od nadležne Porezne uprave
zatraži podatak da li su po osnovi predmetnih pravnih poslova donesena porezna
rješenja, te da li je tužena postupila po istim poreznim rješenjima.
U podnesku od 09. srpnja 2019.god., tužena navodi da je istinit navod da su
stranke zaključile ugovor o kupoprodaji nekretnine ovjeren u potpisu kod javnog
bilježnika M. P. pod.br. Ov-6250/16, dana 22.11.2016.godine. Temeljem
predmetnog ugovora je prednik tužitelja pod 1 i pod 2, kao prodavatelj prodao
tuženoj stan na VIII katu, anagrafske oznake …za kupoprodajnu cijenu od
48.750,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti, a tužena je zaključenjem predmetnog
ugovora isplatila kupoprodajnu cijenu predniku tužitelja pod 1 i pod 2, koji joj je izdao
tabularnu izjavu, odnosno ovlastio da temeljem ugovora ishodi u zemljišnoj knjizi
nadležnog suda uknjižbu prava vlasništva. Navodi da je podnijela sudu prijedlog radi
uknjižbe prava vlasništva, te je ovaj sud donio rješenje posl.br. Z-30709/16 dana
30.11. 2016.god., kojim se dopušta uknjižba prava vlasništva na predmetnoj
nekretnini uz istodobno brisanje tog prava sa imena prednika tužitelja pod 1 i pod 2,
te je platila pristojbu na rješenje, kao i sve druge troškove temeljem predmetnog
ugovora. Za potrebe predmetne kupoprodaje, prednik tužitelja pod 1 i pod 2 je od
tvrtke ovlaštene za izdavanje energetskih certifikata ishodio energetski certifikat
stambene zgrade, i to baš stana u stambenoj zgradi u S., te je platio
račun za izdavanje istog certifikata (a što po uobičajenoj praksi mora pribaviti
prodavatelj u cilju prodaje nekretnine). Tuženoj je razrezan porez, te je isti platila
sukladno poreznom rješenju u visini od 9.597,44 kn.
Navodi da je priprema predmetnog ugovora trajala neko vrijeme, radi čega je
prednik tužitelja zajedno sa tuženoj u nekoliko navrata posjećivao odvjetnički ured
radi pripreme predmetne prodaje, odnosno pribavljanja sve potrebne dokumentacije.
Prednik tužitelja je htio zaključiti predmetni ugovor, i on je taj koji je inzistirao na
sklapanju ugovora, kontaktirao s odvjetnicom, odveo tuženu odvjetnici, prikupljao
potrebnu dokumentaciju, i na kraju zaključio ugovor i ovjerio ga kod javnog bilježnika.
Istina je da je tužena nekoć bila u partnerskoj vezi sa prednikom tužitelja,
međutim ista je okončana, a tužena je i nakon toga brinula o predniku tužitelja,
pomagala mu oko pripreme hrane, održavanja kuće, brige o njegovom zdravstvenom
stanju, i radila sve što je bilo potrebno da bi isti imao kvalitetan život. Stanovala je sa
njim u kući na Š., i u S..
Tužena ističe da je predmetni ugovor zaključen voljom prednika tužitelja.
Temeljem predmetnog ugovora, i to čl. 3.3, prednik tužitelja ima pravo osnovati
stvarni teret prava doživotnog stanovanja u svoju korist, dok se člankom 3.4, tužena
kao kupac obvezala da prednik tužitelja isti stan može nesmetano dožitvotno koristiti
za stanovanje. Upravo radi ove odredbe, odnosno činjenice da je tužena stekla
vlasništvo s ograničenjem u korist doživotnog prava stanovanja prednika tužitelja u
predmetnom stanu, kupoprodajna cijena stana je manja od tržišne cijene stana,
budući je pravo vlasništva limitirano i neizvjestan je trenutak kada će vlasnik moći
raspolagati svojom imovinom.
U odnosu na tvrdnju daje prednik tužitelja kao neuka osoba i čovjek labilnog
psihičkog stanja pristao na nagovor tužene taj usmeni dogovor pretočiti u formu
spornih kupoprodajnih ugovora, tužena ističe kako je ista u cijelosti neosnovana,
budući da je u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora upravo prednik tužitelja odveo
tuženu kod odvjetnice, te inzistirao na sklapanju predmetnog ugovora, učinio sve
predradnje koje su bile potrebne radi zaključenja ugovora i radi uknjižbe prava
vlasništva na ime tužene.
Predmetni ugovor ne predstavlja prividan ugovor ni po kojem osnovu, budući
su stranke htjele zaključenje upravo ugovora o kupoprodaji, o istom se konzultirale s
odvjetnikom, te ga na kraju i realizirale.
U odnosu na tvrdnju da bi se radilo o zelenaškim pravnim poslovima, tužena
navodi da je ista u cijelosti promašena, budući da isti ugovor ne ispunjava niti jednu
pretpostavku predviđenu odredbom čl. 329 st. 1 ZOO-a. Naime, predmetnom
zakonskom odredbom je propisano da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se
stanjem nužde, ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim
iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist
koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati
ili učiniti. U slučaju da su ispunjeni zakonski uvjeti iz te zakonske odredbe, tada bi se
radilo o zelenaškom ugovoru koji je ništetan. Međutim , predmetni ugovor nije
zelenaški ugovor. Predmetni ugovor je sklopljen u vrijeme kada je prednik tužitelja
bio potpuno zdrav, svjestan svih pravnih posljedica zaključenja predmetnog ugovora,
koji je sklopljen nakon višestrukih konzultacija s odvjetnicom kojoj je na kraju dat
nalog da sačini predmetne ugovore, koji je upozoren na sve odredbe ugovora,
ugovor mu je pročitan, te je upoznat s pravnim posljedicama istoga.
U odnosu na kuću na otoku Š., tužena ističe da je istinit navod da su stranke
zaključile ugovor o kupoprodaji kuće na otoku Š.. Kupoprodajna cijena za
predmetnu nekretninu je iznosila 20.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti, koju
cijenu je tužena isplatila predniku tužitelja. Temeljem odredbe čl. 5 ugovora, stranke
su sporazumno dogovorile stvarno osnivanje tereta prava doživotnog stanovanja
prodavatelja-prednika tužitelja, a što se je odrazilo i na visinu kupoprodajne cijene
(baš kao i u odnosu na predmetni stan). Temeljem čl. 6, prednik tužitelja je ovlastio
tuženu da ishodi u zemljišnoj knjizi ovog suda uknjižbu prava vlasništva na
predmetnoj nekretnini. Za predmetnu nekretninu je prednik tužitelja dao izraditi
energetski certifikat, koji je sačinjen od strane tvrtke E. j.d.o.o. S..
Na temelju istoga ugovora je tužena izvršila upis prava kod Državne
geodetske uprave, dok je kod zemljišnoknjižnog odjela odbijena sa prijedlogom iz
razloga navedenih u rješenju, radi čega je na teren izašao geodet koji je pristupio
pripremanju geodetskog elaborata radi uknjižbe predmetne nekretnine u zemljišnim
knjigama, te radi uknjižbe prava vlasništva na istoj. U cijelom tom postupku od
početka je sudjelovao prednik tužitelja, te je isti poduzimao sve radnje u cilju uknjižbe
tužene na predmetnoj nekretnini (uključujući i sačinjavanje potrebne tehničke
dokumentacije koja se tiče predmetne nekretnine, radi upisa iste u zk. stanju i upisa
stanja vlasništva na istoj temeljem postojeće dokumentacije). Dakle, razvidno je kako
se u predmetnoj pravnoj stvari ne radi o fiktivnom ugovoru, niti o zelenaškom
ugovoru.
Tužena ističe da je prednik tužitelja imao volju i želju zaključiti predmetne
ugovore. Stranke su dogovorno zaključile predmetne ugovore. Prednik tužitelja je
poduzeo čitav niz radnji prije zaključenja predmetnih ugovora kako bi mogao pristupiti
zaključenju istih (izdavanje energetskih certifikata, prikupljanje dokumentacije za
kuću na Šolti u cilju uknjižbe prava vlasništva, pozivanje geodeta na lice mjesta radi
sačinjavanja geodetskog elaborata i usklađivanja podataka sa katastrom i dr.).
Navodi da je isplatila prednika tužitelja novcem kojega je imala, a dio novca joj
je dala kći M. B. i zet I. B., koji su bili u posjedu gotovine, a nakon
prodaje poslovnog prostora u T. (u prilogu ugovor o kupoprodaji). Upoznala je
prednika tužitelja prije petnaest godina. U početku su bili u ljubavnoj vezi, nakon
prestanka emotivne veze su ostali dragi prijatelji, bila je domaćica u njihovom domu,
živjela s njim kako u S. tako i na Š.. Svaki dan je kuhala i pospremala predniku
tužitelja, donosila mu namirnice, brinula se o njegovom zdravstvenom stanju, brinula
o svim njegovim potrebama na najbolji način.
U podnesku od 29.kolovoza 2019. god., prednik tužitelja navodi da nije istina
da je tužena isplatila kupoprodajnu cijenu po spornim ugovorima. To proizlazi već iz
samog teksta spornih ugovora, budući da u istima ne postoji odredba kojom prednik
tužitelja kao prodavatelj, potvrđuje da bi od kupca primio kupoprodajnu cijenu, što je
vrlo indikativno uzme li se u obzir da su ugovori sastavljeni od odvjetnika. Naprosto je
nemoguće da se odvjetniku potkrade greška na način da se kod ugovora kojim je
predviđena isplata trenutkom zaključenja, to ne konstatira izričitom odredbom kojom
isplatu potvrđuje stranka koja je primila novčani iznos.
U spornom ugovoru od 22.11. 2016.god., u odredbi 3.2 je navedeno da se
kupac obvezuje u trenutku sklapanja ovoga ugovora isplatiti prodavatelju cjelokupnu
kupoprodajnu cijenu, dok je u odredbi 5.2 navedeno da će kupac biti uveden u
posjed danom zaključenja ugovora i plaćanja kupoprodajne cijene u cijelosti, a prije
toga ne može zahtijevati predaju u posjed.
Jednako tako u spornom ugovoru od 12.01.2017.god., u odredbi 3.2 je
navedeno da će kupac kupoprodajnu cijenu isplatiti prodavatelju u gotovini u trenutku
zaključenja ovoga ugovora, dok je u odredbi 7.1 navedeno da će kupac biti uveden u
posjed danom potpisivanja ovog ugovora i isplatom kupoprodajne cijene, a prije toga
ne može zahtijevati predaju u posjed.
S obzirom na tvrdnje tužene da je do isplate kupoprodajne cijene došlo već
prilikom zaključenja ugovora, za zaključiti je da se radi o neuobičajenim i time
indikativnim ugovornim odredbama, jer da su tvrdnje tužene istinite, u tom bi slučaju
svaki odvjetnik u ugovor uglavio jednostavnu izričitu izjavu prodavatelja o primitku
cjelokupne kupoprodajne cijene, ali takve izjave u tekstu spornih ugovora nema.
Teško je povjerovati da je riječ o odvjetničkoj pogrešci, već ovakve neobične
ugovorne formulacije upućuju na specifičnost spornog obveznopravnog odnosa,
odnosno ukazuju na to da tekst spornih ugovora ne odražava potpuno stvarnu volju
stranaka, te da se iza pisane forme krije i usmeni ugovorni sadržaj, a što sve samo
po sebi naznačuje prividnost spornih ugovora.
Pozivanje tužene na postojanje energetskih certifikata, rješenja o uknjižbi i
poreznih rješenja je promašeno, jer svrha prividnih ugovora jest stvaranje dojma
prema vani da je ostvaren ugovor koje stranke nisu stvarno sadržajno ugovorile, pa
je prema tome očekivano od tužene, te joj ide u prilog to da je platila porez na promet
nekretnina vezano za sporne ugovore. Prema tome, ove činjenice nisu od značaja
za ocjenu prividnosti i valjanosti spornih ugovora.
Ne stoji tvrdnja da je prednik tužitelja htio sklapanje spornih ugovora, budući
da su se stranke stvarno i izvan pisane forme dogovorile sadržajno znatno drugačije.
Prednik tužitelja sigurno ne bi potpisao sporne kupoprodajne ugovore da nije bilo
stvarnog usmenog dogovora s tuženom za koji je on očito olako povjerovao da će ga
tužena ispoštovati, kao i da tužena nije lažnim obećanjima utjecala na motiv i pobudu
kod tužitelja. Naposljetku je tužena izigrala povjerenje prednika tužitelja i stvarno
postignuti dogovor, tako da je prestala izvršavati svoje stvarno ugovorene obveze
prema predniku tužitelja, ostavivši ga samog, bez tuđe njege i pomoći koju je sebi
htio priskrbiti, te bez vlasništva na svom svojom nepokretnom imovinom koju je
mukotrpno cijeli život stjecao, a da pritom prednik tužitelja zauzvrat nije dobio niti
kune.
U odnosu na tvrdnje tužene o tome kojim novcem da je isplatila prednika
tužitelja, te na navodne dokaze o tome (kupoprodajne ugovore), prednik tužitelja
ističe da je promašeno dokazivanje tužene porijekla navodno isplaćenog novca
predniku tužitelja u situaciji kada uopće nije dokazano da bi prednik tužitelja bio
isplaćen. Takvo je dokazivanje irelevantno. No unatoč tome valja primijetiti da je
ugovor o kupoprodaji stana koji tužena dostavlja za dokaz stjecanja vlastitih novčanih
sredstava, zaključen 03.01.2003.god., dakle više od trinaest godina od spornih
ugovora, pa je životno neopravdano zaključivati da bi tužena ta novčana sredstva
štedjela i upotrijebila ih baš za navodnu isplatu po spornim ugovorima. Iz ugovora o
kupoprodaji od 07.01.2010.god., proizlazi da je zet tužene I. B., kupio
nekretninu u T., dakle nije ju prodao i time stekao nekakva novčana sredstva, kako
to tužena netočno navodi, a osim toga tom ugovoru nedostaje str. 2., pa nije vidljiva
kupoprodajna cijena. Iz ovih pokušaja tužene se da naslutiti o njenoj nesavjesnosti i
vjerodostojnosti, no kao što je već istaknuto, to sve i nije bitno jer tužitelj nije primio
nikakav novac po spornim ugovorima, niti o tome postoji ikakav dokaz.
U odnosu na dokazne prijedloge tužene, ne protivi se saslušanju odvjetnice
S. M. B., ali se protivi izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka M.
C., jer nije jasno na koje bi okolnosti trebao on iskazivati, kao i saslušanju
I. i M. B., jer osim što nije jasno na koje bi se okolnosti oni trebali
saslušati, riječ je o kćeri i zetu tužene, pa je očekivano da su isti pristrani, te da imaju
interes za uspjeh tužene u ovoj parnici, pa njihovi iskazi ne bi bili vjerodostojni.
Slijedom iznesenog proizlazi da tužena nedorečenom argumentacijom iz svog
podneska, nije opravdala očiglednu neobičnost spornih ugovora. Ostaje nejasno koji
bi bio interes i stvarna pobuda prednika tužitelja na sklapanje spornih ugovora.
Naime, životno je nelogično da bi prednik tužitelja kao dobro situiran čovjek starije
životne dobi, koji ima u vlasništvu stan, kuću/vikendicu, automobil i prima solidnu
mirovinu, imao interes zaključiti sporne kupoprodajne ugovore, te tako prodati svu
svoju vrjedniju imovinu za samo trećinu tržišne vrijednosti.
Imajući u vidu da je prednik tužitelja stariji (72 god.), da mu ni dodatni novci, ni
dodatna imovina nisu trebali, ali da je sam i slabijeg zdravstvenog stanja, to je njegov
motiv i interes za dogovor s tuženom bio da sebi doživotno osigura njegu i pomoć, pa
i društvo od osobe koju je poznavao i koja mu je bila od povjerenja, na što se je
tužena i obvezala, a zauzvrat je bio odlučan po svojoj smrti svoju imovinu prepustiti
tuženoj. Takav usmeni dogovor su stranke u dogovoru s odvjetnikom pretočile u
formu spornih kupoprodajnih ugovora, jer je rečeno da bi to bio najbolji način da se
po smrti tužitelja liše nasljeđivanja njegovi nasljednici, dva sina s kojima nije u dobrim
odnosima, odnosno da se otkloni ili umanji mogućnost da dovede u pitanje stvarni
dogovor među strankama. Za naglasiti je da je prednik tužitelja u to vrijeme imao
problema s alkoholom i općim zdravstvenim stanjem, pa je njegova sposobnost za
rasuđivanje bila najblaže rečeno narušena.
Slijedom svega iznesenog je jasno da sporni ugovori ne mogu opstati jer su
ništetni iz više zakonskih razloga, stoga što su prividni, zelenaški, pa i sklopljeni pod
nedopuštenom pobudom.
Na pripremnom ročištu dana 06. rujna 2019.god., prednik tužitelja je predložio
saslušati u svojstvu svjedoka njegovu liječnicu opće prakse dr. M. L. D.
na okolnost njegovog zdravstvenog stanja u vrijeme sklapanja spornih pravnih
poslova te je priložio u spis izvadak o mirovini na okolnost da je imao dovoljno
sredstava za vlastito uzdržavanje, odnosno da nije imao financijske potrebe za
sklapanjem spornih ugovora.
Tužena je na istom ročištu priložila u spis potvrdu o prijavi prebivališta od
15.12.2016.god., navodeći da je iz iste razvidno da ima prijavljeno prebivalište na
adresi predmetnog stana u S., Na istom ročištu je ponovno dostavila
u spis ugovor o kupoprodaji od 07.01.2010.god., navodeći da joj je prodavatelj iz tog
ugovora I. B. darovao dio kupoprodajne cijene za podmirenje kupoprodajne
cijene po predmetnim ugovorima o kupoprodaji.
Podneskom od 20.rujna 2019.god., prednik tužitelja je predložio u dokazne
svrhe saslušati i svjedoka V. B. navodeći da ista ima neposredna
saznanja o razgovoru vođenom između parničnih stranaka prije par dana, dakle
nakon zaključenja postupka u ovoj pravnoj stvari, a iz kojeg razloga taj dokaz nije bio
predložen na posljednjem pripremnom ročištu.
U sudsko psihijatrijskom vještvu od 13. listopada 2019.god., stalni sudski
psihijatrijski vještak prim.mr.sc. Č. L. dr.med., navodi da je rješenjem suda
imenovan kao stalni sudski vještak za psihijatriju, da izradi i dostavi pisani nalaz i
mišljenje na okolnost sposobnosti za rasuđivanje prednika tužitelja, odnosno
poslovne sposobnosti prednika tužitelja za sklapanje predmetnih ugovora o
kupoprodaji motornog vozila od 05. listopada 2016.god., o prodaji nekretnine od 22.
studenog 2016.god., i ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. siječnja 2017. godine.
Vještak je po tom opisao sadržaj tužbe i odgovora na tužbu te navodi da je u
spisu priložen zdravstveni karton pacijenta Specijalističke ordinacije obiteljske
medicine M. L. D. dr.med.za razdoblje od 11.09.2012.– 12.06.2019.god.,
u kojem je navedeno 24.09.2012. – Th.Normabel 30 x 5 mg. Pp 1-2 x 1, 29.01.2014.
– Dg Atherosclerocis oblit ex inf utq., st.post op stenosis a carotis., KOPB.,
25.03.2015. – Dg. Tn capitis pnacreatis?...Atherosclerosis generalisata (kao 4.
dijagnoza), 27.07.2016. – Th. Normabel Tbl.30 x 5 mg. 1 x 1 pp., Sanval tbl. 30 x 10
0,0,1. pp., 20.08.2018. osjeća se slabo, nema snage, navodi da je u depresiji, odbija
ići psihijatru. Navodi da je smršavio oko 10 kg od početka godine, moli potvrdu o
kroničnoj terapiji (navodno će uskoro biti postupak na sudu), 29.08.2018. F 48
(neurastenija op.vještaka), 03.09.2018. F 51 (neorganski poremećaji spavanja op.
vještaka), 02.10.2018. psihijatrijski pregled, odbija hospitalno liječenje F 32.2 (teška
depresivna epizoda bez psihotičnih simptoma op. vještaka) i ta dijagnoza se ponavlja
kroz 2019.godinu.
Vještak nadalje navodi da su nam od svih podataka u ovakvim vještačenjima
od najveće pomoći kod procjenjivanja, specijalistički psihijatrijski nalaz posebno oni
što su kronološki bliži vremenu potpisivanja i sastavljanja spornog akta. Prednik
tužitelja se je prema zdravstvenom kartonu liječio zbog povišenog srčanog tlaka, a
imao je i povredu glave u rujnu 2012.god., suženje žila vrata, gastrične tegobe,
srčane aritmije, kataraktu, smetnje s gušteračom (sumnja na tumor). Na nalazu
interniste kod sumnje u tumor gušterače se navodi Atherosclerosis generalisata (kao
4. dijagnoza), prijelom vrata lijeve natkoljenice 28.02.2018.god., KOPB (kronične
opstruktivne bolesti pluća op. vještaka). Od 02.10.2018. u kartonu se navodi i F 32.2
(teška depresivna epizoda bez psihotičnih simptoma op. vještaka) iz zdravstvenog
kartona se saznaje da je prednik tužitelja od 2012. god. u terapiji imao Normabel
(anksiolitik). U nalazu od 27.07.2016. kao terapija se navodi: Th. Normabel tbl.
(anksiolitik) Sanval tbl. (hipnotik). Od psihofarmaka od 2018.g. uzimao je i
antidepresiv Cipralex. Iz njih slijede nalazi drugih specijalista i liječnika opće
medicine. Dalje slijede pravnici (javni bilježnik) koji su dobili tijekom studiranja
određeno znanje iz forenzičke psihijatrije.
Uzimajući u obzir sve navedene elemente, može se kazati da nije utvrđen
dostatan skup elemenata koji bi doveo u pitanje ispunjenje osnovnih kriterija kod
procjene psihičkih sposobnosti prednika tužitelja (da je osoba imala očuvan uvid
kakav građanskopravni posao poduzima, da je znala što radi i da je shvaćala smisao
i značenje kao i posljedice takve radnje, da je znala opseg i vrijednost imovine kojom
raspolaže, kao i to da je znala tko su joj nasljednici, kome što ostavlja).
Definirajući voljne funkcije (međuostalim) kao "snagu" koja je potrebna pri
opredjeljivanju za određeno rješenje između više mogućih, u slučaju prednika
tužitelja nisu nađeni elementi koji bi u odnosu prema upravo navedenim
sposobnostima doveli u pitanje njegovo postupanje odnosno vladanje vlastitim
postupcima.
U analizi pitanja motivacije prednika tužitelja također nisu uočeni elementi koji
bi u normalno–psihološkom smislu doveli u sumnju njegovo postupanje "tempore
acti". Psihofarmaci koje je prednik tužitelja uzimao tijekom života (Normabel, Sanval,
Cipralex i Fluzepam) nisu mogli dovesti do bilo kakvih smetnji što se tiče sposobnosti
za rasuđivanje prednika tužitelja.
Vještak zaključuje da se iz medicinske dokumentacije priložene spisu ne
nalazi podataka koji bi upućivali na neku duševnu bolest ili psihotički poremećaj koji
bi po svojoj prirodi i intenzitetu dovodili u pitanje sposobnost rasuđivanja P. R.
"tempre acti" 05.10.2016.god i 12.01.2017.godine. Uzevši u obzir sve navedene
raspoložive podatke o psihičkom stanju P. R., smatra da u vrijeme
potpisivanja spornih ugovora nije imao psihopatoloških smetnji koje bi utjecale na
njegovu sposobnost za rasuđivanje, te slobodno odlučivanje.
Na raspravnom ročištu dana 24. rujna 2020.god., tužitelji navode da
prigovaraju vještvu dr. L., te ističe kako je isto manjkavo jer je izostao vještakov
osvrt na činjenicu da je pok. P. R. dugi niz godina bolovao od alkoholizma, pa
tako i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora, a slijedom čega je i izostalo mišljenje
vještaka o tome kako je alkoholizam utjecao na njegovo psihofizičko stanje. Navode
da i ne tvrde da je pok. P. R. bio posve nesposoban za rasuđivanje, već da je
uslijed dugotrajnog alkoholizma njegova sposobnost rasuđivanja bila narušena, a
upravo su alkoholizam i samoća utjecali na njegovu zavisnost o tuđoj njezi i pomoći,
a što mu je i bila pobuda za sklapanje spornih ugovora s tuženim. Predložili su
pozvati vještaka da svoje vještvo iznese i dodatno usmeno obrazloži neposredno na
sudskom ročištu.
Tužena na istom ročištu, a u cilju prikazivanja prave volje ranijeg prednika
tužitelja, navodi da je netom prije svoje smrti iskazao volju da se predmetni spor
okonča mirnim rješenjem, i to na način da isti povuče tužbu, a do koje realizacije nije
došlo iz razloga činjenice smrti. Priložila je u spis u dovoljnom broju primjeraka e-mail
korespondenciju s ovim punomoćnikom tužitelja.
Na istom ročišu su tužitelji osporili netom iznesene navode tužene, navodeći
da je pok. P. R. otprilike mjesec dana prije svoje smrti završio u bolnici, a što
je tužena očito pokušala zloupotrijebiti, pa ga je tek tada počela ponovno posjećivati i
očito ponovno pokušala utjecati na njegove dispozicije, kao što je to učinila i prilikom
zaključenja spornih ugovora. Imajući u vidu tadašnje zdravstveno stanje pok. P.
R., i činjenica da je bio vezan za bolnički krevet i jedva govorio, dodatno govori o
nesavjesnosti tužene.
U dopuni vještva na raspravnom ročištu dana 13.studenog 2020.god., sudski
vještak prim.mr.sc. Č. L. dr.med., navodi da se iz zapisnika sa glavne
rasprave od 24. rujna 2020. god., saznaje da su tužitelji komentirajući njegovo
vještačenje naveli da je prednik tužitelja dugi niz godina bolovao od alkoholizma, pa
su postavili pitanje da li je njegova sposobnost rasuđivanja bila narušena. Kao što je
naveo u svom vještačenju, u spisu je bio priložen zdravstveni karton prednika
tužitelja od rujna 2012. god., do lipnja 2019. godine. Kroz ovo razdoblje nije našao
zapisa o alkoholizmu kao bolesti prednika tužitelja. Kao što je naveo u svom
vještačenju i uvidom u zdravstveni karton, prednik tužitelja se je liječio zbog
povišenog srčanog tlaka, imao je povredu glave u rujnu 2012. god., suženje žila
vrata, gastrične tegobe, srčane aritmije, kataraktu, smetnje sa gušteračom i kroničnu
opstruktivnu plućnu bolest. Kao što se vidi, nije bilo zapisa o alkoholizmu ili liječenju
od alkoholizma.
Na posebno pitanje navodi da nije imao prilike pregledati prvotno označenog
tužitelja pok. P. R., a niti je prilikom izrade vještva kontaktirao njegovu
odabranu liječnicu opće prakse, jer to nije praksa prilikom izrade vještva za potrebe
suda.
Na daljnje pitanje da li su nađene dijagnoze tipične za bolest alkoholizma, i da
li se navedene dijagnoze mogu povezati s alkoholizmom kao bolešću, vještak navodi
da je inače pitanje što to znači alkoholizam, i koje su posljedice bolesti alkoholizma, u
ovom slučaju je bespredmetno jer u zdravstvenom kartonu pok. P. R. nema
znakova bolesti alkoholizma.
Tužena u podnesku od 25. studenog 2020.god., navodi da nema nikakvih
primjedbi u odnosu na provedeno psihijatrijsko vještačenje. Navodi da iz dostavljene
dokumentacije razvidno da su predmetni ugovori sklopljeni između prednika tužitelja i
tužene, perfektni pravni poslovi koji su sklopljeni u skladu s relevantnim odredbama
ZOO-a, i koji su u cijelosti konzumirani.
Suviše navedenog, tužena ukazuje da je prednik tužitelja, odnosno podnositelj
tužbe, neposredno pred svoju smrt nesporno dao nalog i iskazao volju da se povuče
predmetna tužba, a o čemu je dostavila dokaz na raspravi od 24. rujna 2020.god., a
sve na okolnost iskazivanja prave volje prednika tužitelja, međutim koji nalog zbog
činjenice smrti nije realiziran, te je isto tako u tom vremenskom periodu kada je
prednik tužitelja boravio u bolnici, pozvao tuženu da dođe i dolazi mu u posjetu.
Navedeno je bitno iz razloga što je prednik tužitelja u trenutku potpisivanja ugovora
nesporno bio svjestan pravnih posljedica zaključenja ugovora, kao što je i želio
njihovo zaključenje, a što potvrđuje i njegova kasnije iskazana volja pred smrt, dok o
razlozima podnošenja tužbe možemo samo špekulirati, a pri čemu treba posebno
uzeti u obzir činjenicu da su prednik tužitelja i tužena bili u dugotrajnoj vezi.
Tužena smatra da je u ovom trenutku činjenično stanje već dovoljno utvrđeno
da se na temelju istog može donijeti pravilna i zakonita sudska odluka. Međutim,
ukoliko bi sud nastavio s izvođenjem dokaza, predlaže da se na okolnost sklapanja
predmetnih ugovora sasluša odvjetnica S. M., dok ovim putem odustaje od
izvođenja dokaza saslušanjem ostalih predloženih svjedoka.
Tužitelji u podnesku od 27. studenog 2020.god., navode da okolnost da
alkoholizam kao dijagnoza nije evidentiran u zdravstvenom kartonu pok. Pere
Ružića, ne mijenja činjenicu da je on cijeli život imao problema s alkoholom, a što je
naročito dolazilo do izražaja u poznijim godinama. Ta je činjenica notorna svima koji
su poznavali pok. P. R., te će je potvrditi svi predloženi svjedoci.
Također, vještak u dopuni vještva navodi da nije imao prilike pregledati pok.
P. R.. Nije jasno iz kojeg razloga vještak nije izvršio pregled tj. razgovor sa
pok. P. R., iako je on u vrijeme izrade vještva bio živ, te iako je to praksa
kod izvođenja medicinskih vještačenja ove vrste. Štoviše, u to je vrijeme vještak
kontaktirao punomoćnika tužitelja radi davanja telefonskog broja pok. P. R., tj.
dogovora oko termina pregleda istog. Međutim, unatoč tome vještak nikada nije
kontaktirao pok. P. R., niti ga je pregledao, a nažalost nedugo nakon toga
ovaj je završio u bolnici i preminuo. Iz ovog razloga tužitelji smatraju da vještačenje
nije posve pravilno provedeno, te da se stoga ne može uzeti kao mjerodavno.
No, kao što je ranije već navedeno, nesposobnost za rasuđivanje i nije osnova
ništetnosti spornih ugovora na koju se u tužbi i tijekom postupka pozivao prednik
tužitelja, već je činjenica narušene sposobnosti za rasuđivanje uslijed alkoholizma
navedena kao okolnosna realnost koju valja uzeti u obzir u kontekstu konkretnih
razloga ništetnosti spornih ugovora, a to je da su isti prividni, zelenaški i sklopljeni
pod nedopuštenom pobudom. Naime, u medicinskoj znanosti se alkoholizam definira
kao "psihički poremećaj koji dovodi do brojnih patoloških procesa i mijenja način na
koji mozak funkcionira", a iz čega se nameće zaključak da su osobe s problemom
alkoholizma sklonije nerealnom poimanju stvarnosti, te time podložnije manipulaciji.
S obzirom na navedeno, iako smatraju da vještačenje nije provedeno na
posve pravilan i sveobuhvatan način (jer nije pregledan pok. P. R., te nije
pregledan njegov cjelokupni zdravstveni karton), tužitelji navode da zbog
ekonomičnosti neće koristiti zakonsku mogućnost traženja drugog vještačkog
mišljenja.
Na ročištu dana 04.prosinca 2020.god., tužitelji navode da razlog zbog kojeg
je pok. P. R. podnio ovu tužbu nije nesposobnost za rasuđivanje, kako to
promašeno pokušava prikazati tužena, već činjenica da su sporni ugovori prividni jer
ne odražavaju stvarni dogovor i stvarnu volju stranaka. Dodatno su sporni ugovori i
zelenaški jer je tužena iskoristila lakomislenost i tadašnju životnu situaciju pok. P.
R. za postizanje takvih ugovora kojima je stekla značajnu imovinsku korist, dok
je pok. P. R. ostao bez sve svoje nepokretne imovine, a da zauzvrat nije dobio
ama baš ništa. Nadalje navode da nisu istinite ni tvrdnje tužene o navodnoj volji pok.
P. R. za povlačenje tužbe, već je istina da ga je tužena posjećivala u bolnici, s
ciljem da ga ponovno izmanipulira i očito nagovori na odustanak od ovog postupka,
što je bilo vrlo ružno i nemoralno. O ovim okolnostima nemoralnog ponašanja tužene
u bolnici i nakon smrti pok. P. R. neposredno su upoznati već predloženi
svjedoci, a isti imaju i najviše saznanja o okolnostima zaključenja spornih ugovora i
stvarnoj ugovornoj volji ugovornih stranaka.
Svjedok S. M. u iskazu od 21.siječnja 2021.god., navodi da je pok. P.
R. od ranije poznavala jer mu je prethodno sređivala neku dokumentaciju za
kuću na Š., a isto tako u vezi raskida jednog ugovora o doživotnom uzdržavanju
koji je bio ranije sklopio sa jednom osobom čijih se podataka u ovaj čas ne može
sjetiti, a može kazati da raspolaže sa određenom dokumentacijom u vezi raskida
toga ugovora, tako da o podacima te osobe može naknadno izvijestiti sud. Navodi da
su pok. P. R. i gospođa P. zajedno dolazili u više navrata u njen ured, i da
je pok. R. tražio od nje da sačini kako Ugovor o kupoprodaji stana u S. u
, tako i Ugovor o kupoprodaji kuće na Š.. Oboje su u više navrata
dolazili budući je u to vrijeme u svrhu sklapanja ovog Ugovora bilo neophodno
pribaviti Energetske certifikate, u koju svrhu je angažirala D. M. iz
poduzeća E. a koja je najprije sačinila certifikat za stan u S., a potom i
certifikat za kuću na Š., a radi čega su ova dva ugovora sklopljena u razdoblju od
nekoliko mjeseci.
Na posebno pitanje navodi da je pok. P. R. poznavala od 2014. godine
pa nadalje, te može kazati da se je po njenom mišljenju radilo o osobi koja je
svakako bila svjesna svojih postupaka, te isto tako može kazati da ga nikada nije
vidjela u alkoholiziranom stanju. Kao što je već kazala, upravo je pok. P. R. bio
inicijator sklapanja ova dva ugovora o kupoprodaji nekretnina.
Na daljnje pitanje navodi da prilikom ovih posjeta u njenom odvjetničkom
uredu, između pok. R. i gosp. P., a tako i u njihovom razgovoru sa njom,
nije nikada bilo govora o tome da bi njihov dogovor zapravo bio da će gospođa
uzdržavati pok. R., a on joj zauzvrat prenijeti u vlasništvo ovaj stan u S. i
kuću na Š.. Upravo je pok. R. tražio sklapanje ugovora o kupoprodaji, a sjeća
se isto tako da nikako nije htio da o sadržaju i pravnim učincima ovog ugovora bilo
što sazna njegov brat. Koliko joj je poznato iz njihovih razgovora, oni su nekada bili u
ljubavnoj vezi, a nakon toga je gospođa P. pomagala pok. R. nekih 15-ak
godina, jer mu je ona kuhala, spremala, čistila stan i brinula se za njega. Sjeća se da
je ovom prigodom pok. R. sačinio određene kalkulacije o vrijednosti svega onoga
što je gospođa P. učinila za njega, pa je stoga među njima ugovorena niža
cijena za ove nekretnine od postojane tržišne cijene. Dakle zapravo bi se moglo reći
da je na ime ovoga o čemu je maločas govorila, pok. P. R. odobrio gospođi
P. jedan znatniji popust što se tiče ugovorne cijene ovih nekretnina. Ovom
prigodom je pok. R. inzistirao i na svojem pravu doživotnog stanovanja, i u stanu
u S., i u kući na Š., a što je i navedeno u ugovorima.
Nadalje upitana navodi da prilikom sklapanja ovih ugovora u njenom
odvjetničkom uredu nije izvršena isplata kupoprodajne cijene, kako za stan u S.,
tako za i kuću na Š., ali se sjeća da su u oba navrata njih dvoje nakon toga otišli u
obližnji javnobilježnički ured, gdje su ovjerili svoje potpise, a nakon toga su u oba
navrata ponovno posjetili njen odvjetnički ured sa originalima ovjerenog ugovora jer
je trebalo izvršiti uknjižbe prava vlasništva. Na njen upit u oba navrata joj je pok.
R. kazao da je sve u redu, dakle u ovim prigodama ona nije izričito pok. P.
R. upitala da li su mu isplaćene kupoprodajne cijene za ove nekretnine, već da li
je sve u redu, te da li se može pristupiti uknjižbi prava vlasništva na ime gospođe
P., a kada joj je u oba navrata pok. R. kazao da je sve u redu. Može kazati i
to da joj je iz njihovih razgovora poznato da su pok. R. i gospođa P. u više
navrata boravili u ovoj kući na Š., i to tijekom 5 -,6 mjeseci, te da su ovu kuću
zajedno gradili, uređivali ili adaptirali. Sjeća se i toga da je bilo izvjesnih problema sa
uknjižbom dvora kuće na Šolti, a u koju svrhu je pok. R. angažirao jednog
geodeta iz S. nastojeći da se i ovaj dvor uknjiži na ime gospođe P..
Na daljnje pitanje navodi da je njih dvoje zadnji puta kontaktirala negdje 2018.
godine u vezi sređivanja određene dokumentacije na katastru za ovaj pripadajući
dvor kuće na Š.. Negdje u ovo vrijeme jednom prigodom ju je gospođa P.
telefonskim putem izvijestila o tome da je napustila pok. R., jer je bio izrazito
ljubomoran i agresivan. Ovom prilikom joj je kazala da ga je prethodno upozorila, te
da ga je napustila i prestala pomagati, nakon što je i dalje bio agresivan prema njoj,
ali joj je ovom prigodom kazala da su i dalje u kontaktu. Ovaj razgovor sa gospođom
P. je imala nakon što je izvršila i uknjižbu prava vlasništva stana u S. i kuće
na Š. na ime gospođe P.. Naime, kuću i dvor na Š. nisu uspjeli uknjižiti u
zemljišnoj knjizi već u katastru zbog ovih problema sa dvorom o kojima je maločas
govorila.
Na posebno pitanje zbog čega joj je gospođa P. javila da je napustila
pok. R., može kazati da je gospođa P. osoba koja rado komunicira, pa ju je
tako obavijestila da je pok. R. u bolnici, a isto tako i da je preminuo. U više
navrata ju je nazivala i sa pitanjem zbog čega još nije sređena uknjižba kuće i dvora
na Š.. Nije joj poznato da li je sa njima bio prisutan još netko prilikom ovjera
potpisa kod javnog bilježnika. Kod nje su uvijek bili samo njih dvoje. Nije joj poznato
zbog čega o sadržaju ovih ugovora o kupoprodaji pok. R. nije htio da bilo što zna
njegov brat, a isto tako može kazati da joj je iz razgovora s pok. R. poznato da
on nije htio da i njegova djeca steknu bilo što od njegove imovine. Sjeća se da je pok.
R. pitala da li ćemo prijaviti novog obveznika plaćanja el. energije, vode i drugih
režijskih troškova, kada joj je pok. Ružić kazao da ništa ne "prebacujemo na gospođu P. jer će to saznati njegov brat".
Nadalje upitana navodi da se u ovaj čas ne sjeća da li su ovaj stan u S. i
kuća na Š. bili predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je prethodno
sklopio pok. R., sjeća se da je ovaj ugovor bio sklopljen pred ovim sudom. Kako je
već kazala ne može se sjetiti tko je u ovom ugovoru bio davatelj uzdržavanja. Ne
može se sjetiti zbog čega u ovim ugovorima nije predviđena uknjižba i prava
stanovanja pok. Ružića, pa je moguće da se je radio i o njenom previdu.
Na daljnje pitanje navodi da se u ovim ugovorima izričito ne navodi da je
isplaćena kupoprodajna cijena jer je tako bilo po dogovoru stranaka, a kako je već
kazala u njenom uredu nije niti bila izvršena isplata kupoprodajne cijene. Ugovor o
doživotnom uzdržavanju koji je prethodno bio sklopio pok. R. je dogovorom
raskinut među strankama jer se ta osoba odista nije brinula za pok. R..
Svjedok Z. R., brat pok. P. R., i stric tužitelja pod 1 i pod 2, u
iskazu od 21.siječnja 2021. god., navodi da mu je kao bratu pok. P. R.
poznato da je on živio sam u stanu u… u S., pa je tako putem oglasa
tražio kućne pomoćnice koje su mu bile potrebne obzirom na njegovo stanje. Na
takav način je upoznao i gospođu P.. Ne može se sjetiti koliko dugo je gospođa
P. pomagala pok. R., a niti da li su oni bili u ljubavnom odnosu. Poznato
mu je da su zajedno odlazili u kuću na Š. i tamo znali boraviti izvjesno vrijeme, a
isto tako bi i na Š. znao doći i njezin sin koji mu nije poznat. O svojem bratu može
kazati da je bio dugogodišnji ovisnik o alkoholu, pa je tako u više navrata imao
nezgode, pa je bio ozlijedio glavu, operirao kuk, jer je u više navrata gubio ravnotežu
i padao, te bi se tako ozlijedio. Jednom prilikom kada se je brat zajedno sa tuženom
vratio sa Š., oni su se nešto bili posvađali, i tom prilikom mu je pok. brat kazao da
ga je gospođa P. prevarila, jer joj je potpisao sporne ugovore o kupoprodaji
kuće na Š. i stana u S., kao i vozila, a da zauzvrat nije dobio niti kune. Tom
prigodom mu je pok. brat kazao da je te ugovore potpisao zbog bijesa prema svojoj
djeci i bivšoj supruzi od koje se rastao. Može kazati da se je pok. brat posvađao i sa
svojom djecom koja su nakon toga otišla za majkom. Protiv djece i bivše supruge je
pok. brat govorio samo kada je u alkoholiziranom stanju, a trijezan o njima nije
nikada govorio.
Na posebno pitanje navodi da je pok. brat bio na psihijatriji prije nekih 25
godina, i u to vrijeme ga je viđao nekoliko puta tjedno. Osim toga u više navrata bi se
posvađao sa tuženom koja bi ga napustila, pa bi ga onda u tim razdobljima pomagali
njegova supruga i on. Ovo se je znalo dogoditi nekih 10-ak puta u zadnjih 6 - 7
godina. U ovim razdobljima svađa sa tuženom pok. brat bi imao i druge kućne
pomoćnice T., T. i treće se ne može sjetiti. Ovi prekidi komunikacije i
pomaganja od strane tužene bi znali potrajati otprilike i po pola godine. O spornim
ugovorima pok. brat ga je izvijestio negdje pretprošle godine, nakon svađe sa
tuženom, a nakon čega se tužena nije vraćala kod pok. brata, već ga je samo
posjetila u bolnici zadnja dva - tri dana prije smrti. Tako može kazati da ga je svega
sat vremena nakon njegove smrti tužena nazvala telefonskim putem tražeći od njega
da joj preda ključeve stana u S. i kuće na Š., jer je sve to njeno, a ključevi su
bili kod njega jer su se supruga i on brinuli o stanu i kući dok je pok. brat bio u bolnici.
Može kazati i to da je on organizirao pogreb i dijelom snosio troškove pogreba jer je
pok. brat imao i posmrtnu pripomoć.
Nadalje upitan navodi da su bivša supruga i djeca napustili pok. brata negdje
početkom 2000-ih godina. Pok. brat je svakako očekivao da će se tužena o njemu
brinuti. U vrijeme svađa i prekida odnosa sa tuženom, pok. brata je pomagala i
gospođa Vjekica koja je isto tako dobila poziv na današnje ročište u svojstvu
svjedoka.
Na posebno pitanje navodi da je ovaj odnos pok. brata i tužene potrajao
ukupno nekih 10-12 godina. Nije mu poznato zbog čega ga je pok. brat obavijestio o
sklapanju spornih ugovora tek nakon svađe i prekida u odnosu na sada tuženu.
Pretpostavlja da ga je bilo sram da mu to kaže. Poznato mu je da je pred kraj života
pok. brat dao nalog i da se povuče ova tužba, a pretpostavlja da je to učinio stoga što
mu je gospođa Vjekica našla smještaj u staračkom domu na Čiovu u koji on nipošto
nije htio ići, pa je tako nastojao izgladiti odnose sa tuženom kako bi izbjegao ići u
ovaj starački dom. Pok. brata je viđao jednom do dva puta tjedno i u vrijeme i nakon
što je sklopio sporne ugovore sa tuženom.
Na daljnje pitanje navodi da je pok. brat cijelo vrijem plaćao tuženu za njene
usluge i to negdje 1.000,00 kn i nešto do 2.000,00 kn mjesečno. Zadnjih nekoliko
dana u bolnici pok. brat bi ih jedva prepoznao i jedva bi komunicirao, a kojom
prigodom bi govorio nesuvislo. Nakon njegove smrti bolnica je komunicirala samo sa
njim jer je u bolnici pok. brat ostavio njegov telefonski broj.
Svjedok T. V. U., u iskazu od 21.siječnja 2021.god., navodi da je
pok. Peru Ružića upoznala prije nekih 5 godina, kada su u zgradi u S., kupili poslovni prostor i otvorili kafić u koji je pok. P. R. svakodnevno dolazio,
dok tuženu gospođu P. nije nikada upoznala, već bi je samo ponekad vidjela u
prolazu. Kafić u su otvorili početkom 2016. godine, a posljednje dvije
godine života pok. R. je svakodnevno pomagala noseći mu hranu i čisteći i
uređujući njegov stan. Sa njim je bila u bliskim odnosima pa joj je tako pričao da je
tuženu upoznao preko oglasa za intimno druženje, a nakon što su se na taj način
družili izvjesno vrijeme, sa njom se je dogovorio da će mu ona pomagati i brinuti o
njemu, dok će joj on za to plaćati mjesečno 1.300,00 kn za četiri sata dnevno bez
subote i nedjelje. Na njeno ponašanje joj se često žalio prilikom svakodnevnih
posjeta u njihovom kafiću gdje je navraćao u pravilu 8 - 12 puta dnevno, i prilikom
svakog posjeta bi popio duplu votku - juice. Tako može kazati da je pok. R.
svakodnevno bio u alkoholiziranom stanju zbog svojega razočarenja nakon što su ga
napustili bivša supruga i djeca. On je imao dijagnosticiranu tešku depresiju i pio je
antidepresive. Poznato joj je i da je u više navrata sa tuženom odlazio u kuću na
Šoltu i snosio sve troškove boravka, dok bi tužena za to vrijeme dnevno posjećivala
svoju sestru koja je živjela na Š.. Pričao joj je i da je tuženoj uvijek nešto trebalo i
da joj je uvijek posuđivao novac jer mu je tužena kazala da je kupila stan na
P. od posuđenog novca kojeg nije u stanju vraćati.
Na posebno pitanje navodi da joj je iz razgovora sa pok. R. poznato da
je on prestao sa intimnijim druženjima sa tuženom, te sa njom dogovorio da će ga
ona pomagati uz novčanu naknadu jer je u to vrijeme već bio stariji čovjek kojemu
nisu bila potrebna takva intimna druženja.
Nadalje upitana navodi da joj je pok. P. R. tek nakon pokretanja ovog postupka kazao da bi on svu svoju imovinu htio ostaviti njoj s tim da ona preuzme
ovaj postupak protiv tužene, jer da je on njoj nešto potpisao. Ovom prilikom mu je
rekla da ona ne može preuzeti ovaj postupak, a isto tako ni njegovu imovinu jer joj
nije poznato što je on potpisao, kao što nije bilo poznato ni njemu samome. On joj je
samo nakon toga pokazao jedan ugovor koji se odnosio na kuću na Š., a koji je
zapravo bio kupoprodajni ugovor, i u kojem je stajalo da je cijena kuće umanjena
zbog njegovog uzdržavanja od strane tužene. Poslije toga joj je jednom prigodom
rekao da mu je tužena kazala kako mu je sveukupno za stan u S., kuću na Š. i
njegovo vozilo isplatila oko 92.000,00 EUR. Može kazati da je nakon toga cijelo
vrijeme pok. R. nastojala povezati sa njegovom djecom, dok je sa bratom
Z. bio u kontaktu, kao i ona osobno. Jednom prigodom u njegovom stanu on
joj je iz neke kutije izvadio sav novac sa kojim raspolaže, i tu je bilo 1.500.00 USD i
9.500,00 EUR, i tom prilikom joj je izjavio da je to sve što ima i da od tužene nije
nikada primio nikakav novac o kojem je ona govorila.
Na daljnje pitanje navodi da je pok. R., svakodnevno dolazio u njihov kafić i
ispijao alkohol kako je maločas rekla, i to cijelo ovo vrijeme od 5 godina nakon
otvaranja kafića o kojem je maloprije govorila, čak je nakon nekog vremena pok.
R. prestala točiti pića, ali je on nakon toga počeo posjećivati susjedni kafić, a
nakon što je vlasnika susjednog kafića zamolila da i on prestane pok. R. davati
pića, on ju je napao govoreći da nema pravo to mu raditi. O njegovom stanju je
upoznata i njegova obiteljska liječnica i njena medicinska sestra sa kojima je isto tako
često kontaktirala. Mora kazati i to da joj je pok. R. jednom prigodom pričao i da je
posjetio javnobilježnički ured gdje su bili ovjereni kupoprodajni ugovori koje je ovjerio
sa tuženom, kada mu je javna bilježnica kazala da će ukoliko podnese tužbu prema
njoj sigurno izgubiti spor, jer će ona pred sudom izjaviti da mu je tužena ispred nje
isplatila novac za prodane nekretnine.
Na posebno pitanje navodi da po njenom mišljenju pok. R. zasigurno nije
znao da bi bilo što potpisao tuženoj, a kamoli što je potpisao. O tome je saznao tek
kada je vidio da se je tužena uknjižila na stan u S. i kuću na Š.. Jednom
prigodom joj je kazao i kako je mislio da potpisuje ugovor o doživotnom uzdržavanju,
pa mu nije bilo jasno zbog čega ga tužena ne pomaže kada se na to obvezala
ugovorom. Poslije su pregledavali dokumentaciju i uočili da je tužena prestala
posjećivati pok. R. upravo nakon potpisivanja spornih ugovora o kupoprodaji.
Na daljnje pitanje navodi da je čula kako je pok. R. nekih 2 - 3 dana prije
smrti htio povući ovu tužbu protiv tužene, ali može kazati da je to bilo zasigurno stoga
što on pred smrt više nije bio pri sebi, niti je znao što govori. Tada je čula čak i to da
je pred smrt izjavio da ga je ona htjela "prevariti na svoju ljepotu". Osim nje u ovo
vrijeme pok. R. je pomagao i brat Z. i gospođa V. B. koja bi
vikendom čistila u njegovom stanu u njegovom prisustvu prije nego je završio u
bolnici, jer pok. R. njoj nikada nije dozvoljavao da mu ona čisti po stanu, jer je ona
"njegovo dite".
Nadalje upitana navodi da joj nije poznato da bi pok. R. imao sa nekim sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju.
Na posebno pitanje navodi da se je sa pok. R. zbližila negdje posljednje
dvije godine isključivo iz sažaljenja jer više nije mogla gledati kako se svakodnevno
upropaštava. Kako je već kazala pok. R. je svakodnevno dolazio u kafić, a sa
ispijanjem alkohola bi otpočeo u 7 sati ujutro, odmah nakon otvaranja kafića. Može
kazati da mu je sugerirala liječenje od alkohola, ali on to nije htio slušati govoreći da
on ionako nema ništa od života. Ovo je pok. R. savjetovala negdje posljednje
dvije godine njegovog života. Mora kazati da bi nakon što je saznao za sporne
ugovore, pok. R. govorio i da će izvršiti samoubojstvo. Kako je već kazala, tuženu
je viđala samo u prolazu s tim što tuženu nije viđala ove zadnje dvije godine. Mora
kazati i to da je jednom prigodom nakon pokretanja ovog postupka pok. R.
pozvao tuženu u njegov stan kako bi je pitao što mu je ona i koliko isplatila na ime
kupoprodajne cijene stana i kuće, te njegovog vozila, a ovom prigodom su bile
prisutne i ona i gospođa V. B. koja je čistila u stanu. Pok. R. je ovom
prilikom mobitelom tonski snimio razgovor sa tuženom koja je čitavo vrijeme odbijala
odgovor na pitanje što mu je i koliko isplatila na ime cijene za stan, kuću i vozilo.
Sjeća se i toga da je jednom prigodom u kafiću pok. R. njoj pričao da mu je
tužena rekla "bolje da sam ti to uzela ja nego tvoja žena i djeca".
S. I. B., zet tužene u iskazu od 03. ožujka 2021.god., navodi da
mu je poznato da je njegova punica N. P. radila jedno vrijeme kod pok.
P. R., ali se u ovaj čas ne može izjasniti koliko je kod njega radila. Koliko mu
je poznato ona je pomagala pok. P. R., a da li je samo čistila, samo kuhala ili
jedno i drugo, njemu doista nije poznato. Zna da je punica imala jako dobro mišljenje
o pok. P. R., a ima ga i danas. Poznato mu je i to da su nakon određenog
vremena oni stupili u vezu, te da je punici bilo teško, odnosno neugodno da mu to
kaže. Ovaj odnos je potrajao više godina i zna da su oni znali boraviti jedno vrijeme
na Šolti, gdje su ljeti renovirali i sređivali kuću pok. P. R..
Na posebno pitanje navodi da o njihovom odnosu zna toliko da je punici
trebalo pomoći u kupovini određenih nekretnina od pok. P. R.. Naime, ona je
trebala njegovu financijsku pomoć, a to mu je rekla supruga Maja Bedalov, koja je
kćerka tužene N. P.. Koliko se može sjetiti punici je u dva ili tri navrata dao
otprilike 40.000,00 eura, a kada ga se pita da li je ovaj novac punici dao ili pozajmio,
može kazati da joj je ovaj novac dao jer će ta imovina ostati u našoj obitelji. Ovdje
mora kazati i to da su punica i pok. punac prije 15-ak godina prodali stan u S. u
, pa su njemu tada pozajmili jedan određeni iznos kojega se u ovaj čas ne
sjeća, a koji novac mu je bio potreban za otpočinjanje poslovanja njegove firme.
Doista se ne može sjetiti kada je točno ovaj novac dao punici, a može kazati da je od
toga prošlo otprilike od 7 do 10 godina, pri čemu ne isključuje mogućnost da je
proteklo i kraće vremensko razdoblje.
Nadalje upitan navodi da je stan na kupila njegova
supruga M. B., a ovaj stan je kupljen prije nego što je punica kupila stan od
pok. P. R.. Punica je živjela u ovom stanu na adresi tijekom
višegodišnjeg razdoblja, dok su on i supruga sa djecom živjeli u stanu u S., u
, a potom su kupili kuću u S. i tamo preselili. U međuvremenu su
kupili i kuću na Š..
Na posebno pitanje navodi da je ovaj novac o kojem je maločas govorio dao
punici od novca kojega je dobio od prodaje poslovnog prostora u T., ukoliko je u to
vrijeme prodao ovaj poslovni prostor. Dakle, u ovaj čas se odista ne može točno
izjasniti da li je novac koji je dao punici stečen upravo prodajom toga poslovnog
prostora u T..
Na daljnje pitanje navodi da nije bio prisutan razgovorima i dogovorima između punice i pok. P. R., tako da njemu odista nije poznato što su oni
dogovorili u pogledu sklapanja spornih ugovora, a nije bio prisutan niti isplati
kupoprodajne cijene pok. R. od strane punice. Međutim, poznavajući svoju
punicu smatra da je ona pok. R. isplatila dogovorene cijene za kupljene
nekretnine. Nakon toga može kazati i da je pok. P. R. u više navrata bio kod
njega na ribogojilištu na Š., čiji je vlasnik, i isti nikada nije postavljao bilo kakva
pitanja ili navodio bilo kakve probleme u vezi sklapanja spornih ugovora sa punicom
ili u vezi bilo čega u odnosima sa punicom.
Nadalje upitan navodi da mu je poznato i to da su se odnosi između punice i
pok. R. promijenili, odnosno pogoršali jedno vrijeme prije njegove smrti, a o tome
mu je govorila punica, međutim on nije pitao o razlozima poremećaja u njihovim
odnosima, a niti ga je to zanimalo.
Na posebno pitanje navodi da mu nije poznato koliko je pok. R. plaćao
punicu za vrijeme dok ga je pomagala, a nije mu poznato niti da li ju je plaćao dok je
radila za njega. Smatra da je svakako nije plaćao u vrijeme dok su bili u vezi. Pok.
P. R. je upoznao prije sklapanja spornih ugovora sa punicom otprilike nekoliko
godina ranije. Novac o kojem je govorio je punici dao na ruke, a obzirom da je radio
vani, može kazati da je 99% novca bilo u eurima. Ne može se sjetiti da li je prigodom
davanja novca punici bio prisutan još netko ili su bili prisutni samo njih dvoje. Nije mu
ništa poznato niti o njihovim odlascima kod javnog bilježnika, pa tako niti da li su njih
dvoje bili kod javnog bilježnika sami ili je sa njima bila još neka osoba. Može kazati i
to da je punicu i pok. R. na određeni način on povezao sa odvjetnicom S.
M. B., jer je ona prijateljica njegovog prijatelja i kolege. Nije mu poznato tko
sada živi u stanu na M. gdje je živio pok.
R., samo zna da je punica sada prijavljena na ovom stanu, tako da mu nije
poznato da li sada punica živi u stanu na P. ili na M., ili povremeno
boravi u oba stana. Nedavno su kod punice bili na rođendanu u stanu na P..
Poznato mu je da je punica ušla u ovaj stan na M. nakon smrti pok. P.
R.. Nije mu poznato da li je ušla pomoću ključeva stana ili na neki drugi način.
Punica je u posjedu kuće na Š..
Na daljnje pitanje navodi da mu nije poznato da je pok. R. bio ovisnik o
alkoholu. Može kazati i to da bi uvijek kada bi došao kod njega na ribogojilište na
Š., na njegovo pitanje hoće li nešto popiti, odgovorio može samo bezalkoholno
pivo ili neko drugo bezalkoholno piće.
Na posebno pitanje navodi da se odista ne može izjasniti o vremenskom
periodu u kojem su punica i pok. R. bili u vezi, kao ni razdoblju u kojem je punica
radila za pok. R., naime njegov sin ima 17 godina, a od tih 17 godina on je 11
godina radio u inozemstvu.
Svjedok M. C., sin tužene, u iskazu od 03. ožujka 2021.god., navodi
da se je koliko mu je poznato, njegova majka i prije nego što je upoznala pok. P.
R. bavila pružanjem usluga u kućanstvima, pa je pretpostavlja na takav način
upoznala i pok. P. R.. Majka mu o tome nije nikada pričala, ali pretpostavlja
da su oni jedno vrijeme i bili u nekakvoj vezi, a ona je koliko se sjeća pomagala pok.
R. nekih 14 -15 godina.
Na posebno pitanje navodi da može kazati da njemu nije ništa poznato o tome
na koji način i kakve su ugovore sklapali majka i pok. P. R., a o tome je samo
slušao od drugih nakon što je pokrenut ovaj postupak na sudu. Tako može kazati da
mu majka u sporno vrijeme nije nikada ništa pričala o spornim ugovorima sa pok.
R., a niti je od njega ikada zatražila bilo kakav novac da bi isplatila pok. R.
po sklopljenim ugovorima, a niti bi joj on mogao od svoje plaće pozajmiti bilo kakav
novac.
Na daljnje pitanje navodi da je poznavao pok. P. R. kojega je više puta
viđao za vrijeme njegovih boravaka na Š.. Koliko je imao prilike vidjeti, pok. P.
R. nije bio ovisnik o alkoholu, a nije niti bilo kada čuo da je bio ovisnik o alkoholu.
Majka živi u stanu u S. na P., a ovaj stan je u vlasništvu sestre M.
B..
Nadalje upitan navodi da mu nije poznato koliko je pok. R. plaćao majku za
vrijeme dok ga je pomagala, a niti mu je majka ikada o tome pričala. Pretpostavlja da
joj je nešto plaćao. Kako je već kazao, o spornim ugovorima je saznao tek naknadno
nakon podizanje ove optužnice. Ne može odgovoriti na pitanje od kuda majci novac
za kupnju stana i kuće od pok. P. R.. Poznato mu je da je majka prodala stan
u ulici, te da je od ovog novca svojevremeno bila posudila sestri i zetu
određeni iznos kako bi mogli otpočeti sa poslovanjem zetove firme. Kako je živjela u
stanu na P. u vlasništvu sestre, ona nije imala nekih većih režijskih
troškova, već samo tekuće troškove. Pretpostavlja da je zet dao nešto novca majci
kako bi kupila stan i kuću pok. P. R., ali njemu odista nije poznato o kojem
iznosu se je radilo. Napominje da je sve ovo čuo od njih, a on nije prisustvovao
njihovim dogovorima, a niti davanju novca.
Na posebno pitanje navodi da njemu odista nije poznato kako je došlo do
dogovora između majke i pok. R. o sklapanju spornih ugovora. Kasnije je čuo da
je pok. Ružić izrazio majci želju da joj proda kuću i stan, te ju je odveo kod javnog
bilježnika da sklope sporne ugovore.
Na daljnje pitanje navodi da majka živi na Pujankama, a u ovom stanu na
P. živi od 2000-te godine. Nije mu poznato tko koristi stan na M. u
kojem je živio pok. R.. Poznato mu je da je majka ušla u ovaj stan na M.
nakon smrti pok. R.. Poznato mu je da majka nije imala ključeve ovog stana, te
da je ušla u stan u prisustvo djelatnika policije. Može kazati i to da je zajedno sa
majkom posjetio pok. R. u bolnici nedugo prije njegove smrti, kada je pok. R.
izrazio želju da joj da ključeve stana na M.. Međutim, prisutna medicinska
sestra ove ključeve nije mogla pronaći u torbi pok. R., pa je pok. R. nazvao
pretpostavlja ovog punomoćnika da ga obavijesti kako ključeve stana na M.
treba dati njegovoj majci. Njemu nije poznato kako je postupio odvjetnik ali je već
prethodno kazao da majka nije ušla u stan pomoću ključeva stana, već uz prisustvo
djelatnika policije. Dakle, majka nije dobila ključeve stana na M.. U bolnici kod
pok. R. su bili samo on i majka.
Na posebno pitanje navodi da je zajedno s majkom pok. R. posjetio 3 - 4
puta. Nije mu poznato što se je sve nalazilo u torbi pok. R. koja je bila sa njim u
bolnici.
Svjedok V. B., u iskazu od 08. travnja 2021.god., navodi da je
poznavala pok. P. R. budući da je tijekom 2019. god., nekoliko mjeseci čistila i
pospremala u njegovom stanu, i to svakih otprilike 15 dana, tako da se može reći da
je pok. P. R. dobro poznavala. Tuženu N. P. nije upoznala i nije joj
poznato da je ista dolazila u stan pok. P. R. u vrijeme dok mu je ona
pomagala čisteći i spremajući u njegovom stanu.
Na posebno pitanje navodi da joj je koliko se sjeća pok. P. R. samo u
par navrata spomenuo da je sa tuženom N. P. sklopio neki ugovor, i to
koliko se sjećam Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a rekao joj je to da tužena ne
poštuje i ne izvršava svoje obaveze po sklopljenom ugovoru.
Na daljnje pitanje navodi da je točno kako su jedne prigode u stanu pok.
R. bile prisutne gospođa B. i ona, te su pok. R. pospremale jedan
ormar u njegovoj sobi, a kada je netko pozvonio na ulaznim vratima i tom prilikom je
pok. R. posjetila tužena N. P.. Kako su vrata od sobe bila otvorena
njih dvije su čule nešto od njihovog razgovora, a njih dvoje su razgovarali o tom
ugovoru o doživotnom uzdržavanju, te je ovom prilikom pok. R. govorio kako ona
ne izvršava svoje obveze po sklopljenom ugovoru, a bilo je govora i o nekakvoj isplati
po ugovoru za koju je pok. R. isto tako tvrdio da ta isplata nije izvršena od strane
tužene. Sjeća se da ovom prigodom tužena nije rekla ništa konkretno o toj isplati, već
se je samo na određeni način "izvlačila" izbjegavajući odgovor na pitanja pok.
R.. Može kazati da im je ovom prigodom bilo neugodno izići iz sobe, ali nakon
određenog vremena je gospođa B. izašla u dnevni boravak gdje se vodio
razgovor, nakon čega je ubrzo tužena napustila stan. Može kazati da joj je poznato
da je pok. R. ovaj njihov razgovor snimio na svojem mobitelu.
Nadalje upitana navodi da živi u susjednom portunu u odnosu na stan pok.
R.. Pok. P. R. je poznavala i prije nego što je počela pomagati u čišćenju
i pospremanju njegovog stana. Tako je i njoj kao i cijelom njihovom kvartu bilo
poznato da pok. P. R. ima problema s alkoholom, jer je svako jutro već u 7,00
sati bio u kafiću da bi naručio svoje piće "duplu votku juice". Može kazati da je pok.
R. svakodnevno bio pijan, jer je obližnji kafić posjećivao više puta tijekom cijeloga
dana. Pok. R. poznaje od 2018. god., a prije toga "iz viđenja". Koliko joj je
poznato njegovi problemi s alkoholom su počeli 2018. god., a ne može se sjetiti da je
od ranije često bio u pijanom stanju, srećući ga u susjedstvu.
Na posebno pitanje navodi da je svoje jutarnje piće pok. R. svakodnevno
ispijao u kafiću koji je držala gospođa B., a nakon toga bi otišao u spizu i
nastavio piti u drugom obližnjem kafiću. Gospođu B. poznaje kao susjedu i kao
vlasnicu obližnjeg kafića gdje bi i ona nekada popila kavu, a jedno vrijeme je čistila i
pospremala u njenom kafiću.
Tužitelji su podneskom od 15. travnja 2021.god., dostavili u dokazne svrhe
ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je dana 04. travnja 2012.god., zaključen
između prednika tužitelja kao primatelja uzdržavanja, i M. R. kao davatelja
uzdržavanja, a koji je ovjeren od strane ovog suda pod posl.br. R1-251/12, dana
23.svibnja 2012.godine.
U podnesku od 04.svibnja 2021.god., tužena navodi da svjedok S. M.
jedina ima neposredna saznanja o okolnostima sklapanja predmetnih ugovora o
kupoprodaji, te da iz njenog iskaza proizlazi da je prednik tužitelja potpuno svjestan i
svojom voljom sklopio predmetne ugovore o kupoprodaji, pri čemu negira da je isti
imao problema s alkoholom, kako prije sklapanja predmetnih pravnih osoba, tako i
neposredno poslije.
Navodi da svjedok I. B. negira da je prednik tužitelja za vrijeme
njihovog poznanstva i druženja imao ikakvih problema s alkoholom, odnosno negira
da ga je ikada vidio u pijanom stanju, te da i svjedok M. C. isto tako negira
da je pok. P. R. za vrijeme njihovog poznanstva i druženja imao ikakvih
problema s alkoholom, odnosno negira da ga je ikada vidio u pijanom stanju.
Nadalje ističe da svjedok V. B. nema nikakvih neposrednih
saznanja o okolnostima sklapanja predmetnih ugovora o kupoprodaji, kao niti
svjedok Z. R., koji je potvrdio dugotrajni odnos između tužene i prednika
tužitelja, kao i to da je prednik tužitelja pred kraj života dao nalog da se povuče
predmetna tužba.
Tužena navodi da svjedok T. V. U. u niti jednom dijelu nije
iskazivala o događajima koji bi se desili u vremenu sklapanje predmetnih ugovora, jer
u vrijeme zaključenja ugovora praktički nije ni poznavala prednika tužitelja. Slijedom
navedenog, ovaj svjedok nema nikakvih neposrednih saznanja o okolnostima
sklapanja predmetnih ugovora o kupoprodaji. Njenom iskazu u cijelosti prigovara kao
neistinitom jer su njena navodna posredna saznanja koja da je imala iz razgovora s
prednikom tužitelja, proturječna materijalnim dokazima i iskazu jedine svjedokinje s
neposrednim saznanjima.
U odnosu na priloženi Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 14. travnja 2012.
god., navodi da u sudski spis dostavlja Sporazum o raskidu Ugovora o doživotnom
uzdržavanju zaključen dana 02.12.2014.god., sklopljen u obliku javnobilježničkog
akta kod javnog bilježnika B. K. br. Ov-3873/2014, dana 02.12.2014.
godine.
Nadalje navodi da nedostatak ugovorne odredbe kojom prodavatelj potvrđuje
da bi od kupca primio kupoprodajnu cijenu, u konkretnom slučaju ostavlja jedino
mogućnost ovakvih i/ili sličnih konstrukcija tužitelja, ali u konkretnom slučaju upravo
navodi tužitelja o prividnosti pravnih poslova ukazuju na neosnovanost prigovora
tužitelja o nedostatku predmetne ugovorne odredbe. Naime, u hipotetskom slučaju
da je prividnost pravnih poslova doista bila namjera ugovornih strana, ni u tom
slučaju nije bilo razloga da ugovorne strane ne unesu u predmetni ugovor i odredbu
o primitku kupoprodajne cijene. Dakle, nedostatak te odredbe sam po sebi ne
svjedoči o prividnosti pravnog posla, već svjedoči o dugotrajnom odnosu i
dugotrajnom povjerenju koje su međusobno imali prednik tužitelja i tužena, a koji
odnos su potvrdili svi svjedoci.
Konačno, neoboriv dokaz da se nije radilo o prividnom poslu je nesporna
činjenica da je prednik tužitelja neposredno pred svoju smrt nesporno dao nalog i
iskazao volju da se povuče predmetna tužba.
Tužitelji u podnesku od 13. svibnja 2021. god., navode da svjedok S. M.
jedina ima neposredna saznanja o sklapanju spornih ugovora jer je neposredno
sudjelovala u sklapanju spornih ugovora, ali ni ona nema baš nikakvih saznanja o
isplati ikakvih novaca predniku tužitelja, niti je ikakav novac vidjela, niti je stranke
pitala o isplati novca, a niti su joj stranke ikakvu isplatu novca spomenule. Zaista nije
nemoguće da odvjetnik ne svjedoči isplati kupoprodajne cijene, ali je ipak malo
čudno da o istoj baš ništa ne zna.
Navode da svjedok Z. R. navodi da je prednik tužitelja bio dugogodišnji
ovisnik o alkoholu, da mu je kazao da ga je tužena prevarila jer joj je potpisao sporne
ugovore, a da zauzvrat nije dobi niti kune, te da mu je prednik tužitelja kazao da je te
ugovore potpisao zbog bijesa prema svojoj djeci i bivšoj supruzi od koje se je rastao,
kao i to da je prednik tužitelja svakako očekivao da će se tužena o njemu brinuti.
Navedene izjave potvrđuju tužbene tvrdnje o stvarnim životnim potrebama prednika
tužitelja, kao i njegovoj stvarnoj volji i pobudi kod sklapanja spornih ugovora, a
indikativno je da je iskaz ovog svjedoka u suglasju sa svjedokom S. M. u dijelu
jednog od motiva/pobude prednika tužitelja za sklapanje spornih ugovora koji se
sastojao u njegovoj želji da prenese svoju imovinu na nekog trećeg da njegova djeca
nemaju što za naslijediti.
Nadalje ističu da iskaz svjedoka I. B. treba uzeti sa rezervom zbog
očekivane pristranosti. U tom smislu prigovara kao neistinitoj njegovoj izjavi da je
tuženoj dao iznos od 40.000,00 Eur, jer se očito radi o konstrukciji kao
nevjerodostojnom pokušaju pogodovanju tuženoj u ovom postupku, a čime pogoduje
i sam sebi, jer kako je i sam naveo u svom iskazu, "ta će imovina ostati u našoj
obitelji".
Osim toga, navode kako iskaz svjedoka V. B., potvrđuje iskaz
svjedoka T. V. U. u tome da su se jedne prigode zatekle u stanu
prednika tužitelja, kada je on pozvao tuženu, i kada je tužena izbjegavala i odbijala
odgovoriti na njegove upite je li mu isplatila kupoprodajnu cijenu po spornim
ugovorima.
Tužitelji nadalje navode da im nije jasno opetovano pozivanje tužene da bi
prednik tužitelja neposredno pred svoju smrt nesporno dao nalog i iskazao volju da
se povuče predmetna tužba, kada time samo upućuje na svoju nesavjesnost, jer
samo nesavjesna osoba može nekoga u bunovnom stanju, pred smrt, prikovanog za
bolnički krevet, poticati na povlačenje tužbe. O tadašnjem stanju prednika tužitelja
posvjedočio je njegov brat kazavši da bi ih zadnjih nekoliko dana u bolnici prednik
tužitelja jedva prepoznao, jedva bi komunicirao, a kojom prigodom bi govorio
nesuvislo, te svjedokinja U. izjavom da on pred smrt više nije bio pri sebi, niti je
znao što govori. Pored toga, nije istina da je prednik tužitelja iz bolničkog kreveta dao
nalog za povlačenje tužbe, već je iskazao volju za mirno rješenje spora na način da
se tužena obveže o njemu preuzeti daljnju brigu i snositi parnični trošak, a on bi u
tom slučaju povukao tužbu (dokaz e-mail od 29.10.2019.god.), međutim do takvog
dogovora nije došlo.
Tužena u iskazu od 13. svibnja 2021.god., navodi da je pok. P. R.
upoznala 2005. godine, i to tako što je dala oglas u novine tražeći posao kao kućna
pomoćnica, domaćica, pa ju je tako pok. P. R. kontaktirao i uposlio da mu
posprema i pomaže u stanu u …. Nakon otprilike godinu dana kada su
se dobro upoznali, otpočeli su živjeti u izvanbračnoj zajednici s tim što je glavninu
vremena provodila sa pok. R. u stanu u .., a dio u svom stanu na
P.. Ova njihova izvanbračna zajednica je potrajala sve do 2018. godine,
kada može kazati da je prestala zbog njegove izuzetno velike ljubomore. Od tada su
se samo povremeno družili, pa bi tako ona ponekad došla do njega u stan u
.., a ponekad on kod nje na P..
Na posebno pitanje navodi da su predmetni ugovor o kupoprodaji sklopili u
prosincu 2016. god., a kupoprodajni ugovor koji se odnosio na kuću na Š. u
siječnju 2017. god., a ugovor o kupoprodaji automobila su sklopili nešto prije ugovora
o kupoprodaji stana. Ugovori o kupoprodaji stana i kuće na Š. su sačinjeni u
odvjetničkom uredu S. M. B., a kojom prigodom su bili kod odvjetnice i ona
i pok. P. R.. Ne može se sjetiti da li su ugovore ovjeravali istoga dana kada su
sačinjeni kod odvj. S. M. ili nešto kasnije, ali su u oba navrata prilikom ovjere
ugovora o kupoprodaji stana i ugovora o kupoprodaji kuće, isto tako oboje bili prisutni
u uredima javnog bilježnika.
Na daljnje pitanje navodi da je najprije pok. P. R. platila automobil u
iznosu od 10.000,00 kn u javnobilježničkom uredu I. B., koji ima ured u
S. na R., i tu su ovjerili punomoć za vožnju ovoga automobila od strane pok.
P. R.. Kupoprodajnu cijenu stana je pok. P. R. isplatila prije nego što su
sklopili ugovor, a kada se je uvjerila da će ovaj ugovor sklopiti, a isto tako i
kupoprodajnu cijenu kuće je isplatila na ruke pok. P. R. u njegovom stanu prije
nego što smo sklopili ugovor, kada se je uvjerila da će i ovaj ugovor biti sklopljen.
Prilikom ovih isplata u stanu su bili samo ona i pok. P. R..
Na daljnje pitanje navodi da prilikom sastavljanja ugovora kod odvj. S.
M. B. ona ih nije upitala da li je kupoprodajna cijena isplaćena, a sačinjene
ugovore smo potpisali u uredima javnog bilježnika.
Nadalje upitana navodi da ovim prigodama od pok. R. nije tražila nikakve
pisane priznanice o isplati kupoprodajne cijene za stan i kuću jer su oni tako živjeli i
imali su povjerenja jedno u drugo. Može kazati da je bila jedina osoba kojoj je pok.
R. vjerovao, te da nije imao nikakvog povjerenja u članove svoje obitelji. Isto tako
može kazati da je ove ugovore skrivao i nije htio da za njih sazna njegov brat, a isto
tako nije htio da se njeno ime nalazi na poštanskom sandučiću na adresi na
.., ali je tražio da prijavi prebivalište u S. na adresi njegovog stana u
...
Na posebno pitanje navodi da su ovi ugovori o kupoprodaji sklopljeni po cijeni
manjoj od tržišne vrijednosti stana i kuće jer je dugi niz godina pomagala pok. R.
i bila sa njim u vezi, i bila kako je već kazala jedina osoba kojoj je vjerovao. Koliko je
njoj poznato pok. P. R. nije nikada pio, i nije ga nikada vidjela u pijanom stanju.
Tako može kazati da je poslije ručka i za ručkom uvijek pio bezalkoholno pivo, pa je
tako i saznala da postoji pivo bez alkohola.
Na daljnje pitanje navodi da je prodala svoj stan na P. tijekom 2002.
godine i od tog novca dobivenog od prodaje isplatila pok. P. R. na ime
kupoprodaje stana i kuće, a dio joj je dao i zet I. B..
Na posebno pitanje navodi da joj je zet dao 20.000,00 EUR-a za kupnju stana
i 20.000,00 EUR-a za kupnju kuće. Rekao joj je da mu ovaj novac ne mora vraćati i
da je to poklon, jer je ona njemu svojevremeno pomagala kad je bio u B.. Rekao
je ovom prilikom da će to ionako ostati u familiji. Prilikom otvaranja firme zet joj je
rekao i da će joj uvijek pomoći ukoliko joj to bude trebalo, pa tako osim ovog novca
koji joj je dao za kupovinu stana i kuće od pok. P. R., zet joj je dopustio da
doživotno živi u njegovom stanu na P. na adresi ...
Na daljnje pitanje navodi da ju je pok. P. R. plaćao za kućanske poslove
u iznosu od 1.100,00 kn mjesečno, i to samo za prvih godinu dana dok još nisu stupili
u izvanbračnu zajednicu. Nakon toga joj nikada nije plaćao za bilo kakve poslove i
usluge koje je za njega obavljala. Njihova veza može kazati je bila kontinuirana s tim
što je kroz čitavo vrijeme možda bilo tri - četiri prekida od nekoliko dana zbog njegove
ljubomore. Njena obitelj je upoznala pok. P. R. 2 godine poslije upoznavanja
pok. P. R.. U to vrijeme je članovima svoje obitelji rekla za vezu s pok. P.
R.. Članovima svoje obitelji je rekla za sklapanje predmetnih ugovora sa pok.
R., odnosno pitala ih je za njihovo mišljene i prije nego su ugovori sklopljeni.
Pitala je o tome i svojega sina M. C.. Sa odvjetnicom M. B. nije
često komunicirala osim ovih prigoda kada su sačinjeni ugovori o kupoprodaji stana i
kuće. Odvjetnici M. B. nije javila da je napustila pok. P. R., a niti da je
pok. P. R. završio u bolnici. Koliko joj je poznato P. R. je upoznao
odvjetnicu M. B. preko njenog zeta I. B.. Pok. P. R. joj je
jednom prigodom rekao da je sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojim
nećakom M. R., te da ga je njegov nećak razočarao. Njoj pok. P. R. nije
nikada nudio sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Može kazati i to da joj je
P. R. kazao i to da "svojoj kurvanjskoj djeci i ženi kurvi ne želi ostaviti ni vrh od
iglice" jer ga je žena cijelo vrijeme varala sa njegovim prijateljem, a djeca su stala na
njenu stranu. Nakon toga ih nikada više nije vidio. Pok. P. R. je imao izvjesnih
zdravstvenih problema, ona mu je išla po recepte i u kupovinu lijekova, ali nikada nije
kontaktirala njegovog odabranog liječnika. Pok. P. R. se je bojao da će ostati
sam.
Na posebno pitanje navodi da je nju jednom prigodom pok. R. pozvao u
stan, te joj je predložio da se mijenjaju za stanovanje, odnosno da bi on živio na
P., a ona u .., što je ovom prigodom odbila, a tek kada se je
spremala otići, vidjela je da su tu bile prisutne i dvije osobe od kojih ju je jedna od njih
tom prigodom napala što je otišla, odnosno napustila pok. R.. Ovom prilikom
među njima nije bilo nikakvog govora o tome da li je ona isplatila ili nije isplatila pok.
P. R. kupoprodajnu cijenu za stan i kuću. Nije ovom prigodom primijetila da bi
nju pok. R. tonski snimao na mobitel.
Nadalje upitana navodi da je pred kraj života dok je ležao u bolnici pok. R.
izrazio želju i tražio od prisutnog punomoćnika da povuče ovu tužbu, a o tome je ona
razgovarala sa prisutnim punomoćnikom tužitelja, kada joj je isti kazao da će povući
tužbu kad mu budu plaćeni njegovi odvjetnički troškovi za zastupanje P. R. u
visini od oko 19.000,00 kn. Posljednjih dana života pok. P. R. je često
posjećivala u bolnici. Što se tiče kuće na Š. može kazati da je pok. P. R. ovu
kuću kupio kada je bila "samo u zidinama", a sve ostalo su izradili i priveli je svrsi on i
ona zajedno. Pok. P. R. joj je ponudio sklapanje ovih ugovora negdje otprilike
2-3 mjeseca prije nego što su sklopljeni ovi ugovori.
Na daljnje pitanje navodi da u posljednje vrijeme dok je ležao u bolnici pok.
P. R. nije mogao hodati, ali je suvislo govorio, te je samo malo "pleo jezikom"
od tableta koje je pio. Pok. R. od nje nije tražio da se nastavi o njemu brinuti
nakon što iziđe iz bolnice. Prije nego što je završio u bolnici pok. R. je vidjela
prije toga nekih možda 15 dana. Kako je već kazala nakon što je otišla od pok.
R., oni su se nastavili družiti i redovito posjećivati, a čuli bi se i preko telefona.
U podnesku od 28. svibnja 2021.god., tužena ističe da je ključno za predmetni
postupak da nije dokazana ni jedna činjenica i/ili okolnost na koje se tužitelji pozivaju
u predmetnoj tužbi (da je tužena navodno iskoristila tempore acti životne okolnosti
pok. P. R.), pa tako nije dokazano: da je pok. R. navodno imao problema s
alkoholom u trenutku sklapanja predmetnih pravnih poslova, da navodno nije bio
sposoban za rasuđivanje u trenutku sklapanja predmetnih ugovora, da navodno nije
isplaćena kupoprodajna cijena po osnovi sklopljenih predmetnih ugovora, te da se
navodno radi o prividnim pravnim poslovima.
Suviše navedenog, za ukazati je da u konkretnom slučaju postoji neoboriv
dokaz na navedene okolnosti, a to je očitovanje pok. P. R.. Upravo takvo
očitovanje prileži u spisu, te dokazuje da se nije radilo o prividnom poslu, te da je
kupoprodajna cijena isplaćena, jer je nesporna činjenica da je pok. P. R. dao
nalog i iskazao volju da se povuče predmetna tužba. Zaključno, jedini razlog
postojanja ove parnice je nepoštivanje naloga tužitelja da se povuče predmetna
tužba.
Tužitelji u podnesku od 02. lipnja 2021.god., ističu kako je iskaz tužene očito
neiskren i iskonstruiran, a to je razvidno iz toga što je proturječan iskazima svih
drugih saslušanih svjedoka, dok je osobito indikativno da je proturječan iskazima
svjedoka predloženih upravo od nje. Naime, njen iskaz je proturječan iskazu njenog
sina M. C. u dijelu u kojem navodi da je članovima svoje obitelji rekla za
sklapanje predmetnih ugovora sa prednikom tužitelja, odnosno pitala ih za njihovo
mišljenje i prije nego su ugovori sklopljeni. Pitala je o tome i svog sina M.
C., dok je sin tužene svjedok M. C. u svom iskazu naveo da mu
majka u sporno vrijeme nije nikada ništa pričala o spornim ugovorima, te da je o
spornim ugovorima saznao tek naknadno nakon podizanja ove optužnice. Postavlja
se pitanja iz kojeg se razloga sin tužene želi distancirati od spornih ugovora, pa je
zanijekao da je za njih znao još i prije nego što su sklopljeni, a nameće se i odgovor
da je razlog tome pokušaj da ne iziđe na vidjelo činjenica da je sklapanje spornih
ugovora i stjecanje ogromne imovinske koristi putem istih bio obiteljski poslovni
pothvat.
Iskaz tužene proturječan je i iskazu njenog zeta I. B., i to u dijelu u
kojem tužena navodi da je njena obitelj upoznala pok. P. R. dvije godine
nakon što ga je ona upoznala, a obzirom da je svjedok B. izjavio da je prednika
tužitelja upoznao prije sklapanja spornih ugovora sa punicom otprilike nekoliko
godina ranije, a iz ove nedosljednosti se zaključuje da zet tužene, baš kao i njen sin,
žele zatajiti da su pok. P. R. dulje poznavali, te time minorizirati svoju ulogu u
realizaciji spornih ugovora, no iz analize svih iskaza se jasno zaključuje da se je
cijela obitelj založila u tome da dođe do spornih ugovora budući je jasno da bi od
toga cijela obitelj profitirala za iznos od više stotina tisuća eura.
Očito su neistiniti navodi tužene o tome da bi pok. P. R. isplatila novce
po spornim ugovorima. O ovome nema baš nikakvih dokaza, a jasno je da nije za
pokloniti vjeru samoj riječi tužene imajući u vidu sve proturječnosti njenog iskaza, i
ogromnu materijalnu korist koju joj donose sporni ugovori, odnosno uspjeh u ovom
sporu. U odnosu na njene tvrdnje o tome kojim novcem da je isplatila pok. P.
R., tužitelji ponavljaju da je promašeno dokazivanje porijekla navodno
isplaćenog novca u situaciji kada uopće nije dokazano da bi novac uopće bio
isplaćen, da je ugovor o kupoprodaji stana koji tužena dostavlja za dokaz stjecanja
vlastitih novčanih sredstava zaključen 03.01.2003.god., dakle više od trinaest godina
od spornih ugovora, te da iz ugovora o kupoprodaji od 07.01.2010. god., proizlazi da
je zet tužene I. B., kupio nekretninu u T., dakle nije ju prodao i time stekao
novčana sredstva kako to tužena netočno navodi.
Osim toga, navodi da je indikativno nijekanje tužene da onda kada ju je
prednik tužitelja pozvao u stan, i kada su tamo bile prisutne i druge dvije osobe
(svjedokinje U. i B.), nije bilo nikakvog govora o tome da li mu je ili nije
isplatila kupoprodajnu cijenu za stan u kuću. O ovome su suglasno izjavljivale
svjedokinje U. i B., pa je jasno da je tužena i u ovom dijelu svoga iskaza
lagala.
Nadalje navode da isplata kupoprodajne cijene kao navodna činjenica
predstavlja dokazni teret tužene, a tužitelji ne mogu dokazivati negativnu činjenicu,
odnosno to da nije isplaćen, no u spisu ne postoji niti jedan dokaz o tome, (ni
materijalni, ni iskaz svjedoka), da bi kupoprodajna cijena po spornim ugovorima bila
isplaćena (osim nevjerodostojnog iskaza tužene), dok s druge strane postoje
suglasni iskazi troje svjedoka o tome da im se pok. P. R. u više navrata žalio
da od spornih ugovora nije dobio niti kune.
Stranke su zatražile parnični trošak.
U dokazne svrhe sud je pregledao Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od
05. listopada 2016.god., Ugovor o kupoprodaji od 22.studenog 2016.god., Ugovor o
kupoprodaji od 12.siječnja 2017. god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda-
neslužbena kopija sa stanjem na dan 08.11.2018.god., dva Prijepisa posjedovnog
ista Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar S.-neslužbena kopija sa
stanjem na dan 08.11.2018.god., Ugovor o kupoprodaji od 07.siječnja 2010.god.,
Račun br. 34/001/1 E. j.d.o.o. S. od 17.11.2016.god., Energetski certifikat
stambene zgrade od 16.11.2016.god., Univerzalni nalog za plaćanje, Rješenje ovog
suda posl.br. Z-30709/16 od 30.studenog 2016.god., Potvrdu o prijavi prebivališta
P.U. S.-d. od 15.12.2016.god., Privremeno porezno rješenje Porezne
uprave, Područni ured S. od 05.rujna 2017.god., Univerzalni nalog za plaćanje,
Potvrdu o izdanoj ispravi/uvjerenju i obavijest o naplaćenoj pristojbi i troškovima
Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar S. od 09.07.2017.god.,
Energetski certifikat stambene zgrade od 15.12.2016.god., Račun br. 36/001/1
E. j.d.o.o. S. od 16.12.2016.god., Ugovor o kupoprodaji stana od 03.
siječnja 2003.god., Ispis kartona pacijenta Specijalističke ordinacije obiteljske
medicine M. L. D. dr.med. od 15. srpnja 2019.god., šest Obavijesti o
mirovini H.B. d.d. za razdoblje veljača-srpanj 2019.god., G-mail
od 24. listopada 2019.god., Zapisnik ovog suda posl.br. R1-251/12 od 23. svibnja
2012.god., Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 04. travnja 2012.god., Sporazum o
raskidu Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 02. prosinca 2014.god., te izveo
dokaz pregledom sudsko psihijatrijskog vještva stalnog sudskog psihijatrijskog
vještaka prim.mr.sc. Č. L. dr.med. od 13. listopada 2019.god., i dopunom
vještva od strane stalnog sudskog psihijatrijskog vještaka prim.mr.sc. Č. L.
dr.med. na ročištu dana 13. studenoga 2020.god., te izveo dokaz saslušanjem
svjedoka S. M., Z. R. i T. V. U. na raspravnom ročištu dana
21.siječnja 2021.god., saslušanjem svjedoka I. B. i M. C. na
raspravnom ročištu dana 03.ožujka 2021.god., saslušanjem svjedoka V.
B. na raspravnom ročištu 21.travnja 2021.god., te saslušanje tuženika u svojstvu parnične stranke na ročištu dana 13.svibnja 2021.godine.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Slijedom svega navedenog, u prvom redu valja primijetiti da stalni sudski
psihijatrijski vještak prim. mr. sc. Č. L. dr. med., u svojem vještvu
nedvojbeno zaključuje da se iz medicinske dokumentacije priložene spisu ne nalazi
podataka koji bi upućivali na neku duševnu bolest ili psihotički poremećaj koji bi po
svojoj prirodi i intenzitetu dovodili u pitanje sposobnost rasuđivanja pok. P. R.
"tempre acti" 05.10.2016.god i 12.01.2017. godine. Uzevši u obzir sve navedene
raspoložive podatke o psihičkom stanju pok. P. R., ovaj vještak smatra da u
vrijeme potpisivanja spornih ugovora isti nije imao psihopatoloških smetnji koje bi
utjecale na njegovu sposobnost za rasuđivanje, te slobodno odlučivanje.
Ovaj sud ne može prihvatiti tvrdnje tužitelja da su predmetni Ugovor o
kupoprodaji motornog vozila od 05. listopada 2016.god., Ugovor o kupoprodaji od 22.
studenog 2016. god., i Ugovor o kupoprodaji od 12. siječnja 2017. god., prividni,
zelenaški i sklopljeni pod nedopuštenom pobudom, te da je životno nelogično da bi
prednik tužitelja kao dobro situiran čovjek starije životne dobi, koji ima u vlasništvu
stan, kuću/vikendicu, automobil i prima solidnu mirovinu, imao interes zaključiti
sporne kupoprodajne ugovore, te tako prodati svu svoju vrjedniju imovinu za samo
trećinu tržišne vrijednosti.
Naime, svjedok S. M., odvjetnica koja je sačinila predmetne ugovore o
kupoprodaji od 22. studenog 2016. god., i 12. siječnja 2017. god., nedvojbeno ističe
da su pok. P. R. i gospođa P. zajedno dolazili u više navrata u njen ured, i
da je pok. R. tražio od nje da sačini kako Ugovor o kupoprodaji stana u S. u
.., tako i Ugovor o kupoprodaji kuće na Š.. Navodi da je pok. P.
R. poznavala od 2014. godine pa nadalje, te može kazati da se je po njenom
mišljenju radilo o osobi koja je svakako bila svjesna svojih postupaka, a kao što je
već kazala, upravo je pok. P. R. bio inicijator sklapanja ova dva ugovora o
kupoprodaji nekretnina. Sjeća se da je ovom prigodom pok. R. sačinio određene
kalkulacije o vrijednosti svega onoga što je gospođa P. učinila za njega, pa je
stoga među njima ugovorena niža cijena za ove nekretnine od postojane tržišne
cijene. Ovaj svjedok navodi i to da joj je iz razgovora s pok. R. poznato da on
nije htio da i njegova djeca steknu bilo što od njegove imovine.
Osim toga, svjedok Z. R. brat pok. P. R. navodi kako mu je brat
pok. P. R. jednom prigodom kazao da je predmetne ugovore potpisao zbog
bijesa prema svojoj djeci i bivšoj supruzi od koje se rastao. Navodi da se je pok. brat
posvađao i sa svojom djecom koja su nakon toga otišla za majkom. Protiv djece i
bivše supruge je pok. brat govorio samo kada je u alkoholiziranom stanju, a trijezan o
njima nije nikada govorio.
Nadalje, i svjedok T. V. U. navodi da je pok. P. R.
svakodnevno bio u alkoholiziranom stanju zbog svojega razočarenja nakon što su ga
napustili bivša supruga i djeca. On je imao dijagnosticiranu tešku depresiju i pio je
antidepresive.
Tužena stoga po ocjeni ovog suda, tijekom postupka osnovano ističe da je
prednik tužitelja pok. P. R. u trenutku potpisivanja predmetnih ugovora bio
svjestan pravnih posljedica zaključenja ugovora, kao što je i želio njihovo zaključenje,
a pri čemu treba posebno uzeti u obzir i činjenicu da su prednik tužitelja i tužena bili u
dugotrajnoj vezi.
Prema tome, ovaj sud cijeni nedvojbeno utvrđenim da je pravni prednik
tužitelja pok. P. R. sklopio sa tuženom upravo predmetni Ugovor o kupoprodaji
motornog vozila od 05. listopada 2016.god., Ugovor o kupoprodaji od 22. studenog
2016. god., i Ugovor o kupoprodaji od 12. siječnja 2017. god., duboko razočaran
nakon što su ga napustili bivša supruga i djeca - tužitelji pod 1 i pod 2, nastojeći
pritom izbjeći mogućnost da tužitelji naslijede njegovu imovinu kao njegovi zakonski
nasljednici, a imajući pritom u vidu i činjenicu da predmetni ugovor sklapa sa
tuženom kao izvanbračnom suprugom koja ga svakodnevno pomaže i skrbi o
njegovim potrebama, kao i činjenicu da će temeljem predmetnih ugovora ipak steći
pristojan novčani iznos na ime kupoprodajnih cijena koji će mu pod stare dane biti
dostatan za sve njegove potrebe.
Radi navedenog, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim
tužitelji predlažu donijeti odluku kojom će biti utvrđeno da su ništetni i da nemaju
pravne učinke između parničnih stranaka, predmetni Ugovor o kupoprodaji motornog
vozila od 05. listopada 2016. god., Ugovor o kupoprodaji od 22. studenog 2016. god.,
i Ugovor o kupoprodaji od 12. siječnja 2017. god., te je donijeta odluka kao u toč. I
izreke presude.
Međutim, prednik tužitelja i tužitelji po ocjeni ovog suda, tijekom postupka
osnovano ističu da nije istina da je tužena isplatila kupoprodajnu cijenu po spornim
ugovorima, a što proizlazi već iz samog teksta predmetnih ugovora, budući da u
istima ne postoji odredba kojom prednik tužitelja kao prodavatelj, potvrđuje da bi od
kupca primio kupoprodajnu cijenu, što je vrlo indikativno uzme li se u obzir da su
ugovori sastavljeni od odvjetnika. Osnovano ističu i da o tome nema baš nikakvih
dokaza, a jasno je da nije za pokloniti vjeru samoj riječi tužene, te da isplata
kupoprodajne cijene kao navodna činjenica predstavlja dokazni teret tužene, dok u
spisu ne postoji niti jedan dokaz o tome, (ni materijalni, ni iskaz svjedoka), da bi
kupoprodajna cijena po spornim ugovorima bila isplaćena (osim nevjerodostojnog
iskaza tužene), dok s druge strane postoje suglasni iskazi troje svjedoka o tome da
im se pok. P. R. u više navrata žalio da od spornih ugovora nije dobio niti kune.
Naime, u predmetnom Ugovoru o kupoprodaji motornog vozila se samo
navodi da se kupac obvezuje da će ugovorenu prodajnu cijenu od 10.000,00 kn,
isplatiti prodavatelju do neodređenog datuma, u Ugovoru o kupoprodaji od 22.
studenog 2016. god., (čl. 3.2), da se kupac obvezuje u trenutku sklapanja ovoga
ugovora isplatiti prodavatelju cjelokupnu ugovorenu cijenu stana (48.750,00 EUR-a u
kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju H.B. na dan isplate), te u Ugovoru o
kupoprodaji od 12. siječnja 2017. god., (čl. 3.2), da će kupac kupoprodajnu cijenu za
predmetnu nekretninu isplatiti prodavatelju u gotovini u trenutku zaključenja ovog
ugovora (20.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju H.B. na
dan isplate).
Svjedok S. M., odvjetnica koja je sačinila predmetne ugovore o
kupoprodaji od 22. studenog 2016. god., i 12. siječnja 2017. god., navodi da prilikom
sklapanja ovih ugovora u njenom odvjetničkom uredu nije izvršena isplata
kupoprodajne cijene, kako za stan u S., tako za i kuću na Š., ali se sjeća da su
u oba navrata njih dvoje nakon toga otišli u obližnji javnobilježnički ured, gdje su
ovjerili svoje potpise, a nakon toga su u oba navrata ponovno posjetili njen
odvjetnički ured sa originalima ovjerenog ugovora jer je trebalo izvršiti uknjižbe prava
vlasništva. Na njen upit u oba navrata joj je pok. R. kazao da je sve u redu, dakle
u ovim prigodama ona nije izričito pok. P. R. upitala da li su mu isplaćene
kupoprodajne cijene za ove nekretnine, već da li je sve u redu, te da li se može
pristupiti uknjižbi prava vlasništva na ime gospođe P., a kada joj je u oba
navrata pok. R. kazao da je sve u redu. Ovaj svjedok navodi i to da se u ovim
ugovorima izričito ne navodi da je isplaćena kupoprodajna cijena jer je tako bilo po
dogovoru stranaka.
Nema nikakve dvojbe da ova pitanja odvjetnice "da li je sve u redu", pok. P.
R. u ovim prigodama nije shvatio kao pitanje da li su mu isplaćene kupoprodajne
cijene, već kao pitanje da li su ugovori ovjereni od strane javnog bilježnika.
Osim toga, svjedok S. M. navodi da ju je tužena nakon sklapanja
ugovora u više navrata nazivala sa pitanjem zbog čega još nije sređena uknjižba
kuće i dvora na Š.. Svjedok Z. R. navodi da ga je svega sat vremena nakon
smrti pok. brata, tužena nazvala telefonskim putem tražeći od njega da joj preda
ključeve stana u S. i kuće na Š., dok svjedok M. C. navodi kako mu
je poznato da majka nije imala ključeve stana na adresi u S., .., te da je
ušla u stan u prisustvu djelatnika policije.
Tužena u iskazu navodi da je navodi da je pok. P. R. platila automobil u
iznosu od 10.000,00 kn u javnobilježničkom uredu I. B., koji ima ured u
S. na R., i tu su ovjerili punomoć za vožnju ovoga automobila od strane pok.
P. R.. Kupoprodajnu cijenu stana je pok. P. R. isplatila prije nego što su
sklopili ugovor, a kada se je uvjerila da će ovaj ugovor sklopiti, a isto tako i
kupoprodajnu cijenu kuće je isplatila na ruke pok. P. R. u njegovom stanu prije
nego što smo sklopili ugovor, kada se je uvjerila da će i ovaj ugovor biti sklopljen.
Prilikom ovih isplata u stanu su bili samo ona i pok. P. R..
Naprijed navedene izjave slušanih svjedoka ukazuju na činjenicu da je tužena
osoba koja itekako brine o svojim pravima, pa su odista neuvjerljive izjave tužene da
u ovim prigodama od pok. P. R. nije tražila nikakve pisane priznanice o isplati
kupoprodajne cijene za stan i kuću na Š., jer su oni tako živjeli i imali su povjerenja
jedno u drugo, te je ona bila jedina osoba kojoj je pok. R. vjerovao, a nije imao
nikakvog povjerenja u članove svoje obitelji. Ovo osobito kada se ima u vidu da je
pok. P. R. pio antidepresive, te bio izuzetno ljubomorna osoba, a zbog čaga je
njihova veza bila u više navrata prekidana.
Osobito začuđuje i činjenica da bi tužena, iako je prethodno već isplatila pok.
P. R. kupoprodajne cijene za automobil, stan u S., i kuću na Š., prilikom
sklapanja predmetnih Ugovora o kupoprodaji kod javnog bilježnika I. B. i
odvjetnice S. M., propustila zatražiti da se u tekst sklopljenih ugovora unese i
odredba kojom pok. P. R. kao prodavatelj potvrđuje da je od tužene primio
ugovorene iznose na ime kupoprodajnih cijena za automobil, stan u S., i kuću na
Š.. Štoviše, svjedok S. M. navodi da se u ovim ugovorima izričito ne navodi
da je isplaćena kupoprodajna cijena jer je tako bilo po dogovoru stranaka.
Svemu navedenom, valja pridodati i izjavu svjedoka I. B., zeta
tužene, da se u ovaj čas odista ne može točno izjasniti da li je novac koji je dao
punici stečen upravo prodajom poslovnog prostora u T., te da se ne može sjetiti da
li je prigodom davanja novca punici bio prisutan još netko ili su bili prisutni samo njih
dvoje, kao i izjavu svjedoka M. C., sina tužene, koji navodi da njemu nije
ništa poznato o tome na koji način i kakve su ugovore sklapali majka i pok. P.
R., a o tome je samo slušao od drugih nakon što je pokrenut ovaj postupak na
sudu. Navodi da mu majka u sporno vrijeme nije nikada ništa pričala o spornim
ugovorima sa pok. P. R., a niti je od njega ikada zatražila bilo kakav novac da
bi isplatila pok. R. po sklopljenim ugovorima, a niti bi joj on mogao od svoje
plaće pozajmiti bilo kakav novac. Navodi da ne može odgovoriti na pitanje od kuda
majci novac za kupnju stana i kuće od pok. P. R..
Tužena tijekom postupka ističe da je isplatila prednika tužitelja pok. P.
R. novcem kojega je imala, a dio novca joj je dala kći M. B. i zet I.
B., koji su bili u posjedu gotovine, a nakon prodaje poslovnog prostora u T.
(u prilogu ugovor o kupoprodaji), a potom u dva navrata na okolnost porijekla novca
koje joj je navodno dao saslušani svjedok i njen zet I. B. u svrhu isplate pok.
P. R. temeljem predmetnih Kupoprodajnih ugovora, u dokazne svrhe prilaže u
spis Ugovor o kupoprodaji od 07. siječnja 2010. god., a temeljem kojega svjedok I.
B. nije prodao, već je kupio poslovni prostor u T..
Činjenica da je pok. P. R. pred kraj svojega života u bolnici iskazao volju
da se povuče predmetna tužba, a kako bi povratkom tužene u njegov stan na adresi
u S., .., izbjegao smještaj u staračkom domu na Č., svakako ne
ukazuje nužno na zaključak da bi time i priznao da mu je tužena isplatila ugovorene
prodajne cijene temeljem predmetnih kupoprodajnih ugovora.
Svjedok T. V. U. navodi da je jednom prigodom nakon pokretanja
ovog postupka pok. P. R. pozvao tuženu u njegov stan kako bi je pitao što mu
je ona i koliko isplatila na ime kupoprodajne cijene stana i kuće, te njegovog vozila, a
ovom prigodom su bile prisutne i ona i gospođa V. B. koja je čistila u
stanu. Pok. R. je ovom prilikom mobitelom tonski snimio razgovor sa tuženom
koja je čitavo vrijeme odbijala odgovor na pitanje što mu je i koliko isplatila na ime
cijene za stan, kuću i vozilo.
Jednako tako i svjedok V. B. navodi da je točno kako su jedne
prigode u stanu pok. P. R. bile prisutne gospođa B. i ona, te su pok.
R. pospremale jedan ormar u njegovoj sobi, a kada je netko pozvonio na
ulaznim vratima i tom prilikom je pok. R. posjetila tužena N. P.. Kako
su vrata od sobe bila otvorena njih dvije su čule nešto od njihovog razgovora, a bilo
je govora i o nekakvoj isplati po ugovoru za koju je pok. R. isto tako tvrdio da ta
isplata nije izvršena od strane tužene. Sjeća se da ovom prigodom tužena nije rekla
ništa konkretno o toj isplati, već se je samo na određeni način "izvlačila" izbjegavajući
odgovor na pitanja pok. R.. Poznato joj je da je pok. R. ovaj njihov razgovor
snimio na svojem mobitelu.
Prema tome, nema nikakve dvojbe da je prednik tužitelja pok. P. R.
nakon sklapanja predmetnih kupoprodajnih ugovora bezuspješno tražio od tužene
isplate po osnovu ugovorenih prodajnih cijena za njegovo vozilo marke R. C.,
stan u S., na adresi.. i kuću na Š., a nakon što ga je tužena napustila, podnio ovom sudu predmetnu tužbu.
Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u
daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbama čl. 361, da u slučaju kad je ispunjenje
obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom
roku, ugovor se raskida po samom zakonu (st.1). Ali vjerovnik može održati ugovor
na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva
ispunjenje ugovora (st.2). Kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u
razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor (st.3). Ova pravila važe kako u
slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako
ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u
određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla (st. 4).
U odredbi čl. 362 ZOO-a, propisano je da kad ispunjenje obveze u određenom
roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni
svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje (st.1). Ali ako vjerovnik želi
raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. (st. 2).
Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u
slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora (st.3).
Slijedom navedenog, predmetni Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 05.
listopada 2016.god., Ugovor o kupoprodaji od 22. studenog 2016. god., i Ugovor o
kupoprodaji od 12. siječnja 2017. god., raskinuti su po samom zakonu, a sukladno
citiranim odredbama čl. 361 st. 1 ZOO-a, i to protekom razumnog roka za isplate
ugovorenih prodajnih cijena od strane tužene kao kupca, a što je u konkretnom
slučaju svakako po naravi posla bio bitan sastojak predmetnih kupoprodajnih
ugovora sklopljenih između prednika tužitelja pok. P. R. kao prodavatelja i
tužene kao kupca.
Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se predlaže sudu da
donese odluke kojima se nalaže u zemljišnim knjigama ovog suda izvršiti brisanje
uknjižbe prava vlasništva s imena tužene na predmetnim nekretninama tj. stanu u
S., na adresi .., te kući, dvoru i stepeništu u D. S. na otoku
Š., i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se izvrši uknjižba
prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod
2 pok. P. R., kao i odluku kojom se nalaže u evidenciji o registriranim vozilima
MUP-a izvršiti brisanje upisa prava vlasništva s imena tužene na predmetnom vozilu
marke R. C., i uspostava prijašnjega evidencijskog stanja na način da se izvrši
upis prava vlasništva istog vozila na ime pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2 pok.
P. R., te je donijeta odluka kao u toč. II, III i IV izreke presude.
Radi svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci presude.
Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 2 Zakona o
parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Pregledom spisa predmeta je
utvrđeno da su parnične stranke imale približno iste parnične troškove tj. izdatke
učinjene u tijeku i u povodu postupka, i to za zastupanje po punomoćniku sukladno
važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i za troškove
sudskih pristojbi. Obzirom na približno jednak uspjeh (neuspjeh) stranaka u parnici, a
imajući u vidu pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva, valjalo je donijeti odluku da
svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
U Splitu, 02. srpnja 2021. godine
S U D A C Živomir Topić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo
izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi
Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i
protivnu stranu.
DNA: - pun. tužitelja pod 1 i pod 2
- pun. tuženika
Kontrolni broj: 0039c-c1c38-4ed3a
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ŽIVOMIR TOPIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.