Poslovni broj: K-26/2020-25

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: K-26/2020-25

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Damira Romca, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika V. P. i Ž. D., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Amorele Gusić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika I. P. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 153. st. 1. u svezi čl. 152. st. 1. i čl. 34. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – u daljnjem tekstu: KZ/11), nakon javne rasprave održane u nazočnosti okrivljenika I. P., njegovog branitelja S. Š., odvjetnika u S., okrivljenice A. S., njezine braniteljice mr. sc. G. R., odvjetnice u S. te zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu S. Ž., dana 2. srpnja 2021. objavio je i

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

OKRIVLJENICI:

1. I. P., OIB: …….., sin I. i M. P., rođene B., …….. u T., s prebivalištem u T., ……., državljanin Republike Hrvatske, kuhar, sa završenom srednjom stručnom spremom, zaposlen u C. s mjesečnim primanjima od 5.000,00 kuna, vlasnik motocikla Piaggio godina proizvodnje 2003., neoženjen, otac jednog maloljetnog djeteta,

 

2. A. S., OIB: ……, kći K. i J. S., rođene E., rođena …….. u S., s prebivalištem u K. K., …….., državljanka Republike Hrvatske, trgovac, sa završenom srednjom stručnom spremom, nezaposlena, bez primanja, bez imovine, neudata, majka jednog maloljetnog djeteta,

 

k r i v i   s u

 

 

okrivljenik I. P.:

 

1. što je dana 8. veljače 2019. u vremenu oko 21,30 do 22,30 sati u T., u svom stanu na adresi …, nakon što je bivšu djevojku K. T. protivno njenoj volji držao u stanu, kako je to opisano djelom pod točkom 2., dok se K. nalazila na kauču u dnevnom boravku, u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona, djelomično skinuo hlače i gaćice, te unatoč njenom protivljenju, fizičkom silom navodio K. T. da ga oralno zadovolji uzimajući njenu glavu i približavajući je svom spolovilu, što je ona odbijala, potom stavljao njene ruke na svoje spolovilo prisiljavajući je da dira njegovo spolovilo, dok je K. T. plakala i molila da je pusti te ga odgurivala od sebe i udarala nogama, nakon čega ju je gurnuo u ležeći položaj i spolovilom je dirao po licu, te držeći je rukom pokušavao spolovilo nasilno ugurati u njena usta, u čemu nije uspio jer se K. tome opirala i usta držala čvrsto zatvorena, nakon čega joj je pokušao skinuti majicu, ali zbog njenog fizičkog otpora to nije uspio,

 

dakle, s namjerom da s drugom osobom bez njenog pristanka izvrši sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju uporabom sile, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela silovanja,

 

okrivljenici I. P. i A. S.:

 

2. što su dana 8/9. veljače 2019. u vremenu od oko 19,00 do 00,30 sati u T., okrivljenik I. P. u svoj stan na adresi ……, doveo bivšu djevojku K. T., te od iste tražio da iz svog mobitela izbriše određene fotografije i poruke koje se odnose na njega i okrivljenicu A. S., a kada je K. T. to odbila učiniti, uzeo joj mobitel i rekao da neće izaći iz stana dok se dođe okrivljenica A. S., a koja je od njega zatražila da zadrži K. T. u stanu do njenog dolaska iza 22,00 sata, a kada je K. T. pokušala napustiti stan, protivno njenoj volji, u cilju da joj sukladno dogovoru s okrivljenicom A. S. onemogući slobodu kretanja, dok ne izbriše navedene sadržaje iz svog mobitela odnosno do dolaska okrivljenice A. S., tijelom joj zapriječio izlazak kroz vrata dnevnog boravka, ne dopuštajući joj izaći iz stana, a kada ga je ista kako bi izašla iz stana počela udarati rukama i nogama, sa obje ruke je stisnuo oko vrata, zbog čega je K. prestala pružati fizički otpor, već ga je nagovarala da javi A. da ne dolazi i da je pusti da ide kući, što je isti odbio govoreći joj "šuti i čekaj", te potom kada je K. T. koristeći njegovu nepažnju ponovno pokušala pobjeći iz stana, u tome je spriječio, a kada mu je ista, a kako bi izašla iz stana zaprijetila kuhinjskih nožem tražeći da je pusti, isti joj oduzeo i gurnuo je na kauč u dnevnom boravku, govoreći "nigdje nećeš ići dok to ne riješimo", potom kada je prema dogovoru u stan došla okrivljenica A. S., ponovno zajedno zatražili od K. da izbriše poruke s mobitela, dok se okrivljenica A. S. obratila K. T. riječima: "Hoćeš me poslušati i pričati sa mnom ili će biti svega", a kako K. T. nije ništa rekla, udarila je K. otvorenim dlanom ruke po licu, a zatim je počela udarati rukama po glavi, gurnula je na pod i udarala je nogama po glavi i tijelu, za koje vrijeme je K. T. molila da je puste kući, što nisu učinili, pa kada je K. T. rekla da će sve prijaviti policiji, okrivljenica A. S. joj verbalno prijetila, nakon čega su okrivljenici I. P. i A. S. uz uporabu fizičke snage prislanjali prste K. T. na njen mobitel kako bi istog otključali u čemu su uspjeli, te je okrivljenica A. S. izbrisala sve poruke i fotografije koje su se odnosile na nju i okrivljenika I. P., nakon čega je okrivljenica A. S. napustila stan, a okrivljenik I. P. dopustio K. T. da iziđe iz stana,

 

dakle, okrivljenici I. P. i A. S. drugome protupravno oduzeli slobodu s ciljem da ga prisile da što učini,

 

čime su počinili, okrivljenik I. P., radnjom opisanom pod točkom 1., kazneno djelo protiv spolne slobode – silovanjem u pokušaju – djelo opisano i kažnjivo po čl. 153. st. 1. u svezi sa čl. 152. st. 1. i čl. 34. KZ/11, a radnjom opisanom pod točkom 2., kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravnim oduzimanjem slobode – djelo opisano i kažnjivo po čl. 136. st. 2. KZ/11, sve u svezi s čl. 51. KZ/11, a okrivljenica A. S., radnjom opisanom pod točkom 2., kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravnim oduzimanjem slobode – djelo opisano i kažnjivo po čl. 136. st. 2. KZ/11.

 

Stoga se okrivljeniku I. P., za svako djelo za koje je proglašen krivim, prethodno utvrđuju kazne zatvora i to:

 

- za kazneno djelo silovanja u pokušaju, opisano pod točkom 1. izreke presude, temeljem čl. 153. st. 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

 

- za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode, opisano pod točkom 2. izreke presude, temeljem čl. 136. st. 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

 

Slijedom iznesenog, okrivljenik I. P. se, temeljem čl. 153. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11, te uz primjenu čl. 51. KZ/11, a okrivljenica A. S., temeljem čl. 136. st. 2. KZ/11,

 

o s u đ u j u

 

- okrivljenik I. P. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca,

 

- okrivljenica A. S. na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

 

Temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljenici A. S. se izriče

 

UVJETNA OSUDA

 

time da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, na koju je okrivljenica A. S. osuđena, neće izvršiti ako okrivljenica u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine, po pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

 

Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. ZKP/08 okrivljenici I. P. i A. S. su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka te svaki platiti paušalni iznos od po 1.000,00 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu (u daljnjem tekstu: ŽDO Split) podnijelo je ovom sudu optužnicu broj KO-DO-130/2020 od 2. ožujka 2020. protiv okrivljenika I. P. zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. u svezi sa čl. 152. st. 1. i čl. 34. KZ/11 i kaznenog djela iz čl. 136. st. 2. KZ/11, a sve u svezi sa čl. 51. KZ/11 te protiv okrivljenice A. S. zbog kaznenog djela iz čl. 136. st. 2. KZ/11.

 

2. Na poseban upit da iznesu svoja očitovanja o optužbi, odnosno prema kaznenim djelima koja im se stavljaju na teret, okrivljenik I. P. je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, dok je i okrivljenica A. S. izjavila kako se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.

 

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci žrtva K. T. (listovi 225-227 spisa), A. J. (list 233 spisa) i M. T. (list 234 spisa), dok su u dokazne svrhe, a suglasnošću stranaka, pročitani i pregledani slijedeći dokazi: dokumentacijski list pregleda u ambulanti (list 4 spisa), DVD snimke mobilne komunikacije i video zapis (list 46 spisa), liječnička potvrda i specijalistički nalaz za žrtvu K. T. uz fotodokumentaciju (listovi 56-62 spisa), kopije poruka žrtve prema okrivljeniku I. P. (listovi 76-85 spisa), ugovor o radu na određeno vrijeme (list 88 spisa), zapisnik Centra za socijalnu skrb T. (listovi 89-91 spisa), kopije ispisa poruka između žrtve K. T. i okrivljenika I. P. (listovi 92-101 spisa) te izlist poruka prema okrivljeniku I. P. (listovi 126-127 spisa).

 

4. Vijeće je, temeljem čl. 421. st. 1. točka 2. ZKP/08 odbilo, kao nevažne, dokazne prijedloge okrivljenika I. P. i A. S. da se pribavi zdravstveni karton žrtve K. T., da se pozovu i u svojstvu svjedoka ispitaju dr. D. V. B., M. P. i I. P., da se izvrši suočenje između žrtve K. T. s jedne strane te okrivljenika I. P. i A. S. s druge strane, da se izvrši očevid u stanu okrivljenika I. P., te da se provede psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje žrtve K. T. te okrivljenika I. P. i A. S., te da se dopunski ispita A. J. uz prethodno preslušavanje razgovora između te svjedokinje i okrivljenika I. P. obavljenog putem mobitela nakon rasprave 25. ožujka 2021., držeći da su ti dokazni prijedlozi nevažni jer činjenice koje bi se izvođenjem tih dokaza trebale utvrditi nisu važne za odlučivanje, odnosno već su ranije utvrđene, a izvođenjem tih dokaza bi se samo nepotrebno oduljio ovaj postupak.

 

5. Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane okrivljenika, pročitani su izvaci iz kaznene evidencije za okrivljenika I. P. (list 38 spisa) i okrivljenicu A. S. (list 40 spisa).

 

6. Kako nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga, pristupilo se ispitivanju okrivljenika I. P. i A. S.

 

7. Pozvan da iznese svoju obranu na prvom ispitivanju u ŽDO-u Split od 31. listopada 2019. okrivljenik I. P. je kazao da nije K. T. silio na bilo kakav spolni odnos te je negirao da bi joj prijetio i da ju je protivno njezinoj volji držao zatvorenu u stanu jer da je ona mogla otići kada je god htjela. Izjavio je da su on i A. S. tražili od K. da izbriše neke poruke sa svog mobitela, što je ova u konačnici i učinila, te da je bilo fizičkog sukoba između A. i K.

 

7.1. Iznoseći svoju obranu na raspravi od 2. srpnja 2021. okrivljenik I. P. je kazao da u potpunosti ostaje kod svoje ranije iznesene obrane te je ponovno naveo kako K. T. nije silio na spolni odnos, niti da joj je prijetio, niti da ju je protivno njenoj volji držao zatvorenu u stanu. Izjavio je kako je K. bila kod njega u stanu i da je on nije sprječavao da izađe, tako da je ona mogla otići kada je god htjela. Naveo je i da je istina da su A. i on tražili od K. da izbriše neke poruke i slike s mobitela, čemu se ona u početku protivila, ali da je to u konačnici napravila. Kazao je kako može potvrditi i da je bilo manjeg fizičkog sukoba između A. i K., s time da je K. prva pokušala udariti A., nakon čega da joj je A. vratila, pa da su se počupale u stanu. Izjavio je i kako nisu osnovani navodi K. kada je govorila da je on od nje tražio na silu da ga oralno zadovolji te da ništa što mu se stavlja na teret u optužnici nije točno, osim da su doista bili u tom stanu.

 

7.2. Okrivljenik I. P. je naveo da je K. mogla napustiti stan u bilo kojem trenutku budući da se u dnevnom boravku nalaze troja vrata koja nisu bila zaključana, tako da ako bi joj se zapriječila jedna vrata, da je imala mogućnost proći kroz druga vrata, a isto tako da na ulaznim vratima nije bilo klasične brave koja je zaključana, već da je bila starinska brava "na okrećanje", tako da se okretanjem jednog kruga na bravi vrlo jednostavno može izići iz stana.

 

7.3. Okrivljenik je izjavio da ga je K. par put lagano udarila iz razloga što nije mogla prihvatiti da više nisu u vezi, a da joj on nije pružao fizički otpor, niti da ju je udario. Kazao je i kako sve one K. navode može okarakterizirati netočnim, da ne zna razlog tih lažnih optužbi, da je to možda osveta prema njemu, a možda i činjenica da je K. od strane svog oca bila maltretirana ili nešto drugo. U svakom slučaju, da ga je ona lažno teretila za ova dva kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

 

7.4. Na upit svog branitelja okrivljenik I. P. je naveo kako se sa K. dogovorio naći u stanu zajedno s A., tako da su svo troje znali da će se naći u stanu te da se K. s A. trebala naći zato što je K. imala u svom mobitelu neke poruke koje su se odnosile na A., pa da je A. htjela da se te poruke ispred nje sa K. mobitela izbrišu. Naveo je da je A. došla nešto kasnije, tek negdje iz 22,30 sati iz razloga što je ona radila, pa nije mogla doći na vrijeme, a čim je završila s poslom da je došla. Izjavio je da se A. u stanu zadržala otprilike pola sata te da je otišla nedugo nakon što se uvjerila da su te poruke s K. mobitela izbrisane, dok su se K. i on zadržali u stanu još desetak minuta.

 

7.5. Na daljnji upit svog branitelja je kazao da je I. P. osoba koja je bila u seksualnoj vezi sa K. i A. te da se za njega govorilo da "svršava u svaku žensku", pa da se u tim porukama radilo upravo o tim stvarima, tako da A. nije htjela biti osramoćena, već je htjela da se te poruke izbrišu sa mobitela, a da je K. vjerojatno kontaktirala A. iz razloga što je htjela da njih dvije skupa optuže P. za ono što je radio.

 

7.6. Okrivljenik je naveo i da mu je K. bila draga, da ju je volio te da je imao ozbiljne namjere prama njoj i da ju je mislio oženiti, a da je do prekida njihove veze došlo iz razloga što su se njeni roditelji počeli miješati u njihov odnos. Kazao je kako je neko vrijeme živjela i kod njih kući jer ju je otac maltretirao, a s K. majkom da nije bio u nekim odnosima jer je govorila protiv njega, a najviše da joj je smetalo to što ima dijete. Izjavio je da je njegova veza s K. trajala oko godinu dana i da su prakticirali oralni seks, a K. da mu je slala poruke i nakon što je otišla u Beč te da se iz samih poruka vidi da je ona htjela nastavak veze.

 

7.7. Na upit zastupnice optužbe okrivljenik I. P. je izjavio kako nije, nakon što je K. otišla iz Hrvatske, pokušao preko A. J. saznati gdje se K. nalazi te da su tijekom njihove veze i on i K. imali i druge seksualne partnere, pa da bi to na neki način bila moderna veza.

 

8. Pozvana da iznese svoju obranu na prvom ispitivanju u ŽDO-u Split od 22. studenog 2019. okrivljenica A. S. je negirala počinjenje kaznenog djela, navodeći kako ju je K. htjela udariti velikom šalicom, pa da ju je odgurnula i ošamarila kako bi se obranila. Navela je i kako je od K. tražila da izbriše poruke koje su se odnosile na njen privatni život, pa da je nakon dugo nagovaranja K. to i učinila.

 

8.1. Iznoseći svoju obranu na raspravi od 2. srpnja 2021. okrivljenica A. S. je kazala da u potpunosti ostaje kod svoje ranije obrane te je navela kako K. T. nije od ranije poznavala, već da je K. prva stupila u kontakt s njom jer da je tražila da zajedno prijave I. P. koji je imao seksualne odnose i s njom i s K. Navela je kako joj je K. kazala da ima poruke u svom mobitelu koje se odnose na njen privatni život, odnosno na njene seksualne odnose s I. P., pa kako je ona majka jednog djeteta i nije željela nikakvu sramotu, da je K. samo kazala da bi htjela da se to izbriše s njenog mobitela.

 

8.2. Okrivljenica A. S. je navela kako su se dogovorili I. P., K. T. i ona da se nađu u stanu u ulici ..., s time što su K. i I. došli ranije, a ona da nije mogla doći prije 22,30 sati jer je radila. Kada je došla u stan da se zadržala sat vremena te da je kroz to vrijeme pričala s K. i tražila od nje da izbriše te poruke i slike iz mobitela, ali da ju je u jednom trenutku K. napala na način da ju je htjela udariti s velikom šalicom za kavu, ali da ju je ona u tome spriječila, pa da su se počupale za kosu te se nije mogla sjetiti je li neka od njih tada pala na pod.

 

8.3. Navela je kako nije I. govorila da zadrži K. u stanu, niti da ju je ona na silu zadržavala, već da je samo od nje tražila da izbriše inkriminirajuće poruke i slike sa svog mobitela, a da je htjela da je K. mogla otići u bilo kojem trenutku jer da je nitko nije zadržavao, niti sprječavao u bilo čemu. Izjavila je kako K. nije htjela izbrisati poruke sa svog mobitela, nije joj jasno zašto, te da su se zbog toga svađale, a K. da joj je prijetila da će te poruke pokazivati okolo, tako da je u biti K. bila nasilna prema njoj, dok je ona samo tražila da se poruke koje se odnose na njen privatni život iz njenog mobitela izbrišu. Kazala je kako je u jednom trenutku uzela K. ruku kako bi je prislonila na mobitel jer se taj mobitel otvarao otiskom njenog prsta, pa kada se mobitel otvorio, da je ona izbrisala te poruke i slike. Nakon toga da joj je uzela mobitel jer je znala da kada se poruke izbrišu da se one mogu pohraniti na još neka mjesta, pa kada je vidjela to, onda joj je na to ukazala, tako da je K. izbrisala i sa tih ostalih datoteka poruke i slike koje su se odnosile na nju.

 

8.4. Okrivljenica A. S. je navela kako se K. njoj prva obratila, da je K. njoj prijetila, a da je ona do tada nije poznavala, niti da ju je viđala nakon ovog događaja, osim na sudu i policiji kada je pozivana zbog ovog slučaja.

 

8.5. Na upit svoje braniteljice okrivljenica A. S. je izjavila da prije nogo je otišla iz stana, a nakon što su poruke inkriminirajućeg sadržaja izbrisane sa K. mobitela, da su se pomirile, ispričale jedna drugoj i da su ostale razgovarati još desetak minuta, nakon čega da je ona otišla iz stana, dok su I. i K. još ostali. Na daljnji upit je izjavila da stan ima troja vrata, da su sva vrata otključana i da K. nitko nije zadržavao da bude u tom stanu, tako da je ona mogla jednostavno izići iz stana te da joj je poznato da je K. i ranije dolazila u taj stan, ali da je ona nije nikad vidjela.

 

9. Stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka, niti drugih dokaznih prijedloga.

 

10. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, vijeće drži utvrđenim da je okrivljenik I. P. počinio jedno kazneno djelo iz čl. 153. st. 1. u svezi sa čl. 152. st. 1. i čl. 34. KZ/11 te jedno kazneno djelo iz čl. 136. st. 2. KZ/11, a da je okrivljenica A. S. počinila jedno kazneno djelo iz čl. 136. st. 2. KZ/11 i to sve na način kako je opisano u izreci presude.

 

11. U ovom postupku nije sporno da su se okrivljenici I. P. i žrtva K. T. dana 8/9. veljače 2019. u vremenu od oko 19,00 do 00,30 sati nalazili u stanu okrivljenika I. P., u Trogiru, na adresi …, te da je s njima bila od iza 22,00 sata i okrivljenica A. S., koja je nešto prije 00,30 sati napustila stan.

 

11.1. Ova utvrđenja ne spore ni okrivljenici I. P. i A. S., a to potvrđuje i žrtva K. T..

 

12. U ovom postupku je prijeporno je li okrivljenik I. P., dok su se on i žrtva K. T. nalazili sami u stanu, pokušao uporabom sile, bez njenog pristanka, izvršiti sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela silovanja, pa da bi na taj način počinio kazneno djelo silovanja u pokušaju.

 

12.1. Također je u postupku prijeporno i jesu li okrivljenici I. P. i A. S. protupravno oduzeli slobodu žrtvi K. T. s ciljem da je prisile da što učini, pa da bi na taj način počinili kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode.

 

13. Iako okrivljenici negiraju počinjenje predmetnih kaznenih djela, vijeće drži da su takve njihove obrane neosnovane i usmjerene na izbjegavanje krivnje jer su njihove obrane u suprotnosti s vjerodostojnim iskazom žrtve K. T., ali i iskazima svjedoka A. J. i M. T. Naime, zaključak vijeća da su okrivljenici počinili predmetna kaznena djela na način kako je opisano u izreci presude proizlazi prije svega iz iskaza žrtve K. T., koja nema razloga ni interesa teretiti okrivljenika I. P., svog bivšeg mladića, niti okrivljenicu A. S., koju prije nije niti poznavala, već samo iz viđenja.

 

14. Stoga ovaj sud drži da prvenstveno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza žrtve K. T. proizlazi da je okrivljenik I. P. počinio jedno kazneno djelo silovanja u pokušaju, kao i da su okrivljenici I. P. i A. S. počinili jedno kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode i to sve upravo na način kako je opisano u izreci presude.

 

15. Žrtva K. T. je u svom iskazu u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu od 7. lipnja 2019. (listovi 51-55 spisa) navela kako je bila u ljubavnom odnosu s I. P. od srpnja 2017. do srpnja 2018., a nakon što je prekinula taj ljubavni odnos da joj je I. P. počeo prijetiti i govoriti da mora biti s njim i da se njena obitelj nema što miješati u njihov odnos. Kazala je kako su njeni roditelji F. i M. T. bili protiv te veze iz razloga što je I. poznat kao narkoman i diler droge, pa da je to razlog zašto se ona htjela maknuti od I. i to nakon što je u lipnju 2018. odselila od svojih roditelja i došla živjeti kod I.. Navela je da nakon što je provela nekoliko dana kod I. da se uvjerila da on živi na način koji se njoj ne sviđa, pa da je odlučila prekinuti njihov odnos, ali da I. tu njezinu odluku nije dobro prihvatio, tako da joj je u srpnju 2018. u nekoliko navrata uputio prijetnje smrću, ali da ona te prijetnje nikada nije prijavila. Nakon toga da je otišla kod svoje rodbine u Njemačku i tamo je provela mjesec dana, a kada se u kolovozu 2018. vratila kod svojih roditelja nastavila se kriomice viđati sa I., ali to više nije bio onaj ljubavni odnos kao prije.

 

15.1. Ž. K. T. je navela kako se I. ponašanje prema njoj značajno pogoršalo u siječnju 2019. kada mu je ona, kako bi je ostavio na miru, rekla da ima u mobitelu dokaze za neka kaznena djela koja je on počinio i da ako je ne ostavi na miru da će te dokaze dati policiji, iako to nije namjeravala učiniti, već ga je samo htjela zaplašiti da je ostavi na miru. Međutim, da I. očito nije mislio da blefira i tada da joj je u više navrata porukama preko mobitela prijetio da će joj ubiti roditelje, sestru i nećake, zbog čega se prepala.

 

15.2. Nadalje je iskazala kako je zbog toga 8. veljače 2019. dogovorila sastanak s I. jer je htjela konačno razriješiti njihov odnos i objasniti mu da ne želi više biti s njim, da se ne želi skrivati od roditelja i lagati im s kim se nalazi te da je to njena konačna odluka. Našli su se negdje oko 18,00 - 19,00 sati te je I. predložio da odu razgovarati kod njega u stan, na što je pristala. Razgovarali su nekih 10-15 minuta, objašnjavala mu je da želi da se makne od nje, da je prestane uhoditi i da prihvati kako više ne želi biti s njim jer je primijetila u nekoliko navrata da je I. uhodi. Nakon 15-ak minuta razgovora I. je uzeo njen mobitel koji se nalazio odložen na stoliću te joj rekao da mora izbrisati neke poruke, odnosno stvari koje bi mogle naštetiti njemu i A. S. Navela je da, što se tiče I. P., da se radi o fotografijama koje je snimila prilikom pregledavanja njegovog mobitela jer dok su još bili u vezi ona mu je kriomice provjeravala mobitel i našla više kompromitirajućih poruka i slika koje se odnose na neke kriminalne radnje, ali nije htjela iskazivati o tome koji je bio sadržaj tih poruka i slika, niti koje su to kriminalne radnje. Što se tiče A. S. i sadržaja u mobitelu koji bi mogao njoj naštetiti, kazala je da je riječ o "screenshotovima" određenih poruka koje je A. razmjenjivala sa svojim momkom A. S., a koje poruke je onda A. S. "screenshotao" i poslao svom prijatelju I. P., a on je proslijedio njoj. Kazala je kako je te poruke njoj proslijedio I. P. zato što joj je I. P. upućivao određene prijetnje da će otkriti neke stvari o njoj, ali nakon što je upoznata da nije dužna odgovarati na pitanja koja se tiču njenog strogo osobnog života da o tome ne želi iskazivati jer da je riječ upravo o takvim, vrlo intimnim stvarima, koje nemaju nikakve veze s predmetnim kaznenim djelima. Navela je kako je I. P. u to vrijeme bio ljut na I. P., a njoj je htio dokazati da P. nije prvi put da prijeti nekoj curi te joj je iz tog razloga, kao dokaz da je i drugim curama tako prijetio, proslijedio poruke koje su razmjenjivali A. S. i A. S., a riječ je o porukama seksualnog sadržaja iz kojih nisu bile razvidne nikakve prijetnje P., pa je zbog toga putem facebooka kontaktirala A., koju je znala iz viđenja, te ju je upitala je li istina da joj je P. prijetio na isti način kao njoj, na što se A. naljutila i pitala je da tko je ona da je pita takve stvari. Kazala je da je tada A. objasnila da samo želi znati je li istina da je P. i drugim curama radio što je radio i njoj, pa ako je istina da je bilo i drugih cura, da bi možda čak i prijavila to policiji, ali nije uspjela ništa saznati od A. jer se ona strašno naljutila i rekla joj da se nema pravo miješati u njene privatne stvari, da je to njena intima i da o tome neće razgovarati.

 

15.3. Žrtva K. T. je kazala da je, inkriminirane prigode, kada je bila u stanu kod I. P., on tražio od nje da izbriše iz mobitela sve poruke koje mogu naštetiti njemu i A., što je odbila učiniti, na što je I. rekao da će biti velikih problema ako te poruke ispred njega ne izbriše, da je A. jako ljuta na nju i da ako sama ne izbriše te slike da će A. oko 22,00 sati doći kod njega u stan da riješe probleme. Na upit žrtvi zašto nije htjela sama izbrisati poruke koje se tiču A. intimnog života, odgovorila je da je to zato što je znala da I. neće stati na tome, nego da će je natjerati da izbriše i poruke koje se odnose na njega i njegove kriminalne radnje, pa da iz inata nije htjela popustiti i izbrisati ništa iz svog mobitela. Pri tome je istakla kako nije htjela tim porukama ucjenjivati ni njega ni A., ali da jednostavno nije htjela brisati te poruke zbog čega je I. uzeo njen mobitel i negdje ga spremio i rekao joj da ga neće dobiti dok ne pristane izbrisati te fotografije. Kazala je kako I. nije mogao sam izbrisati fotografije iz njenog mobitela jer je mobitel "zaključala" lozinkom, a I. da joj je rekao da neće izaći iz stana dok ne riješe probleme i dok ne dođe A., nakon čega se I. čuo s A. i rekao joj da ne želi izbrisati poruke i da dođe kod njega u stan odmah nakon posla, a kada je završio razgovor s A., I. joj je rekao da je A. jako ljuta i da mu je kazala da je obavezno zadrži u stanu dok ona ne dođe s posla, tako da joj je I. rekao da mora ostati u njegovom stanu dok A. ne dođe.

 

15.4. Kazala je kako je pokušala u više navrata izići iz I. stana, ali da nije uspjela izići čak ni iz dnevnog boravka u kojem su se nalazili kako bi došla do izlaznih vrata stana jer je I. nije puštao da prođe kroz vrata dnevnog boravka, već da je cijelim tijelom stao u otvor od vrata i nije je puštao da prođe. Navela je kako je pokušavala izići na sve moguće načine, da se naguravala s njim neko vrijeme, ali da ju je on držao rukom za vrat i rekao joj da prestane pokušavati otići jer da će joj biti samo još gore ako nastavi boriti se s njim. Žrtva je izjavila kako se ipak pokušala boriti s njim te da ga je odgurivala od sebe i udarala ga svojim stopalima po nogama kako bi je pustio, a I. da je tada uzeo svoj mobitel i snimao je dok ga je udarala kako bi izgledalo da ona njega napada. Negdje oko 20,30 sati ili nešto kasnije da je nastavila pokušavati otići iz tog stana, ali da ju je I. fizički napao na način da joj je stisnuo vrat s obje ruke kako bi je primirio, tako da se bojala da će je ozlijediti. Navela je kako se uspjela nekako osloboditi I. stiska i to na način da se otimala i udarala ga rukama i nogama, a nakon toga se prestala boriti i pokušavati pobjeći iz stana te je odlučila na miran način pokušati urazumjeti I. i nagovoriti ga da je pusti. Sjela je s njim na kauč i rekla mu da nema potrebe da A. dolazi, zamolila ga je da joj javi da su sve riješili i da ne mora dolaziti, jer se bojala što će biti kad A. dođe jer joj je I. nekoliko puta te večeri ponovio da je ona problematična i da nije svoja kad poludi. Kazala je kako je molila I. da je pusti da ide kući, ali je I. ostao imun na njene molbe i samo joj je rekao da šuti i čeka, nakon čega je opet pokušala pobjeći iz stana, iskoristivši priliku kada je vidjela da se I. s nekim dopisuje na mobitelu i uspjela je pobjeći kroz vrata dnevnog boravka, ali ju je I. sustigao prije nego što je uspjela otvoriti izlazna vrata stana. Navela je kako je tada u kuhinji primijetila odložen jedan veliki kuhinjski nož te da ga je uzela u ruke i zaprijetila njime I. tražeći da je pusti, s time što nije htjela ozlijediti I. tim nožem, već ga je htjela natjerati da je pusti, ali I. joj je bez problema oduzeo taj nož i vratio je nazad u dnevni boravak te je gurnuo na kauč gdje ju je držao neko vrijeme i rekao joj da nigdje neće ići dok to ne riješe. Navela je kako je u jednom trenutku I. otišao u kuhinju, uzeo nekakvu staklenu bocu u koju je urinirao jer je nije htio ostaviti samu budući se bojao da će ona pobjeći iz stana ako on uđe u WC.

 

15.5. Žrtva je izjavila kako se I. počeo skidati, tako da je djelomično skinuo svoje hlače i gaćice te ju je počeo na silu navoditi da ga oralno zadovolji, što ona nije htjela učiniti te se otimala. Kazala je kako je I. uzimao njezinu glavu i približavao je svom spolovilu, uzimao je njene ruke i na silu ih stavljao na svoje spolovilo tjerajući je da izvodi pokrete koji mu stimuliraju spolovilo. Cijelo to vrijeme I. se smijao, a ona je plakala i molila ga da je pusti te se opirala, odgurivala ga od sebe, udarala ga nogama, na što ju je on gurnuo u ležeći položaj i približio svoje spolovilo njenim ustima, nekoliko puta je spolovilom dirao po licu, ali ga nije uspio staviti u njena usta jer se grčevito borila i opirala tome i držala usta čvrsto zatvorena. Kazala je kako se bojala za sebe jer je znala kakav je I. kad poludi, da postane druga osoba. Navela je kako joj je I. pokušao skinuti majicu, ali da se i tome opirala, tako da je na kraju nije uspio skinuti.

 

15.6. Žrtva je navela kako je to trajalo možda 5 do 10 minuta i da je tada začula kako netko glasno kuca na vrata, pa se I. ustao kako bi otvorio vrata od stana i ušla je A. koja je došla u dnevni boravak i odmah joj se obratila na agresivan način i rekla joj hoće li je poslušati i pričati s njom ili će je počet tući, dok je ona samo šutjela i nije joj ništa odgovarala te je nije htjela niti pogledati u oči, a A. joj je zatim udarila "plesku" po licu, dok ona nije reagirala, već je samo stajala šuteći, na što ju je A. počela udarati rukama po glavi. Žrtva je navela kako je tada na stoliću kod kauča uočila jednu keramičku šalicu koju je uzela u ruku jer je njome htjela udariti A., ali je nije uspjela udariti jer je I. istrgnuo tu šalicu iz njene ruke, a A. ju je tada gurnula na pod i udarala je nogama po glavi i tijelu. Pokušavala se braniti od tih udaraca, ali je A. bila agresivna i dosta jaka, dok je I. za to vrijeme samo sjedio na kauču i smijao se, dok je ona plakala i molila ih da je samo puste da ide kući, ali se oni nisu na to obazirali. Nakon toga A. je počela nervozno hodati oko nje i govorila joj je da je glupača i bolesnica, dok se I. tada ustao s kauča i otišao u sobu iz koje se vratio s nekim bijelim prahom, pretpostavlja da je bila droga, te joj je I. prišao, zagrabio rukom u tu kesicu i natrljao joj nos tim prahom, dok ju je A. čvrsto držala za ruke. Sjeća se da je tada kazala da će sve to prijaviti policiji, na što joj je A. kazala da će je ubit pod cijenu svog djeteta, što je ona ozbiljno shvatila te se prepala za svoj život. Nakon nekog vremena I. se sjetio da se njen mobitel može otključati otiskom prsta te je to rekao A., a zatim su njih dvoje na silu uzeli njenu ruku i isprobavali jedan po jedan prst kako bi otkrili kojim se prstom otključava njen mobitel te su ga u konačnici uspjeli otključati. A. je uzela mobitel i krenula brisati poruke koje se tiču nje i I. P., a I. joj je govorio gdje sve treba provjeriti i izbrisati slike i poruke. Kada je izbrisala sve te slike i poruke, uključujući i one prijetnje smrću njenoj rodbini koje joj je putem what's appa poslao I. u siječnju 2019., A. je ušla u facebook messenger i izbrisala svu njihovu komunikaciju te je nakon toga A. rekla da mora ići jer da će joj uskoro otići zadnji autobus, pa je otišla iz stana.

 

15.7. Žrtva je izjavila da je nekoliko minuta nakon što je A. izišla iz stana pitala I. hoće li je sada konačno pustiti da ide kući i on joj je rekao da može ići, tako da je izišla iz stana i pješice krenula kući i baš kada je prelazila cestu iz auta zaustavljenog ispred nje javio se A. S. koji ju je pitao gdje će, pa kada mu je ona rekla da su je pretukli, on ju je pitao tko ju je pretukao. Izjavila je kako je bila izvan sebe od svih događaja te večeri, bila je u stanju potpunog šoka i nije znala je li moguće da je A. S. baš slučajno tu naišao te nije znala je li se on pravi da ne zna tko ju je pretukao ili doista ne zna što se dogodilo, a ona mu je rekla da su je pretukli P. i A., dok je A. samo gledao u nju i nije ništa govorio, pa je produžila dalje. Navela je da dok je hodala prema kući da joj je palo na pamet da je možda roditelji neće pustiti u kuću i to zato što ju je majka vidjela ranije tog dana kada se našla s I. i bila je strašno ljuta, pa je nazvala svoju susjedu A. J. i zamolila je da dođe po nju, što je ova i učinila te ju je odvela u svoj stan gdje joj je ispričala sve što joj se dogodilo tu večer. A. joj je rekla da misli da bi bilo najbolje da ipak ode svojoj kući da se njeni roditelji ne bi brinuli, pa ju je poslušala i otišla kući gdje je zatekla majku koja je bila još budna te joj je sve ispričala. Kazala je kako joj je otac spavao i nisu ga budile nego su razgovarale o tome što bi bilo najpametnije učiniti, nisu bile sigurne je li pametno zvati policiju jer se I. hvalio da ima veze u policiji, pa su ona i majka tu večer zaključile da je možda bolje da ništa ne prijavljuju, pa da će se I. možda prestati baviti s njom i gnjaviti je, posebno sada kad više nema nikakve poruke koje bi mu mogle naštetiti.

 

15.8. Žrtva K. T. je napomenula da je po dolasku kući te večeri počela osjećati učinke one supstance koju joj je I. ranije te večeri utrljao u nos, tako da se počela osjećati poletno i euforično, tako da nije mogla zaspati, a osjećala je i bolove u ramenima, nogama i glavi od udaraca koje joj je zadala A. Kazala je kako su joj se nakon nekoliko dana na mjestima gdje ju je A. udarala pojavile modrice i to najviše na lopatici i ramenima, dok su joj na glavi izišle 4 kvrge, a i prvih nekoliko dana nakon ovog događaja je u nekoliko navrata i povraćala. Navela je kako je tada odlučila otići kod svoje doktorice da joj ipak pregleda glavu jer ju je bilo strah nekih ozbiljnijih posljedica od udaraca, ali nije htjela doktorici reći pravu istinu o tome kako je zadobila ozljede pa da joj je rekla da je pala niz stepenice, pa joj je doktorica izdala uputnicu za KBC S. za dodatne pretrage, ali ona na te pretrage nije otišla jer je zaključila da će te modrice i kvrge same od sebe proći, a i nije više imala nove tegobe u smislu povraćanja ili nesvjestice. Međutim, kako modrice nisu prolazile, nakon nekoliko dana je ipak otišla na pregled u Hitnu medicinsku pomoć u T. gdje ju je pregledala dežurna liječnica koja ju je pitala odakle joj ozljede, pa joj je odlučila ispričati sve onako kako je bilo i to zato što je zaključila da je I. nikada neće prestati maltretirati i uhoditi ako ga ne prijavi. Navela je kako je nakon one večeri 8. veljače 2019. primijetila nekoliko puta I. kako prolazi autom kraj njene kuće, a jednom prilikom ga je zatekla ispred kuće kako razgovara s njenom majkom, s time što joj je majka kasnije ispričala da je ušla u prodavaonicu koja se nalazila u prizemlju njihove kuće i tamo zatekla I. koji joj je prišao i snimao je mobitelom, iako je ona tražila da to ne radi i da se makne od nje i od njihove kuće, a I. joj je govorio da zove muža da se obračunaju, pa da je zbog svega toga vidjela da je I. ne namjerava pustiti na miru te je shvatila kako je pogriješila što ga odmah one večeri nije prijavila policiji. Nakon što je doktorici u HMP T. ukratko ispričala sve o fizičkom napadu od strane I. i A. i kako je zadobila te ozljede, liječnica je pozvala policiju, a kada su je policajci ispitivali o tim ozljedama, ispričala je i njima cijelu istinu o svemu što se dogodilo 8. veljače, a zatim je podnijela i službenu kaznenu prijavu protiv I. i A.

 

15.9. Žrtva je navela da nakon što je podnijela kaznenu prijavu, da je tada otišla kod svoje rodbine u Beč, a njena susjeda A. J. joj je javila da je I. P. došao kod nje i tražio da mu kaže gdje se nalazi, što je ona odbila učiniti, ali se naknadno predomislila i saslušala ga i prenijela mu njegovu poruku da je on moli da povuče kaznenu prijavu i da mu je žao te da će je ostaviti na miru, ali da se ona još uvijek boji I., pa da je to i razlog zašto je odmah nakon podnošenja kaznene prijave, u dogovoru sa svojim roditeljima, napustila R. H. i tri mjeseca boravila kod rodbine u Beču.

 

15.10. Žrtva je kazala da u prilog svojim tvrdnjama prilaže specijalistički nalaz KBC S. od 19. veljače 2019., liječničku potvrdu dr. D. V. B. o pregledu obavljenom 18. veljače 2019. i devet fotografija od 12. veljače 2019. na kojima su vidljive modrice od udaraca koje joj je 8. veljače 2019. zadala A., a koje modrice je odlučila za svaki slučaj fotografirati. Navela je kako ne može priložiti nikakav dokaz o prijetnjama koje joj je u siječnju 2019. putem what's appa upućivao I. jer joj je 8. veljače 2019. A. sve te poruke izbrisala iz mobitela, ali da je ona o tim prijetnjama govorila svojoj majci i susjedi A. J. koje mogu posvjedočiti o tome i o strahu u kojem već mjesecima živi. Također je navela kako je policijskim službenicima predala video zapis iz prodavaonice na kojem se vidi I. P. kako dolazi do njene majke i snima je mobitelom, a ona bježi od njega.

 

15.11. Na koncu je žrtva K. T. izjavila kako je zainteresirana za kazneni postupak protiv I. P. i A. S. te da traži da se oboje strogo kazne i da završe u zatvoru zbog onog što su joj učinili, te da ne želi više strahovati od I. P. i A. S., ali da ne postavlja prema I. i A. nikakav imovinskopravni zahtjev.

 

15.12. Žrtva K. T. je u svom iskazu u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu od 23. prosinca 2019. (listovi 143-150 spisa) u bitnom iskazivala istovjetno kao i pred Općinskim državnim odvjetništvom u S., s time što je tada kazala kako želi cijeli ovaj događaj ostaviti iza sebe i da je htjela odustati od kaznene prijave, ali da je informirana u policiji da to ne može učiniti. Izjavila je i kako nakon svega ovog nije zainteresirana za kazneni progon I. P. i A. S. isključivo iz razloga što želi cijeli ovaj događaj ostaviti iza sebe i jednostavno se više ne želi ovoga prisjećati te da je nakon svega što se dogodilo kontaktirala I. P. te mu rekla da će sve povući. Navela je da je I. P. nakon ovog što se dogodilo slala poruke isključivo iz razloga što je sve ovo željela zaboraviti i početi novi život, te da je sve ono što je opisala istina.

 

15.13. Žrtva K. T. je u svom iskazu na raspravi od 22. veljače 2021. (listovi 225-227 spisa) u bitnom ostala kod svojih ranijih iskaza te je, na poseban upit, izjavila kako nije zainteresirana za kazneni progon protiv okrivljenika I. P. i A. S. te da protiv njih ne postavlja imovinskopravni zahtjev.

 

15.14. Na poseban upit je izjavila kako je I. u njihovoj vezi bio dosta agresivan, da ju je jednom i fizički napao kada je pronašla neku drogu u njegovoj torbi, zbog čega se naljutio, bacio je na pod i vukao po podu, ali da joj nikada nije nanio neke ozljede. Također je izjavila da je jedno vrijeme živjela s I. kod njegovih roditelja, da su njeni roditelji bili protiv te veze, zbog čega se čak jednom i naguravala sa svojim ocem, kada je zadobila jednu modricu. Na daljnji upit je izjavila kako su se inkriminirane prigode našli na njenu inicijativu, a nakon što su joj predočene poruke koje je razmjenjivala s I., navela je da nema razborito objašnjenje za to, da je bila zbunjena i da je htjela da se sve ovo završi i da može početi novi život, te da je još uvijek bila emocionalno vezana za I. kao osobu, ali da to nije značilo da želi nastaviti vezu s njim. Na daljnji upit je navela kako je A. poznavala samo iz viđenja, da se s njom nije družila te da je s njom imala samo jednom komunikaciju preko mobitela.

 

16. Iz naprijed navedenog je razvidno kako je žrtva K. T. dala svoj iskaz tri puta, jednom pred Općinskim državnim odvjetništvom u S. dana 7. lipnja 2019., drugi put pred Županijskim državnim odvjetništvom u Splitu dana 23. prosinca 2019., a treći put na raspravi pred sudom 22. veljače 2021. Sva tri njezina iskaza su bila u bitnom identična te vrlo uvjerljiva, detaljna, okolnosna i logična, pa je vijeće u potpunosti prihvatilo njezine iskaze vjerodostojnima. U sva tri iskaza žrtva je vrlo uvjerljivo opisala način na koji su okrivljenici I. P. i A. S. počinili kaznena djela na njenu štetu, a uz to, na poseban upit je li zainteresirana za kazneni progon protiv tih okrivljenika i hoće li tražiti naknadu štete, izjavila je da nije zainteresirana za kazneni progon te da neće postaviti imovinskopravni zahtjev protiv okrivljenika, odnosno da ne želi više ništa imati s tim i da sve želi ostaviti iza sebe i započeti novi život.

 

17. Za istaći je kako žrtva K. T., kako je to već ranije navedeno, nema nikakvog razloga neosnovano teretiti okrivljenike I. P. i A. S. za počinjenje ovako teških kaznenih djela da okrivljenici ta kaznena djela doista nisu i počinili. Naime, okrivljenik I. P. je bio žrtvin bivši mladić s kojim je žrtva htjela ostati u korektnim odnosima i nakon prekida njihove veze, dok okrivljenicu A. S. uopće nije poznavala, osim iz viđenja, tako da žrtva nema nikakav motiv neosnovano teretiti okrivljenike.

 

18. Stoga vijeće drži iskaz žrtve K. T., kojim tereti okrivljenike, vjerodostojnim jer je, kako u istrazi u dva navrata, tako i na raspravi, na detaljan, uvjerljiv, okolnosan i logičan način opisala postupanje i ponašanje oboje okrivljenika prema njoj, tako da vijeće nema razloga posumnjati u vjerodostojnost njezinog iskaza.

 

19. Kod tako uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza žrtve, kako u istrazi, tako i na raspravi, a koji iskaz je potvrđen i ostalim izvedenim dokazima u postupku, može se smatrati da je njezin iskaz rezultat osobno proživljenih iskustava, pa je vijeće zaključilo kako je žrtva govorila istinu, zbog čega je na njezinom iskazu, pored ostalog, temeljilo ovu presudu.

 

20. Da su okrivljenici I. P. i A. S. počinili predmetna kaznena djela na štetu žrtve K. T., na način kako je opisano u izreci presude, proizlazi, ne samo iz vjerodostojnog iskaza žrtve, čiji iskaz je dosljedan i obiluje detaljima koje osoba koja to nije proživjela ne bi mogla opisati, već iskaz žrtve potkrepljuju i iskazi svjedoka A. J. i M. T., koji nisu bili očevici događaja, ali su ti svjedoci iskazivali o tome što im je žrtva odmah nakon ovog događaja govorila o postupanju okrivljenika P. i S., odnosno o tome da ju je okrivljenik P. prisiljavao na seks, a da su joj oba okrivljenika protupravno oduzeli slobodu te da ju je okrivljenica S. udarala, te su svjedočile i o tome kako je žrtva izgledala i kako se osjećala.

 

21. Naime, iz iskaza svjedokinje M. T. (list 234 spisa), žrtvine majke, proizlazi da je ona 8. veljače 2019. vidjela kako je K. otišla s I. P., a kasno navečer, ne sjeća se točno vremena, da je K. ušla u kuću i otišla u WC, a kad se vratila iz WC-a da se cijela tresla te da je plačući govorila "oni su mene pretukli", a na njen upit tko ju je pretukao, da joj je odgovorila I. P. i A. S. Svjedokinja je navela kako joj je kći ispričala da ju je I. P. zatočio u svom stanu i da ju je A. tukla nogama po glavi i ramenima, da ju je čupala za kosu, da su joj uzeli mobitel i izbrisali sve poruke te da ju je I. prisiljavao na oralni seks, ali joj o detaljima nije govorila navodeći da to nije za njene uši. Svjedokinja M. T. je kazala i kako je K. opipala po glavi i osjetila je kvrge, dok joj je na ramenima, leđima i na nozi vidjela modrice te da je K. bila vrlo uznemirena i da se tresla i plakala.

 

22. Iz iskaza svjedokinje A. J. (list 233 spisa) proizlazi da ju je K. kasno navečer, negdje između ponoći i 1,00 sat, nazvala na mobitel i rekla joj je da su je istukli i da dođe po nju. Kazala je da je, kad je došla po K., vidjela da je ista blijeda kao duh, kosa joj je bila raščupana, plakala je i bila je u lošem stanju, a kada su došle u njenu kuću da K. jedno vrijeme nije mogla ništa govoriti, tresla se tako da nije mogla niti čašu držati u rukama, a nakon nekog vremena da joj je rekla da su je jedna ženska osoba i I. P. držali zatvorenu u I. stanu u T., da joj I. nije dozvoljavao da izađe iz stana, da ju je snimao i mokrio ispred nje u bocu kako ne bi pobjegla. Svjedokinja J. je izjavila i kako joj je K. kazala da su je tukli, posebno ta ženska osoba, tako da ju je udarala nogama po glavi i tijelu, čupala za kosu i slično. Navela je kako je i osobno vidjela da su K. s jedne strane glave iščupane sve ekstenzije koje je imala, a kada joj je opipala stražnji dio glave da je osjetila "čvoruge". Navela je kako je K. govorila da je boli glava te joj je ujedno na ramenu i donjem dijelu leđa vidjela modrice, pa joj je savjetovala da bi trebala ići na prvu pomoć da joj se pregledaju te ozljede, a posebno one "čvoruge" (hematomi) na glavi. Svjedokinja J. je izjavila i kako joj je K. kazala da se I. ispred nje skidao te da je s njom htio imati spolni odnos, ali da se ona tome oduprla, s time da joj detalje o tome nije govorila, niti ju je ona htjela ispitivati jer je bila u vrlo lošem emocionalnom stanju. Navela je i kako joj je K. pričala da su joj uzimali prst i lomili ga kako bi otključali njen mobitel i izbrisali poruke koje joj je I. slao. Izjavila je i da, kada je K. malo došla sebi, da je otišla kući. Svjedokinja J. je izjavila da misli, obzirom na stanje u kojem se K. tada nalazila, da je ona doživjela i gore stvari nego onih kojih se sjeća te da je uvjerena da je K. govorila istinu obzirom na to kako je izgledala i pod kojim je šokom bila.

 

23. Prema tome, iz iskaza svjedokinja A. J. i M. T., koje je vijeće prihvatilo vjerodostojnim jer ove svjedokinje nisu imale razloga govoriti neistinu, a i njihovi iskazi su detaljni, uvjerljivi i logični, proizlazi da je žrtva K. T. doista, inkriminirane prigode, doživjela niz neugodnosti od strane okrivljenika P. i S. na način kako je opisano u izreci presude, zbog čega je bila jako uznemirena i u šoku, a na sebi je imala i ozljede.

 

24. Iz pregledanog dokumentacijskog lista pregleda u ambulanti od 18. veljače 2019., kao i iz pregledane liječničke potvrde i specijalističkog nalaza za žrtvu K. T. uz fotodokumentaciju (listovi 56-62 spisa) je razvidno je razvidno da su žrtvi K. T. od strane liječnika Zavoda za hitnu medicinu dijagnosticirane površinske ozljede glave, kontuzije ramena, nadlaktice, donjeg dijela leđa i zdjelice uz primjedbu da je pacijentica prije devet dana doživjela tjelesni napad, da je zadobila udarce nogom u glavu i leđa, da nije gubila svijest za vrijeme napada, da događaj nije prijavila policiji te da sada dolazi radi glavobolja, nesanice, bolova u leđima i nogama te da je navodno prva dva dana nakon napada 3-4 puta povratila, pa je policija upoznata sa slučajem, a iz fotodokumentacije su vidljivi ostaci ozljeda na ramenima. Prema tome, da je žrtva inkriminirane prigode zadobila navedene ozljede proizlazi ne samo iz citirane medicinske dokumentacije, već i iz iskaza žrtve K. T. te iskaza svjedoka A. J. i M. T..

 

25. Ostali dokazi, koji su u postupku pregledani, nisu u toj mjeri relevantni za utvrđivanje činjeničnog stanja kaznenih djela opisanih u izreci presude, tako da ti dokazi nisu niti posebno elaborirani.

 

26. Prema tome, slijedom naprijed navedenog, a posebno na temelju uvjerljivog i vjerodostojnog iskaza žrtve K. T., koji je potkrijepljen uvjerljivim, logičnim i vjerodostojnim iskazima svjedoka A. J. i M. T., kao i ostalim materijalnim dokazima izvedenim u postupku, nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik I. P., dok su se on i žrtva K. T. nalazili sami u stanu, pokušao uporabom sile, bez njenog pristanka, izvršiti sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela silovanja, pa je na taj način počinio kazneno djelo silovanja u pokušaju, a isto tako je nedvojbeno utvrđeno i da su okrivljenici I. P. i A. S. protupravno oduzeli slobodu žrtvi K. T. s ciljem da je prisile da što učini, pa su na taj način počinili kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode, odnosno u postupku je utvrđeno da su okrivljenici, inkriminirane prigode, postupali upravo na način kako je to opisano u izreci presude pod točkama 1. i 2.

 

27. Iz izvadaka iz kaznenih evidencija za okrivljenike I. P. (list 38 spisa) i A. S. (list 40 spisa) je razvidno da isti do sada nisu osuđivani.

 

28. Imajući u vidu oblik krivnje vijeće smatra utvrđenim kako su okrivljenici I. P. i A. S. sva kaznena djela, za koja su proglašeni krivima, počinili s izravnom namjerom jer su bili svjesni svojih djela, dakle bili su u potpunosti svjesni protupravnosti svojih ponašanja, te su htjeli njihova počinjenja. Kako su okrivljenici počinili kaznena djela s izravnom namjerom, te kako su u vrijeme počinjenja svih djela bili ubrojivi, što u ovom postupku nije bilo prijeporno, onda su krivi za počinjenje predmetnih kaznenih djela.

 

29. Prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije vijeće je okrivljenicima I. P. i A. S., kao olakotne okolnosti, cijenilo njihovo korektno držanje pred sudom, činjenicu što žrtva K. T. nije zainteresirana za kazneni progon protiv njih i što nije postavila imovinskopravni zahtjev, njihove obiteljske prilike i činjenicu što oboje imaju po jedno maloljetno dijete te njihovu dosadašnju neosuđivanost, dok je kao otegotne okolnosti vijeće okrivljenicima uzelo u obzir činjenicu da ovakva djela predstavljaju veliku društvenu opasnost.

 

29.1. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti vijeće je okrivljeniku I. P., za svako kazneno djelo za koje je proglašen krivim, prethodno utvrdilo kazne zatvora, pa mu je za kazneno djelo silovanja u pokušaju, temeljem čl. 153. st. 1. KZ/11, utvrdilo kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode, temeljem čl. 136. st. 2. KZ/11, utvrdilo mu je kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a nakon toga je, uz primjenu čl. 51. KZ/11, okrivljenika I. P. osudilo na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, dok je okrivljenicu A. S. za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode, za koje je proglašena krivom, temeljem čl. 136. st. 2. KZ/11, osudilo na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a potom je, temeljem čl. 56. KZ/11, okrivljenici A. S. izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora, na koju je osuđena, neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od dvije godine, po pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo. Vijeće drži kako će se ovakvim kaznenim sankcijama postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se time postići ciljevi kako specijalne, tako i generalne prevencije, tj. u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenike da se suzdrže od činjenja kaznenih djela, odnosno utjecaja i na sve ostale moguće počinitelje ovakvih i sličnih kaznenih djela, ali i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

30. Potrebno je istaknuti kako su Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 126/19) mijenjane odredbe kaznenih djela iz čl. 153. i 152. KZ/11, budući da je navedenim izmjenama za kazneno djelo silovanja sada iz čl. 153. st. 2. povećana kazna (minimum), a pravni kontinuitet je nesporan, pa je okrivljenik proglašen krivim za kazneno djelo silovanja u pokušaju po zakonu koji je vrijedio u vrijeme počinjenja kaznenog djela jer je blaži za okrivljenika.

 

31. Vijeće je, temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. ZKP/08, obvezalo okrivljenike I. P. i A. S. da naknade troškove kaznenog postupka te da svatko od njih plati paušalni iznos od po 1.000,00 kuna, uzimajući pri tome u obzir složenost i trajanje postupka te imovinske prilike okrivljenika.

 

32. Slijedom svega naprijed iznijetog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

Split, 2. srpnja 2021.