Pn-475/2019

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu
pojedincu u pravnoj stvari tužitelja V. Ž., T. ,
O.: …, zastupan po odvjetnicima A. N. i S. O., iz
O. N. i dr. Z., protiv tuženika R. H., O.:
…, zastupana po ODO, G. upravni
odjel, S., nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 21. svibnja 2021. u
nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja S. O., odvjetnice u S. i zz
tuženika L. P., na ročištu za objavu dana 02. srpnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I .Nalaže se tuženoj R. H., O. …, zastupana po O.
S., GOU, da nadoknadi tužitelju V. Ž. T. … ,nematerijalnu štetu u iznosu od

207.125,00 kuna sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 02.
srpnja 2021.a sve to temeljem čl.29. st.2. ZOO (NN 35/05 , 78/15, 29/18 ) pa do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Za više traženo tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II.Nalaže se tuženoj R. H. O. …, zastupana po O. S.,
GUO, da nadoknaditi tužitelju V. Ž. , T. O. troškove parničnog postupka 8.125,00
kuna sa zakonskim zateznim kamatama, a koje na taj iznos teku od dana 02. srpnja

2021. a sve to temeljem čl.29. st.2. ZOO (NN 35/05 , 78/15, 29/18 ) pa do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za
3 postotnih poena.

Obrazloženje

2 Pn-475/19

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog sud dana 23.07.2019. tužitelj je naveo da je
Županijski sud u Splitu u predmetu K-RZ-2/2017 donio osuđujuću presudu protiv
zapovjednika vojno istražnog centra u sastavu 72 vojne policije HV u
naravi vojnog zatvora L. u S. te T. V. kao zapovjednika te A. B.
i A. B. kao stražara u zatvoru, a koji su zajedno sa T. D.
kao zapovjednikom vojno istražnog centra i E. B. kao stražarom, te
zajedno sa neutvrđenim osobama u vojno istražnom centru u periodu od ožujka do
kolovoza 1992. u kome su bili zatočeni ratni zarobljenici a među kojima je bio i
tužitelj, dopuštali da vojne i civilne osobe a kojima je bio dozvoljen ulaz u L. da se
prema zatočenim osobama ponašaju vrijeđajući njihovo ljudsko dostojanstvo osobno
ih ponižavaju, fizički i psihički vrijeđaju, muče i tjelesno kažnjavaju a sve do
usmrćenja a neki od njih i sami su u tome sudjelovali protivno odredbi čl. 3. 13. i 14
Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima pa su tako u navedenom
razdoblju T. V. i dr, A. G. , A. B. i E. B. tijekom svibnja
i lipnja zarobljenike posebno one iz bloka C premlaćivali udarajući ih nogama
rukama, bejzbol palicama a već ranjene zarobljenika priključivali preko štipalica na
ušne školjke, spolne organe na takozvani poljski telefon, puštajući jake udare
inducirane struje, gurali pištolj u usta i prijetili da će ih ubiti, odvozili na lažna
strijeljanja, šmrkovima polijevali vodom pod velikim pritiskom, ciljajući upravo u
mjesta koja su povrijeđena na tijelu prisiljavali na bludne radnje da jedni druge tuku,
ulaze u pasje kučice i laju, kleče i kupe ustima otpatke po tlu tako zadavši teške
tjelesne ozljede i tužitelju. Da je tužitelj zarobljen 22. ožujka 1992. da je odmah
odveden u V. zatvor L. gdje su odmah započela mučenja, da su ga spajali na
indukcijski telefon, da od navedenog i danas ima ožiljke, da su ga premlaćivali
svakodnevno do te mjere da bi od bolova padao u nesvijest a stražari policajci da bi
se mijenjali. Da kako mu je vilica bila povrijeđena a ruke i šake povijene i zgrčene od
batina nije mogao piti vodu dok hranu uopće prvo vrijeme nije dobivao, da je prvih 20
dana u ćeliji bio sam, da ga je C.K. registrirao dana 31. ožujka 1992., također
je navedeno da je sa Č. M. dobio naredbu da učvrste sanduke od
milicije no kasnije je utvrdio da je taj sanduk bio namijenjen za mrtvo tijelo D.
J., da za vrijeme logora morao je na taj način skovati oko 20-tak sanduka za
mrtva tijela zarobljenika, da je morao lajati i sjediti na psećoj kučici, da je izlagan
polijevanju vode iz hidranta po iznemoglom tijelu. Također je navedeno da je tužitelj
zadobio brojene povrede i preživio strahovita mučenja i patnje, da je zadobio osim
probušenih ušnih resica povrede šake i prsišta zbog udaranja palicama i kablovima
povreda 7 i 8 rebra, povredu kostiju koljena te posttraumatski sindrom uslijed
psihičkom zlostavljanja. Isto tako je navedeno da je u zarobljeništvu u L. proveo
vrijeme od 27. ožujka do 14. kolovoza 1992. kada je razmijenjen dakle ukupno 141
dan, da je u trenutku zarobljavanja bio star 32 godine. Kako je nesporno da su štetni
događaj uzrokovali pripadnici HOS i to temeljem čl. 1 i 2 Zakona
o odgovornosti R. H. za štetu uzrokovanu od pripadnika H.
oružanih i redarstvenih snaga tijekom D. rata za ovu štetu odgovara
R. H.. S obzirom na iznijeto i postavljen je tužbeni zahtjev zbog
povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kako je to i navedeno u izreci
ove presude.

2.U svom odgovoru na tužbu od 29. studenoga 2019. zz tuženika je naveo da
osporava predmetni tužbeni zahtjev, da iz pravomoćne presude Županijskog suda u
Splitu br. K-RZ-2/17 od 24. travnja 2017. proizlazi da je tužitelj u prvoj polovini 1992.
bio zatočen kao ratni zarobljenik u vojnom zatvoru L. u S. te da je bio

3 Pn-475/19

izvrgnutom psihofizičkom dostavljanju od strane službenih vojnih osoba. Isto tako je
navedeno da uslijed pretrpljenog zlostavljanja zasigurno je došlo do povrede pravo
osobno tužitelja međutim, tijekom postupka da je potrebno utvrditi težinu povreda
koju je tužitelj zadobio odnosno kvalifikatorne kriterije (jačina i trajanje) povredom
izazvanih fizičkim boli, duševnih boli i straha jer o tome ovisi utvrđivanje visine
pravične novčane naknade koja bi pripala tužitelju. Tužena se nije usprotivila
provođenju medicinskog vještačenja.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao zahtjev za
mirno rješenje spora, dokaz o predaji zahtjeva, dopis kojim se prijedlog odbija od
strane Dorha, pregledom spisa Županijskog suda u Splita K-RZ -2-17 Potvrda
M. K. C. križa (Z., 19.03.1996) o registraciji

31.03.1992. i oslobođenje 14.08.1992., . Otpusno pismo VB M.-
kirurgija o liječenju,. od 03.09.1992 do 14.09.1992., Otpusno pismo sa epikrizom od

14.09. do 20.10.1992g, Nalaz 30.12.2002. nalaz kardiologa, Uputnica za pregled i
liječenje od 29.03.1993., Nalaz od 03.07.1996. VP. Nalaz od 22.07.1996.
VP, Nalaz VB od 18.02.1997. g. ortopeda, Nalaz 21.03. 1997,
neuropsihijatra-ptsp, Otpusno pismo iz bolnice T. od 12.01.1999 do

18.01.1999. gd psihovegetetivni sindrom, Otpusnica iz bolnice T. od

06.09.2002. do 13.09.2002., Ehokardiogram 08.04.2003. indicirana koronografija,
Klinika za kardiologiju nalaz i liječenje od 28.05. do 05.06.2003. godine, Kontrolni
nalaz od 29.10.2003., Nalaz D. Z. C. za mentalno zdravlje od

29.10.2003. g.,.Otpusno pismo sa epikrizom od 29.10. do 26.11.2003 g ( 28 dana,
Kontrolni nalaz 15.09.2004. C. za mentalno zdravlje, Otpusno pismo sa
epikrizom od 27.05. do 07.07.2005 ( 40 dana), Kontrolni nalaz 08.06.2005., Nalaz
neuropsihologa 22.11.2005., Uputnica za traumatologa – ortopeda 02.07.2006.

2. Nalaz neuropsihijatra 07.07.2007. C. za rehabilitaciju žrtava torture, Foto
dokumentacija naruženja, Specijalistički nalaz od 13.06.2011-psihijatar, 5.
Specijalistički nalaz od 23.09.2011-psihijatar, Specijalistički nalaza 05.04.2019.
psihijatar, Zdravstveni karton sa dijagnozom i kontinuiranom terapijom, te nalaz i
mišljenje sudskih vještaka I. U. spec. psihijatra, dr. A. M. spec.
neurologa i dr. Ž. B. spec. neurokirurga.

4.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5.Pun. parničnih stranaka su popisali trošak.

6.Iz ovako provedenog dokaznog postupka nije sporan pasivna legitimacija i osnov
odgovornosti.

7.Iz ovako provedenog dokaznog postupka je sporna visina štete.

8.U odnosu na visinu štete sud je izveo dokaz vještačenjem po sudskim vještacima
dr. I. U. spec. psihijatra, dr. A. M. spec. neurologa i dr. Ž.
B. spec. neurokirurga i profesorice D. D..

9.Čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96,
91/96, 112,99 i 88/01) koji se primjenjuju sukladno odredbi čl. 1163 Zakona o
obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08) propisano je da za pretrpljene fizičke bolove,
za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede

4 Pn-475/19

ugleda i časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe te za strah sud će ako
nađe da okolnosti slučaja a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje dosuditi
pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade materijalne štete a i kad nje nema.

10.Dr. I. U. u svom nalaz i mišljenju od 17. studenoga 2020. je naveo da
oštečenik je u zarobljeništvu proveo 141 dan. Bio je izložen mučenju kako je već
navedeno, što posebno uključuje prijetnje preživljavanju i potpunu egzistencijsku
neizvjesnost. Procjenjujući doživljaj straha, tjeskobe i životne ugroženosti
procjenjujem da je strah jakog intenziteta proživljavao ukupno u trajanju od tri dana,
strah srednjeg intenziteta u trajanju od dva tjedna i strah blagog intenziteta u trajanju
od četiri tjedna ukupno tijekom 1992. godine. Od 1993 godine nadalje ocjenjujem da
oštečenik povremeno i kratkotrajno trpi strahove koje procjenjujem do dva tjedna
godišnje. Zbog povreda prava osobnosti na integritet vlastite ličnosti uslijed duševnih
boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, smatram da to smanjenje iznosi 30 % trajno.
Navedeno se odnosi na psihički aspekt pretrpljenih patnji, čemu treba pribrojiti
procjenu pretrpljenih boli neurologa i neurokirurga. Sve navedeno trajno je i bitno
oštetilo i tjelesno i psihičko funkcioniranje oštečenika.

11.U svom nalazu i mišljenju od 05. rujna 2020. sudski vještaci dr. A. M.
spec. neurolog i dr. Ž. B. spec. neurokirurg su naveli:

Medicinska dokumentacija, poglavito ona koja bi se odnosila i bila neposredno
povezana uz boravak u zarobljeništvu nije dostupna ili uopće ne postoji, pa je sve
dalje temeljeno na dokumentaciji koja je dostupna, makar, možebitno i nedostatna.
Razvidno je, da je tužitelj 4 dana po internaciji u L. registriran i redovito posjećivan
po delegatu MCK tj. od 31. 03. 1992. do razmjene 14.

08.1992. Nadalje razvidno je da je po razmjeni i reputrijaciji pravo javljanje liječniku
(VB M.) uslijedilo 03. 11. 1992. god. tj. oko 20-tak dana nakon
oslobođenja iz zarobljeništva. Tada je zadržan na bolničkome liječenju 17 dana pod
dijagnozama: Natuk prsišta i oba donja uda, Sanirani prijelomi 4., 7. rebra desno i
Unutarnje oštećenje desnog koljena. Iz te dokumentacije nije razvidno da je rađena
radiološka obrada (primjerice rtg. CT ili sl) na čemu bi se temeljile dijagnoze,
poglavito ona Sanirani prijelomi 4., 7. rebra desno. Tako ova dijagnoza ostaje
upitnom, tj. bez objektivizacije, što ju stavlja u razinu dijagnoze Natuk prsišta i oba
donja uda, koja je očito postavljen temeljem iskaza tužitelja. Naime natuk je
dijagnoza koju je objektivno moguće postaviti kliničkim pregledom neposredno ili
kraći period nakon ozljeđivanja, a ne više mjeseci ili dana nakon možebitne ozljede.
Kako "sanirani prijelomi rebara"nisu objektivno utvrđeni dolazi i do nesklada u samim
dijagnozama koje su s tim povezane. Naime, u prvoj hospitalizaciji navodi se
dijagnoza: Sanirani prijelomi 4., 7. rebra desno, a potom, u nastavku liječenja
rehabilitacije navodi se dijagnoza: Stanje nakon saniranih prijeloma 4. 7. rebra desno
( ne prijelom 2 rebra, već prijelom 4 rabra) Tako ove dijagnoze nisu utvrđene, niti
objektivizirane, pa ih tako, u daljnjem vještačenju treba tumačiti. Potrebno je ponešto
reći i o dijagnozi: Unutarnje oštećenje desnog koljena koja se navodi u prvoj
hospitalizaciji, pozom se više ne spominje sve do u nalazu fizijatra od 22.07.1996.
god., kada se postavlja dijagnoza Degenerativne promjene lijevog koljena nakon
ozljeđivanja. Potonja dijagnoza govori o degenerativnim promjenama lijevog koljena,
a ne desnoga koje je, za prve hospitalizacije, bilo označeno kao oštećeno. Tako bi i
ovu dijagnozu, odnosno nalaz na lijevome koljenu trebalo tumačiti kao posljedice
degenerativnih, a ne poslijetraumatskih promjena. Dijagnoza: Stanje iza potresa
mozga, postavljena po fizijatru 22.07.1996. god.,dakle gotovo 2 god. po oslobađanju,

5 Pn-475/19

posve je neutemeljena i možebitno nastala na iskazu tužitelja da je tijekom
zarobljeništva pretrpio ozljede glave sa gubitkom svijesti. Naime, potres mozga je
ozljeda čije znakova i simptome može ustanoviti liječnik koji pregleda ozlijeđenu
osobu kratko po ozljeđivanju. Kako je to ozljeda koja je po definiciji bez uočljive
posljedice, nije ju moguće tako dugo nakon što bi se dogodila, ispravno
dijagnosticirati. Također su i dijagnoze Ograničenje kretnje desnog ručnog zgloba i
Ograničenje kretnji 3. prsta lijeve šake nakon ozljeđivanja postavljene po fizijatru
gotovo 2 god. nakon oslobađanja iz zarobljeništva, nepovezive s događanjima za
boravka u L. stoga što ranije, kod prve i druge hospitalizacije liječnici, poput
ortopeda pa i fizijatar takvo što ne navodi ili ne uočava. Po prvi put, fizijatar navodi
(nalaz od 22.07.1996. god) Tegobe u križima. Očekivati je da bi "zdrava" osoba u toj
životnoj dobi (tada 36 god.) mogla imati takove tegobe povezane s degenerativnim
promjenama. Tužitelj je, početkom 2000.-ih (preko 15.god. od oslobađanja iz
zarobljeništva) obrađivan i liječen radi srčanih tegoba. U Otpusnome pismu iz K.
za kardiologiju VMA, gdje je liječen od 28.05. 2003. god. do 5..06. 2003. god. navodi
se: ima bolove u grudnom košu od 1992.g nakon serijskog prijeloma 7 rebra. "Od pre

2.godine tegobe u izraženije…" "Od faktora rizika za KVB: pušenje, gojaznost,
arterijska hipertenzija, porodično opterećenje, granične vrednosti lipida u krvi.
Isključena je, dakle, sumnja na infarkt, a navode se faktori rizika za KVB
(kardiovaskularne bolesti, što je nepovezano s predmetom vještačenja. Zaključiti je
da je tužitelj, tijekom zarobljeništva, vjerojatno, zadobio ozljede, radi kojih se javio
liječniku 20-tak dana po oslobadanju, da se iste nisu više mogle objektivno i
ustanoviti.

Slijedom svega naprijed rečenoga, te citirane dokumentacije, zaključiti je:

12.Bolovi (u različitim vremenima skupno); jakog intenziteta 2 dana, srednje jakosti 7
dana, slabog intenziteta 15 dana. Naruženost nije izostala, trajne posljedice nisu
zaostale.

13.Cijeneći nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. A. M. i dr. Ž. B.
koji su u svom nalazu i mišljenju naveli da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta dva
dana, srednjeg intenziteta sedam dana i lakog 15 dana, te cijeneći duljinu trajanja i
vrstu bolova sud je tužitelju s osnova pretrpljenih bolova dosudio iznos od 5.500,00
kn.

14.Sudski vještaci dr. A. M. i Ž. B. nisu našli niti umanjenje životnih aktivnosti niti naruženosti.

15.Cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. I. U. koji je u svom nalazu i
mišljenju naveo da je tužitelj trpio strah jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta
14 dana, te lakog intenziteta 28 dana, te cijeneći duljinu trajanja i vrstu straha sud je
tužitelju s osnova pretrpljenog straha dosudio iznos od 10.000,00 kn.

16.Cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. I. U. spec. i neuropsihijatra
koji je ču svom nalazu i mišljenju naveo da je kod tužitelja zaostalo umanjenje
životnih aktivnosti od 30 posto to je sud tužitelju s osnova duševnih boli zbog
umanjenja životnih aktivnosti dosudio iznos od 33.000,00 kn.

6 Pn-475/19

17.Ukupno je sud tužitelju s osnova naknade nematerijalne štete dosudio iznos od

48.500,00 kn dok ga je za više traženo odbio kao sa neosnovanim..

18.Cijeneći činjenicu da je tužitelj bio u pritvoru ukupno 141 dan to mu je zbog pretrpljenih duševnih bolova dosudio iznos od 158.625,00 kn.

19. S obzirom na sve izneseno sud je tužitelju na ime nematerijalne štete dosudio
iznos od 207.125,00 kn koji iznos je i naveden u izreci ove presude dok je za više
traženo tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovanim.

20.Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

21.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a a isti troškovi se sastoje
na strani tužitelja od sastava prijedloga o mirnom postupku 500 bodova, sastava
tužbe 500 bodova, sastava podneska od 14. svibnja 2021. 500 bodova, pristupa na
ročište od 31. siječnja 2020. 500 bodova, te pristupa na ročište od 20. svibnja 2020.
500 bodova odnosno ukupno 2.500 bodova, što uz vrijednost boda s paušalom od
10,00 kn daje iznos od 25.000,00 kn koji iznos je uvećan na ime 25 % PDV odnosno

6.250,00 kn. Odnosno ukupno 31.250,00 kn.

22.Kako je tužitelj uspio u parnici s oko 50 % to mu je trebalo dosuditi 50 % od gore
navedenog troška odnosno 15.625,00 kn.

23.Trošak tuženika u ovom predmetu predstavlja sastav odgovora na tužbu 500
bodova, pristupa na ročište od 31. siječnja 2020. 500 bodova, pristupa na ročište od

20. svibnja 2021. 500 bodova odnosno ukupno 1500 bodova, što uz vrijednost boda
s paušalom od 10,00 kn daje iznos od 15.000,00 kn.

24.Kako je tuženik uspio u parnici s oko 50 % to mu je trebalo dosuditi 50 % od gore
navedenog troška odnosno 7.500,00 kn.

25.Vrši se prijeboj troška tužitelja i troška tuženika te se dolazi do iznosa od 8.125,00 kn koji iznos je i određen u izreci ove presude.

U S., 02. srpnja 2021.

S U D A C

DRAGAN RAMLJAK v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15
dana. Žalba se podnosi putem ovog suda za županijski sud u dovoljnom broju
primjeraka.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženiku ad 1, pun. tuženika ad 2