Poslovni broj: 152 Povrv-3675/20-12

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrei Grahovac, po
prijedlogu višeg sudskog savjetnika – specijaliste Nataše Marahovec, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. iz Z. OIB …, kojega zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u O. d. Z. i p. d.o.o. u O., protiv tuženice A. D. iz Z. OIB …, radi isplate, nakon održane I zaključene glavne i javne rasprave 31. svibnja 2021., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika T. Lj. i u odsutnosti uredno pozvane tuženice, 2. srpnja 2021.

p r e s u d i o j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Roberta-
Antona Čečatke iz Slavonskog Broda poslovni broj Ovrv-623/20 od 13. ožujka 2020.
u cijelosti i odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Robert-Anton Čečatka iz Slavonskog Broda
donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-623/20 od 13. ožujka 2020. na
temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga od 5. ožujka 2020.
kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.079,20 kn sa zateznim
kamatama tekućima od 16. veljače 2019. do isplate.

2. Tuženica je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnijela prigovor, te
je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-3675/20-2 od 16. prosinca 2020.
stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i
postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženica u prigovoru navodi da je prilikom potpisivanja ugovora obećan signal,
internet bez poteškoća, da su računi redovno stizali svaki mjesec, i to dosta
veliki računi, koji su uredno plaćeni. Navodi da je broj mobitela koristio suprug
kojemu je zbog prirode posla potreban mobitel, a najviše internet, da je od 30
dana u mjesecu samo 10 dana bilo signala, da su u više navrata zvali službu za
korisnike i prijavljivali kvar, a da po prijavama nije ništa učinjeno.

4. Tužitelj tijekom postupka obrazlaže da je ugovorni odnos proizašao iz zahtjeva
za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 30. ožujka 2017. za uslugu H.
T., pretplatnički broj … te zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog
odnosa od 5. siječnja 2018. za uslugu M. M, pretplatnički broj

2

Poslovni broj: 152 Povrv-3675/20-12

…, a koji su ugovorni odnosi sklopljeni s razdobljem obveznog
minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca. Navodi da je tuženica, ukoliko je
imala poteškoća sa korištenjem ugovorene usluge mogla podnijeti prigovor, a
što ista nije učinila te se stoga smatra da se s iznosima računa suglasila.
Nadalje navodi da obvezno trajanje pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca znači
da pretplatnik ne može raskinuti ugovor prije isteka vremenskog razdoblja od 24
mjeseca bez plaćanja naknade za prijevremeni raskid ugovora (tzv. penala)
pozivom na odredbu čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama i
odredbu čl. 14. Općih uvjeta poslovanja V. d.o. Navodi da se o svakoj
ugovornoj odredbi posebno pregovaralo kako je to razvidno iz zahtjeva za
zasnivanje pretplatničkog odnosa. Navodi da je tijekom obveznog trajanja
predmetnih ugovora došlo do njihovog raskida, slijedom čega je tužitelj tuženici
u računu za siječanj 2019. zaračunao naknadu za prijevremeni raskid ugovora u
vidu mjesečnih naknada za preostalo razdoblje obveznog trajanja ugovora.
Predlaže sudu održati na snazi platni nalog u cijelosti uz naknadu troškova
parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvod iz ovjerenih poslovnih knjiga od
5.3.2020. (list 5), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 22), zahtjeve za
zasnivanje pretplatničkog odnosa od 30.3.2017. i 5.1.2018. s preslikom osobne
iskaznice tuženice (list 23-29), račun (list 30-32), karticu kupca (list 33-34),
Opće uvjete poslovanja V. d.o.o. (list 35-58), obračun naknade za
prijevremeni raskid ugovora (list 59).

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev

neosnovanim.

7. Predmet spora je ispunjenje obveze tuženice po osnovi neplaćenog računa za
siječanj 2019. na ime naknade za prijevremeni raskid ugovorne obveze.

8. Među strankama nije sporno da su zasnovale pretplatničke odnose, i to prema
pretplatničkom broju … za tarifni model H. T. te
pretplatničkom broju … za tarifni model M. M., na neodređeno
vrijeme s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca.
Navedene činjenice nisu osporene po tuženici, a iste je sud utvrdio uvidom u
spisu priležeću dokumentaciju.

9. Sporna je obveza tuženice za ispunjenje predmetne tražbine s obzirom na
prigovor ne korištenja usluge tužitelja.

10. Zasnivanjem pretplatničkog odnosa tuženica je prihvatila uvjete korištenja
usluga V. d.o.o utvrđene Općim uvjetima poslovanja V. d.o.o. (čl. 1.2.
u daljnjem tekstu Općih uvjeta). Zahtjev prihvaćen od strane V. zajedno s
Općim uvjetima, uvjetima korištenja odabranih usluga i Cjenikom čini ugovor o
pretplatničkom odnosu, na neodređeno vrijeme. Prava i obveze iz
pretplatničkog odnosa između V. i krajnjeg korisnika započinju
potpisivanjem ugovora, odnosno prihvaćanjem zahtjeva, a pravo naplate
nastupa uključenjem usluge (priključenje terminalne opreme na V. javnu
komunikacijsku mrežu, odnosno od dana kada usluga postane dostupna
krajnjem korisniku (čl. 5.1.2. Općih uvjeta). Odredbom čl. 6.3.1. Općih uvjeta
propisano je da je krajnji korisnik obvezan podmiriti račun do datuma
naznačenog na računu te da V. može privremeno ograničiti usluge ili
isključiti pretplatničku terminalnu opremu iz javne elektroničke komunikacijske
mreže, ako pretplatnik nije podmirio dospjelo dugovanje u roku od 30 dana od
dana dostavljanja opomene u pisanom ili elektroničkom obliku (u slučaju da se
dostavlja e-račun), a nije podnio prigovor na iznos kojim je zadužen. Ako krajnji

3

Poslovni broj: 152 Povrv-3675/20-12

korisnik ne podmiri dugovanje ni nakon isteka 30 dana od dana privremenog
isključenja, V. može trajno isključiti usluge i raskinuti pretplatnički odnos u
skladu s ovim Općim uvjetima (čl. 6.3.3. Općih uvjeta). Nadalje je odredbom čl.

14.2. Općih uvjeta propisano da ukoliko je ugovor tijekom obveznog trajanja
raskinut od strane V. krivnjom krajnjeg korisnika, krajnji korisnik je
obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak
razdoblja obveznog trajanja ugovora.

11. Na osnovu zasnovanog pretplatničkog odnosa tužitelj je tuženici ispostavio
račun za pruženu i izvršenu uslugu u smislu odredbe čl. 6.2.1. Općih uvjeta, a
na koji je račun tuženica sukladno odredbi čl. 9. Općih uvjeta mogla podnijeti
prigovor na iznos kojim je zadužena za pruženu uslugu, odnosno prigovor na
kakvoću pružene usluge u pisanom obliku. Tuženica tijekom postupka ne
dokazuje u smislu odredbe čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku
(Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13,
89/14, 70/19 - dalje ZPP) da bi takav prigovor podnijela tužitelju, a koju
činjenicu tužitelj osporava.

12. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 5. ožujka 2020., račun te obračun
naknade za prijevremeni raskid ugovora sud utvrdio da je tuženici obračunata
naknada štete za prijevremeni raskid ugovora u vidu preostalih mjesečnih
naknada za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 476,90 kn prema
pretplatničkom broju … i u iznosu od 1.907,61 kn prema
pretplatničkom broju …, dakle, u ukupnom iznosu od 2.384,51 kn
kao povoljnije naknade za tuženicu (naknade u vidu popusta na proizvode i
usluge po oba pretplatnička broja iznose 2.155,61 kn i 2.226,40 kn). Iz
činjeničnih navoda tužitelja razvidno je da prema utuženom računu potražuje
samo naknadu za prijevremeni raskid ugovora, i to u manjem iznosu od
naknade na koji je izdan račun te stoga sud odlučuje u okviru zatraženog iznosa
(čl. 2. st. 1. ZPP-a).

13. Nadalje je uvidom u obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora sud
utvrdio da je pretplatnički odnos raskinut od strane tužitelja (tužitelj tijekom
postupka ne navodi da raskid bio zatražen po tuženici, niti to tvrdi tuženica
tijekom postupka) te da je do raskida ugovornog odnosa došlo zbog krivnje
tuženice (neplaćanjem ugovornih obveza) 4. siječnja 2019., a sve navedeno
sukladno odredbi čl. 360. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.
35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje ZOO).

14. Odredbom čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne
novine broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14, 72/17 – dalje ZEK) propisano je
da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da, ako je ugovor raskinut krivnjom
pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora
platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili
naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje
te naknade povoljnije za pretplatnika. Sadržaj odredbe čl. 14. st. 2. Općih
uvjeta, kojom je propisana obveza korisnika da u slučaju prijevremenog raskida
ugovora od strane tužitelja, a krivnjom korisnika, isplati tužitelju ukupan iznos
svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja
ugovora, jest preuzet iz važećih propisa, konkretno iz odredbe čl. 41. st. 5. ZEK
kojom je propisana upravo mogućnost teleoperatera da takvu odredbu unese u
pretplatnički ugovor. Tužitelj je pitanja raskidanja i prestanka pretplatničkog
odnosa, uključujući i pitanje naknade za raskid ugovora prije isteka obveznog
trajanja ugovora, regulirao svojim općim uvjetima poslovanja sukladno odredbi

4

Poslovni broj: 152 Povrv-3675/20-12

čl. 41. i 42. ZEK, a ti opći uvjeti poslovanja su potpisom zahtjeva za zasnivanje
pretplatničkog odnosa postali sastavni dio predmetnog ugovora temeljem kojeg
tužitelj od tuženika i potražuje isplatu naknade za raskid ugovora.

15. Prema shvaćanju ovog suda odredba čl. 14.2. Općih uvjeta protivna je prisilnom
propisu – odredbama Zakona o zaštiti potrošača (41/14, 110/15 – dalje ZZP), a
koji se zakonski propis u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis, s
obzirom da ugovor o pretplatničkom odnosu predstavlja potrošački ugovor
(zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika
građanskih odjela županijskih sudova od 14. listopada 2016.), a time i ništetna,
te na temelju takve odredbe tužitelj ne može temeljiti svoju utuženu tražbinu,
odnosno, navedena odredba Općih uvjeta ne predstavlja valjanu pravnu osnovu
za potraživanje naknade zbog prijevremenog raskida/otkaza ugovora.

16. Odredbom čl. 296. st. 3. ZOO propisano je da se ispitivanje nepoštenosti,
odnosno ništetnosti odredbi općih uvjeta ugovora ne primjenjuje na one
odredbe ugovora čiji sadržaj je preuzet iz važećih propisa.

17. Međutim, kako se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, ne
primjenjuje se odredba ZOO, već se primjenjuje odredba čl. 49. st. 5. ZZP-a
sukladno kojoj ne podliježu ispitivanju nepoštenosti samo ugovorne odredbe
kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi.

18. S obzirom da odredba čl. 41. st. 5. ZEK nije prisilne, već dispozitivne naravi
(propisana je samo mogućnost ugovaranja odredbe za prijevremeni raskid
ugovora prilikom zasnivanja pretplatničkog odnosa), ovaj sud je ovlašten u
smislu odredbe čl. 49. st. 1. i 2. i čl. 50. ZZP-a utvrditi odredbu o obvezi
plaćanja naknade za prijevremeni raskid nepoštenom, a time i ništetnom, u
smislu odredbe čl. 55. st. 1. ZZP-a, a na što sud prema odredbi čl. 327. st. 1.
ZOO pazi po službenoj dužnosti.

19. Prema mišljenju ovog suda primjena citirane ugovorne odredbe čl. 14.2. Općih
uvjeta dovela bi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih
strana, a na štetu tuženice (pretplatnika), jer je društveno neprihvatljivo da
tužitelj ugovara za sebe korist, a s druge strane ne pruža nikakvu uslugu za to.
Nesporno je da je tužitelj odredbu o naknadi za prijevremeni raskid ugovora
unaprijed formulirao na standardnom ugovoru te stoga postoji presumpcija da
se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo (unatoč činjenici što je
tuženica mogla izabrati drugu tarifu, ali predmetnu tarifu koju je izabrala nije
mogala izabrati pod drugačijim uvjetima) iz kojeg razloga ta ugovorna odredba,
na čiji sadržaj potrošač, dakle, tuženica nije imala utjecaja, predstavlja
nepoštenu ugovornu odredbu, jer uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu potrošača, jer se raskidom ugovora operator
oslobađa svih obveza prema potrošaču, dok se potrošač ni nakon raskida
ugovora ne može osloboditi obveza preuzetih prema Općim uvjetima, a
navedeno je u izravnoj suprotnosti sa smislom i pravnim učincima instituta
jednostranog raskida ugovora propisanog odredbom čl. 368. ZOO. Odredbe
Općih uvjeta poslovanja tužitelja (koji čine sastavni dio ugovora o
pretplatničkom odnosu) moraju biti u skladu sa svim kongentnim normama ZOO
koje reguliraju navedenu materiju.

20. Navedena odredba Općih uvjeta nije u skladu s odredbom čl. 49. st. 1. i 2. ZZP-
a kojom je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno
pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja,
uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu
potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno

5

Poslovni broj: 152 Povrv-3675/20-12

pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač
nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed
formuliranog standardnog ugovora trgovca.

21. Odredbom čl. 49. st. 4. ZZP-a propisano je da ako trgovac tvrdi da se o
pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru
pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Činjenica da je tuženica imala
mogućnost biranja više vrsta pretplatničkih ugovora ne znači ujedno da su
parnične stranke prije sklapanja ugovora pregovarale o njezinom sadržaju na
što upućuju odredbe čl. 296. st. 3. ZOO i čl. 49. st. 1. ZZP-a koje jasno navode
formulaciju pregovaranja o spornoj odredbi ugovora, a ne pružanju mogućnosti
potrošaču da izabere neki drugi korisnički paket, odnosno vrstu ugovora.
Tužitelj sukladno odredbi čl. 49. st. 4. ZZP-a ne dokazuje svoje navode da su
stranke o predmetnoj odredbi Općih uvjeta pregovarale, dok sam potpis
potrošača ne znači da su se o pojedinim ugovornim odredbama vodili
pojedinačni pregovori. Odredbom čl. 50. ZZP-a propisano je da ugovorne
odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 49. ovoga Zakona, mogle
smatrati nepoštenima jesu, primjerice odredba kojom se predviđa da trgovac
zadrži plaćeno od strane potrošača kada ovaj odluči da neće sklopiti, odnosno
ne ispuni ugovor, dok se isto pravo ne predviđa za potrošača u slučaju da
trgovac ne želi sklopiti, odnosno ne ispuni ugovor (alineja 4) i odredba kojom se
potrošač obvezuje platiti nadoknadu štete zbog neispunjenja koja je znatno
veća od stvarne štete, mogle bi se smatrati nepoštenima (alineja 5).

22. Slijedom navedenog, odredba čl. 14.2. Općih uvjeta, prema shvaćanju ovog
suda, je nepoštena odredba u smislu odredbe čl. 49. st.1. i st.2. ZZP-a, jer se
radi o odredbi koja je sastavni dio ugovora formuliranog unaprijed od strane
pružatelja usluge (trgovca), zbog čega se predmnijeva da se o njoj nije posebno
pregovaralo, a riječ je o odredbi koja u ugovornom odnosu protivno načelu
savjesnosti i poštenja stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu potrošača, te je ista stoga ništetna u skladu sa
odredbom čl. 55. st. 1. ZZP.

23. Stoga, tužitelju ne pripada pravo temeljem navedene ugovorne odredbe
potraživati plaćanje ugovorene naknade za slučaj raskida ugovora, već bi imao
pravo temeljem odredbe čl. 368. ZOO, zahtijevati samo naknadu štete zbog
raskida ugovora uslijed neispunjenja. Međutim, tužitelj tijekom postupka
činjenično nije determinirao svoj tužbeni zahtjev kao zahtjev za naknadu štete,
niti je tijekom postupka tvrdio da je zbog prijevremenog raskida ugovora pretrpio
štetu, niti je navodio u čemu bi se ona sastojala, te tužitelju ne pripada pravo na
utuženi iznos ni po navedenom pravnom osnovu.

24. S obzirom da nakon raskida ugovora vjerovnik ima pravo jedino na naknadu
štete, a tužitelj u ovom postupku ne dokazuje da bi pretrpio štetu u visini
mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora te uzimajući
u obzir utvrđenu ništetnost odredbe čl. 14.2. Općih uvjeta, to sud u cijelosti
odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

25. Slijedom navedenog, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni
nalog u cijelosti ukinuo i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti (sukladno Zaključku br.
3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima
građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.) kako je to
navedeno pod točkom I izreke presude.

6

Poslovni broj: 152 Povrv-3675/20-12

26. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu, to je i njegov zahtjev za
naknadom troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan, na temelju
odredbe čl. 154. ZPP-a (točka II izreke presude).

U Zagrebu 2. srpnja 2021.

Sudac Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana
dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri
primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati
samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3.
ZPP-a.

DN-a

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku