Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Kž 548/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. A. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 110. u svezi čl. 34. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama opt. A. A. i opt. V. V. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 1. veljače 2018. godine, br. K-5/2017, u sjednici održanoj 7. studenog 2018. godine, u prisutnosti opt. A. A. i njegova branitelja V. M. iz R.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. A. A. i opt. V. V. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Rijeci, presudom od 1. veljače 2018. godine br. K-5/2017 proglasio je krivim opt. A. A. i opt. V. V. zbog kaznenih djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u svezi čl. 34. KZ/11. i na temelju čl. 110. u svezi čl. 34. st. 1. i 2., čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 2. KZ/11. osudio ih na kazne zatvora u trajanju od po dvije (2) godine svakog od optuženika, u koje im je na temelju čl. 54. KZ/11. uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to: opt. A. A. od 15. srpnja 2016. godine do 13. prosinca 2016. godine i od 14. srpnja 2017. godine do 1. veljače 2018. godine, a opt. V. V. od 15. srpnja 2016. godine do 13. prosinca 2016. godine te od 27. siječnja 2017. godine do 1. veljače 2018. godine.

 

Na temelju čl. 79. KZ/11. od opt. A. A. oduzima se drvena palica dužine 130 cm promjera 3 cm s pričvršćenom oštricom dužine 18 cm, a od opt. V. V. kuhinjski nož dužine 20 cm, dužine sječiva 14,5 cm kao sredstva koja su bila uporabljena za počinjenje kaznenog djela te će se ista uništiti.

 

Na temelju čl. 148. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08. opt. A. A. i opt. V. V. obvezani su na platež troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu i to: opt. A. A. od 500,00 kn a opt. V. V. od 1.000,00 kn te solidarno trošak kaznenog postupka u iznosu navedenom u izreci pobijane presude.

 

Protiv te presude žali se opt. A. A. po branitelju V. M., odvjetniku iz R., zbog povrede kaznenog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Optuženik V. V. žali se po branitelju A. D., odvjetniku iz Odvjetničkog društva V., B. i D. iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Optuženici su tražili da ih se obavijesti o sjednici vijeća.

 

Odgovore na žalbe optuženika podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalbe odbiju kao neosnovane.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti opt. A. A. i njegova branitelja V. M., odvjetnika iz R., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nije pristupio, a dostava obavijesti je bila uredno iskazana, te u odsutnosti opt. V. V. i njegova branitelja A. D., odvjetnika iz R., koji su pisanim podneskom izvijestili sud da sjednici neće nazočiti.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka opt. A. ističe da mu je povrijeđeno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koju povredu nalazi u povredi prava jednakosti oružja, jer u postupku nije prihvaćen prijedlog za provođenje rekonstrukcije te vještačenje drvene drške štapa sa šiljkom na okolnosti prisustva tragova krvi.

 

U tijeku dokaznog postupka prihvaćen je prijedlog opt. A. da se neposredno na raspravi ispitaju svjedoci i vještak sudske medicine, te prijedlog opt. V. za provođenjem njegovog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, kao i prijedlog opt. A. za ispitivanjem svjedoka R. M..

 

Prihvaćen je i prijedlog opt. A. za provođenjem traseološkog vještačenja nakon čega su traseološki vještak i ponovno vještak sudske medicine ispitani na istoj raspravi dakle, prihvaćena je većina dokaznih prijedloga obrane, posebno opt. A..

 

Odbijanjem dokaznih prijedloga za provođenjem rekonstrukcije i vještačenja štapa, što se sada ponavlja i u žalbi opt. A., nije povrijeđeno načelo jednakosti oružja, a slijedom toga nije došlo do povrede prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pa da bi bila ostvarena postupovna povreda iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. na koju žalitelj upire, iako ju izričito ne navodi.

 

Nije ostvarena ni relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. budući je prvostupanjski sud argumentirano obrazložio razloge odbijanja navedenih dokaznih prijedloga koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žali se i opt. V. navodeći da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama te da postoji kontradiktornost između izreke i obrazloženja pobijane presude, čime upire na postupovnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je za sva svoja utvrđenja u odnosu na odlučne činjenice dao dostatne razloge, posebno u odnosu na nepostojanje nužne obrane, a u odnosu na te bitne okolnosti, ne postoji niti proturječje između izreke i obrazloženja u pobijanoj presudi. Naime, obrazloženje navedene postupovne povrede u stvari ukazuje da se opt. V. žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će više biti riječi kod obrazlaganja tog žalbenog osnova.

 

Stoga nisu prihvaćene žalbe optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. nisu utvrđene niti postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nisu osnovane niti žalbe zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji žalbeni osnov ističe opt. A., a niti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg žalbenog osnova se žali opt. V..

 

U tom dijelu žalbe optuženici, svaki za sebe tvrde da su postupali u nužnoj obrani, braneći se od onog drugog dakle, ustrajavaju na obranama odnosno verzijama događaja koje su dali u tijeku postupka.

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju provedenog vještačenja, traseološkog i sudsko-medicinskog, te na temelju materijalnih dokaza, tragova krvi nađenih na licu mjesta, utvrdio da se sukob odigrao na hodniku u kojem je i zatečen opt. V. na kraju sukoba s povredama koje je zadobio.

 

Utvrđujući, na temelju tako provedenog dokaznog postupka mjesto sukoba, osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio obranu opt. A. da mu je opt. V. došao u sobu i zadao mu ozljede vrata i brade dok je ležao na krevetu. Naime, tragovi krvi, kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu i foto-dokumentacije, nisu nađeni unutar A. sobe, uz krevet, koji je zatečen namješten, bez vidljivih znakova da je netko na njemu ležao neposredno prije događaja, kako je to tvrdio opt. A.. Kako to proizlazi iz navedenih dokaza te provedenog biološkog vještačenja, tragovi krvi opt. A. nađeni su u njegovoj sobi, u blizini ulaznih vrata, pa je prvostupanjski sud na temelju provedenih vještačenja (traseološkog i sudsko-medicinskog) utvrdio da je do ozljeđivanja došlo upravo u blizini mjesta gdje su nađeni ti tragovi krvi. Radi se o tragovima krvi koji su nastali kapanjem iz rane koja krvari odmah, pa osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je do ozljeđivanja došlo upravo u blizini ulaznih vrata u A. sobu. U protivnom, da se prihvati njegova obrana, tragovi krvi bi morali biti na krevetu i na putu od kreveta do vrata sobe, a to nije utvrđeno.

 

S obzirom da je utvrđeno da se sukob dogodio u hodniku, ispred vrata sobe opt. A., osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je opt. V. izašao iz svoje sobe i krenuo za opt. A. koji je prošao pored njegove sobe vrijeđajući ga na nacionalnoj osnovi. Vrijeđanje i psovanje potvrdili su i saslušani svjedoci, a nije ga negirao niti sam opt. A.. U takvoj situaciji kada opt. V. izlazi iz svoje sobe i ide prema sobi opt. A. gdje dolazi i do naguravanja, niti on, kao niti opt. A. se ne mogu pozivati na nužnu obranu, budući su prihvatili sukob koji isključuje takvo postupanje.

 

Prvostupanjski sud utvrđuje da je opt. A. tada iz sobe uzeo štap koji na vrhu ima metalni dio, oštricu, i njime napao opt. V., a ovaj je otrčao u svoju sobu po nož i vratio se pa se sukob nastavio. U tom sukobu obojica zadobivaju povrede koje nisu sporne.

 

Da opt. V. nije zadobio rezne i ubodne rane prije nego je otrčao po nož, prvostupanjski sud zaključuje na temelju činjenice da u sobi opt. V. nije bilo tragova krvi. Prema tome, opt. V. izlazi s nožem, vraća se prema opt. A. koji ga dočekuje s drvenim štapom u ruci koji na vrhu ima oštricu i tada obojica nastavljaju sukob.

 

Stoga osnovano prvostupanjski sud odlazak opt. V. u sobu po nož i vraćanje na mjesto sukoba karakterizira kao namjerno i ciljano sudjelovanje u sukobu oružjem, a ne kao postupanje u nužnoj obrani. Zaključuje da je mogao ostati u sobi ukoliko ga je bilo strah, kako to tvrdi u obrani, a ne uzeti nož i vraćati se prema opt. A..

 

Dakle, takav slijed događaja isključuje postupanje u nužnoj obrani oba optuženika, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud i takav zaključak nije žalbenim navodima s uspjehom osporen.

 

Optuženik A. ne osporava da je u sukobu do kojeg je došlo ispred njegove sobe, u rukama imao "koplje", sa metalnom oštricom na vrhu, kojim su opt. V. i zadani udarci te ozljede kako je to utvrđeno na temelju sudsko-medicinskog vještačenja i to utvrđenje prvostupanjskog suda nije isključeno niti činjenicom da na metalnom dijelu nisu nađeni tragovi krvi, već samo na drvenom dijelu štapa.

 

Udaranje navedenim sredstvom potvrdili su i susjedi H., B. i N., pa izostanak tragova krvi na oštrici ne potvrđuje obranu opt. A., koji je tvrdio i da se opt. V. sam ozlijedio nožem, što je isključeno provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem.

 

Kako to osnovano zaključuje prvostupanjski sud, tragovi krvi nisu nađeni niti na nožu kojim je opt. V. zadao ozljede opt. A., budući je svjedok N. C. isti oprao i sklonio ga, pa se stoga se ne isključuje mogućnost da je to učinio i opt. A., s drvenim štapom koji na vrhu ima oštricu i koji je nedvojbeno upotrjebljen u napadu na opt. V., jer drugo oružje ili oruđe nije nađeno niti su ga optuženici spominjali, kao niti svjedoci koji su došli na lice mjesta.

 

S obzirom na navedeno, izostanak krvi na oštrici drvenog štapa opt. A. nema ono značenje koje mu nastoji dati žalba, a predloženim vještačenjem oštrice na prisutnost tragova krvi, ne bi došlo do utvrđenja drugačijeg činjeničnog stanja, jer je prihvaćena činjenica da tragovi krvi nisu nađeni.

 

Kako je na temelju tragova krvi, traseološkog i sudsko-medicinskog vještačenja utvrđeno da se sukob dogodio u hodniku, upravo u blizini ulaznih vrata u sobu opt. A., osnovano je odbijen i prijedlog za rekonstrukciju događaja koji prijedlog se sada ponavlja u žalbi opt. A..

 

Ne prihvaćajući da su optuženici postupali u nužnoj obrani, braneći se, već naprotiv utvrđujući da su se svjesno upustili u sukob, napadajući onog drugog, te imajući u vidu upotrjebljena sredstva i ozljede zadane u vitalne dijelove tijela i da su im životi spašeni hitnom liječničkom intervencijom, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da su postupali s izravnom namjerom na lišenje života i takav zaključak prvostupanjskog suda nije s uspjehom osporen žalbenim navodima.

 

Iz svih navedenih razloga, činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno.

 

U uvodu žalbe opt. A. navodi da se žali zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a u stvari zbog povrede kaznenog zakona međutim, taj žalbeni osnov ne obrazlaže, pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08. i nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

Kako žalba izjavljena zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, pobijana presuda je ispitana u tom dijelu na temelju čl. 478. ZKP/08.

 

Ovaj drugostupanjski sud prihvaća po prvostupanjskom sudu sve utvrđene okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, koje su i adekvatno ocijenjene, te uzimajući u obzir da su djela ostala u pokušaju, zbog čega su primijenjene zakonske odredbe o ublažavanju kazne i optuženicima izrečene kazne zatvora blaže od propisanih, iste će i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrhu kažnjavanja kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije.

 

Sredstva počinjenja djela su oduzeta u skladu sa zakonom.

 

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 7. studenog 2018.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu