Pristupanje sadržaju
OPĆINSKI SUD U SPLITU Povrv. 102/20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja OTP b. d.d. S., O.:
…, zastupanog po pun. E. K. J., odvjetnici u Z., , protiv tužene D. P. iz S., , O.: …, zastupane po pun. D. P., odvj. u S.,
radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. travnja
2021. godine u nazočnosti pun. stranaka, dana 2. srpnja 2021. godine,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-
1049/16 od 23. lipnja 2016. godine koje je donio javni bilježnik u S.
T. K.-M., u dijelu kojim je tuženoj naloženo isplatiti
tužitelju u roku od 8 dana iznos od 6.320.456,52 kn sa zakonskim
zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 13.5.2016. godine pa do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena; dok se isti ukida u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi
tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 77.198,75 kn sa
zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do
isplate, jer je o troškovima cjelokupnog postupka trebalo donijeti novu
odluku.
II. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tužitelju troškove cjelokupnog postupka u iznosu od 279.109,37 kn sa
zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja
se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 20. lipnja 2016. godine zaprimljen je prijedlog za ovrhu radi naplate
ukupnog iznosa od 6.320.456,52 kn sa pripadajućim zateznim. U istom se navodi da
je tužena jamac (avalist) po mjenici po viđenju serije A, broj 07399451, izdanoj dana
27. kolovoza 2014. godine u korist tužitelja kao mjeničnog vjerovnika na iznos od
6.320.456,52 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 13. svibnja 2016.
godine do isplate. Tužena da nije izvršila plaćanje po mjenici, koja je plativa po
viđenju, pa da je mjenična tražbina dospjela. Mjenica da je opskrbljena kluzulom „bez
protesta“, tako da je tužitelj kao mjenični vjerovnik nije bio obvezan protestirati radi
ostvarenja svojih mjeničnih prava.
Rješenjem o ovrsi koje je donio javni bilježnik u S. T. K.-M.
pod brojem Ovrv-1049/16 od 23. lipnja 2016. godine određena je predložena ovrha i
trošak ovršnog postupka u iznosu od 77.198,75 kn. U zakonskom roku tužena je
izjavila prigovor, te je stoga rješenjem Općinskog suda u Splitu Ovrv-2370/16 od 19.
rujna 2016. godine stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena
ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te je određeno da će se nakon pravomoćnosti
rješenja spis ustupiti parničnom odjelu ovog suda. U svom prigovoru tužena je
navela da predmetna mjenica nije ispunjena u skladu sa zakonskim propisima, da je
potrebno utvrditi je li tužitelj uopće ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika u smislu čl.
50. st. 1. tč .7. Ovršnog zakona, odnosno, ukoliko bi egzistiralo ikakvo dugovanje
tužene prema tužitelju, točno utvrditi, u kojem bi iznosu to bilo.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom predmetne mjenice na iznos od
6.320.456,52 serije A br.07399451.
Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu mjenične svote iz
mjenice „bez protesta“ serije A br.07399451, tužena je avalist po ovom mjenici, što
ista i ne osporava. Mjenica je vrijednosni papir koji glasi na određeni iznos novca, a
koji svom imatelju daje pravo da taj iznos naplati od osobe koja je u njoj naznačena
kao dužnik. Radi se o tzv. mjenici po viđenju, koja je plativa po podnošenju, po
viđenju, ne radi se o mjenici sa protestom što je posebno naznačeno kao klauzula na
mjenici. Mjenica je u potpunosti ispunjena u skladu sa odredbama Zakona o mjenici
(NN 74/94 i 92/10, dalje:ZM), tako da prigovor tužene u tom pravcu nije osnovan.
Prije isplate ove mjenice, ove vrste mjenice, tužitelj kao imatelj nije bio dužan ishoditi
protest kao javnu u kojoj na zahtjev imatelja mjenice ovlaštena osoba-protestno tijelo
potvrđuje da je trasat odbio isplatiti mjenicu.
Dana 12. svibnja 2017. godine donesena je prvostupanjska presuda kojom je
zahtjev tužitelja prihvaćen kao osnovan, održan je na snazi platni nalog u cijelosti u
pogledu glavnice i zakonskih zateznih kamata, kao i u dijelu troškova ovršnog
postupka, naloženo je tuženoj da tužitelju plati daljnje parnične troškove.
Protiv ove presude tužena je podnijela žalbu, dana 14. veljače 2019. godine
doneseno je rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-976/17 kojim je
ukinuta prvostupanjska presuda u cijelosti i predmet je vraćen ovom sudu na daljnji
postupak i odlučivanje. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja navodi se da iz
sadržaja ovjerovljenog prijepisa mjenice priložene sudskom spisu proizlazi da bi se
radilo o mjenici plativoj na određeni dan, pa da je zaključak prvostupanjskog suda u
suprotnosti sa sadržajem mjenice, ali i sa navodima same tužiteljice da se radi o
mjenici po viđenju, što je bitno za utvrđenje do kada je tužitelj mogao podnijeti
predmetnu mjenicu protiv tužene kao avaliste na naplatu, ukoliko bi se doista radilo o
mjenici po viđenju, tada da je 13. svibnja 2016. godine protekao rok za podnošenje
mjenice, pa da je upitno tko je na mjenicu upisao "dana 13. svibnja 2016. godine
platiti…".
U daljnjem tijeku postupka, pored već izvedenog dokaza, sud je izveo i dokaz
pregledom mjeničnog očitovanja od 27. kolovoza 2014. godine; U. o
višenamjenskom okviru od 7. listopada 2011. godine sa dodatkom br.1, 2, 3, 4,5,6 i 7
istom.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je osnovan.
Dakle, u ovom slučaju radi se o zahtjevu tužitelja spram tužene radi isplate
mjenične svote iz mjenice "bez protesta" serije A br.073994451, sporno je radi li se o
mjenici "po viđenju" kako to čitavo vrijeme tvrdi tužitelj. Članak 1. Zakona o mjenici
(NN 74/90 i 92/10, dalje: ZM) propisuje što treba sadržavati trasirana mjenica,
između ostalog i označenje dospjelosti, a čl. 2. ZM-a propisuje da se trasirana
mjenica u kojoj nije označena dospjelost, smatra kao mjenica po viđenju. Prema
odredbi čl. 29.ZM-a, isplata mjenice može se za cijelu mjeničnu svotu ili za izvjestan
njen dio osigurati avalom (mjeničnim jamstvom), čl. 31. propisuje da avalista
odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči, kad isplati mjenicu, avalista
stječe pravo iz mjenice protiv onoga za koga je inače jamčio, kao i protiv onih koji su
ovome po mjenici odgovorni (pravo na regres). Odredba čl. 46. ZM-a propisuje da svi
oni koji su mjenicu trasirali, akceptirali, indosirali ili avalirati odgovaraju solidarno
imatelju mjenice, imatelj mjenice ima pravo postupiti protiv svih tih osoba bilo
pojedinačno, bilo protiv više njih, bilo protiv svih zajedno: pri tom nije dužan držati se
radi kojim su se oni obvezali.
Mjenična obveza je apstraktna obveza koja se odvaja od osnovnog posla, pa
protiv mjenične tražbine tužena nije ovlaštena podnositi prigovore vezane uz osnovni
posao. kreditu.
Nakon donošenja ukidnog rješenja, tužitelj je u sudski spis dostavio "mjenično
očitovanje" koje je dalo društvo I. d.o.o. S. kao izdavatelj mjenice odnosno
mjenični dužnik tužitelju kao mjeničnom vjerovniku. Isto nosi datum 27. kolovoza
2014. godina, potpisano je od strane svih mjeničnih avalista pa tako i tužene,
ovjereni su potpisi svih mjeničnih avalista od strane javnog bilježnika T. K.
M. na dan 28. kolovoza 2014. godine. U tom "mjeničnom očitovanju" navedena
je i predmetna mjenica kao sredstvo osiguranja po pravnim poslovima, tražbine
tužitelja kao mjeničnog vjerovnika, pravni poslovi navedeni su taksativno u ovom
"mjeničnom očitovanju" (a iste je tužitelj priložio i u ovaj spis), između ostalog
mjenični dužnik ovlastio je, uz suglasnost avalista, da ustupljene mjenice, pa tako i
predmetu, ispuni za iznos bilo koje dospjele tražbine, što obuhvaća i ovlaštenje sa
samostalno popuni mjenice na mjeničnu svotu koja odgovara iznosu dospjele
tražbine, da odredi datum izdavanja i datum dospijeća mjenice, ali ne prije
ugovorenog roka dospijeća tražbine koju naplaćuje. Dakle, u ovom "mjeničnom
očitovanju" koje je dalo društvo I. d.o.o. S. i svi mjenični avalisti (tako i tužena)
navedeno je da se radi o 4 primjerka banko akceptiranih mjenica, s klauzulom, bez
protesta, avaliranih od strane mjeničnih avalista.
Prilaganjem ovog "mjeničnog očitovanja" tužitelj je razriješio dilemu, dakle,
radilo se o izdanoj bjanko mjenici bez protesta, a mjenični dužnik i mjenični avalisti
ovlastili su tužitelja da ispuni mjenicu u pogledu dospjele mjenične svote i da odredi
datum izdavanja i datum dospijeća mjenice. Temeljem navedenog je očito tužitelj i
postupio, tako da je u predmetnu mjenicu upisano dospijeće na dan 13. svibnja 2016.
godine, tako da u ovom slučaju nije protekao rok za podnošenje mjenice na naplatu
vezano za odredbu čl. 33. ZM-a. U bjanko mjenici "po viđenju" nije bila označena
dospjelost, ali je po "mjeničnom očitovanju" kojeg je potpisala i svoj potpis ovjerila
tužena kao mjenični avalist, tužitelj kao mjenični vjerovnik bio ovlašten to napraviti po
dospijeću glavne obveze i o to je i napravio, na to je zaista bio ovlašten.
Tužitelj je u spis dostavio pravni posao-Ugovor o višenamjenskom okviru sa
svim dodacima koji je sklopljen između tužitelja kao mjeničnog vjerovnika, mjeničnog
dužnika, društva P. I. S. d.o.o.; isti se taksativno navode u predmetnom
"mjeničnom očitovanju". Dakle, razvidne su sve obveze po ugovoru sa svim
dodacima, kojima su mijenjani rokovi dospijeća, taj pravni posao proizvodi svoje
učinke, a s njim u vezi predmetna mjenica, za koju tužena i ne navodi da bi bila
plaćena, niti djelomično. Dakle, temeljem pravnog posla i mjenice, glavni dužnik nije
izvršio plaćanje po mjenici koja je valjana i uredno je ispunjena na što je tužitelj i
ovlašten "mjeničnim očitovanjem", s obzirom da tužitelj kao mjenični vjerovnik nije
uspio naplatiti mjeničnu svotu od glavnog dužnika, to ima pravo prema odredbama
ZM-a ostvariti regres protiv ostalih mjeničnih dužnika, uključujući i avalista (ovdje
tuženu), koji odgovara za isplatu mjenične svote onako kako odgovara onaj za koga
jamči, dakle, u ovom slučaju onako kako odgovara glavni dužnik. S obzirom na to da
je glavni mjenični dužnik na mjenici upisao odredbu „bez protesta“, ta odredba djeluje
prema svim potpisnicima. Zato je tužitelj kao imatelj mjenice oslobođen od obveze da
radi ostvarenja regresa podiže protest zbog neisplate, a to je od strane i tužene
prihvaćeno potpisom i ovjerom "mjeničnog očitovanja".
Radi svega navedenog zahtjev tužitelja je osnovan, pa je valjalo u cijelosti
održati na snazi platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi, kako po pitanju
glavnice, tako i po pitanju zakonskih zateznih kamata, koje su pravilno zatražene jer
je na mjenici pravilno upisan rok dospijeća plaćanja. Predmetna mjenica nema
nikakvih nedostataka.
Kako tužena nije ničim dokazala da je mjenična obveza podmirena, te kako
mjenica nema nedostataka, to je valjalo obvezati tuženu da tužitelju plati glavnicu i
zakonske zatezne kamate.
Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz
rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi
na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog
postupka), već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti
prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu
parničnog postupka. Dakle, valjalo je donijeti odluku o troškovima čitavog postupka,
obistinjeni trošak tužitelju, vezano za odredbi čl. 154.st.1. i čl.155. Zakona o
parničnom postupku (NN (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s obzirom na v.p.s. odnosi se na
trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 56.610,00 kn; zastupanja na dva
ročišta u iznosu od 56.610,00 kn (ročišta održana dana 29. ožujka 2017. godine i 16.
travnja 2021. godine); ročište održano dana 27. rujna 2019. godine u iznosu od
28.305,00 kn (25%-procesno pitanje); ročište od dana 21.listopada 2020.godine u
iznosu od 14.152,50 kn (25%-odgođeno prije početka raspravljanja); 25% PDV-a u
iznosu od 53.071,88 kn; sudsku pristojbu presude u iznosu od 5.000,00 kn; sudsku
pristojbu odgovora na žalbu u iznosu od 2.500,00 kn; trošak javnobilježničke nagrade
sa PDV-om u iznosu od 6.250,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 279.109,37
kn, koliko je tužena obvezana isplatiti tužitelju na ime naknade troškova cjelokupnog
postupka. Preostali trošak tužitelju nije obistinjen jer nije bio potreban za vođenje
postupka.
U Splitu, 2. srpnja 2021. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tužene