Broj: Kž 601/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Vesne Vrbetić, Žarka Dundovića, Ratka Šćekića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. Z. zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz čl. 111. toč. 6. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-ispravak – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 29. kolovoza 2018. broj K-11/18, u sjednici održanoj 7. studenog 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba opt. I. Z. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Zadru presudom od 29. kolovoza 2018. broj K-11/18 na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) utvrdio je da je opt. I. Z. počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teško ubojstvo u pokušaju, opisano i kažnjivo po čl. 111. toč. 6. u vezi čl. 34. KZ/11. te mu je na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

 

Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11. od optuženika je oduzet nož ukupne dužine 27,5 cm, dužine oštrice 15 cm, drvene smeđe drške dužine 12,5 cm te metalna plastificirana antena motornog vozila, ukupne dužine 89 cm, prema zapisniku o očevidu PU zadarske, Prva PP Zadar od 29. studenog 2016.

 

Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08. optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Z. J., odvjetniku iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

U odnosu na žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona optuženik u uvodu žalbe navodi da istu podnosi iz tih žalbenih osnova, ali u daljnjem dijelu obrazloženja ne precizira koje bi to konkretne povrede sud prvog stupnja počinio pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. i nije utvrđeno da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

 

Nije osnovana niti žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Naime, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je sud, s obzirom na nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine, iskaz oštećenog T. D. i iskaze ostalih svjedoka, policijskih službenika, trebao zaključiti da je u konkretnom slučaju optuženik počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju, a ne teškog ubojstva u pokušaju. Ovo posebno stoga ističe se u žalbi što je prvostupanjski sud već ranijom presudom koja je ukinuta u tom dijelu rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrdio da je optuženik počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju, a u ponovljenom postupku nisu izvedeni nikakvi novi dokazi koji bi upućivali na drugačiji zaključak. Upire se na nalaz i mišljenje, te dopune nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine iz kojih da proizlazi da je u konkretnom slučaju postojala realna mogućnost opsežnijeg i težeg ozljeđivanja oštećenika, ali ne i smrtne posljedice.

 

Međutim, vještak sudske medicine je u nalazu i mišljenju naveo da je u dinamici događaja kako ju opisuje oštećenik, u slučaju da isti nije poduzeo obrambene radnje prema optuženiku („blokiranje“ zamaha postavljanjem svojih ruku na putanju optuženikove ruke i uzmicanje djelomičnim okretom tijela ulijevo), postojala realna mogućnost ozljeđivanja u kojoj bi mogla nastati tjelesna ozljeda, teška tjelesna ozljeda ili osobito teška tjelesna ozljeda, a ne može se posve isključiti niti mogućnost smrtne posljedice. U dopuni nalaza i mišljenja, odgovarajući na postavljena pitanja obrane vještak je ostao kod svog nalaza i mišljenja o tome koje su posljedice mogle nastati u slučaju da oštećenik nije poduzeo obrambene radnje prema optuženiku, time da je dodao da je u slučaju zamaha nožem optuženika odozdo prema gore postojala realna mogućnost opsežnijeg i težeg ozljeđivanja oštećenika.

 

Pogrešno žalitelj zaključuje da takvim pojašnjenjem iz dopune nalaza i mišljenja vještak nije ostao kod navoda iz prvotnog nalaza i mišljenja o mogućnosti nastupa smrtne posljedice već da je kao posljedicu utvrdio samo mogućnost opsežnijeg i težeg ozljeđivanja. Naime, u dopuni nalaza i mišljenja vještak je decidirano naveo da je pitanje kakve su posljedice mogle nastupiti da oštećenik rotacijom tijela nije izbjegao ubod optuženika analizirano u osnovnom nalazu i mišljenju i to u posljednje tri točke mišljenja gdje je i naveo da se mogućnost smrtne posljedice ne može posve isključiti.

 

Nadalje, nije u pravu žalitelj niti kada navodi da iskaz oštećenog T. D. koji je naveo da u slučaju da nije poduzeo radnje izmicanja da bi jedina posljedica bila da bi mu oštećenje na jakni bilo jače, upućuje na zaključak o isključenju mogućnosti smrtnog ishoda za oštećenog. Naime, kada se uzme u obzir iskaz oštećenog T. D. da se radilo o snažnom zamahu i jakom udarcu te iskaz svjedoka, policijskog službenika, D. B. da se radilo o čvrstim snažnim zamasima optuženika nožem jer da su bili labavi oni bi mu uspjeli izbiti nož, te kada se isti dovedu u vezu s nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine, irelevantan je subjektivni dojam i mišljenje oštećenika o tome što bi se dogodilo da se nije izmaknuo ubodu optuženika.

 

Vezano za navode žalbe da su svjedoci, policijski službenici, različito iskazivali o smjeru kretanja noža pa se u odnosu na tu činjenicu ima primijeniti načelo in dubio pro reo obzirom na mogućnost različitih posljedica koje su mogle nastupiti uslijed različitog smjera zamahivanja noža prilikom kontakta s jaknom oštećenog D. ističe se da je sud pravilno prihvatio iskaz oštećenog T. D. s obrazloženjem da je s obzirom da je prema njemu počinjeno protupravno djelo najbolje mogao percipirati sve detalje te opisati protupravno ponašanje optuženika. Osim toga iskaz svjedoka A. M. koji je iskazao da je optuženik više puta ubadao prema oštećeniku i zamahivao lijevo- desno i gore- dolje te iskazi svjedoka I. M. i D. B. koji se ne mogu sjetiti kakav je bio zamah nožem kojim je oštećeniku rasparana jakna, nisu u suprotnosti s iskazom oštećenika T. D..

 

Uz sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud cijeneći suglasne iskaze saslušanih policijskih službenika, posebno iskaz oštećenog T. D., koji svjedoci su decidirano naveli da je optuženik mahao nožem duljine 27,5 cm, oštrice duljine 15 cm, koji je usmjerio na vitalne dijelove tijela policajca D. i koji je uspio trzajem i rotiranjem tijela ulijevo izbjeći ubod u tijelo tako da mu je zaparana jakna, te nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine, da se u dinamici događaja kakvu opisuje oštećenik ne može isključiti niti mogućnost smrtne posljedice, zaključio da je optuženik u neubrojivom stanju, postupajući na inkriminirani način, ostvario sva obilježja protupravnog djela zakonskih obilježja teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 111. toč. 6. u vezi čl. 34. KZ/11.

 

U uvodu žalbe optuženik navodi i da se žali zbog odluke o kazni ali dalje u žalbi ne obrazlaže iz kojih razloga. Međutim, presudom optuženiku nije izrečena kazna već mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu budući je u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo. Pravilno je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na nalazima i mišljenjima vještaka psihijatara da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo te da postoji vjerojatnost da bi zbog utvrđene duševne bolesti zbog koje je nastupila njegova neubrojivost, mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.

 

Pravilno je prvostupanjski sud od optuženika oduzeo nož i antenu opisane u izreci prvostupanjske presude, s obzirom da se radi o predmetima koji su uporabljeni za počinjenje protupravnog djela te postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje djela.

 

Sukladno navedenom, žalba optuženika je na temelju čl. 482. ZKP/08. odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Zagreb, 7. studenog 2018.