Poslovni broj: 38 Gž Ovr-925/2021-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 38 Gž Ovr-925/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Danieli Ukić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Stečajna masa iza H. g. b. d.d. u stečaju, Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., D. i S. d.o.o. u Z., protiv ovršenika Stečajna masa stečajnog dužnika A. d.d. u stečaju, Z., koju zastupa stečajni upravitelj D. Š. iz Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3329/2014-63 od 22. prosinca 2020., 2. srpnja 2021.,

r i j e š i o   j e

              I. Žalba ovrhovoditelja Stečajna masa iza H. g. b. d.d. u stečaju, Z., odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3329/2014-63 od 22. prosinca 2020.

              II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem citiranim u izreci ove odluke, odbijen je prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu od 14. prosinca 2006., ispravljen prijedlogom od 8. rujna 2017., kao neosnovan.

2. Navedeno rješenje pobija ovrhovoditelj pozivajući se na žalbene razloge iz članka 46. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08. - dalje u tekstu: OZ) te pozivom na žalbene razloge iz članaka 353. i 354. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) u svezi s odredbom članka 19. OZ-a. Predlaže preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Zahtijeva troškove u povodu žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud odlučujući o prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja radi ostvarenja novčane tražbine, na temelju ovršne javnobilježničke isprave - Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva br. OU-90/97-1 od 27. ožujka 1997. i njegova Dodatka br. 1 OU-90/97-2 od 7. listopada 1999., solemniziranog kod Javnog bilježnika B. J. iz Z. (dalje u tekstu: Sporazum), odbija prijedlog za ovrhu uz obrazloženje da - ovršenik ima pravo stajanja pred sudom, ali da zbog činjenice otvaranja i zaključenja postupka stečaja nad društvom ovršenika je onemogućena primjena odredbe članka 277. OZ-a, te da se tražbina ovrhovoditelja mora namiriti unovčavanjem, a koji postupak da se provodi prema odredbama članaka 74. - 125. OZ-a, koje odredbe propisuju postupak ovrhe na nekretnini ovršenika, te nastavno zaključuje da Sporazum nema pravni učinak jer nije publiciran u smislu odredbe članka 274. stavak 9. OZ-a (Narodne novine, br. 57/96), ni u zemljišnoj knjizi niti u knjizi položenih ugovora, tako da ovrhovoditelj nije u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik predmeta nekretnine uz zabilježbu da je taj prijenos izvršen radi osiguranja, te da je kao vlasnik predmetne nekretnine upisana treća osoba, D. B., koja je pravo vlasništvo stekla upisom u zemljišne knjige polaganjem kupoprodajnog ugovora u knjigu položenih ugovora od prodavatelja koji je dužnik prema rečenom sporazumu. Cijeni neosnovan navod ovrhovoditelja da predmetna nekretnina nije upisana u zemljišne knjige.

5. Kako pravo vlasništva temeljem predmetnog Sporazuma nije u zemljišnoj knjizi prenesen na ovrhovoditelja uz zabilježbu da je taj prijenos izvršen radi osiguranja tražbine, a vlasništvo je stekla treća osoba koja se za vođenje ovoga postupka upisala kao vlasnik stana koji je predmet navedenog Sporazuma, prvostupanjski sud je pravnog shvaćanja da u situaciji da je pravo vlasništva temeljem Sporazuma bilo vidljivo u zemljišnoj knjizi, da tada zemljišnoknjižni sud ne bi dozvolio upis prava vlasništva temeljem ugovora o kupoprodaji s imena dužnika iz Sporazuma na treću osobu, D. B.. Nadalje, da je kupac D. B. pravo vlasništva stekao polaganjem ugovora o kupoprodaji u knjigu položenih ugovora, a da ovrhovoditelj nije u knjigu položenih ugovora položio Sporazum kako bi fijudicijarni prijenos prava vlasništva bio proveden na ovrhovoditelja s obzirom na to da je predmet fiducijarnog osiguranja točno konkretno određen stan. Stoga je taj sud pravnog shvaćanja da izostanak upisa fiducijarnog prijenosa prava vlasništva u zemljišnim knjigama, odnosno u knjigu položenih ugovora, onemogućuje ovršni sud u provedbi predmetne ovrhe, jer da nisu ispunjeni uvjeti koje OZ-a propisuje za provedbu ovrhe na nekretnini, pri čemu je predmetna nekretnina upisana u zemljišne knjige.

6. Žalitelj žalbom navodi da je pravilno prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke naveo da se ovaj postupak može provesti protiv ovršenika, neovisno o tome što u Sudski registar nije upisana stečajna masa iza ovršenika i nije mu dodijeljen OIB, da pravilno zaključuje da u ovom slučaju fiducijar ne može postati punopravni vlasnik i zadržati predmet osiguranja, već da svoju tražbinu mora namiriti unovčenjem nekretnine, provođenjem ovršnog postupka, temeljem Sporazuma, ali prigovara pravnom shvaćanju suda da bi pravni učinak Sporazuma bio pod uvjetom da je upisan u zemljišnoj knjizi, te da sud nije analizirao činjenicu da je ovršenik, nakon što je podnesen prijedlog za ovrhu 2006. i nakon što je saznao za isti, prodao opterećenu nekretninu D. B., koji je prijedlog za upis te nekretnine na svoje ime podnio pologom ugovora 2011. Stoga smatra da su ostvarene apsolutno bitne povrede te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer da je ozakonjeno nelegalno postupanje ovršenika koji je prodao nekretninu trećoj osobi, "zanemarujući činjenicu da je istu nekretninu spomenutim Sporazumom prenio u vlasništvo ovrhovoditelja".

7. Na navedene žalbene navode valja odgovoriti da ovaj sud prihvaća u konačnosti zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prijedloga za ovrhu jer se pretpostavke njegove osnovanosti ispituju u trenutku donošenja odluke, a to je u ovoj pravnoj stvari 22. prosinca 2020., a u kojem trenutku je treća osoba upisana u zemljišne knjige kao vlasnik stana, koji je predmet Sporazuma, a u zemljišnim knjigama, što ovršenik niti ne tvrdi, nije upisana zabilježba vezana za činjenice koje se odnose na ovaj postupak, pa tako niti činjenica pokretanja ovoga postupka.

8. Zbog navedenoga, jer nisu ostvarene ni bitne povrede postupovnog prava, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, a samom žalbom žalitelj ni ne osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, to je prvostupanjska odluka potvrđena na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

9. Kako žalitelj sa žalbom nije uspio, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, a na temelju ovlasti iz članka 166. stavak 1. ZPP-a, odlučeno o njegovom zahtjevu za naknadu troškova postupka u povodu žalbe, tako da je isti odbijen.

U Zagrebu 2. srpnja 2021.

           S u d a c:

Daniela Ukić, v.r.