- 1 -              Poslovni broj: II Kž 226/2021-5

Poslovni broj: II Kž-226/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. G. i optuženog N. C., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog G. G. i optuženog N. C., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-86/2021. (K-54/20.) od 18. lipnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2021.

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog G. G. i optuženog N. C. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog G. G. i optuženog N. C., zbog sedam kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. i dva kaznena djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11., uz primjenu članka 51. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.,70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog G. G. i optuženog N. C. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te im je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 9. veljače 2020. pa nadalje.

2. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je optuženi G. G. osobno te po branitelju, odvjetniku N. A. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koje žalbe se sadržajno nadopunjuju, pa će biti razmatrane kao jedinstvena žalba s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor

 

3. Protiv tog rješenja žalbu je podnio i optuženi N. C. po branitelju, odvjetniku Z. K., zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. Pobijano rješenje sa žalbama je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog G. G. i optuženog N. C. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

6.1. Budući da je za svoju odluku, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, neosnovan je žalbeni navod optuženog N. C. kako u konkretnom slučaju ne postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret kao opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno kako u prvostupanjskom rješenju nisu određeno i potpuno izložene činjenice i dokazi iz kojih takva osnovana sumnja proizlazi.

 

6.2. Tako Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su optuženici počinili kaznena djela koja im se podignutom i potvrđenom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji.

 

6.3. Niti prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su optuženici počinili kaznena djela za koje se terete u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno i to kako je prethodno utvrđeno iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se temelji, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika, stupnju njihove krivnje kao i o doprinosu u počinjenju kaznenih djela svakoga od njih, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

 

6.4. Pritom se žalitelju napominje da je iznošenje konkretnog sadržaja dokaza, prilikom obrazlaganja osnovane sumnje, nakon što je optužno vijeće potvrdilo optužnicu i time utvrdilo postojanje osnovane sumnje, suvišno.

 

7. Nadalje, protivno žalbenim navodima optuženog G. G. i optuženog N. C., prvostupanjski sud s pravom izvodi zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora odnosno postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

 

8. Analizirajući kriminalnu količinu koja se u ovom postupku optuženicima stavlja na teret, kao i iskazanu kriminalnu volju, izrazitu upornost i bezobzirnost u protupravnom postupanju te i činjenicu da su inkriminirana kaznena djela počinjena u vrlo kratkom razdoblju od svega dva dana, s pravom prvostupanjski sud zaključuje da na strani obojice optuženika postoji konkretna i neposredna opasnost od ponavljanja istih ili sličnih djela, koja se može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom.

 

8.1. Kada se svemu navedenom pridoda da se radi o višestruko pravomoćno osuđivanim osobama zbog različitih kaznenih djela kako imovinskog tako i nasilnog karaktera, a optuženi N. C. i zbog istog kaznenog djela u dva navrata, razvidno je kako su optuženi G. G. i optuženi N. C. osobe koje učestalo dolaze u sukob sa zakonom i kojima je činjenje kaznenih djela, a posebice onih imovinskog karaktera postalo obrazac ponašanja putem kojeg pribavljaju potrebna materijalna sredstva.

 

9. Žalbeni navod optuženog N. C. kako su inkriminirana kaznena djela počinjena prije odsluženja objedinjene kazne zatvora u trajanju od 12 godina, odnosno da je od navedenih kaznenih djela, a na koja se prvostupanjski sud poziva prošlo gotovo 20 godina, drugostupanjski sud ocjenjuje kao netočan, budući da je optuženik prema vlastitom kazivanju, a što je razvidno i iz kaznene evidencije, izdržavao višegodišnje kazne zatvora od 2003. pa nadalje, pri čemu mu je posljednja presuda, broj Kv I-267/15. izrečena 8. prosinca 2015., pravomoćna 9. ožujka 2016., a kojom su objedinjene četiri presude i izrečena jedinstvena kazna zatvora u ukupnom trajanju od 15 godina.

 

10. Nadalje, neprihvatljivi su žalbeni navodi obojice optuženika da se, s obzirom na dosadašnje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, isti pretvorio u izdržavanje kazne, odnosno da je pobijanom odlukom povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. S obzirom da prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu, valja istaknuti kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08.

 

11. Nije osnovan niti žalbeni navod optuženog G. G. kako bi isti po ukidanju istražnog zatvora odmah bio upućen na izdržavanje kazne zatvora u drugom predmetu jer navedena okolnost ne dovodi u pitanje egzistiranje istražnozatvorskog razloga u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, mjera istražnog zatvora primijenjena u kaznenom postupku koji je u tijeku ima prednost pred izdržavanjem kazne zatvora po pravomoćnoj presudi, a to stanovište je izraženo u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Ovo iz razloga jer je odredbom članka 56. stavka 5. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 14/21.) propisano da će sudac izvršenja osuđenika odmah uputiti na izdržavanje kazne zatvora, koju će kaznu započeti izdržavati nakon ukidanja istražnog zatvora koji mu je određen ili produljen u drugom kaznenom postupku.

 

12. Zaključno, na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja niti žalbena tvrdnja optuženog N. C. u kojoj se poziva na drugi kazneni postupak koji se vodi pred prvostupanjskim sudom, a gdje je 15 optuženika pušteno da se brani sa slobode.

 

13. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog G. G. i optuženog N. C. upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama opreza.

 

14. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 2. srpnja 2021.