Broj: Kž 430/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala, predsjednika vijeća, te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. C., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 110/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 17. listopada 2018. broj Kv-I-150/2018. (K-53/18.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. studenog 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog N. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog N. C., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke određeno je da se optuženom N. C. u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 27. travnja 2018. nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi N. C. po branitelju, odvjetniku M. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske donese odluku kojom ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu Kv-I-150/18 K-53/18 od 17. listopada 2018. i da se okrivljenik ima odmah pustiti na slobodu“.

Žalba nije osnovana.

Razmatranjem sadržaja i razloga žalbe, proizlazi da, iako uvodno kao razlog pobijanja rješenja žalitelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i povredu kaznenog zakona, optuženik u suštini rješenje pobija isključivo prigovorima činjenične naravi. Međutim, protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio te cijenio sve činjenice i okolnosti odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog N. C. i to, kako one zbog kojih smatra da postoji osnovana sumnja kao opća pretpostavka za primjenu ove mjere, tako i one razloge u kojima nalazi ostvarenje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na temelju koje je zakonske osnove istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan.

Tako je prvostupanjski sud jasno i određeno pobijanim rješenjem izložio na temelju kojih dokaza nalazi optuženog N. C. osnovano sumnjivim za počinjenje kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., koje mu se, potvrđenom optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 26. srpnja 2018. broj K-DO-82/2018., stavlja na teret. U tom smislu, a imajući osobito u vidu da izvanraspravno vijeće, odlučujući u smislu članka 131. stavka 3. ZKP/08., nije ovlašteno ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti pojedinog dokaza, nije osnovan žalbeni navod „… da se nigdje ne spominju točni sadržaji iskaza pojedinih svjedoka…te se oni ne mogu dovesti u vezu s ostalim dokazima …“, čime da izostaje dostatno utvrđenje osnovane sumnje kao temeljnog preduvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora.

Osim toga, protivno daljnjim žalbenim tvrdnjama, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje kod optuženog N. C. one osobite okolnosti koje svojim značajem upućuju na konkretnu i razborito predvidivu opasnost od počinjenja novog kaznenog djela, i time daljnju primjenu istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., čine nužnom.

Naime, dovodeći optuženiku inkriminiranu radnju (ispaljivanje hitca iz vatrenog oružja u vitalni dio tijela oštećenika) u kontekst zbivanja od prethodnog dana (prema iskazima oštećenog K. B. te svjedoka K. U. i G. D., dan prije inkriminiranog događaja odvio se između oštećenika i optuženika verbalni i fizički sukob, da bi potom optuženik oštetio imovinu oštećenika), jasno je da je neprihvatljivo agresivno ponašanje optuženika spram oštećenika progrediralo. Povezujući izloženo s činjenicom prethodne osuđivanosti optuženika, s pravom prvostupanjski sud ocjenjuje da kod optuženog N. C. postoje one osobite okolnosti koje svojom ukupnošću govore o konkretno predvidivoj opasnosti da će boravkom na slobodi optuženik ponoviti isto ili dovršiti pokušano kazneno djelo.

Naime, optuženik je, prema izvatku iz kaznene evidencije, u veljači 2014. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11., pa iako se ne radi o istom kaznenom dijelu, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se ovu okolnost ne treba uzimati u obzir pri odluci o istražnom zatvoru, već da ona može eventualno biti od utjecaja „… prilikom odmjeravanja kazne …“. Protivno ovoj žalbenoj tvrdnji, činjenica da se N. C. sada ponovno nalazi u ulozi optuženika za teže kazneno djelo (ubojstvo u pokušaju), unatoč tome što je ranije već pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela ugrožavanja života ili tijela ljudi ili imovine većeg opsega, jasno i ovom sudu ukazuje na zaključak da prethodno izrečena mu kazna nije postigla svoju očekivanu svrhu u smislu odvraćanja optuženog N. C. od svakog daljnjeg kažnjivog protupravnog postupanja. Stoga, činjenica prethodne osuđivanosti optuženika svakako predstavlja jednu od okolnosti koju je potrebno utvrditi i cijeniti pri zaključivanju o postojanju opasnosti od ponavljanja djela na slobodi i odlučivanju o mjeri koju je, radi preveniranja te opasnosti, potrebno primijeniti.

S obzirom na to da, i po ocjeni ovog suda, niti jedna blaža mjera, pa ni žalbom predložene „… mjere opreza iz čl. 98 ZKP ili istražni zatvoru u domu …“, u ovom trenutku ne predstavlja dostatnu sigurnost otklanjanja kod optuženika utvrđene i konkretno predvidive opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je protiv optuženog N. C. nužno produljenje mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Također, uzimajući u obzir težinu inkriminiranog kaznenog djela, kaznu koja se za slučaj osuđujuće odluke prema raspoloživim podacima može očekivati, kao i duljinu trajanja te potrebu primjene mjere istražnog zatvora (optuženik se u istražnom zatvoru nalazi od 27. travnja 2018.), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno, pa je neosnovan i navod žalbe da se „istražni zatvor pretvara u izdržavanje kazne zatvora“.

S obzirom na to da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. studeni 2018.