Broj: Kž 431/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Z. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 12. listopada 2018. broj Kv I-Us-33/18-3 o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. studenog 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog Z. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog Z. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Z. K. po branitelju, odvjetniku B. M., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor, odnosno da se odredi neka od mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. K. te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na ispunjenje pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Nije u pravu žalitelj s tvrdnjom da se zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je optuženik počinio terećena mu kaznena djela temelji na njegovoj „paušalnoj ocjeni“. Naime, u tijeku je kazneni postupak protiv optuženika na temelju potvrđenih optuženica kojima mu se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavaka 1. i 2. KZ/11., kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. KZ/11. i dva produljena kaznena djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i člankom 52. KZ/11., koji postupci su spojeni u jedinstveni postupak. Stoga osnovana sumnja da je optuženik počinio navedena kaznena djela postoji, što je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud pa su ti žalbeni navodi neosnovani.

Optuženi Z. K. u žalbi nadalje ističe da iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja nije vidljivo koje su to osobite okolnosti iz kojih proizlazi iteracijska opasnost pa da je stoga to rješenje nerazumljivo, čime da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju dao jasne, određene i valjane razloge koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., odnosno postojanje iteracijske opasnosti, a te razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije ostvarena citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

Naime, iz brojnosti kaznenih djela koja se u ovom postupku optuženiku stavljaju na teret, s time da je za kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11. i kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11. osnovano sumnjiv da ih je počinio za trajanja predmetnog postupka koji se na Županijskom sudu u Splitu vodi pod brojem K-Us-16/16 i to nakon puštanja na slobodu iz istražnog zatvora u tom postupku i određivanja jamstva, opravdano prvostupanjski sud zaključuje o upornosti i ustrajnosti optuženika u kriminalnom ponašanju. Osim toga, optuženik je zbog istovrsnog kaznenog djela iz članka 173. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine”, broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 111/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97.) izdržavao kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, a koja na njega očito nije dovoljno utjecala u smislu specijalne prevencije.

Kada se pored navedenog ima u vidu organiziranost i povezanost članova zločinačkog udruženja kojem je pripadao optuženik, količina droge koju su optuženici nabavljali i prodavali na području Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine te činjenica da optuženik nema imovine niti zaposlenja, tada su to u svojoj ukupnosti, i po ocijeni ovog suda drugog stupanja, one osobite okolnosti koje upućuju na opravdanu bojazan da će boravkom na slobodi optuženi Z. K. nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Stoga je protiv njega prvostupanjski sud osnovano produljio primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a ista se svrha, niti po ocijeni ovog suda, ne bi mogla ostvariti nekom blažom mjerom.

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. studenog 2018.