1

Poslovni broj  Gž R-138/2021-4

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj  Gž R-138/2021-4

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Krunoslave Dropulić, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, člana vijeća i suca izvjestitelja i Snježane Androš, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K.I. (OIB: ...) iz P., zastupanog po punomoćniku J.J., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB: ...), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Č., Građansko-upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-109/2020-14, od 7. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o      j e

 

1. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-109/2020-14, od 7. siječnja 2021.

 

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"1. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da u roku od 15 dana isplati tužitelju I.K., OIB: ..., iznos od 121.000,00 kuna (stodvadesetijednutisuću kuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:

 2.100,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate

 1.950,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate

 2.250,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate

 1.650,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate

 1.500,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate

 2.100,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate

 1.200,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate

 2.100,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate

 1.050,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate

 1.500,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate

 2.100,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate

 2.100,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate

 2.400,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate

 1.950,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate

 2.400,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate

 1.650,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate

 2.100,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate

 2.100,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate

 1.050,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate

 2.100,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate

 1.050,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate

 1.500,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate

 2.100,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate

 2.100,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate

 2.250,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate

 2.100,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate

 1.800,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate

 2.250,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate

 2.100,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate

 1.950,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate

 1.500,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate

 2.400,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate

 900,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate

 1.350,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate

 1.950,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate

 2.100,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate

 2.250,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate

 2.100,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate

 2.400,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate

 2.100,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate

 2.550,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate

 2.250,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate

 1.200,00 Kn od 1. srpnja 2017. do isplate

 2.250,00 Kn od 1. kolovoza 2017. do isplate

 600,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate

 2.550,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate

 2.210,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate

 2.720,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate

 3.060,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate

 2.550,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate

 2.890,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate

 2.210,00 Kn od 1. travnja 2018. do isplate

 2.720,00 Kn od 1. svibnja 2018. do isplate

 2.380,00 Kn od 1. lipnja 2018. do isplate

 1.870,00 Kn od 1. srpnja 2018. do isplate

 2.890,00 Kn od 1. kolovoza 2018. do isplate

 1.190,00 Kn od 1. rujna 2018. do isplate

 3.060,00 Kn od 1. listopada 2018. do isplate

 1.360,00 Kn od 1. studenog 2018. do isplate

 2.890,00 Kn od 1. prosinca 2018. do isplate.

 

2. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju troškove ovoga postupka u iznosu od ukupno 19.062,50 kuna (devetnaesttisućaišezdesetidvije kune i pedeset lipa ) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude tj. od 07. siječnja 2021.god. do isplate."

 

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i prizna trošak žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda tuženice i predložio da se žalba tuženice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Nasuprot žalbenim navodima tuženice, prvostupanjska presuda sadržava iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i bez proturječnosti na koje se ukazuje u žalbi, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

6. Prvostupanjski sud je u iscrpno provedenom dokaznom postupku utvrdio da je tužitelj rješenjem tužene od 1. kolovoza 2012. raspoređen na poslove u PU Međimurskoj, PP Strigova, na mjesto voditelja smjene graničnog prijelaza, da je u utuženom vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2014. do zaključno studeni 2018., mjesečnim rasporedom upućivan i na poslove granične kontrole Trnovec, Bukovje, Banfi i Preseka, na Međunarodni cestovni granični prijelaz između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, koji su bili udaljeni od PP Strigova manje od 500 metara (tužitelj je odradio 636 smjena).

 

7. Nastavno, prvostupanjski sud je utvrdio da granični prijelazi Središće ob Dravi – Trnovec, Gibino – Bukovje, Središće ob Dravi – Preseka, Raskrižje – Banfi, predstavljaju zajednička kontrolna mjesta za Republiku Sloveniju i Republiku Hrvatsku, sukladno Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske o jednostavnom obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (NN - MU 2/04).

 

8. Sporno je u ovoj fazi postupka da li tužitelju pripada pravo na isplatu terenskog dodatka.

 

9. U utuženom razdoblju, pravo na terenski dodatak policijskom službeniku bilo je regulirano čl. 56. KU za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13), te čl. 50. KU za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" roj 112/17).

 

10. Člankom 56. KU/13 i člankom 50. KU/17 između ugovornih stranaka KU, ugovoreno je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

 

11. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto, odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom da opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Dnevnica i terenski dodatak međusobno se isključuju. Nije sporno da je visina terenskog dodatka iznosila 150,00 kn do 31. listopada 2017., a potom 170,00 kn. Također, nije sporno da tužitelju nije isplaćivana dnevnica.

 

12. U smislu čl. 4. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13) i čl. 7. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje: ZR), poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesta i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika.

 

13. Člankom 120. KU/13, uređeno je između ugovornih strana tumačenje KU, a čl. 120. st. 6. KU/13 je ugovoreno da su se ugovorne strane dužne pridržavati danog tumačenja.

 

14. Člankom 196. st. 1. ZR propisano je da su stranke KU i osobe na koje se on primjenjuje dužne u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.

 

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispravno prihvatio Tumačenje zajedničke komisije za tumačenje čl. 56. KU broj 7/55. od 22. svibnja 2014., koje glasi: službenik koji je na temelju posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza (Dobava), na državnom teritoriju Republike Hrvatske, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kn, ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, te tumačenje Zajedničke komisije od 11. studenoga 2016. br. 22/56, koje glasi: pravo na terenski dodatak nije uvjetovano udaljenošću mjesta u koje je službenik upućen od stalnog mjesta rada, zatim ispravno ocijenio pravno shvaćanje iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Zagreb br. Rvr-1716/16 od 15. studenoga 2017., da granični prijelazi druge države nisu u funkcionalnom smislu dio hrvatske policijske postaje.

 

16. Također, ovaj sud prihvaća pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da sporazum Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole na cestovnom i željezničkom prometu (NN - MU 2/04), nije od značaja za odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja za isplatu terenskog dodatka.

 

17. U pogledu tumačenja Zajedničke komisije br. 1/50 od 4. veljače 2019., na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da tumačenje br. 7/55 i br. 22/56 obvezuje ugovorne strane sve dok se postojeće tumačenje od strane Zajedničke komisije ne izmijeni, tj. sve do 4. veljače 2019., kako je to ispravno zaključio prvostupanjski sud.

 

18. Tuženiku valja ukazati da u istom činjeničnom i pravnom sporu Vrhovni sud Republike Hrvatske Zagreb u rješenju broj Rvr-630/2017-3 od 3. rujna 2019., zauzeo shvaćanje da tužiteljici u predmetu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1546/16 od 4. travnja 2017. pripada pravo na terenski dodatak.

 

19. Slijedom iznijetoga, činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, zaključci prvostupanjskog suda, te ispravnost u primjeni materijalnog prava prvostupanjskog suda o osnovanosti zahtjeva tužitelj,a navodima žalbe tuženika nisu dovedeni u sumnju.

 

20. Visina terenskog dodatka, te izračun visine terenskog dodataka među strankama nije sporna.

 

21. Odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita po osnovi i visini i pravilno utemeljena na čl. 154. st. 1. ZPP, čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14 i 107/15)

 

22. Odluka o trošku žalbe temelji se na odredbi čl. 155. ZPP.

 

23. Temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

Osijek, 1. srpnja 2021.