REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU P. 2342/17

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja G. K. iz S., O.:
…, zastupanog po posebnom skrbniku D. M., odvjetniku u
S., protiv tužene ad. 1 L. M. iz S., O.:
… i tužene ad. 2 D. Š. iz S., O.: …., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave,
zaključene dana 8. travnja 2021. godine u nazočnosti skrbnika tužitelja i tužene ad.
1, dana 1. srpnja 2021. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da u ostavinu iza pok. S. R. rođ. B.
(O.: …), umirovljenice iz S., rođene
dana …, a umrle dana …ulazi nekretnina označena kao čest. zgr. 5396/3, k. o. S., upisana u
zk. uložak broj 16145, kao deveti suvlasnički dio s neodređenim
omjerom etažno vlasništvo (E-9), u naravi stan na II. katu, označen
brojem 14, površine 70,09 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe,
kupaonice, nužnika, hodnika i lođe za cijelo (udio 1/1).

2. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe
naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od
presuđenja do isplate."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi

tuženoj ad.1 parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kn.

Obrazloženje

Dana 5. svibnja 2017. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba tužitelja
protiv tužene L. M., u tužbi se navodi da je pravomoćnim rješenjem
naslovnog suda u ostavinskom postupku iza pok. S. R. broj O-1935/12
dana 29. travnja 2016. godine prekinut ostavinski postupak i tužitelj upućen da protiv
te tužene pokrene postupak radi utvrđenja sastava ostavinske mase. U tom
ostavinskom postupku iza pok. S. R. na nasljedstvo da su pozvani
zakonski nasljednici prvog nasljednog reda, kćerke L. M. (tužena) i H.

2 P. 2342/17

K., tužitelj kao sin i unuka D. Ž. prema pravu predstavljanja. Ostavinsku
masu da čine pokretnine, novčani iznosi, pravo korištenja grobnog mjesta i
nekretnina označena kao čest. zgr. 5396/3 k. o. S., u naravi stan na II. katu,
površine 70,09 m2. Iako su preostali nasljednici u ostavinskom postupku tvrdili da je
ostaviteljica u vlasništvu imala i nekretnine položene u k. o. M., iz dopisa
ZK odjela u S. da je razvidno da pokojna S. R. nije
bila upisana kao vlasnica ili suvlasnica nekretnina na području tog suda. Pok.
S. R. da je za života raspolagala predmetnim stanom tako što je isti
temeljem ugovora o darovanju od 26. veljače 2009. godine darovala unuci D.
Š., a ista da je stan darovala tuženoj – svojoj majci, ugovorom o darovanju od 30.
lipnja 2009. godine. Tim ugovorima da je nesumnjivo povrijeđen nužni dio tužitelja
kao zakonskog nasljednika pokojne S. R. jer je ukupna vrijednost dara
tolika da tužitelj uzimajući u obzir preostalu imovinu ostaviteljice koja je zanemarive
vrijednosti ne može dobiti punu vrijednost svog nužnog dijela. Jedna od zakonskih
nasljednica pokojne S. R., njena unuka D. Ž. da je 4. lipnja 2013.
godine podnijela tužbu protiv oba daroprimca smatrajući da su sklopljeni ugovori o
darovanju ništetni i kako je u svakom slučaju učinjenim darovanjem povrijeđen njen
nužni dio. Sama darovateljica S. R. da je podnijela tužbu protiv
daroprimaca radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, taj spor da se završio
povlačenjem tužbe i sudskom nagodbom, a da su navodi iz tih postupaka Po-100/13
i P2-9264/09 od odlučnog značaja i za ovaj postupak. Tuženik da je štićenik CZSS budući je isti u cijelosti lišen poslovne sposobnosti, temeljem
odredbe čl. 78. Zakona o nasljeđivanju da je potrebno dopuniti nužni dio tužitelja kao
zakonskog nasljednika pok. S. R. vraćanjem dara, radi čega tužitelj
predlaže kao u izreci.

U svom odgovoru na tužbu tužena L. M. navodi da se protivi
tužbenom zahtjevu i predlaže da isti bude odbijen. Navodi da je S. R.
preminula …, da je tužitelj u tom ostavinskom spisu po prvi put
zatražio da u njenu ostavinsku masu uđe predmetni stan, na osnovu čega je dana

29. travnja 2016. godine doneseno pravomoćno rješenje o upućivanju tužitelja u
parnicu. Odredba čl. 84. Zakona o nasljeđivanju da propisuje da se od trenutka smrti
ostavitelja povrat dara može tražiti u roku od 3 godine, da je jasno da je tužitelj to
svoje pravo artikulirao nakon proteka propisanog zakonskog roka zbog čega se ističe
prigovor zastare. Međutim, sve da taj prigovor ne stoji, za naglasiti je da tužitelj
nastoji pobijati raspolaganja koje je za slučaj smrti obavio pokojni ostavitelj i njegova
unuka, kojim raspolaganjem je povrijeđen njegov nužni nasljedni dio, ali se u petitu
tužbe nigdje ne navodi ta okolnost koja bi omogućila da se utvrdi kako 1/8 dijela
predmetnog stana predstavlja ostavinu zajedničke prednice stranaka, radi
navedenog da je tužba manjkava. Osim toga, u predmetni tip potraživanja da se
trebaju prethodno uračunati ukupna vrijednost ostavinske mase, ostaviteljevi dugovi,
njegova potraživanja kao i ranija darivanja, izdaci koje je pružao za uzdržavanje
nužnog nasljednika. U vezi tih okolnosti tužena predlaže izvesti dokaz pregledom
ostavinskog spisa.

Dana 8. siječnja 2020. godine podnesena je tužba sa istovjetnim zahtjevom i
protiv D. Š., sada tužene ad. 2, D. Š. se usprotivila tužbenom zahtjevu
i predlaže da sud isti odbije kao neosnovan. Predmet po tužbi protiv D. Š.
spojen je sa ovim postupkom radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

3 P. 2342/17

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta P2-9264/09; Po-
100/13; O-1935/12; izjave tužitelja od 19. rujna 2018. godine koja je u potpisu
ovjerena kod JB; povijesnog zk. izvatka za predmetnu nekretninu;
Ugovora o darovanju nekretnine zaključenog između tužene ad. 2 i tužene ad. 1
dana 30. lipnja 2009. godine; ugovora o darovanju nekretnine zaključenog između
S. R. (ostaviteljice) i tužene ad. 2 dana 26. veljače 2009. godine; ugovora
o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog između tužene ad. 1 i S. R. koji je
ovjeren pred ovim sudom pod brojem R1-740/10 dana 3. prosinca 2010. godine;
saslušanjem tužene ad. 1 u svojstvu parnične stranke; podataka P. d.d. Z.
dostavljenih 14. listopada 2019. godine; izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetni stan
od 4. listopada 2020. godine.

Tužitelj i tužena ad. 1 popisali su parnični trošak.

Zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja kojemu je oduzeta poslovna
sposobnost i koji je zastupan po posebnom skrbniku temeljem rješenja CZSS, radi utvrđenja da u ostavinsku masu iza smrti pok. S.
R. ulazi 1/8 dijela predmetnog stana položenog u zgradi u S. čest. zgr.
5396/3 k. o. S., površine 70,09 m2. Naime, pokojna S. R., majka
tužitelja i tužene ad. 1, baka tužene ad. 2, preminula je 6. lipnja 2012. godine,
pregledom ostavinskog spisa iza njene smrti utvrđeno je da su njeni zakonski
nasljednici tužena ad. 1, tužitelj, kći H. K. i unuka D. Ž. (kći
ostaviteljičinog sina pok. A.). Pok. ostaviteljica je dva puta bila u braku, oba puta
brak je okončan razvodom, u prvom braku ima četvero djece, kćer L. M. i
H. K., sinove G. K. i B. K. (koji je pokojni, nije bio u
braku i nije imao djece). U braku sa drugim suprugom ima sada pok. sina A.
R., a njegova jedina nasljednica je kći D. R. odnosno D. Ž.. Kako
je utvrđeno da je pokojna ostaviteljica predmetnim ugovorom o darovanju stanom u
S. raspolagala u korist svoje unuke – tužene ad. 2, a ona kasnije ponovno
ugovorom o darovanju u korist svoje majke – tužene ad. 1, to je rješenjem ovog suda
broj O-1935/12 dana 29. travnja 2016. godine prekinut ostavinski postupak i upućen
je tužitelj pokrenuti parnicu protiv tužene ad. 1 radi utvrđenja sastava ostavinske
mase, odnosno radi utvrđenja da u ostavinu ulazi predmetni stan, te radi utvrđenja
ništetnosti i pravne nevaljanosti dva ugovora o darovanju. To rješenje potvrđeno je
rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-777/16 od 17. ožujka 2017. godine u
dijelu u kojem je tužitelj upućen protiv tužene pokrenuti parnicu radi utvrđenja
sastava ostavinske mase, odnosno radi utvrđenja da u ostavinu ulazi predmetni stan,
dok je ukinuto u dijelu kojim je tužitelj upućen u parnicu radi utvrđenja ništetnosti i
pravne valjanosti ugovora o darovanju od 26. veljače 2009. godine i ugovora o
dosmrtnom uzdržavanju ovjerenog kod ovog suda pod brojem R1-740/10.

Dakle, tužitelj je spram tužene ad. 1, a kasnije i spram tužene ad. 2 podnio
ovu tužbu i postavio istovjetan zahtjev, a prethodno pitanje je pitanje valjanosti
ugovora o darovanju zaključenih 2009. godine između ostaviteljice i tužene ad. 2 kao
i tužene ad. 2 i tužene ad. 1. Tim ugovorima je predmetnim stanom ostaviteljica
raspolagala u korist svoje unuke – tužene ad. 2, ugovor je u potpisu ostaviteljice

4 P. 2342/17

ovjeren kod JB, a kasnije je te iste godine tužena ad. 2 ugovorom o
darovanju koji je ovjeren u njenom potpisu kod JB raspolagala u korist
svoje majke – tužene ad. 1.

Zbog zdravstvenog stanja tužitelja kojem je oduzeta poslovna sposobnost i
nije sposoban dati kvalitetan iskaz pred sudom, sud je izveo dokaz saslušanjem
tužiteljice ad. 1 u svoju parnične stranke.

Tužiteljica ad.1 L. M. u svom iskazu navodi da je ona sestra
tužitelja, kći sada pok S. R. koje osim nje i tužitelja ima i kći H. i sina
A. koji je pokojni, a čija kći je D. R., unuka njene majke. Svi oni da su
majčini zakonski nasljednici, majka da je preminula 6.6.2012.godine, a brat A.
R. da je preminuo 2001.g., prije toga da je živio s majkom. Majka da je imala
stanarsko pravo na stanu u S., da su svi stanovali u tom stanu, majka da je
stekla pravo otkupiti taj stan, iako su otkupnu cijenu toga stana plaćale majka i ona.
Navodim da je upravo tužitelj postao vlasnik toga stana, a tužitelj da je psihički
bolesnik, njegova bolest da se počela vidjeti 1987.godine, a ista da je stalno
napredovala, da je hospitaliziran veliki broj puta, da je bio čak i nekoliko godina na
R., trenutno da je na također na R. na liječenju. Navodi da je on teški psihički
bolesnik, da je čak odbijao primitak terapije u vidu tableta, te da mu se tablete
moraju stavljati u jelo. Stan u S. da je prodao 2003.g. na svoju ruku, da se
radilo o stanu nešto manjem od 60m2, odnosno točno 54 m2, da ga je prodao za
nešto malo više od 50.000 DEM. Navodi da je nakon ovoga, a već je bio bolestan
kupio stan u blizini stana u S., majčinog stana, i predmetnog stana,
taj stan koji je kupio da je bio u jako lošem stanje i površine je cca 30m2, da se radilo
o običnoj rupi. Navodi da ne zna koliko je platio ovaj stan, nešto sitno, a novac
vezano za razliku da je bio kod CZSS, pa da su mu davali iznose u
obrocima. Nakon smrti brata A., majka da je u stanu u S., stanovala sama, iako je ona stalno dolazila i vodila brigu o njoj, kako ona, tako i
njena djeca, a da je ona čitavo to vrijeme vodila brigu i o tužitelju koji se stalno
zaduživao po dućanima, mirovinu da bi potrošio za 3 dana i da nije imao niti za
osnovne potrebe. Tužitelj da nije plaćao račune za stanovanje, da je imao i ovrhe
koje je u konačnici plaćala ona, kao i račune za stan. Navodi da je majka imala

3.000,00 kn mirovine, tužitelj da također ima mirovinu, a da ona do dan danas, jer to
želi i tako je dogovorila s majkom, na njegove potrebe potroši između 1.000,0 do

2.000,00 kn mjesečno. Nikada da nije prestala voditi brigu o njemu, da je vodila brigu
o njemu kroz sve godine do majčine smrti te nakon majčine smrti, uz sve poteškoće
koje je ta briga sa sobom nosila. Svakodnevno da mu je davala obroke, kako njemu
tako i majci, a ideja njene majke da je bila da ovaj stan ostavi kćeri D., kao
najstarijoj unuci, a baš vezano za brigu tuženica o majci odnosno baki. Dakle, Ugovor
o darovanju da je majka zaključila sa njenom kćeri, a kako se suprug njene kćeri
teško razbolio neposredno nakon toga pa i preminuo 2010. godine, kćer da je morala
voditi brigu o svom suprugu i svojoj obitelji, tako da je majka kazala da bi bilo dobro
da kćer njoj daruje ovaj stan, jer ona vodi brigu i o majci i o bratu. Tako da je i bilo,
navodi da je majka bila pismena, sposobna i o svemu jako dobro informirana, tako da
joj je majka 2010.godine navela da bi bilo dobro da njih dvije zaključe Ugovor o
dosmrtnom uzdržavanju, baš vezano za okolnost da isključivo ova tužena može
postati vlasnica stana, jer je vodila i voditi će jedina brigu o njoj i bratu. To da je bila
isključivo majčina ideja, ničija drugo, navodi da je sa svim tim bila suglasna i D.,

5 P. 2342/17

koje se to nije posebno ticalo jer je imala svojih problema, a za oba Ugovora o
darovanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju da je znao i tužitelj, s svime da je bio
suglasan i da je suglasan do danas, navodi da kod njega nikada nije bilo sporno da
stan bude ove tužene jer skrbi o njemu i majci, tužitelj da zna za ovu tužbu i čudi se
vezano za ovaj postupak jer to nije njegova volja. Navodi da su sa ovim suglasne i
sestra H. i nećakinja D., one da nemaju nikakvih pretenzija na ovaj stan, a
sestra da se davno odselila iz S. i živi u Z.. Navodi da se i njena sestra čudi
CZSS vezano za podnošenje ove tužbe, da ne zna da li za to zna
nećakinja D., uglavnom po njenom mišljenju ovdje zaista da ne bi trebalo biti
problema. Što se tiče tužitelja da mora reći i to da je njegovo zdravstveno stanje bilo
takovo da ima ogromnih problema sa seksualnim nagonom, tako da je seksualno
uznemiravao majku i nju osobno kada dolazi kod njega u stan čistiti mu i kuhati, radi
toga da se majka bojala za sebe a da se boji i ona. Navodi da je majčina ideja u
pogledu Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bila takva da je imala uvjet, koji nije
imala namjeru nikada iznevjeriti da u zamjenu za ovaj stan nakon njene smrti vodi
brigu o tužitelju, što da i radi. Zbog ovog uznemiravanja majke od strane brata, majka
da je otišla u D. za umirovljenike, razliku od njene mirovine do pune cijene da je
plaćala ova tužena, da je bila tamo nekih godinu dana prije smrti, a tu razliku da je
tužena plaćala u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno. Mirovina njenog brata da je bila

2.000,00 kn ali da je imao stalne ovrhe na istoj, pa mirovinu da nije niti vidila, nego
da je još i davala svoj novac za njega i njegove osobne potrebe, da to radi i do
danas. Navodim da je tužitelj posljednja 2 mjeseca na R. jer mu se stanje
pogoršalo. Što se tiče njenog brata A. koji je sada pokojni, navodi da isti nikada
nije bio u radnom odnosu, bio je biker i da bi znao nešto zaraditi sa strane na crno
popravcima motora, on da je majku znao i tući, da je bio loš prema njoj, majka da je
imala problema i sa ovim sinom, sve do njegove smrti. Na posebno pitanje skrbnika
tužitelja, tužena navodi da je Ugovor o darovanju koji je zaključen između nje i
njezine kćeri sastavila odvjetnica, misli da je to bila A. R. a da je nju angažirala
majka S.. Navodi da su sastav tog Ugovora odvjetnici platile ona i majka. U
ovaj čas navodi da se ne sjeća je li se radilo o D. ugovor ili Ugovoru o
dosmrtnom uzdržavanju. Navodi da se ne može sjetiti tko je sastavljao koji od ova tri
ugovora. Na posebno pitanje skrbnika tužitelja iz kojeg razloga je majka podnijela
tužbu protiv njene kćeri, svoje unuke D. radi poništenja Ugovora o darovanju,
tužena navodi da je to njena majka napravila jer se jedne prigode naljutila, da je tada
tužitelj stalno dolazio i uzimao hranu koju je tužena donosila majci, a i kćer od
tužene, da je tužena prigovorila majci, majka da je tada branila sina i da je očito time
htjela pokazati, nagovorena od tužitelja, da taj stan ne misli dati unuci, ali da je
nakon toga odmah tužbu povukla i da je sve bilo kao prije, a da je majka inače bila
nagle naravi. Navodi da joj je poznato da je D. podnijela tužbu protiv tužene i kćeri
tužene, radi podnošenja Darovnog ugovora, da je nakon toga tužbu povukla, a zašto
je podnijela da joj nije jasno, jer da D. uopće nije kontaktirala sa pok. S.,
da nije dolazila kod iste, a osobno tužena s njom da nema nikakvog kontakta, skoro
pa oduvijek.

Tužena je navela i to da je u trenutku smrti majke ona na svom računu kod
P. imala minus od 5.800,00 kn koji je platila jedino i isključivo tužena. Navodi da je
ranije tužitelj imao punomoć na majčinom računu, da mu je kasnije majka tu
punomoć povukla, ali da je tužitelj napravio minus od 4.000,00 kn na računu majke.
Navodi da je to napravo kada je doznao da je majka punomoć na računu dala
tuženoj.

6 P. 2342/17

Među strankama nije sporno da je pokojna ostaviteljica S. R.
između ostalog, bila vlasnica predmetnog stana u S., površine 70,09 m2, a prije
prvog pravnog posla, ugovora o darovanju kojeg je dana 26. veljače 2009. godine
zaključila sa svojom unukom D. Š. – tuženom ad. 2, kćeri tužene ad. 1. Tim
pravnim poslom S. R. je darovala predmetni stan u S., svojoj unuci, dakle, radi se o besplatnom pravnom poslu, da bi dana 30. lipnja 2009.
godine tužena ad. 2 isti taj stan ugovorom o darovanju darovala svojoj majci –
tuženoj ad. 1. Nije sporno da su zaključena ova dva ugovora o darovanju, sporno je
proizvode li pravne učinke. Tužena ad. 1 u svom iskazu obrazložila je i objasnila
obiteljsku situaciju, kako pokojne majke, tako i njih kao njenih nasljednika, a sud
tužitelja kao osobu koja je bolesna i kojoj je oduzeta poslovna sposobnost nije niti
mogao saslušati u svojstvu parnične stranke. Tužena ad. 1 u svom iskazu, a ista
sudu ostavlja dojam uvjerljivosti i vjerodostojnosti, pojašnjava sve obiteljske prilike
pokojne majke i svih njih, kroz dugi vremenski period, sve do danas. Tužena ad. 1
iskazuje da je njena majka već ranije tužitelju kao sinu darovala stan u S.,
dakle, drugi stan, kojeg je tužitelj prodao i kupio manji stan. Dakle, upravo je i u korist
tužitelja pokojna S. R. ranije raspolagala svojom nekretninom, tako da bi
tužitelj zaista bio već namiren u svom nužnom nasljednom dijelu, kao jedan od
zakonskih nasljednika svoje majke. Kada se dva ugovora o darovanju sagledaju u
skladu sa svim ostalim izvedenim dokazima, sud zaključuje da je u biti prava volja
S. R. kao vlasnice stana u S., bila da sa unukom –
tuženom ad. 2 zaključi ugovor o doživotnom uzdržavanju, bitna pobuda pokojne
S. R. bila je upravo dobivanje uzdržavanja od osobe koja će postati
vlasnicom stana. Iz iskaza tužene ad. 1 i svih izvedenih dokaza proizlazi da se
upravo tužena ad. 1 kao majka tužene ad. 2 čitavo vrijeme brinula o S. R.,
svojoj majci, kao i o samom tužitelju, svom bratu. Očito je želja S. R. bila
da vlasnost stana stekne tužena ad. 2, i očito se radi o prividnom pravnom poslu
darovanja koji u biti prikriva drugi valjani pravni posao ugovora o doživotnom
uzdržavanju. Držeći da je ugovor o darovanju valjan pravni posao i da proizvodi
pravne učinke, tužena ad. 2 zbog bolesti svog supruga i očite nemogućnosti brinuti
se o baki i tužitelju, upravo sa svojom majkom – tuženom ad. 1 zaključuje dana 30.
lipnja 2009. godine ugovor o darovanju iste nekretnine, temeljem kojeg tužena ad. 1
postaje vlasnica predmetnog stana. Dakle, između tužene ad. 1 i tužene ad. 2 ništa
nije bilo sporno, u konačnici su se suglasile da vlasnicom predmetnog stana postane
tužena ad. 1 koja je ionako čitavo vrijeme skrbila o sada pokojnoj majci i tužitelju.
Međutim, u predmetu ovog suda P2-9264/09 S. R. podnijela je tužbu
protiv tužene ad. 1 i tužene ad. 2 radi opoziva ugovora o darovanju kojeg je zaključila
sa tuženom ad. 1, traži utvrđenje da je isti ništetan jer da je mislila da će biti
zaključen ugovor kojim će tužena D. Š. skrbiti o njoj. Ovaj postupak okončan
pravomoćno je okončan povlačenjem tužbe S. R., što je utvrđeno
rješenjem suda u tom predmetu od 8. ožujka 2010. godine. Nakon toga upravo
tužena ad. 1 sa majkom S. R. zaključuje Ugovor o dosmrtnom
uzdržavanju dana 3. prosinca 2010. godine koji je pod brojem R1-740/10 ovjeren od
strane ovog suda. Tužena ad. 1 je davateljica uzdržavanja, majka S. R.
primateljica uzdržavanja, člankom 3. njih dvije navode da su između S. R.
i D. Š. te D. Š. i L. M. bila zaključena dva ugovora o
darovanju predmetnog stana, a da ovim ugovorom ispravljaju stvarni smisao ugovora
o darovanju kojeg je D. Š. zaključila sa svojom bakom. Dakle, stvarni smisao

7 P. 2342/17

zaključenog ugovora o darovanju između D. Š. i S. R. da je bio
ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, što ispravljaju ovim citiranim ugovorom. Prema
stavu ovog suda Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 3. prosinca 2010. godine
proizvodi pravne učinke i po tom ugovoru upravo je L. M. postala vlasnica
predmetnog stana, a što je ranije bio slučaj u pogledu stjecanja vlasništva i sa dva
ugovora o darovanju. Prema Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 3. prosinca 2010.
godine S. R. priznaje da je raniji ugovor o darovanju zaključen sa D.
Š. u biti trebao biti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, dakle, prema stavu ovog
suda sukladno volji primateljice i davateljice uzdržavanja sukladno Ugovoru o
dosmrtnom uzdržavanju od 3. prosinca 2010. godine raniji ugovori o darovanju su bili
prividni pravni poslovi, onaj ugovor o darovanju zaključen između S. R. i
D. Š. prikrivao je naplatni pravni posao, a što je konačno i riješeno
zaključenjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, jer su ugovori o darovanju
zaključenjem tog ugovora prestali proizvoditi pravne učinke i zamijenjeni su
Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju. Da ovog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od

3. prosinca 2010. godine i nije bilo, da isti nije zaključen, svejedno bi prema stavu
ovog suda ugovori o darovanju proizvodili pravne učinke jer se u biti radilo o
naplatnim pravnim poslovima odnosno volja S. R. bila je primati
uzdržavanje i u to ime prepustiti vlasnost predmetnog stana davateljici uzdržavanja.
Ni iz jednog jedinog dokaza ne proizlazi da tužena ad. 1 nije majci i bratu pružala
uzdržavanje, očito to radi i danas, a to potvrđuje i izjava tužitelja koja je vlastoručno
napisana, datirana je sa 19. rujna 2018. godine, nakon podnošenja tužbe u ovom
postupku i bez obzira što on nema poslovnu sposobnost, sadržaj njegove izjave
potvrđuje u cijelosti navode tužene ad. 1 – njegove sestre, a sa svim navodima
tužene ad. 1 u potpunosti se slaže i tužena ad. 2.

Dakle, u ostavinu pokojne S. R. prema stavu ovog suda ne spada
predmetni stan jer je isti valjanim pravnim poslom otuđen u korist tužene ad. 1 koja je
svojoj majci pružala uzdržavanje do njene smrti, očito podmirila dugovanje iste prema
banci i sahranila je prema mjesnim običajima. Tužitelj vraćanje dara i ne može tražiti
u ovom postupku jer darovanja i nije bilo, bilo je samo naplatnog pravnog posla,
Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju proizvodi učinke, dakle, zaključen je Ugovor o
dosmrtnom uzdržavanju koji je u potpunosti izvršen, a da isti nije zaključen, ugovor o
darovanju sa tuženom ad.2 je u biti isto bio, prema stavu S. R. i same
tužene ad.2 naplatni pravni posao.

Sve i da se radilo o darovanju odnosno besplatnim pravnim poslovima, a nije
se o tome radilo i to nije bio slučaj, odnosno povredi nužnog dijela tužitelja učinjene
darovanjem, vezano za odredbu čl. 77. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03,
35/05, 127/13, 33/15, 14/19) za navesti je da je S. R. upravo darovanjem i
raspolagala u tužiteljevu korist, drugim stanom i da on ne bi bio povrijeđen u svom
nužnom dijelu, već je od strane majke bio namiren, za njenog života i u cijelosti.

Tužitelj prigovara zastari tužbe navodeći da se vraćanje dara može tražiti u
roku od 3 godine od ostaviteljičine smrti, u ovom slučaju je u ostavinskom postupku
iza smrti S. R. tužitelj dao nasljedničku izjavu dana 23. travnja 2015.
godine kojim je tražio vraćanje dara, dakle, kako je S. R. preminula 6.
lipnja 2012. godine, to je vraćanje dara od strane tužitelja zatraženo u roku od 3

8 P. 2342/17

godine u roku od smrti S. R., vezano za odredbu čl. 84. Zakona o
nasljeđivanju.

Međutim, radi svega navedenog zahtjev tužitelja nije osnovan jer u ostavinu
iza pokojne S. R. ne ulazi ni u jednom dijelu predmetni stan, valjanim
pravnim poslom koji je u cijelosti izvršen – Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sa
tuženom ad. 1, tužena ad. 1 je postala vlasnica predmetnog stana i prije smrti
S. R.. Sve i da se radilo o darovanju od strane S. R. vezano za
predmetni stan, zahtjev tužitelja sud ne bi prihvatio jer on, s obzirom na ranije
darovanje majke upravo njemu vezano za stan u S., nije povrijeđen u svom
nužnom nasljednom dijelu.

Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155.
Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:
ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu u
iznosu od 1.000,00 kn sa 25% PDV-a u iznosu od 250,00 kn, što ukupno zbrojeno
daje iznos od 1.250,00 kn, koliko je tužitelj obvezan na ime naknade parničnog
troška isplatiti tuženoj ad.1.

U Splitu, 1. srpnja 2021. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Skrbniku tužitelja

2. Tuženoj ad. 1

3. Tuženoj ad. 2