Broj: Kv II-399/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednika vijeća, te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Srećka Grgurevića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika A. C., zbog kaznenog djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17-dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika A. C. protiv rješenja suca istrage broj Kir-794/18 od 2. studenog 2018. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 12. studenog 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenika A. C., kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem ovog suda broj Kir-794/18 od 2. studenog 2018. godine, protiv okrivljenika A. C., u postupku zbog kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11, temeljem odredbe čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17-dalje u tekstu ZKP/08) određen je istražni zatvor.

Protiv tog rješenja žalbe je izjavio okrivljenik A. C., putem branitelja mr. sc. D. K., odvjetnika u S., te osobno. U žalbi branitelja okrivljenika se ukazuje na to da eventualna ranija osuđivanost, sama po sebi, nije dovoljna da bi se moglo zaključiti da je opasnost od ponavljanja kaznenog djela realna i moguća, a ukazuje se i na moguću smanjenu ubrojivost okrivljenika, što je okolnost koja se ne bi trebala zanemariti prilikom odluke o istražanom zatvoru. Što se tiče navoda iz osobne žalbe okrivljenika, oni se uglavnom svode na općenite komentare vezano za njegove odnose sa oštećenicima te primjedbe na postupke suda u prethodnim postupcima. U žalbi branitelja iznosi se prijedlog da se istražni zatvor ukine, ili podredno zamijeni odgovarajućom blažom mjerom.

Žalba okrivljenika nije osnovana.

Što se tiče osnovnog uvjeta da bi istražni zatvor mogao biti određen, a to je postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela koje je predmet postupka, taj uvjet je ispunjen uzimajući u obzir podatke koji su prikupljeni tijekom prethodne obrade, koji se nalaze u spisu. Izjave koje su prikupljene od strane službenika policije vezano za sporni incident ukazuju da je došlo do incidentne situacije između okrivljenika i oštećenih osoba, prilikom koje je okrivljenik, osim što je iskazao verbalnu agresiju, poduzeo određene radnje koje se mogu karakterizirati kao fizičko nasilje prema oštećenicima, ostvarujući na taj način obilježja upravo onog kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

Nadalje, žalbeno vijeće suglasno je i sa stavom suca istrage da u ovom slučaju postoje okolnosti koje opravdavaju određivanje istražnog zatvora protiv okrivljenika A. C. po čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog opasnosti od ponavljanja djela.

Na postojanje navedene opasnosti prvenstveno ukazuje podatak iz spisa da je okrivljenik prije nekoliko mjeseci, osuđujućom presudom koja je postala pravomoćna u travnju mjesecu ove godine, bio proglašen krivim zbog sličnih radnji, protiv istih oštećenika, od strane Općinskog suda u Splitu, te osuđen na kaznu zatvora od 1 godine i 6 mjeseci, uz primjenu djelomične uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom. Ipak, i pored toga on se vrlo brzo upustio u ponavljanje sličnih radnji, pokazujući na taj način da ta osuda nije postigla nikakav pozitivan učinak, u vidu motiviranja okrivljenika da promijeni svoje ponašanje. Kad se uz to uzme u obzir nesporna činjenica da incidentna situacija koja je predmet ovog postupka nije izolirani slučaj da bi okrivljenik bio umiješan u čine obiteljskog nasilja, već se takve situacije u odnosu na oštećene članove obitelji ponavljaju već dulje vrijeme, u kontinuitetu, nameće se zaključak da kod okrivljenika postoji izrazit sklonost da ponavljanja takve nekontrolirane agresivne ispade. Stoga se primjena mjere istražnog zatvora, iako nije sporno da je to najteža mjera koja bi se trebala iznimno primjenjivati, ukazuje kao nužna da bi se prevenirala mogućnost ponavljanja novih kaznenih djela.

Navodi žalbe okrivljenika, kako njegova osobno tako i njegovog branitelja, ne dovode u pitanje niti jedno od spomenutih okolnosti, koje opravdavaju odluku o određivanju istražnog zatvora, a ujedno imaju takav značaj da ukazuju kako u ovom slučaju nema uvjeta da se primjeni bilo koja od blažih mjera. Stoga se prijedlog za preinakom pobijanog rješenja, iznijet u žalbi branitelja okrivljenika, nije mogao prihvatiti.

Dakle, budući da navodi žalbe okrivljenika A. C. nisu doveli u pitanje pravilnost pobijane odluke, a također nije utvrđeno postojanje povreda zakona iz čl. 494. st. 4. ZKP/08,  njegovu žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu.

Slijedom svega navedenog, a na temelju 494. st. 1. i st. 3. toč. 2. ZKP/08,  riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu 12. studenog 2018.