Baza je ažurirana 14.02.2026. zaključno sa NN 136/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj Gž-4208/2020-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-4208/2020-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Josipa Frajlića, predsjednika vijeća, te sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća dr. sc. Sanje Zagrajski i sutkinje Marijane Žigić, članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužiteljice T.V. iz M., Bosna i Hercegocina, OIB ..., koju zastupa punomoćnica T.G., odvjetnica iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, radi: utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2770/2019 od 28. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2770/2019 od 28. rujna 2020.

 

              II. Zahtjev tuženice za naknadu troška za sastav žalbe, odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Utvrđuje se da je tužiteljica T.V., OIB ..., vlasnica kč.br. 899/4 (ranije katastarske oznake dio čest.zem. 532/6) k.o. P., površine 402 m2, zv. ,,Ogradica“, koje je vlasništvo stekla darovanjem svoje majke A.M.M., a ova darovanjem svoje majke A.-M.B. rođ. N. kćeri J., koja je istu stekla nasljeđivanjem svoga oca sada pok. J.Ne. i sporazumom sa srodnicima, a čiji su prednici - pok. J.N. i članovi njegove obitelji, isto stekli temeljem Zakona o razrješenju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, slijedom čega se nalaže zemljišnoknjižnom sudu izvršiti upis tužiteljice kao vlasnice kč.br. 899/4 k.o. P. za cijelo, uz istovremeno brisanje upisa Republike Hrvatske temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti.

 

II Nalaže se tuženici da tužiteljici isplati parnični trošak ovog postupka u iznosu od 6.562,50 kuna, u roku od 15 dana."

 

              2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati i presuda suda prvog stupnja preinači tako da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe.

 

              3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode tuženice, te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi u cijelosti.

 

              4. Žalba nije osnovana.

 

              5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženice i navode tužiteljice iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

6. Presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je vlasnica nekretnine  keč. br. 899/4 (ranije katastarske oznake dio keč. br. 532/6) k.o. P., površine 402 m2, zv. ,,Ogradica“, kao i zahtjev za ovlaštenje da tužiteljica temeljem pravomoćne presude ishoditi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženice.

 

8. Analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, utvrđene sve pravno relevantne činjenice, te da je na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo.

 

              9. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su slijedeće odlučne odlučne činjenice:

- da su Sporazumom o diobi suvlasničkih nekretnina djeljenici podijelili suvlasničku zajednicu na nekretninama naslijeđenim od pok. J.N. pok. P., L.N. ž. J. i D.Š. pok. D., a sukladno točki 5. sudske nagodbe od 10. siječnja 1990. sklopljene pred Općinskim sudom u Z. posl. br. P-1338/85,

- da je jedan dio naveden u tom Sporazum kao "drugi dio" pripao upravo prednici tužiteljice (baki tužiteljice A.-M.B.),

- da je predmetnim Sporazumom "treći dio" pripao I.G., koju je naslijedila V.Š. rod. G., a koja je u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Z. pod posl. br. P-2536/09 ishodila presudu kojom se utvrduje njezino pravo vlasništva na susjednoj kč. br. 899/3 k.o. P.,

- da je prema povijesti posjedovanja za kč. br. 532/6, k.o. P., do prve revizije katastra 1955. kao posjednik bio upisan Manastir Sv. Marije u Z.,

- da je 1955. kao posjednik bio upisan M.N. pok. J. (J.N. umro je 1950.), a po njegovoj smrti, od 1985. njegova žena D.N. ud. M.,

- da se u Sporazumu o diobi (toč. 2.) predmetna kč. br. 532/6 zv. „Ogradica" dijeli na četiri jednaka dijela smjerom sjever-jug, tako da A.B. prednica tužiteljice (baka) označena kao "Stranka 1" dobija ,,drugi dio“, što znači upravo nekretninu današnje oznake kč. br. 899/4 k.o. P.,

- da je 4.rujna 1997. A.-M.B. rod. N. svoje je nekretnine, među kojima i predmetnu darovala svojoj kćeri A.M.,

- da je A.M. majka tužiteljice istu nekretninu darovala i to Ugovorom o darovanju nekretnine koji je sačinio javni bilježnik V.P. iz M. dana 28. srpnja 2015. pod poslovnim brojem OU- 94/15,

-da iz povijesti zk. upisa predmetne nekretnine slijedi da su kč. br. 532/4 pašnjak bez oznake za površinu i kč. br. 532/6 pašnjak također bez oznake za površinu, upisane kao zk. tijelo 79., u ul. 84, k.o. P.,

- da je u B vlasničkom listu pod 1. upisan na temelju zapisnika broj 64 izvida obavljenih za osnivanje zemljišnika za poreznu općinu P. i zadnjeg "tvarnog" posjeda pravo vlasnosti Manastir Benediktinskih koludrica Sv. Marije za cijelo, s tim da je riječ o upisu bez datuma,

- da pod brojem 23. izvršen upis 28. svibnja 1932. DN Br. 2564/32 (Agr.1358/31) u smislu agrarnog zakona od 19. listopada 1930. zabilježbe prijave N.J. pok. P. i M. pok. I. u pogledu kč. br. 532/4, kao i prijave R.I. pok. N., V.M.P. i J. pok. I., u pogledu iste kč. br., na C listu nema tereta niti upisa kmetskog prava,

- da u pogledu kč. br. 532/6 nisu evidentirane agrarne prijave,

- da je kč. br. 532/4 upisana u novi uložak 174, k.o. P. 1952., na temelju zahtjeva po agrarnoj presudi Agr-659/31.

- da je na kč. br. 532/4 (pašnjak u površini od 3084 m2) u B vlasničkom listu na temelju presude bivšeg Sreskog suda u B. od 13. prosinca. 1940. br. Agr. 659/31 upisano pravo vlasništva u korist N.Š. pok. A. za ½ dijela i N.I. pok. A za ½ dijela,

- da su iza smrti N.Š. pok. A. kao nasljednici upisani N.M. ud. Š., N.A., N.S., N.M. svi pok. Š.,

- da su iza smrti N.A. pok. Š. nasljednicima upisani nasljednici N.M. ud. Š., S.N. pok. Š. i N.M. pok. Š.,

- da su iza smrti N.I. pok. A. kao nasljednici upisani N.Š. pok. I., P.L. ž. P., N.M. pok. I., N.B. pok. M., N.B. pok. M., N.A. pok. M.,

- da je kč. br. 532/6, pašnjak 1658 m2, upisana u zk.ul. 213, k.o. P., a u listu B postoji upis podrednim brojem 1. PR 5. svibnja 1956. poslovni broj Z-384/56 na temelju rješenja Narodnog odbora Kotara Z. broj 3555/56 od 26. ožujka 1956., zemljište u A listu uknjižuje se kao općenarodna imovina za cijelo, a kao organ upravljanja upisuje se Narodni odbor Općine Z., dok na listu C nema upisa kmetskog prava a niti zabilježbi agrarnih prijava,

- da je na temelju zapisnika za osnivanje zk. knjiga posl.br. Z-1368/6/1449 pravo vlasništva na kč. br. 899/4 nastaloj od 532/6 površine 402 m2 upisana Republika Hrvatska za cijelo.

 

              10. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio iz povijesti zemljišno knjižnih upisa za predmetne nekretnine da je na kč. br. 532/4, k.o. P. (stare izmjere) presudom bivšeg Sreskog suda u B. od 13. prosinca 1940. broj Agr-659/31 razriješen agrarni odnos na način da je upisano pravo vlasništva u korist težaka Š.N. pok. A. i I.N. pok. A., te da je iste godine od strane katastra bila izvršena parcelacija i promjena kulture predmetne nekretnine (tada u naravi šuma površine 6046 m2) na način da su formirane nove kč. br. 532/4, k.o. P. u naravi pašnjak površine 3084 m2, kč. br. 532/5, k.o. P. u naravi pašnjak površine 1762 m2 i kč. br. 532/6, k.o. P., u naravi pašnjak površine 1658 m2 (sa upisanim posjednikom J.N. pok. P.). Nadalje, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je parcelacija predmetne kč. br. u zemljišnim knjigama provedena tek 1952. rješenjem poslovni broj Z-47/52, kao i da se agrarna prijava prednika tužiteljice J.N. pok. P. poslovni broj Agr-1358/31 odnosila upravo na naknadno formiranu, ovdje predmetnu nekretninu oznake kč. br. 532/6, k.o. P., stare izmjere.

 

              11. Suprotno žalbenim navodima tuženice, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da je agrarni odnos na kč. br. 532/4, k.o. P., stare izmjere utvrđen, a potom i razriješen presudom bivšeg Sreskog suda u B. od 13. prosinca 1940., kao i da je agrarni odnos razriješen i na predmetnoj nekretnini kč. br. 532/6, k.o. P. stare izmjere koja je nastala diobom navedene kč. br. 532/4, k.o. P., a što proizlazi iz agrarne prijave prednika tužiteljice J.N. pok. P. poslovni broj Agr-1358/31 za koju je, utvrđeno da se odnosila upravo na predmetnu nekretninu kč. br. 532/6, k.o. P. stare izmjere.

 

              12. Ovaj sud prihvaća stajalište suda prvog stupnja da je predmetna nekretnina bila pod udarom agrara i to onog iz 1930. sukladno odredbama Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. („Službene novine“ broj 279 od 4. prosinca 1930.) odnosno najkasnije stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20. studenog 1946. godine („Narodne novine“ broj 138/46 i 111/47. u daljnjem tekstu: Zakon o ukidanju) kada su svi agrarni odnosi bili razriješeni ex lege. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio iz dokaza o povijesti posjeda, da su prednici tužiteljice bili upisani kao posjednici predmetne nekretnine još od prve revizije katastarske općine P. iz 1955., kao i sve ostale odlučne činjenice, a iskaze saslušanih svjedoka pravilno je ocijenio kao pouzdane i istinite, jer su iskazali da je N.J. pok. P. pradjed je tužiteljice zv. „K." na predmetnom zemljištu napasao svoju stoku, kao i da je ovu nekretnim koristio kao gospodarsku cjelinu zajedno sa zemljištem koje je obrađivao kao kmet, a sve da je bilo u vlasništvu Samostana sv. Marije kao veleposjednika.

 

              13. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da sadržaj priloženog prijavnog lista potvrđuje da se agrarna prijava N.J. pok. P. koja je evidentirana pod br. Agr. 1358/31 odnosi upravo na naknadno formiranu, ovdje predmetnu kč. br. 532/6 k.o. P., od koje nastaje i kč.br. 899/4, koja je predmet ovog spora.

 

              14. Nadalje, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljica dokazala da je darovanjem svoje majke A.M., a ona darovanjem svoje majke a bake tužiteljice A.-M.B., nasljeđivanjem i diobom iza smrti oca pok. J.N., a on razrješenjem agrarnih odnosa feudalnog karaktera, stekla vlasništvo predmetne nekretnine, pa tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen kao osnovan.

 

              15. Osim toga, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da su agrarni odnosi na području Dalmacije, pa tako i u mjestu P., razrješavani u dva navrata i to Zakonom o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930., te Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja iz 1946., s tim da se agrarni odnos sukladno Zakonu iz 1930. razrješavao isključivo donošenjem konstitutivnog akta nadležnog tijela, dok se agrarni odnos sukladno Zakonu iz 1946. godine razrješavao ex lege i da ukoliko agrarni odnos nije riješen po Zakonu iz 1930. da je isti razriješen po Zakonu iz 1946., s tim da se pravilno pozvao i na odredbu čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., u daljnjem tekstu: ZV) kojom je propisano da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

              16. Sud prvog stupnja stoga je valjano zaključio da je prednik tužiteljice agrarni odnos nedvojbeno razriješio još po Zakonu iz 1930., a da svoje pravo nije uknjižio jer je parcelacija realnog dijela osnovne čestice na kojem je bio u težačkom odnosu kasnila deset godina zbog ratnih i poratnih okolnosti uslijed Drugog svjetskog rata, kao i da je pogrešno pravno shvaćanje da su pod udar zakona nakon 1945. došle samo oranice, već da su došli i pašnjaci koji su s posjedom kmeta činili jedinstvenu gospodarsku cjelinu, u smislu odredbe čl. 3. Zakona o ukidanju.

 

              17. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da je prednica tužiteljice sudjelovala u postupku obnove zemljišnih knjiga, jer nema dokaza da je pristupila na raspravu, pa  prema stavu ovog suda tužiteljica kao nasljednica može u parnici zahtijevati da se utvrditi njezino pravo vlasništva predmetne nekretnine, posebno stoga što je Republika Hrvatska upisana kao vlasnik za cijelo na predmetnoj kč. br. u izvanparničnom postupku u kojem tužiteljica nije sudjelovala. Parnica kao pravni put je redovni put zaštite prava građana, a kada bi se ovaj put pravne zaštite onemogućio zbog navodnog sudjelovanja (jer izostanak nije sudjelovanje) u postupku obnove zemljišnih knjiga, bilo bi povrijeđeno načelo o pravu na pristup sudu i pravu na pravično suđenje u razumnom roku iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija) koje pravo uključuje i pravo na dokaz, pravo na jednakost oružja i dr.

 

              18. Pozivanje tuženice na sudsku praksu iz 2014. nije pravno odlučujuće, jer postoji i recentna praksa kasnijih datuma (Županijski sud u Zadru poslovni broj Gž-639/2020 od 19. siječnja 2021., Županijski sud u Puli – Pola poslovni broj Gž-565/2020 od 15. srpnja 2020. i Županijski sud u Splitu poslovni broj Gž-591/2019 od 10. ožujka 2021.), od koje sud prvog stupnja nije odstupio, s tim da ovaj žalbeni sud prihvaća stajalište suda prvog stupnja iz pobijane presude u cijelosti.

 

           19. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, te valjno utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa).

 

              20. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

Osijek, 1. srpnja 2021.

 

 

 

Predsjednik vijeća

Josip Frajlić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu