Broj: Kž 574/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. I. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. u vezi st.1. i čl. 61. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 10. srpnja 2018. broj K-24/2017-18, u sjednici održanoj 14. studenog 2018.

p r e s u d i o   j e

I.              U povodu žalbi državnog odvjetnika i opt. P. I., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda te se izriče:

Na temelju čl.452. toč.6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.),

protiv

opt. P. I., ( s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi),

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi:

a) kao načelnik O. B. 26. lipnja 1996. i 07. listopada 1996. na otoku B., nakon prodaje zemljišta sada pok. V. C. i to čest. zem. 599/4, 600. i 601., sve Z.U. 1651, sve K.O. B. 28. listopada 1994. S. P., M. D., sada pok. R. G. i Z. J., uz uvjet da mu kupci isplate glavninu kupoprodajne cijene u iznosu od 280.000 DM nakon pribavljanja građevne dozvole za izgradnju objekta na dotičnom zemljištu, a manji dio cijene u iznosu 20.000,00 DM su mu platili odmah znajući kako je protiv sada pok. V. C. kao zemljišnoknjižnog vlasnika O. B. podnijela tužbu radi povrata vlasništva navedenog zemljišta, te još i čest. zem. 599/3, K.O. B., preko koje prolazi javni put – cesta, u nakani ostvarivanja sada pok. V. C. nepripadne materijalne koristi u velikom iznosu, optuženik P. I. suprotno čl. 44. Statuta O. B., prema kojem je samo Općinsko vijeće ovlašteno donositi odluke o otuđivanju imovine i općinskih prava, 26. lipnja 1996. sklopio sporazum sa S. P., M. D., R. G. i Z. J., kojim se O. B. odriče svih potraživanja iz osnove isplaćenih pravičnih naknada za spomenuto zemljište, te svih prava na tom zemljištu i obvezuje odobriti izmjene Provedbenog urbanističkog plana radi izgradnje objekata na navedenom zemljištu, kao i optuženi P. I. 7. listopada 1996. dopisom Klasa: 021-05/96-01/115, Ur. broj: 2104/02-96/01 izvijestio Državno pravobraniteljstvo Županije splitsko-dalmatinske, kako O. B. nema razloga za vođenje sudskih postupaka glede navedenog zemljišta, temeljem čega je zamjenica Državnog pravobranitelja, kao opunomoćenik O. B. pred Općinskim sudom u S. povukla tužbu O. B. protiv V. C. radi ispravka pogrešne uknjižbe prava vlasništva na navedenom zemljištu površine 11.803 m2, koje zemljište je presudom koja je postala pravomoćna 24. siječnja 2014. vraćeno vlasništvu O. B.,  ostvarivši time sada pok. V. C., na štetu O. B., nepripadnu materijalnu korist u iznosu najmanje 5.000,000,00 kuna kolika je vrijednost spomenutog zemljišta,

b) nakon prodaje zemljišta E. C. 07. veljače 1996. i to čest. zem. 595/2 i 595/7, sve ZU 1296, KO B. koje je ista 07. veljače 1996. prodala S. P., M. D., pada pok. R. G. i Z. J., uz uvjet da joj kupci isplate glavninu kupoprodajne cijene u iznosu 68.100,00 DEM nakon pribavljanja građevne dozvole za izgradnju objekta na dotičnom zemljištu, a manji dio cijene u iznosu 7.500,00 DM su joj platili odmah, znajući kako je protiv optuženice E. C. kao zemljišnoknjižnog vlasnika O. B. podnijela tužbu radi povrata vlasništva navedenog zemljišta, u nakani ostvarivanja optuženici E. C. nepripadne materijalne koristi u velikom iznosu, optuženi P. I. suprotno čl. 44. Statuta O. B., prema kojem je samo Općinsko vijeće ovlašteno donositi odluke o otuđivanju imovine i općinskih prava, 26. lipnja 1996. sklopio sporazum opisan pod točkom a) te  7. listopada 1996. dopisom opisanim pod točkom a) izvijestio Državno pravobraniteljstvo Županije Splitsko-dalmatinske, kako je to opisano pod točkom a), temeljem čega je zamjenica Državnog pravobranitelja, kao opunomoćenik O. B. pred Općinskim sudom u Supetru povukla tužbu O. B. protiv E. C. i dr. radi ispravka pogrešne uknjižbe prava vlasništva na navedenom zemljištu površine 2.520 m2, ostvarivši time optuženici E. C., na štetu O. B. nepripadnu korist u iznosu od najmanje 1.000.000,00 kuna, kolika je vrijednost spomenutog zemljišta.

dakle, kao odgovorna osoba s namjerom da drugome pribavi znatnu imovinsku korist iskoristio svoj položaj i prekoračio granice svoje ovlasti čime je pribavljena znatna imovinska korist,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti, produljeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st.4. u vezi st. 1. i 3., a kažnjivo po čl.337. st. 4 u vezi  čl. 61. KZ/97.

Na temelju čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st.2. toč.1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

II.              Uslijed odluke pod I., žalbe državnog odvjetnika i optuženog P. I. su bespredmetne.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu, presudom od 10. srpnja 2018. broj K-24/2017-18, proglasio je krivim opt. P. I., zbog produljenog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. u vezi st. 3. i 1. i čl. 61. KZ/97. i na temelju čl. 337. st. 4. u vezi čl. 57. KZ/97. izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest (11) mjeseci i uz primjenu čl. 67. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.) primijenio uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri (3) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 77. KZ/11. u vezi čl. 557. st. 1. i čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) od S. P., M. D., V. G. ud. R., kao nasljednice pok. R. G., Z. J. kao od trećih osoba koje je nisu stekle u dobroj vjeri, jer su znali da je zemljište stečeno kaznenim djelom te od nasljednika E. C. imovinsku korist treba oduzeti u kunskoj vrijednosti isplaćenog joj iznosa od 7.500,00 DEM navedenog u činjeničnom opisu izmijenjene optužnice, a iznos koji nakon toga ostane treba oduzeti od preostalih navedenih osoba na jednake dijelove.

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. optuženik je dužan na ime troškova kaznenog postupka platiti iznos od 5.472,00 kn od čega 2.472,00 kn otpada na materijalne troškove a 3.000,00 kn na ime paušala.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi i predlaže da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

Optuženik se žali osobno i po branitelju M. M., odvjetniku iz S. (dva podneska) iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači i optužba odbije zbog zastare ili podredno preinači i donese oslobađajuća presuda odnosno ukine i premet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Optuženik je po istom branitelju podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik u odgovoru na žalbu optuženika, također predlaže da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe su bespredmetne.

Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbi stranaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, je utvrdio da je prije dolaska spisa na odlučivanje povodom žalbi na prvostupanjsku presudu, nastupila zastara kaznenog progona, ali ne u vrijeme kada taj žalbeni osnov ističe žalba optuženika, pa je stoga pobijana presuda preinačena po službenoj dužnosti.

Naime, kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. u vezi st. 3. i 1. KZ/97., kako je ono kvalificirano u pobijanoj presudi, je počinjeno 26. lipnja i 7. listopada 1996. godine. Za navedeno kazneno djelo se može izreći kazna zatvora u trajanju od jedne do 10 godina, a prema čl. 19. st. 1. al. 3. KZ/97. za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od pet godina, zastara kaznenog progona nastupa kad protekne 10 godina od počinjenja kaznenog djela, a prema čl. 20. st. 6. KZ/97. zastara nastupa u svakom slučaju kad protekne dva puta onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara kaznenog progona.

Međutim, kako zastara kaznenog progona nije nastupila do donošenja novog Kaznenog zakona koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. godine ("Narodne novine" broj 125/11.) sukladno čl. 86. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.) ako se prije nastupa zastare kaznenog progona promijenio rok zastare, primjenjuju se zastarni rokovi po tom, novom Zakonu.

Prema čl. 81. st. 1. al. 3. KZ/11. kazneni progon zastarijeva nakon 20 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina međutim, prema čl. 81. st. 3. KZ/11., ako je prije proteka rokova iz st. 1. tog članka, donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona produljuje se za dvije godine.

Kako su u ovom kaznenom predmetu donesene dvije prvostupanjske presude prije nastupa zastare (K-2/07 od 7. prosinca 2011. i K-6/14 od 19. siječnja 2015. godine), zastara kaznenog progona se produljuje za dvije godine i s obzirom na sve navedeno ona je nastupila 7. listopada 2018. godine.

Podredno je potrebno istaknuti da, s obzirom da je u međuvremenu stupio na snagu Kazneni zakon iz 2011. godine, da bi se, razmatranjem pravnog kontinuiteta, zbog neodređenih vrijednosti kao bitnog obilježja kaznenog djela, sada radilo o kaznenom djelu iz čl. 291. st. 2. KZ/11. za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do 12 godina međutim, u konkretnom slučaju ne bi bilo moguće izreći kaznu zatvora u trajanju duljem od 10 godina koja je zapriječena za kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. KZ/97., budući bi to bilo na štetu optuženika, stoga se niti zastarni rok ne može računati u odnosu na zapriječenu kaznu od 12 godina, već isključivo u odnosu na kaznu od 10 godina, pa je i, s obzirom na primjenu novog Zakona, zastarni rok kaznenog progona 20 godina.

S obzirom na navedeno, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci, uslijed čega su žalbe državnog odvjetnika i optuženika postale bespredmetne, a s obzirom na odluku o odbijanju optužbe odlučeno je i da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Zagreb, 14. studenog 2018.