Poslovni broj: I Kž-134/2021-7

Poslovni broj: I Kž-134/2021-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću, sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. Š. i maloljetnog R. Š. zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona. ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama optuženog A. Š. i maloljetnog R. Š. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj K-8/2021. od 7. travnja 2021. u javnoj sjednici vijeća u nazočnosti maloljetnog R. Š. i optuženog A. Š. i branitelja optuženika Ž. O., odvjetnika u S., održanoj 1. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Djelomično se prihvaća žalba maloljetnog R. Š., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji te se maloljetnom R. Š. za dva kaznena djela protiv imovine i to jedno kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i jedno kazneno djelo razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11. za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju istih zakonskih propisa, primjenom članka 24., 25. i 26. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19., dalje: ZSM/11.) izriče kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (mjeseci), u koju kaznu mu se temeljem članka 25. stavak 4. ZSM/11., uračunava vrijeme lišenja slobode i to vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. listopada 2020. pa nadalje.

 

II U povodu žalbe maloljetnog R. Š., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri obaveznog liječenja od ovisnosti maloljetnom R. Š., tako da se ta mjera ukida.

 

III Odbijaju se kao neosnovane žalba optuženog A. Š. i u ostalom dijelu žalba maloljetnog R. Š. te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog sud u Splitu optuženi A. Š. i maloljetni R. Š. proglašeni su krivima pod točkom I. da su zajedno počinili kazneno djelo protiv imovine, razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., a pod točkom II. presude maloljetni R. Š. kazneno djelo protiv imovine, razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11. te je optuženi A. Š. temeljem članka 230. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvoru u trajanju od 3 (tri) godine i opozvane su mu uvjetne osude iz presuda Općinskog suda u Splitu, broj K-1212/2019. od 17. prosinca 2019. koja je postala pravomoćna 8. siječnja 2020. te broj Kmp-90/2016. od 27. siječnja 2020. koja je postala pravomoćna 26. veljače 2020. pa su uzete kao utvrđene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine iz presude Općinskog suda u Splitu broj K-1212/2019. i od 6 (šest) mjeseci iz presude Općinskog suda u Splitu broj Kmp-90/2016., te je optuženi A. Š. na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci, a temeljem članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora mu je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. studenog 2020. pa nadalje. Maloljetni R. Š., temeljem članka 230. stavak 2. KZ/11. i članka 24., 25. i 26. ZSM/11., je osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci, a temeljem članka 25. stavak 4. ZSM/11. maloljetnom R. Š. je uračunato vrijeme lišenja slobode u izrečenu kaznu maloljetničkog zatvora od 21. listopada 2020. pa nadalje. Temeljem članka 54. KZ/11., (umjesto ispravno: temeljem članka 69. stavak 1. KZ/11.) i članka 31. stavak 2. ZSM/11. maloljetnom R. Š. je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o kanabionidima, a koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne maloljetničkog zatvora, a najduže 3 godine.

 

1.1. Na temelju članka 148. stavak 3. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), optuženi A. Š. dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 3.600,00 kuna, od čega se iznos 1.600,00 kuna odnosi na psihijatrijsko vještačenje optuženika dok iznos od 2.000,00 kuna predstavlja paušalnu svotu, dok će se naknadno posebnim rješenjem odlučiti o troškovima njegovog branitelja po službenoj dužnosti.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. maloljetni R. Š. se u cijelosti oslobađa obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

 

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli optuženi A. Š. po branitelju Ž. O., odvjetniku u S., a maloljetni R. Š. po branitelju D. P., odvjetniku u S. i osobno.

 

2.1. Optuženi A. Š. navodi da se žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno preinači, a da se branitelj i optuženi A. Š. izvijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

2.2. Maloljetni R. Š. navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, po branitelju D. P., a u osobnoj žalbi ističe žalbenu osnovu previsoke kaznene sankcije s prijedlogom da drugostupanjski sud oslobodi maloljetnika od krivnje ili da ukine prvostupanjsku presudu odnosno da mu izrekne blažu sankciju te se predlaže da se pozove branitelj na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda. Oba podneska tretiraju se kao jedna žalba.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo.

 

5. Na javnoj sjednici vijeća optuženi A. Š. i maloljetni R. Š. su bili nazočni, temeljem članka 475. stavak 8 ZKP/08, uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja na vezu na daljinu iz Zatvora u Splitu, kojim je rukovala stručna osoba te branitelj optuženika Ž. O., odvjetnika u S., dok državni odvjetnik i branitelj maloljetnika iako su bili uredno izviješteni, nisu bili nazočni sjednici, pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08.

 

6. Žalba maloljetnog R. Š. djelomično je osnovana dok žalba optuženog A. Š. nije osnovana.

 

7. Iako žalitelji, optuženi A. Š. i maloljetni R. Š. navode da se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka kao i na povredu kaznenog zakona te žalbene osnove se u žalbama ne konkretiziraju. Iz samih navoda nije moguće utvrditi koji su to vidovi bitne postupovne povrede na koje se žalitelji upiru. Ustvari obje žalbe optuženika i maloljetnika se svode na obrazlaganje zbog čega nalaze da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Ispitivanjem pobijane presude u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Oba žalitelja ne obrazlažu ni u čemu nalaze ostvarenu povredu kaznenog zakona, a u žalbenim navodima argumentiraju žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. ustanovljena je povreda kaznenog zakona na štetu maloljetnog R. Š. jer je odlukom o sigurnosnoj mjeri prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu. Naime, prvostupanjski sud je maloljetniku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti marihuane (u prvostupanjskoj presudi označeno sa člankom 54. KZ/11., a u stvari se odnosi na sigurnosnu mjeru iz članka 69. stavak 1 KZ/11.) pozivanjem na nalaz i mišljenje dr. sc. D. B. koja je utvrdila da se kod maloljetnika zbog učestale konzumacije marihuane razvila ovisnost o marihuani u blažem stupnju i sklonost zlouporabe psihostimulansa i izrazila mišljenje da mu se treba izreći mjera obveznog liječenja od ovisnosti o kanabinoidima. Međutim, vještakinja se uopće nije očitovala o tome postoji li opasnost da će zbog te ovisnosti maloljetnik ponovno počiniti kazneno djelo. To znači da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za izricanje sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11. prema kojem će se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti izreći ako je kazneno djelo počinjeno pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti odnosno i uz daljnji uvjet, ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo. Dakle, kako u nalazu i mišljenju imenovane vještakinje nije navedeno da postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti maloljetnik počiniti teže kazneno djelo, pa time nije bilo uvjeta za izricanje sigurnosne mjere, zbog čega je istu sigurnosnu mjeru trebalo ukinuti po službenoj dužnosti, budući da je bio povrijeđen kazneni zakon na štetu maloljetnika.

 

10. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženi A. Š. osporava vjerodostojnost svjedoka oštećenog M. L. za kojeg navodi da je osoba osuđena zbog nasilja u obitelji, i da je liječen od ovisnosti pa stoga žalitelj smatra da isti nije u mogućnosti istinito i uvjerljivo iskazivati. Također maloljetni R. Š. u svojoj žalbi ističe da je oštećeni M. L. imao razloga da mu se osveti s obzirom da mu je maloljetnik otuđio mobitel. Drži da svjedok nije mogao vidjeti što ima u ruci jer je bilo noćno doba.

 

10.1. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo razbojništva navedeno pod točkom I. izreke prvostupanjske presude ocijenio vjerodostojanim iskaz oštećenika žrtve M. L. koji je opisao da je prepoznao A. Š. kojeg je vidio dva-tri puta i da je poznavao R. Š. od ranije. Također je iskazao da ga je tom prilikom upravo optuženi A. Š. uhvatio rukama preko leđa dok mu je R. Š. istrgnuo mobitel iz ruke, pri čemu je R. u ruci imao takozvani "francuski nož" koji je pritisnuo da izađe oštrica i usmjerio ga u pravcu njegovog tijela. Objasnio je da je to mogao vidjeti jer je osvjetljena ulica. Upravo zbog toga što iskaz oštećenika sadrži puno detalja, bez obzira na to što se radi o osobi koja je osuđena prekršajnom postupku i koja ima problema sa ovisnošću, to podaci ne dovode u pitanje realističan opis događaja oštećenika, tim više što je sam maloljetni R. Š. djelomično priznao izvršenje ovog kaznenog djela na raspravi. Upravo kod maloljetnog R. Š. pronađen je mobitel oštećenika M. L. te je isti vraćen oštećeniku.

 

11. Također nije upravu maloljetni R. Š. kada pobija presudu u odnosu na kazneno djelo razbojničke krađe pod točkom II. izreke presude prvostupanjskog suda. Maloljetnik nalazi da iskazi I. Č. i prodavačice koja je tada bila zaposlena u trgovini T. nisu vjerodostojni te da se iz njih se može utvrditi da bi on uzeo neki artikl iz prodavaonice pa da je to bio razlog zbog čega je bio nasilan prema osobi koja je u to vrijeme bila kupac u prodavaonici. Naime, iako niti prodavačica I. R., a niti kupac koji se tamo zatekao I. Č. nisu vidjeli što je iz prodavaonice maloljetni R. Š. uzeo, pregledom snimke nadzorne kamere prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da je iz odjela mliječnih proizvoda iz hladnjaka uzeo neki artikl i stavio ga u torbicu oko pasa, potom je na blagajni na traženje prodavačice I. R. odbio otvoriti torbicu i pokazati njezin sadržaj, a odbio je i platiti navedeni artikl. Stoga je ispravno prvostupanjski sud zaključio da je maloljetnik bio zatečen pri počinjenju krađe te je s ciljem da ukradenu stvar zadrži uporabio silu protiv druge osobe, i to kupca Ivana Čepe koji se nalazio u prodavaonici.

 

12. Iz izloženih razloga žalbe optuženog A. Š. i maloljetnog R. Š. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja su neosnovane, a izvedeni dokazi, prije svega iskaz oštećenika M. L. s izvjesnošću upućuju na to da su upravo optuženik i maloljetnik zajedno počinili kazneno djelo razbojništva na štetu M. L. 12. listopada 2020. Također je nedvojbeno prvostupanjski sud utvrdio da je maloljetni R. Š. počinio kazneno djelo razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11. u trgovini T. 21. listopada 2020. kada je stavio neutvrđeni artikl u svoju torbicu oko pasa te nakon što je odbio pokazati blagajnici sadržaj torbice iako ga je kupac I. Č. pokušao zaustaviti da ne ode iz prodavaonice, istog udario po tijelu rukama i razbijenim bocama, sve kako bi zadržao ukradenu stvar.

 

13. Zbog odluke o kazni žale se optuženi A. Š. i maloljetni R. Š..

 

13.1. Razmatrajući odluku o kaznenoj sankciji izrečenoj maloljetnom R. Š., te argumente osobne žalbe maloljetnika i žalbe njegovog branitelja u kojima se ističe da je kazna maloljetničkog zatvora od 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci previsoka te da se tako neće postići svrha izricanja maloljetničkih sankcija, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi osnovanu žalbu maloljetnika. Naime, iako nema dvojbe da je u konkretnom slučaju, a s obzirom na ličnost maloljetnika, njegovu dob, te narav i težinu kaznenih djela i visok stupanj krivnje treba maloljetniku izreći maloljetnički zatvor, kako bi se utjecalo na daljnji razvoj njegove cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da je trajanje maloljetničkog zatvora od 3 godine i 10 mjeseci prestrogo odmjereno.

 

14. Naime, prvostupanjski sud je trebao posebno cijeniti da je maloljetnik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio star 16 godina te da je minimum i maksimum kazne maloljetničkog zatvora po članku 25. ZSM/11 6 mjeseci do 5 godina, a izricanjem maloljetničkog zatvora za stjecaj kaznenih djela, temeljem članka 26. ZSM/11 se izriče jedinstvena kazna maloljetničkog zatvora za više kaznenih djela pa je kazna maloljetničkog zatvora od 3 godine i 10 mjeseci bliža maksimumu kazne maloljetničkog zatvora.

 

14.1. Svrha maloljetničkih sankcija je prema odredbi članka 6. ZSM/11., kako je to već naglašeno da se poduzimanjem mjera odgoja, obrazovanja i stručnog osposobljavanja maloljetnog počinitelja kaznenog djela utječe na daljnji razvoj njegove ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela, kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela.

14.2. Stoga, uzimajući u obzir maloljetnikove nepovoljne obiteljske prilike, zdravstvene poteškoće te dosadašnje izrečene odgojne mjere kojema je bio smješten u socijalne i zdravstvene ustanove, a Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da je za dva kaznena djela imovinskog karaktera odgovarajuća kazna maloljetničkog zatvora od jedne godine i šest mjeseci, zbog čega je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni.

 

15. Nasuprot tome, optuženi A. Š. neutemeljeno pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni. Žalitelj Š. smatra da je izrečena kazna zatvora previsoka s obzirom na djelo za koje je proglašen krivim. Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra ispravnom odluku prvostupanjskog suda, kojom su pri odmjeravanju kazne optuženom A. Š. uzete u obzir sve one okolnosti koje u smislu odredbe članka 47. KZ/11. utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela te mu je ispravno kao olakotno cijenjeno korektno držanje pred sudom, osobne i obiteljske prilike odnosno mlada životna dob dok je kao otegotno ocijenjeno da je do sada kazneno osuđivan i prekršajno kažnjavan. Dakle, nije bilo uvjeta za ublažavanje kazne za kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Stoga mu je opravdano za inkriminirano kazneno djelo utvrđena minimalna propisana kazna za to kazneno djelo u trajanju od tri godine kao što su u skladu s zakonskom obvezom iz članka 58. stavak 1 KZ/11. opozvane dvije uvjetne osude izrečene presudama Općinskog suda u Splitu broj K-1212/2019. i Kmp-90/2016. jer je kazneno djelo počinjeno u razdoblju provjeravanja pa je sud bio dužan uzeti kao utvrđene kazne. Slijedom izrečenog, kao pojedinačna utvrđene kazne uzete su kazna zatvora u trajanju od jedne godine i od šest mjeseci, nakon čega je prvostupanjski sud uz primjenu članka 51. KZ/11. ispravno optuženog A. Š. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i deset mjeseci. Upravo takvom kaznom će se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

16. Na temelju gore izloženog trebalo je temeljem članka 482. i 486. ZKP/08. odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 1. srpnja 2021.