Broj: Kž 435/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. R. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog M. R. i optuženog T. T. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 19. listopada 2018. broj K-11/2018 o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 14. studenog 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe optuženog M. R. i optuženog T. T. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi M. R. zbog kaznenih djela ubojstava u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, a optuženi T. T. je zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, dok mu je na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11. opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 21. ožujka 2016. broj  K-112/16, pravomoćna 23. travnja 2016., te mu je kazna zatvora u trajanju od jedne godine uzeta kao utvrđena, pa je na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11. optuženi T. T. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine, na temelju članka 127. stavka 4., članka 129. stavka 7. i članka 131. stavaka 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.) pod točkom I. izreke produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. R. i protiv optuženog T. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Točkom II. izreke određeno je da, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08., istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. R. po branitelju, odvjetniku D. M., „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se mjera istražnog zatvora „zamijeni nekom od mjerom opreza“.

Protiv navedenog rješenja žali se i optuženi T. T. po branitelju, odvjetniku D. S., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine „i uputi predmet na ponovno odlučivanje“.

Žalbe nisu osnovane.

Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje općeg i posebnog uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženih M. R. i T. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a takav zaključak nije doveden u sumnju njihovim žalbenim navodima.

Naime, optuženi M. R. nepravomoćnom je presudom proglašen krivim za počinjenje dva kaznena djela ubojstva u pokušaju na način da je na žrtvu N. B. bacio tzv. molotovljev koktel i nožem ga zarezao po bradi, a potom je žrtvu M. B. ubo istim nožem u vrat nanijevši mu tešku tjelesnu ozljedu. Kada se ima u vidu da opisanom postupanju optuženika nije prethodio konkretan povod, već jedino verbalno vrijeđanje s N. B. putem SMS poruka oko posuđivanja heptanona, to je isti pokazao izrazitu upornost i odlučnost u  počinjenju djela za koja je nepravomoćno proglašen krivim te visok stupanj kriminalne volje. Optuženik je višestruko osuđivana osoba, i to zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, kaznenog djela protupravne naplate te kaznenog djela s elementima nasilja – teške tjelesne ozljede u pokušaju, pa očito vođenje sudskih postupaka i izricanje kazni nema dovoljan utjecaj na njega da svoje ponašanje uskladi sa zakonskim i društvenim normama. Pored toga, provedenim psihijatrijskim vještačenjem optuženiku je dijagnosticiran disocijalan poremećaj ličnosti uz ovisnost o opijatima te je procjena vještaka da bi zbog te ovisnost optuženik mogao nastaviti s činjenjem kaznenih djela, zbog čega mu je nepravomoćnom presudom i izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi iz članka 69. KZ/11.

Sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti, i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, upućuju na konkretnu i realnu bojazan da će boravkom na slobodi optuženi M. R. počiniti isto ili istovrsno kazneno djelo zbog čega je opravdano protiv njega produljen istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Protivno žalbenim navodima optuženika, ista se svrha ne bi mogla postići primjenom mjera opreza, kako je to pravilno zaključio i valjano obrazložio prvostupanjski sud niti je, imajući u vidu visinu izrečene kazne i vrijeme koje je isti do sada proveo u istražnom zatvoru, povrijeđeno načelo razmjernosti.

Optuženi T. T. je također višestruko osuđivan i to zbog raznih kaznenih djela – zlouporabe opojnih droga, oduzimanja tuđe pokretne stvari, krivotvorenja isprave, razbojništva, razbojničke krađe, teške tjelesne ozljede i teškog ubojstva u pokušaju, a što nedvojbeno ukazuje da je činjenje kaznenih djela njegov obrazac ponašanja od čega ga niti izdržavanje zatvorskih kazni nije odvratilo. Osim toga, predmetno djelo za koje je nepravomoćno osuđen počinio je za trajanja roka provjeravanja iz pravomoćne presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-112/16 kojom mu je izrečena uvjetna osuda zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave. Optuženik je, prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, osoba s disocijalnim poremećajem ličnosti i ovisnosti o opijatima, a uslijed odlučujućeg utjecaja te ovisnosti u činjenju kaznenih djela, na njegovoj strani postoji rizik od ponavljanja istog ili sličnog djela. Imajući u vidu da optuženi T. T. nije bio ni u kakvom sukobu s nekim od oštećenika, već je s optuženim M. R. pošao na susret s oštećenim N. B. da mu, kako je sam naveo, pomogne ako dođe do tučnjave, a to je rezultiralo nanošenjem tjelesne ozljede N. B. nožem koji je ponio sa sobom, isti je pokazao znatan stupanj kriminalne volje i odlučnosti u kriminalnom postupanju.

Stoga je prvostupanjski sud protiv optuženog T. T. opravdano produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. jer iz svega navedenog proizlazi realna bojazan da će on na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela, a njegovim dosadašnjim boravkom u istražnom zatvoru, niti po ocijeni ovog suda, nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

              Iako je žalitelj u pravu s isticanjem da je optuženik ranije osuđivan za jedno, a ne dva kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju, kako je to navedeno u pobijanom rješenju, takva pogreška prvostupanjskog suda nije od značaja za pravilnost ranijeg utvrđenja, a naročito ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka zbog koje se pobijano rješenje ne bi moglo ispitati. 

Slijedom navedenog, a budući da nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 14. studenog 2018.