Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2396/21-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca, Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i dr. sc. Sanje Otočan, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice N. D. iz M., zastupane po opunomoćeniku N. P., odvjetniku u V., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, S., radi odjave prebivališta, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-735/20-7 od 12. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-735/20-7 od 12. ožujka 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske broj: 511-12-19-UP/I-498/2020 od 27. kolovoza 2020., (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Navedenim rješenjem tuženika odlučeno je da se odjavljuje prebivalište tužiteljice sa adrese M. (točka 1. izreke) te je određeno da tužiteljica u roku od 8 dana od izvršnosti odnosno dostave ovog rješenja osobnu iskaznicu serijski broj … izdanu dana 28. veljače 2013. u Policijskoj postaji M., mora vratiti Službi za upravne poslove Policijske uprave splitsko-dalmatinske ili Policijskoj postaji M. (točka 2. izreke).
3. Tužiteljica je izjavila žalbu protiv navedene presude zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS). Tužiteljica u žalbi, u bitnome, navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenicu njezinog prebivališta. Naime, tužiteljica tvrdi da godinama živi na predmetnoj adresi u M., u kući svoga oca, a to što policijski službenici nisu nikoga zatekli na predmetnoj adresi ne znači da tužiteljica ne živi na istoj, jer je tijekom dana odsutna zbog poslovnih i drugih obveza. Napominje da je teški srčani bolesnik te da se redovito liječi u KBC S., zbog čega je osporenim rješenjem ugrožen njezin život. Stoga tužiteljica predlaže poništiti pobijanu prvostupanjsku presudu, kao i osporeno rješenje.
4. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, jer je iz podataka spisa sasvim jasno da se tužiteljica nije trajno nastanila na adresi prijavljenog prebivališta, u M.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio, uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a.
8. Uvidom u spis prvostupanjskog suda, kao i obrazloženje pobijene presude utvrđeno je da je prvostupanjski sud utvrdio da je rješenjem tuženika od 27. kolovoza 2020. odjavljeno prebivalište tužiteljice s adrese u M., te joj je određena obveza u roku od osam dana od dana dostave rješenja vratiti osobnu iskaznicu serijski broj: … izdanu dana 28. veljače 2013. Rješenje tuženika doneseno je na temelju službenih bilješki o izvršenim terenskim provjerama policijskih službenika PU splitsko-dalmatinske, PP M., iz kojih proizlazi da prilikom terenskih provjera tužiteljica nije zatečena na predmetnoj adresi, te je prigodom provođenja istih obavljen razgovor sa susjedima koji su naveli da tužiteljica ne živi na predmetnoj adresi, da je kuća na navedenoj adresi u vlasništvu obitelji H., da oni tu navrate povremeno, a da zapravo žive negdje u Bosni i Hercegovini, s time da tužiteljica nikome nije poznata. Također je istima predočena fotografija tužiteljice te su susjedi potvrdili da tužiteljicu nisu nikada u životu vidjeli na navedenoj adresi.
9. Visoki upravni sud Republike Hrvatske prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda, tužiteljičinim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
10. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, članak 2. stavak 1. i članak 12. stavak 1. Zakona o prebivalištu (''Narodne novine'', 144/12., 158/13. i 115/14.) te pravilno kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta, tuženik utvrdio činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti da tužiteljica ne živi na adresi prijavljenog prebivališta te prihvatio zaključak tuženika da tužiteljica na adresi M. nije bila trajno nastanjena u smislu odredbe članka 2. stavka 1. Zakona o prebivalištu.
12. Nije osnovan prigovor tužiteljice, istaknut u žalbi, da je nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje, s obzirom da je člankom 33. ZUS-a propisano da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio. Stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Sud je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora (članak 60. stavak 4. ZUS-a), što je prvostupanjski sud i učinio.
13. Pri tome je bitno istaknuti da, premda je tužiteljica u tužbi tvrdila da će tijekom postupka dostaviti pisane izjave i imena osoba (susjeda) koji mogu svjedočiti o njezinom prebivalištu, takve dokaze tužiteljica nije dostavila tijekom postupka pred sudom prvog stupnja, a to nije učinila niti u žalbi.
14. Budući da je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 1. srpnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan, v.r.