Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2422/21-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ljekarničke ustanove M., D. P., kojeg zastupa opunomoćenik D. B., odvjetnik iz odvjetničkog društva B. & M. d.o.o., Z., protiv tuženika Državnog inspektorata, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Službe za drugostupanjski upravni postupak-I, Z., radi inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsIrs-113/20-11 od 1. veljače 2021., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2021.
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsIrs-113/20-11 od 1. veljače 2021.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsIrs-113/20-11 od 1. veljače 2021. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika klasa: UP/II-336-02/20-01/107, urbroj: 443-01-23-01/5-20-2 od 10. lipnja 2020. i rješenja višeg tržišnog inspektora Državnog inspektorata, Područnog ureda S., Ispostave u I. klasa: UP/I-336-02/20-01/3, urbroj. 443-02-03-17/2-20-04 od 2. travnja 2020. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ponavlja tužbene navode. Nadalje, ističe da presuda u obrazloženju ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je proturječna sama sebi i arbitrarna. Navodi da je stajalište suda proturječno jer se s jedne strane tužitelju zabranjuje prodaja višekratnih maski, a s druge strane mu se zabranjuje da ne prodaje višekratne maske. Svi kupci su prilikom kupnje bili upoznati s činjenicom da kupuju višekratnu pamučnu masku. Na tu okolnost tužitelj je predložio saslušanje tužitelja i kupaca. Sud je, međutim, odbio izvođenje ovih dokaznih prijedloga slijedom čega je, po mišljenju tužitelja, činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Dodaje i da nije tužitelj taj koji je na etiketu stavio natpis višekratna zaštitna maska, već je to učinio proizvođač. Tužitelj je pri svakoj kupnji upoznao kupca s time da se radi o višekratnoj pamučnoj masci, a ne kirurškoj zaštitnoj masci te izdao račun na kojem je bila navedena točna oznaka i opis maske. Niti jedan kupac nije doveden u zabludu pa se stoga nije radilo o zavaravajućoj poslovnoj praksi. Ističe da u vrijeme izvršenog nadzora ničim nije bilo propisano da se pamučne višekratne maske ne smiju prodavati kao zaštitne. Dodaje i da je tijekom spora obrazložio okolnosti zbog kojih je uklonio pamučne maske iz prodaje, a to je da su osnivač tužitelja, njegov zakonski zastupnik i zaposlenici dobili javne prijetnje smrću. Te navode sud nije uzeo u obzir niti je naveo zašto ih nije uzeo u obzir. Sud nije uzeo u obzir niti jedan od navoda tužitelja niti je tužitelju dao mogućnost da dokaže svoje tvrdnje. Predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu tužitelja te poništi pobijanu presudu.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je sud u presudi, u odnosu na zavaravajuću poslovnu praksu koja se odnosi na isticanje netočne informacije kupcima da maski u ljekarni nema, osnovano naveo da nalazi ključnim što je u ljekarni 25. ožujka 2020., nakon što je istaknut natpis da maski nema, vršena prodaja istih. Tuženik smatra da je sud nakon provedenog postupka na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo te donio zakonitu presudu. Predlaže da Visoki upravni sud odbije žalbu tužitelja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika od 10. lipnja 2020. odbijena žalba tužitelja protiv rješenja od 2. travnja 2020. Prvostupanjskim rješenjem zabranjuje se tužitelju obavljanje poslovne prakse koja se smatra zavaravajućom odnosno nepoštenom u ljekarni M. – K., konkretno prodaja pamučnih maski koje u nazivu proizvoda sadrže riječ „zaštitne“ te isticanje netočne informacije kupcima da maski nema u ljekarni zbog velike nabavne cijene.
7. Prvostupanjski je sud, odlučujući o tužbi tužitelja protiv rješenja tuženika, održao raspravu, izvršio uvid u sudski i spis tuženika te na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja odluke tuženika sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a te na temelju svih podataka spisa predmeta i cjelokupno provedenog postupka pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje zakonite odluke.
9. Uvidom u spis prvostupanjskog suda kao i obrazloženje presude utvrđeno je da je prvostupanjski sud utvrdio da je kod tužitelja proveden inspekcijski nadzor nad poslovanjem tužitelja. Tijekom inspekcijskog nadzora u ljekarni K. u prodaji je zatečeno 79 komada višekratnih maskica po prodajnoj cijeni od 25,31 kuna/kom. Osnovni podaci proizvoda nalaze se na etiketi na kojoj se navodi naziv proizvoda: zaštitna (višekratna) maskica; 100%, pamuk, proizvodi T... M. d.o.o., Z. Navedene maskice tužitelj je zaprimio na temelju isprave dobavljača prema računu br. 018-1-1-T.D. od 21. ožujka 2020. u količini 500 komada pod nazivom pamučna (višekratna) zaštitna maskica. Nadalje, utvrđeno je da je na dan 25. ožujka 2020. ostvarena prodaja 11 komada maski, a da je na ulazu u ljekarnu istaknuta pisana obavijest „Maski nema! Neće ih biti zbog velike nabavne cijene!“
10. Visoki upravni sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda, žalbenim navodima tužitelja nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
11. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, članak 5. stavak 1. točke 9., 13. i 17., članak 32. i članak 33. stavke 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 41/14., 110/15. i 14/19.).
12. Odredbom članka 32. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je poslovna praksa nepoštena ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire, odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena.
13. Odredbama članka 33. stavaka 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je poslovna praksa zavaravajuća ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Okolnosti na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi su, između ostalog, postojanje ili priroda proizvoda, kao i osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegove koristi, rizici, izvedba, sastav, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe.
14. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj obavljao poslovnu praksu koja se smatra nepoštenom i zavaravajućom.
15. Prvostupanjski sud je prihvatio zaključak tuženika da je prodaja pamučnih maski na kojima je na etiketi naznačeno da su maske zaštitne predstavlja zavaravajuću poslovnu praksu tužitelja. Predmetne maske u prodaju stavljene s etiketom proizvođača na kojoj je naznačeno „višekratna zaštitna maska“. Naziv proizvoda u konkretnom slučaju je upućivao da se radi o maski sa zaštitnom funkcijom pri čemu je potrošač doveden u zabludu. Zavaravajuća poslovna praksa po definiciji predstavlja takvu praksu u kojoj neka informacija, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s osnovnim obilježjem. Prvostupanjski sud ukazao je na činjenicu da prodaja maski vršena u vrijeme epidemije bolesti COVID 19 te da je stoga logično da je odluka o kupnji zasnovana na očekivanju da maska zaista i ima zaštitnu funkciju. Činjenica na koju upire tužitelj, da su maske nabavljene s takvom etiketom, ne utječe na drugačiju odluku i odgovornost tužitelja, jer je on taj koji proizvod čini dostupnim krajnjem potrošaču. Okolnost što je u ljekarni, nakon što je istaknut natpis da maski nema, vršena prodaja istih predstavlja zavaravajuću praksu koja se odnosi na isticanje netočne informacije kupcima.
16. Sud je u postupku pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne u ovom upravnom sporu i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Pri tome, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude iznio valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te je, navodeći koje odredbe materijalnog prava primjenjuje u sporu, obrazložio koje su činjenice u smislu mjerodavnog zakona odlučne za konkretnu upravnu stvar te otklonio sve prigovore tužitelja, s čime je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.
17. Ostale prigovore tužitelja istaknute u žalbi, ovaj Sud smatra neosnovanima i bez utjecaja na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo zbog toga što se radi o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.
18. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o trošku upravnog spora donesena na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a s obzirom da je tužitelj izgubio spor u cijelosti.
19. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 73. stavka 1. ZUS-a, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 1. srpnja 2021.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan, v.r.