Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-244/2021-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Macure,
predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke
Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) M. V. iz G.,
OIB: … i 2) S. V. iz G., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku D. J., odvjetniku
iz Z., protiv tuženika: 1) N. TV d.d. Z., OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po
punomoćnicima - odvjetnicima iz O.D. B. & P.d.o.o.
Z., i 2) P. M. d.o.o. Z., OIB:…, zastupane po zakonskom zastupniku, radi naknade štete, odlučujući o
žalbi tuženice pod 1) protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom
Gradu poslovni broj P-3788/2015 od 29. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 1.
srpnja 2021.,

r i j e š i o j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu
poslovni broj P-3788/2015 od 29. siječnja 2021. pod toč. I., II. i u dijelu pod toč. III.
izreke u iznosu od 130.150,86 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom
kamatom u odnosu na tuženicu pod 1) N. TV d.d. Z. /s tim što se iznos
preko visine od 130.150,86 kn do visine od 260.301,72 kn zajedno s pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama odnosi na tuženika pod 2) P. M. d.o.o.
Z./ i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne
rasprave.

II Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

2 Poslovni broj: 20 Gž-244/2021-2

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženicima N. TV d.d., OIB 75399377119, iz Z.i P.
M. d.o.o., OIB … iz Z., da tužitelju M. V., OIB …, iz G., , solidarno isplate iznos od

500.000,00 kn s zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od donošenja
prvostupanjske presude do isplate, prema čl. 29 st. 2 ZOO koji određuje da se stopa
zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim
trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima N. TV d.d., OIB …, iz Z. i P.
M. d.o.o., OIB … iz Z., da tužitelju S.
V., OIB …., iz G., solidarno isplate iznos od

500.000,00 kn s zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od donošenja
prvostupanjske presude do isplate, prema čl. 29 st. 2 ZOO koji određuje da se stopa
zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim
trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima N. TV d.d., OIB …, iz Z.i P.
M. d.o.o., OIB … iz Z., da tužitelju M. V., OIB …, iz G., i S. V., OIB
…, iz G., solidarno naknade i troškove parničnog
postupka u iznosu od 260.301,72 kn s zateznim kamatama koje teku na navedeni
iznos od donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema čl. 29 st. 2 ZOO koji
određuje da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tuženica pod 1) zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te
pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i
predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pogrešno primijenio
materijalno pravo u pogledu istaknutog prigovora zastare. Sporni stan nikada nije
izgrađen niti je ova tuženica bila njegova vlasnica. Prvostupanjski sud se poziva na
pravila o javnom obećanju nagrade, kao i da isto predstavlja jednostranu izjavu volje
obećavatelja pa da se primjenjuje zastarni rok iz čl. 371. Zakona o obveznim
odnosima. Suprotno tome, tuženica pod 1) smatra da se primjenjuje zastarni rok iz čl.

376. st. 1. istog Zakona pa je stoga prvostupanjski sud počinio bitnu povredu

3 Poslovni broj: 20 Gž-244/2021-2

odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. Zakona o parničnom postupku.
Nadalje, prema stavu pravne teorije u slučaju kada nagradu nije moguće dodijeliti
samo obećanje nagrade je ništetno pa bi u tom slučaju tuženica pod 1), i to da je
zaista bila organizator natjecanja, odgovarala tužiteljima za štetu samo u slučaju da
oni nisu znali niti su prema okolnostima morali znati za postojanje uzroka ništetnosti.
Tužitelji su nedvojbeno znali da predmetni stan nije izgrađen i da ne pripada tuženici
pod 1) pa stoga ista ne odgovara za štetu sukladno odredbi čl. 108. Zakona
obveznim odnosima. Osporava se zaključak suda o tome da bi žaliteljica bila
organizator natjecanja D. iz s.. Ista bi bila odgovorna za neispunjenje
obećanog samo da je zaista javnim oglasom objavila javno obećanje nagrade u
smislu odredbe čl. 229. Zakona o obveznim odnosima. Spisu predmeta ne prileži
preslika takvog javnog oglasa tuženice pod 1) i to stoga što ona nije bila organizator
tog natjecanja. Svojstvo organizatora ne može se tuženici pod 1) pripisati s osnova
sadržaja novinskih članaka objavljenih po trećim osobama, a to svojstvo, osim iskaza
tužitelja, ne potvrđuju iskazi niti jednog svjedoka saslušanog tijekom ovog postupka.
O svojstvu organizatora natjecanja ne može se zaključivati iz ugovora kojima
tuženica pod 1) nije stranka. Natjecanje je nesporno bilo snimljeno i objavljeno u
programu tuženice, no snimka natjecanja ne sadrži javni oglas tuženice pod 1) kojim
ona preuzima obvezu u smislu odredbe čl. 229. Zakona o obveznim odnosima. To
što je tuženica pod 1) snimala i objavljivala predmetni sadržaj koji je bio medijski
zanimljiv i praćen ne dokazuje svojstvo organizatora natjecanja niti tuženica pod 1)
objavom tog ili bilo kojeg drugog sadržaja snimljenog u organizaciji treće osobe
preuzima odgovornost za ispunjenje obveza treće osobe tj. organizatora. To proizlazi
iz sudske prakse tj. odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-
150/2010. Tuženica pod 1) nikada nije objavila javno obećanje nagrade u smislu čl.

229. Zakona o obveznim odnosima jer da je žaliteljica bila organizator spornog
natjecanja, sasvim sigurno bi tužitelji raspolagali pisanim dokazima o preuzimanju
nagrada i dodjeli istih od žaliteljice. Osim toga, ostvarena je i bitna povreda odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku jer
tuženici pod 1) nikada nije dostavljena snimka emisije koju su u spis navodno priložili
tužitelji niti je na održanim ročištima navedena snimka pregledana tijekom postupka
pa je time tuženici pod 1) onemogućeno raspravljanje. Što se tiče procjene po nalazu
i mišljenju vještaka M. T. ističe da bi se za destinaciju otoka H. trebalo
utvrditi više od tri usporedne nekretnine, a uzeti u obzir i da je procjena vršena
nedugo prije nastupanja Covid pandemije, pa je stoga temeljem navedenih prigovora
trebalo provesti vještačenje po drugim vještacima što ima za posljedicu ostvarenje
žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Vještak je
utvrđivao vrijednost stana temeljem opisa stana sadržanog u Ugovoru, a u tom
pravnom poslu tuženica pod 1) nije stranka. Stoga što nema dokaza na koji način je
tuženica pod 1) prema tužiteljima preuzela obvezu dodjelu stana, to znači da
pobijana presuda nema razloga o toj odlučnoj činjenici. Osim toga, pravni poslovi
kojima je cilj stjecanje prava vlasništva nekretnine moraju biti sklopljeni u pisanom
obliku. Predlaže da joj se obistini trošak žalbe.

2.2. Tužitelji pod 1) i 2), dalje tužitelji, u odgovoru na žalbu ističu da je prvostupanjski
sud pravilno utvrdio da je tuženica pod 1) organizator, a to proizlazi iz činjenice što je
organizirala isti "show" 2001. i 2002. te je u svom tv programu reklamirala i
promovirala održavanje navedenog "showa" pod sloganom "D. iz s. daruje vam

4 Poslovni broj: 20 Gž-244/2021-2

N.". Tužiteljica pod 1) je nazivala telefonske brojeve tuženice pod 1), nakon čega
je dobila obavijest da su ona i suprug ušli u uži krug te je logično za zapitati kako bi
se tužitelji uopće mogli prijaviti za sudjelovanje ukoliko ne bi putem reklama u javnim
glasilima i televizijskih objava tuženice pod 1) došli do saznanja o telefonskim
brojevima. Nakon toga, službenim vozilom novinar i snimatelj tuženice pod 1) posjetili
su tužitelje u njihovoj obiteljskoj kući, obavijestili da su izabrani za sudjelovanje u
"show", te odveli u Z. na snimanje. Nikada tužitelji nisu imali nikakvih saznanja
da bi organizator "showa" bila neka treća pravna osoba niti su s trećim osobama
kontaktirali ili dogovarali sudjelovanje. Tijekom pripreme i izvedbe cijelog "showa",
tuženica pod 1) predstavljala se kao organizator, a to proizlazi i iz iskaza tužitelja na
ročištu od 23. travnja 2018., na koje punomoćnik žaliteljice nije imao nikakvih
primjedbi niti prigovora. Tuženica pod 1) je javno obećavala da će im, uz druge
nagrade, kao nagrada pripasti stan na H., pokazivala nacrte stana, objašnjavala
lokaciju stana, upoznala ih sa vrijednosti stana i prikazao pravomoćnu građevinsku
dozvolu, međutim, ni na koji način nije upozorila tužitelje da nije vlasnica nekretnine
na kojoj je stan trebao biti izgrađen, a sve to proizlazi iz CD-a priloženog u spisu. Sve
osvojene nagrade u "showu", osim spornog stana na H., tuženica pod 1) je kao
organizator predala tužiteljima. Iz sadržaja novinskih članaka koji su popratili
navedeni "show" 2003. vidljivo je da je tuženica pod 1) bila organizator pri čemu se
ističe da ista navedene članke nikada nije osporila, nije tražila ispravak tih objava i
navoda niti je na bilo koji način dovela njihov sadržaj u sumnju. Iz iskaza svjedoka
M. V., P. B. i D. J. također slijedi da je organizator
bila tuženica pod 1). Što se tiče prigovora zastare pravilno je prvostupanjski sud
utvrdio da se primjenjuje zastarni rok od pet godina iz čl. 371. Zakona o obveznim
odnosima. Subjektivni rok za podnošenje tužbe za naknadu štete zbog neispunjenja
obveze prema čl. 262. Zakona o obveznim odnosima za tužitelje bi počeo teći tek od
dana kada su tužitelji saznali za štetu i počinitelja, a saznanje za štetu obuhvaća i
saznanje o opsegu i odlučnim činjenicama iz kojih oštećenik može zaključiti o
elementima njezine visine, a što uključuje i zaključke provedenog vještačenja. Glede
ništavosti obećanja nagrade ističe se da to predstavlja izvanugovorni obvezni odnos
koji je nastao jednostranom izjavom volje obećavatelja, sukladno odredbi čl. 229.
Zakona o obveznim odnosima. Tuženica pod 1) je odredila propozicije natjecanja na
način da se pobjednikom proglašava obitelj koja za vrijeme trajanja "showa" potroši
najbliži iznos do iznosa od 1.000.000,00 kn. Pobjedničkom paru tuženica pod 1) je
kao organizator obećala i predala niz nagrada pa kako su tužitelji pobijedili to im
sukladno odredbi čl. 231. Zakona o obveznim odnosima pripada pravo na obećane
nagrade koje su sve predane, osim stana. Stan na H. je bilo moguće dodijeliti pa
stoga obećanje nagrade tuženice pod 1) tužiteljima nije ništavo jer je u trenutku
davanja obećanja obećana nagrada bila moguća, dopuštena i određena. Na raspravi
održanoj 11. svibnja 2015. zapisnički je konstatirano da je u spis dostavljena snimka,
a na tu raspravu tuženica pod 1) nije pristupila niti je do zaključenja glavne rasprave

15. prosinca 2020. osporila činjenicu da joj nikada nije uručen CD pa njen prigovor
da nije imala priliku vidjeti snimku emisije je neistinit i neosnovan. Na dan zaključenja
glavne rasprave tuženica pod 1) nije imala nikakvih dokaznih prijedloga niti prijedloga
za dopunom dokaznog postupka ili bilo kakvih prigovora u odnosu na sam dokazni
postupak pa je očito da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku.
Paušalno je osporavanje tuženice pod 1) nalaza i mišljenja vještaka M. T. jer

5 Poslovni broj: 20 Gž-244/2021-2

je isti sačinjen prema pravilima struke i sadrži sve elemente koje takav nalaz mora imati. Predlažu da im se obistini trošak sastava odgovora na žalbu.

3. Žalba tuženice pod 1) N.TV d.d. Z.je osnovana.

4. Nije u pravu tuženica pod 1) N. TV d.d. Z. kada ističe da je ostvarena bitna
povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom
postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,
123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), a koji se ovdje
primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona
o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19).

4.1. Tuženici N. TV d.d. Z. nije nezakonitim postupanjem suda onemogućeno raspravljanje time što ista tvrdi kako joj nisu dostavljeni CD.

4.2. Naime, iz raspravnog zapisnika od 11. svibnja 2015. (l.s. 105) proizlazi da su na tom ročištu tužitelji predali u spis predmeta CD navedenog televizijskog "showa".

4.3. Također, iz navedenog raspravnog zapisnika proizlazi da će se na sljedeće
ročište za dan 15. lipnja 2015. pozvati tuženica pod 1) uz dostavu zapisnika i priloga
zapisniku slijedom čega ovaj drugostupanjski sud nalazi da postupajući na taj način
žaliteljici nije onemogućeno nezakonitim postupanjem suda da raspravlja pred
sudom.

4.4. Osim toga, u ovoj fazi postupka nije prijeporno da je upravo tuženica pod 1)
emitirala "show" D. iz s. u prosincu 2003. pa je i na taj način upoznata sa
sadržajem navedene emisije.

5. Međutim, s pravom tuženica pod 1) ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu
povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

6. Tuženica pod 1) tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbi ističe da nije pasivno legitimirana.

6.1. Pritom valja istaći da sama činjenica što je žaliteljica emitirala "show" D. iz
s.ne znači da je ista ujedno i organizator u smislu čl. 67. Zakona o priređivanju
igara na sreću i nagradnih igara (Narodne novine, broj 83/02).

6.2. Naime, uz odgovor na tužbu ova tuženica je dostavila Ugovor od 28. prosinca

2003. zaključen između P. M. d.o.o. Z. i O. K.
d.o.o. Z. (l.s. 21) kojim je u čl. 1. regulirano da je P. M. d.o.o. Z.
obvezna osigurati i financirati izgradnju jednog apartmana površine cca 50 m2 na
području grada H. u korist pobjednika iz projekta "D. iz s." 2003. emitiranog
na N. TV, kao i da će stan biti izgrađen po sistemu "ključ u ruke", uz poštivanje
svih postojećih standarda građenja uz primjenu povećane pažnje savjesnog
stručnjaka za izgradnju i uz predaju stana pobjedniku "D. iz s." do kraja 2004.
s tim što se cijena predmetnog apartmana utvrđuje u iznosu od 525.000,00 kn.
Također, iz čl. 2. tog Ugovora slijedi da će O. K. d.o.o. Z.

6 Poslovni broj: 20 Gž-244/2021-2

zauzvrat pružiti društvu P.M. d.o.o. Z. usluge oglašavanja putem
N. Tv u vrijednosti apartmana iz čl. 1. tog Ugovora tj. vrijednosti od 525.000,00 kn
prema uvjetima iz sponzorskog VIP paketa P. M. d.o.o Z. na N.
TV d.d. Z. za 2003.

6.3. Pored toga, spisu predmeta priložen je i Ugovor o cesiji od 29. listopada 2004.
zaključen između O. K. d.o.o. Z. (u svojstvu cedenta tj.
ustupitelja potraživanja), KJ I. d.o.o. S. (u svojstvu cesionara –
primatelja potraživanja) i P. M. d.o.o. Z. (u svojstvu cesusa –
dužnika) iz kojeg proizlazi da se prema čl. 1. utvrđuje da cedent (O.
K. d.o.o. Z.) ima potraživanja od cesusa (P. M. d.o.o.
Z.) po osnovu zaračunatih usluga u iznosu od 525.000,00 kn koja ustupa
cesionaru (KJ I. d.o.o. S.). Iz čl. 2. Ugovora o cesiji od 29.
listopada 2004. proizlazi da ustupanjem potraživanja cedent zatvara svoju obvezu
prema cesionaru prema primljenom ulaznom računu broj 13/04 od 1. srpnja 2004. u
iznosu od 525.000,00 kn te da prema čl. 3. istog Ugovora prijenosom sredstava na
žiro račun cesionara, cesus zatvara svoje obveze prema cedentu.

6.4. Iz računa broj 13/04 od 1. srpnja 2004. (l.s. 23) proizlazi da je izdavatelj računa
KJ I. d.o.o. S., da isti glasi na O. K. d.o.o.
Z., da se specifikacija računa odnosi na izgradnju apartmana na H. na čest.
2004/17, z.k. ul. 2429 k.o. H., predio P., površine 56 m2 koji je dodijeljen kao
glavna nagrada u nagradnoj igri D. iz s.u realizaciji N. TV prema Ugovoru
sklopljenom između M. V. – D., O. K. d.o.o. i
P. M. d.o.o. od 28. prosinca 2003., a visina računa iznosi 525.000,00 kn.

6.5. Prvostupanjski sud smatra da je tuženica N. TV d.d. Z. pasivno
legitimirana jer da je tuženik pod 2) pristupio dugu pored tuženice pod 1) kao
solidarni dužnik.

6.6. Člankom 451. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91,
3/94, 7/96 i 112/99 - dalje ZOO) propisano je da ugovorom između vjerovnika i
trećeg, kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovo potraživanje od
dužnika, treći stupa u obvezu pored dužnika.

6.7. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud smatra da bi dužnica bila tuženica pod
1) N. TV d.d. Z., a koja nije sudjelovala kao stranka niti prilikom zaključenja
Ugovora od 28. prosinca 2004. niti prilikom zaključenja Ugovora o cesiji od 29.
listopada 2004., kao ni Ugovora od 28. prosinca 2003. koji se spominje u računu broj
13/04 od 1. srpnja 2004. i koji nije priložen spisu predmeta.

6.8. S obzirom na zakonsku definiciju ugovora o pristupanju dugu iz čl. 451. ZOO
nejasno je na temelju čega prvostupanjski sud smatra da su tuženici solidarni dužnici
time što je tuženik pod 2) pristupio dugu pored tuženice pod 1) kraj činjenice da se čl.

451. ZOO odnosi na ugovor između vjerovnika i trećeg.

6.9. Prema tome, u navedenom dijelu pobijana prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati stoga što su u obrazloženju izneseni

7 Poslovni broj: 20 Gž-244/2021-2

razlozi o odlučnoj činjenici koji su u suprotnosti sa sadržajem priloženih Ugovora i
računa na listu spisa 21 do 23.

7. Nadalje, prvostupanjski sud smatra da je tuženica pod 1) pasivno legitimirana jer je
u smislu odredbe članka 299. st. 1. ZOO javnim oglasom učinjeno obećanje nagrade
koje obvezuje obećavatelja onako kako je objavljeno.

7.1. S obzirom na činjenicu da spisu predmeta nije priložen navedeni javni oglas
nejasno je na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da bi zbog prethodno
istaknutog razloga tuženica pod 1) bila pasivno legitimirana. Pritom valja istaći da je
teret dokaza ove odlučne činjenice na tužiteljima, a ne na tuženici pod 1).

8. Nadalje, u pogledu istaknutog prigovora zastare N. TV d.d. Z. prvostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok
od 5 godina iz čl. 371. ZOO.

8.1. Međutim, u daljnjem obrazloženju prvostupanjski sud smatra da se radi o naknadi štete u smislu odredbe čl. 185. ZOO.

8.2. Kako se u pogledu pitanja zastare odredba čl. 371. ZOO primjenjuje u slučaju
ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare te tako ZOO prema odredbi čl. 376.
ZOO regulira pitanje zastare potraživanja naknade štete to znači da je pobijana
prvostupanjska presuda u tom dijelu kontradiktorna.

8.3. Pored toga, glede prigovora zastare prvostupanjski sud uopće ne navodi zašto
smatra da se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 371. ZOO, kao i od kada počinje teći
rok zastare.

8.4. Prema tome, postupajući na prethodno opisani način prvostupanjski sud je
počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a
na koju ukazuje žalba tuženice pod 1).

9. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti
pobijanu prvostupanjsku presudu u odnosu na tuženicu pod 1) N. TV d.d. Z. i
odlučiti kao u toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja te predmet u odnosu na
ovu tuženicu vratiti sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

10. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu u postupanju
na način kako mu je to ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem nakon čega će
najprije utvrditi je li ili ne osnovan prigovor žaliteljice glede promašene pasivne
legitimacije. Ukoliko taj prigovor nije osnovan utvrdit će je li osnovan prigovor zastare
te ovisno o tom utvrđenju donijeti odgovarajuću odluku u odnosu na tuženicu pod 1).

11. Prvostupanjska presuda pod toč. I., II. te u dijelu pod toč. III. izreke preko iznosa
od 130.150,86 kn do iznosa od 260.301,72 kn zajedno s pripadajućim zakonskim
zateznim kamatama u odnosu na tuženika pod 2) P. M. d.o.o. Z.
ostaje neizmijenjena jer nije pobijana žalbom pri čemu valja istaći da tuženici pod 1) i
2) nisu jedinstveni suparničari u smislu odredbe čl. 201. ZPP.

8 Poslovni broj: 20 Gž-244/2021-2

12. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zadar, 1. srpnja 2021.

Predsjednica vijeća

Mirjana Macura, v. r.