Poslovni broj 34 Gž R-1414/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-1414/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužiteljice D. P. T. D. /OIB:…/ iz D., koju zastupa T. Š., odvjetnik iz D., protiv tuženika O. b. D. /OIB:…/ iz D., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva D. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-23/2020-19 od 14. travnja 2021., nadnevka 1. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-23/2020-19 od 14. travnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

          I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-23/2020-19 od 14. travnja 2021. pod stavkom II. i III. izreke.

 

          II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 11.132,20 kn/bruto sa zatezni kamatama opisanim u izreci (izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak).

 

2.  Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je povlačenje tužbe za iznos od 331,13 kn sa zateznim kamatama (stavak I. izreke), naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 7.000,00 kn sa zateznim kamatama od 14. travnja 2021. do isplate (stavak II. izreke) i odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parnični troškova u iznosu od 13.750,00 kn sa zateznim kamatama (stavak III. izreke).

 

3. Protiv presude i rješenja pod stavkom II. i III. izreke žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže preinaku ili ukidanje istih i zahtijeva trošak žalbenog postupka.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba je neosnovana.

 

6. Predmet spora jest zahtjev za isplatu iznosa od 11.132,20 kn/bruto na ime razlike u plaćama od 1. travnja 2015. do 30. studenog 2017. po osnovi dodatka za posebne uvjete za vrijeme prekovremenog rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i nakade plaća za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i/ili poslovne nesposobnosti sa zateznim kamatama i parničnim troškovima sa zateznim kamatama.

 

7. Ispitivanjem pobijanih odluka u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, niti pogrešna primjena materijalnog prava (članak 365. ZPP-a).

 

8. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom, donesenom na temelju pravilno izabranog i primijenjenog kako procesnog tako i materijalnog prava, zakonitost koje se žalbeni navodima ne dovodi u dvojbu.

 

9. Tumačenje činjenica po tuženiku i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, već njegovo osobno viđenje predmeta spora koje je bez pravnog uporišta.

 

10. Naime, nije sporno da je tužiteljica (liječnik specijalizant) kroz predmetno razdoblje radio prekovremeno kod tuženika i da mu tuženik za isto razdoblje nije obračunavao niti isplatio navedene dodatak za vrijeme prekovremenog rada. 

 

11. Sporno je, pripada li tužiteljici pravo na povećanu plaću za predmetno razdoblje po osnovi navedenih dodataka za prekovremeno odrađene sate, utoliko što žalitelj, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, suprotno pravnom stajalištu suda prvog stupnja, iznose svoje viđenje predmetnog spora, prema kojem tužiteljici nije trebalo priznati pravo na povećanu plaću kroz predmetno razdoblje jer da isto ne proizlazi iz mjerodavnih materijalnih odredbi.

 

12. Mjerodavnim pravilima o plaći, naknadi plaće i prekovremenom radu sadržanim u  Zakonu o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR-a) propisano je:

 

-          da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu (članak 90. stavak 1. ZR-a);

 

-          da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada (članak 92. stavak 1. ZR-a), da se plaća i naknada plaće isplaćuje u novcu (članak 92. stavak 2. ZR-a) i bruto iznosu (članak 92. stavak 4. ZR-a);

 

-          da je poslodavac dužan, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni (članak 93. stavak 1. ZR-a);

 

-          da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću (članak 94. ZR-a).

 

13. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj: 143/2013., 95/2015., u daljnjem tekstu: KU/2013) i Dodatkom I. KU/2013 (Narodne novine, broj: 96/2015., u daljnjem tekstu Dodatak I.) i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj: 29/2018., u daljnjem tekstu: KU/2018) i Dodatkom II. KU/2018 (Narodne novine, broj: 92/2019., u daljnjem tekstu: Dodatak II.) ugovoreno je:

 

-          da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovica za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (članak 47. stavak 1. i 2. KU/2013, članak 45. KU/2018);

 

-          da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (članak 47. stavak 3. KU/2013, 45. stavak 2. KU/2018);

 

-          da osnovicu za izračun plaće utvrđuju ugovorne strane posebnim dodatkom KU/2013 I. sukladno sporazumu sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske svake godine (članak 51. stavak 1. KU/2013), odnosno na način i u rokovima kako je ugovoreno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj: 128/2017.) /članak 47. KU/2018/;

 

-          da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati i da se po tom osnovu plaća uvećava za 50% (članak 59. stavak 1. KU/2013 II., članak 49. stavak 9. Dodatka I., članak 49. stavak 9. KU/2018);

 

-          da radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod koji postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (članak 57. KU/2013, članak 55. KU/2018).

 

14. Suprotno stajalištima iznesenim u žalbi, prema navedenim zakonskim i ugovorenim pravima, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja, tužiteljici (liječniku specijalizantu) za predmetno razdoblje pripada pravo na povećanu plaću, odnosno na isplatu navedenih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad s obzirom da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice kao liječnice na isplatu istih dodataka i da tužiteljica i kad radi prekovremeno, radi u svojstvu zaposlenika koja radi u otežanim uvjetima rada i koji je odgovoran za život i zdravlje ljudi.

 

15. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici navedeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama (članak 92. stavak 3. ZR-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018./).

 

16. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi o arbitrarnom postupanju suda prvog stupnja, niti suprotno tumačenje navedenih materijalnih propisa po tuženiku i načina obračuna plaća, odnosno da je prema navedenim odredbama KU izričita volja bila da se prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati obračunava na način da se ista uveća za 50% na osnovnu plaću, bez primjene dodatka za posebne uvjete rada, budući da iz odredbi KU, kako je to zaključio i sud prvog stupnja, ne proizlazi da radniku uvećanje s osnove dodatka na osnovnu plaću pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada međusobno isključuju.

 

17. Naime, mjesečni fond radnih sati je za sve (ne)zdravstvene radnike jedinstven (članak 58. stavak 9. KU/2013, odnosno članak 49. stavak 10. KU/2018) i dobije se na način da se broj radnih dana pomnoži s osam sati i na temelju njih se izračunavaju prekovremeni sati, a ne na temelju mjesečnog broja sati, kako je to činio tuženik tijekom predmetnog razdoblja, suprotno odredbi članka 58. stavku 9. KU/2013 i članku 49. stavku 10. KU/2018. Obračunom mjesečnog fonda sati, kako ga tumači tuženik, radnici koji rade u nejednakom rasporedu /smjenama/ bili bi stavljeni u nepovoljan položaj vezano za primjenu odredbi članka 58. stavak 9. KU/2013 i članka 49. stavka 10. KU/2018, s obzirom da moraju odraditi više radnih sati (ako se radi o mjesecu u kojem neradni dan pada od ponedjeljka do petka) od onih radnika koji rade u rasporedu na bazi 40-satnog radnog tjedna (radnici koji rade na bazi 40-satnog radnog tjedna, u slučaju da blagdan pada od ponedjeljka do petka, imali bi plaćeni neradni dan i ostvarili bi mjesečni fond sati iako nisu radili na blagdan, dok bi radnici koji rade u nejednakom rasporedu imali obvezu ostvariti isti mjesečni fond sati, unatoč tome što su radili na blagdan koji se za radnike na bazi 40-satnog radnog tjedna smatra neradnim danom). S navedenim u vezi promašeno je i tuženikovo osporavanje nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije, budući da je isti/o izrađeno sukladno pravilima struke, i da je vještak pojasnio i odgovorio na sve prigovore tuženika.

 

18. I odluka o parničnim troškovima, koju tuženik pobija nastavno pobijanju odluke o glavnom tužbenom zahtjevu je pravilna. Naime, tuženik koji je izgubio predmetnu parnicu dužan je tužiteljici naknaditi pripadajuće parnične troškove i sam snositi svoje troškove iste, kako je to odlučio i sud prvog stupnja stavkom II. i III. izreke rješenja.

S obzirom da tuženik nije uspio s predmetnom žalbom to mu ne pripada trošak žalbenog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

 

19. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude i rješenja pod stavkom II. i III. izreke nisu utvrđeni razlozi zbog kojih se pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a) i izreci rješenja (članak 380. točka 2. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

 

 

U Zagrebu 1. srpnja 2021.

 

       Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.