Poslovni broj 34 Gž R-1395/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-1395/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja I. M. /OIB:…/ iz H., kojeg zastupa M. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika K. b. c. Z. /OIB:…/ iz Z., kojeg zastupa B. J., mag. iur., zaposlenik tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3574/2019-19 od 23. travnja 2021., nadnevka 1. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I.  Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3574/2019-19 od 23. travnja 2021.

 

            II.  Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju na ime razlike u plaći iznos od 8.724,42 kn/bruto s pripadajućim zateznim kamatama navedenim u stavku prvom (stavak I. izreke) i naknaditi parnične troškove u iznosu od 7.390,62 kn sa zateznim kamatama od 23. travnja 2021. do isplate (stavak II. izreke).

 

2. Protiv presude žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkom 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u  daljnjem tekstu: ZPP-a) i predlaže preinaku ili ukidanje iste i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu 1.000,00 kn.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora jest zahtjev za isplatu iznosa od 8.724,42 kn/bruto na ime razlike u plaćama od travnja 2016. do zaključno sa prosincem 2019. (dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za život i zdravlje ljudi za vrijeme prekovremenog rada - 908,39 kn/bruto, dodatak za život i zdravlje ljudi za vrijeme redovnog rada - 6.415,64 kn/bruto, naknada za godišnji odmor i/ili privremenu nesposobnost za rad - 1.400,39 kn/bruto) sa zateznim kamatama i parničnim troškovima sa zateznim kamatama.

 

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, niti pogrešna primjena materijalnog prava (članak 365. ZPP-a).

 

7. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom, donesenom na temelju pravilno izabranog i primijenjenog kako procesnog tako i materijalnog prava, zakonitost koje se žalbeni navodima ne dovodi u dvojbu.

 

8. Naime, nije sporno da je tužitelj (pomoćni djelatnik u zdravstvu) kroz predmetno razdoblje radio prekovremeno kod tuženika i da tuženik za isto razdoblje tužitelju nije obračunavao niti isplatio dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za život i zdravlje ljudi za vrijeme prekovremenog rada, a niti dodatak

 

9. Sporno je, pripada li tužitelju pravo na povećanu plaću za predmetno razdoblje po osnovi navedenih dodataka za prekovremeno odrađene sate, utoliko što žalitelj, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, suprotno pravnom stajalištu suda prvog stupnja, iznose svoje viđenje predmetnog spora, prema kojem tužitelju nije trebalo priznati pravo na povećanu plaću kroz predmetno razdoblje jer da isto ne proizlazi iz mjerodavnih materijalnih odredbi.

 

10. Mjerodavnim pravilima o plaći, naknadi plaće i prekovremenom radu sadržanim u  Zakonu o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR-a) propisano je:

 

-          da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu (članak 90. stavak 1. ZR-a);

-          da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada (članak 92. stavak 1. ZR-a), da se plaća i naknada plaće isplaćuje u novcu (članak 92. stavak 2. ZR-a) i bruto iznosu (članak 92. stavak 4. ZR-a);

-          da je poslodavac dužan, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni (članak 93. stavak 1. ZR-a);

-          da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću (članak 94. ZR-a).

 

11. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj: 143/2013., 95/2015., u daljnjem tekstu: KU/2013) i Dodatkom I. KU/2013 (Narodne novine, broj: 96/2015., u daljnjem tekstu Dodatak I.) i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj: 29/2018., u daljnjem tekstu: KU/2018) i Dodatkom II. KU/2018 (Narodne novine, broj: 92/2019., u daljnjem tekstu: Dodatak II.) ugovoreno je:

 

-          da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovica za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (članak 47. stavak 1. i 2. KU/2013, članak 45. KU/2018);

-          da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (članak 47. stavak 3. KU/2013, 45. stavak 2. KU/2018);

-          da osnovicu za izračun plaće utvrđuju ugovorne strane posebnim dodatkom KU/2013 I. sukladno sporazumu sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske svake godine (članak 51. stavak 1. KU/2013), odnosno na način i u rokovima kako je ugovoreno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj: 128/2017.) /članak 47. KU/2018/;

-          da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati i da se po tom osnovu plaća uvećava za 50% (članak 59. stavak 1. KU/2013 II., članak 49. stavak 9. Dodatka I., članak 49. stavak 9. KU/2018);

-          da radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod koji postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (članak 57. KU/2013, članak 55. KU/2018); 

-          da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zdravstveni i nezdravstveni radnici od 1. listopada 2015. do 31. kolovoza 2019. ostvaruju dodatak na plaću /nezdravstveni 4% od travnja 2016., 8% od rujna 2019/ (Dodatak I., članak 59. a  Dodatka I. KU/2013, Dodatak II KU);

-          da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije (članak 36. stavak 2. KU/2013, članak 34. stavak 2. KU/2018).

 

12. Suprotno stajalištima iznesenim u žalbi, prema navedenim zakonskim i ugovorenim pravima, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja, tužitelju za predmetno razdoblje pripada pravo na povećanu plaću, visina koje nije sporna, odnosno na isplatu dodataka za posebne uvjete rada i iznimni odgovornost za život i zdravlje ljudi zajedno s dodatkom za prekovremeni rad s obzirom da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu navedenih dodataka i da tužitelj i kad radi prekovremeno, radi u svojstvu zaposlenika koja radi u otežanim uvjetima rada i koji je iznimno odgovoran za život i zdravlje ljudi, a s tim u vezi i naknada za godišnji odmor i/ili za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

 

13. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatiti tužitelju navedeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama (članak 92. stavak 3. ZR-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., u daljnjem tekstu: ZOO-a/).

 

14. Naime, kako je Dodatkom I. i II KU ugovoreno da od 1. listopada 2015. dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi pripada zdravstvenim i nezdravstveni radnicima, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi u dijelu kojim tuženik tvrdi da tužitelju kao pomoćnom djelatniku u zdravstvu ne pripada pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.  

15. Neodrživo je suprotno tumačenje navedenih materijalnih propisa po tuženiku, (da je prema navedenim odredbama KU izričita volja bila da se prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati obračunava na način da se ista uveća za 50% na osnovnu plaću, bez primjene dodatka za posebne uvjete rada), budući da iz odredbi KU, kako je to zaključio i sud prvog stupnja, ne proizlazi da radniku uvećanje s osnove dodatka na osnovnu plaću pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi međusobno isključuju.

16. Neosnovani su žalbeni navodi i u dijelu kojim tuženik osporava odluku o parničnim troškovima. Naime, kako se tužitelj koristio pravom na podnošenje stupnjevite tužbe (članak 186. b stavak 2. ZPP-a) koja je uvedena kao iznimka od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određeno postavljen već u tužbi suglasno odredbama članka 186. stavak 1. ZPP-a, tako što je pored takozvanog manifestacijskog zahtjeva kojeg je u tužbi određeno postavio, istakao i nespecificirani kondemnatorni zahtjev, koji je kvalitativno i kvantitativno odredio  podneskom od 2. veljače 2021. (list 135. - 137. spisa), nakon što je tuženik po nalogu suda dostavio potrebnu dokumentaciju, to je suprotno stajalištu tuženika, za odluku o parničnim troškovima mjerodavna vrijednost predmeta spora novčanog potraživanja iz drugog glavnog zahtjeva (članak 35. ZPP-a) postavljenog podneskom od 2. veljače 2021., odnosno iznos od 8.724,42 kn (članak 186. b stavak 4/2. ZPP-a).

17. Pravilima o naknadi parnični troškova određeno je da iste troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu parnice, uključujući i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151. ZPP-a) i da je sud dužan kod ocjene potrebitosti troškova voditi računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu i propisanim tarifama (članak 155. ZPP-a).

 

18. Tužitelju prema vrijednosti predmeta spora od 8.724,42 kn na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskom postupku, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT) pripada iznos od 5.390,62 kn (sastav tužbe - 75 bodova /Tbr. 7/1. OT/, podneska od 31. siječnja 2020.  i 2. veljače 2021. od po 75 bodova  /Tbr. 8/1. OT/, sastav podneska od 4. ožujka 2020 - 18,75 bodova /Tbr. 8/3. OT/, zastupanje na ročištu 2. ožujka 2020., 6. travnja 2021., od po 75 bodova /Tbr. 9/1. OT/ i na ročištu za objavu presude - 37,5 bodova /Tbr. 9/3. OT/ ili ukupno 431,25 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 4.312,50 kn + 1.078,12 kn ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 5.390,62 kn)

 

19. Prema tome, tuženik je dužna naknaditi tužitelju parnične troškove (članak 154. stavak 1. ZPP-a), kako je to odlučio i sud prvog stupnja u iznosu od 7.390,62 kn (nagrada za zastupanje po punomoćniku odvjetniku - 5.390,62 kn, trošak vještačenja - 2.000,00 kn) sa zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2021. /donošenja prvostupanjske presude/ do isplate (članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017./, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a/). Naime, to što su nakon ZID ZZP-a, i odvjetnici dužni podnositi podneske u elektroničkom obliku ne isključuje tužiteljevo pravo na nagradu za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude (članak 155. stavak 2. ZPP-a u vezi s Tbr. 9/3. i 48/3. OT), kako to pogrešno tumači tuženik.

 

20. Tuženiku, koji nije uspio s predmetnom žalbom, ne pripada pravo na trošak iste (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

 

21. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđeni razlozi zbog kojih se pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

 

 

U Zagrebu 1. srpnja 2021.

 

       Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.