1

 

Poslovni broj: 38 Gž R-1209/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 38 Gž R-1209/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Danieli Ukić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. T., OIB:…, iz D. V., kojeg zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica iz Odvjetničkog društva M. i s. u Z., protiv tuženika Z. e. t. d.o.o., OIB:…, Z.., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3315/2019-166 od 28. svibnja 2020., 1. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Žalba tuženika Z. e. t. d.o.o., Z.., odbija se kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3315/2019-166 od 28. svibnja 2020. u točki I. izreke za iznos od 5.000,00 kuna s dosuđenim zateznim kamatama s naslova naknade neimovinske štete te za iznos od 9.010,00 kuna s dosuđenim zateznim kamatama na ime troška parničnog postupka.

 

              II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom I. izreke iznad iznosa od 9.010,00 kuna na ime troška parničnog postupka do iznosa od 13.018,00 kuna (za iznos od 4.008,00 kuna) i sudi:

              "Odbija se dio zahtjeva tužitelja M. T. za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.008,00 kuna sa zatraženim kamatama, kao neosnovan."

 

              III. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.000,00 kuna i sudi:

              "Nalaže se tuženiku Z. e. t. d.o.o., Z., nadoknaditi tužitelju M. T. daljnji iznos od 5.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 31. srpnja 2014. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

              IV. Nalaže se tuženiku Z. e. t. d.o.o., Z, nadoknaditi tužitelju M. T. iznos od 1.171,87 kuna na ime troškova postupka u povodu žalbe, u roku od 8 dana.

 

              V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku naknaditi neimovinsku štetu tužitelju u visini od 5.000,00 kuna te trošak parničnog postupka u iznosu od 13.018,00 kuna, sve s pripadajućim kamatama (točka I. izreke), a odbijen je dio tužbenog zahtjeva za plaćanje daljnjih 5.000,00 kuna (točka II. izreke).

 

2. Navedenu presudu pobijaju stranke i to tužitelj pod točkom II. izreke, a tuženik pod točkom I. izreke, oba iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP), pobijajući i odluku o troškovima postupka. Predlažu, svaki sukladno svojim žalbenim navodima, da se pobijana presuda preinači, a tuženik predlaže ukinuti presudu i vratiti na ponovno suđenje. Tužitelj traži naknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe, dok tuženik taj svoj zahtjev ne specificira.

 

3. Na žalbe nije odgovoreno.

 

4. Žalba tužitelja je osnovana.

 

5. Žalba tuženika je osnovana djelomično u pogledu odluke o troškovima postupka.

 

6. Pobijanom presudom prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni one koje ističu žalitelji. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude, ni razlozima obrazloženja niti sa sadržajem spisa. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, te je na temelju raspoloživih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

8. Tako je tad sud pravilno utvrdio činjenično stanje vezano za radno mjesto tužitelja i izloženost tog radnog mjesta prekomjernoj buci te je pravilno primijenio odredbe Zakona o radu (Narodne novine, br. 149/09., 61/11., 82/12., 73/13. – dalje u tekstu: ZR) i Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12 – dalje u tekstu: ZZR) u pogledu odgovornosti poslodavca za štetu koju je pretrpio tužitelj, te se pravilno pozvao na one razloge Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje u tekstu: ZOO) iz čl. 1067. ZOO-a, koji predviđaju mogućnost oslobađanja od odštetne odgovornosti.

 

9. Nadalje je pravilno prvostupanjski sud, prvenstveno na temelju  nalaza i mišljenja vještaka dr. J. K., spec. ORL, utvrdio da je iz dokumentacije u spisu vidljivo da je u više navrata izvršeno ispitivanje intenziteta buke u radnim prostorima gdje je radio tužitelj kod tuženika te da je utvrđeno da je buka bila intenziteta i preko 90 decibela, što zasigurno da uzrokuje akustično oštećenje unutarnjeg sluha. Također je utvrdio da, prema preslici iz zdravstvenog kartona tužitelja, nema ni podataka o bolestima niti traume koje bi bile uzrok oštećenja sluha tužitelja, te je pravilno zaključio uzevši u obzir tijek bolesti, tip oštećenja sluha i karakter same krivulje koja je karakteristična za kronične akustične traume, da je oštećenje sluha kod tužitelja direktna posljedica dugotrajnog izlaganja buci, dakle, pravilno je utvrdio postojanje uzročne veze između štete i štetne radnje, jer je kod tužitelja zaostalo umanjenje opće životne aktivnosti u omjeru od 12 % s te osnove. Također pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu štete u iznosu od 10.000,00 kuna uzevši u obzir one relevantne elemente koji se odnose na težinu povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje i okolnosti slučaja.

 

10. Kako je tuženik istakao prigovor vezan za njegovu neodgovornost, prvostupanjski sud je utvrdio da nigdje iz dokumentacije priložene u spisu nije vidljivo da je tuženik kao poslodavac nabavio potrebna zaštitna sredstva u vidu švedske vate ili čepića za uši, kao i da ta sredstva nisu evidentirana u knjizi zaduženja i to i za tužitelja. Pravilno također taj sud cijeni da je tuženik trebao dostaviti o navedenom pisani trag odnosno knjigovodstveni dokument iz kojeg bi bilo vidljivo da su takva sredstva bila nabavljena i za radnu jedinicu u kojoj je radio tužitelj ili da je trebao predložiti druge dokaze na utvrđenje te okolnosti. Vezano za žalbene prigovore tuženika za odgovoriti je da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da samo na temelju iskaza I. M., voditelja službe za zaštitu na radu kod tuženika, nije moguće pouzdano utvrditi je li tužitelju na bilo koji način bilo omogućeno korištenje zaštitnih sredstava protiv buke.

 

11. Prvostupanjski sud je pravnog shvaćanja da s obzirom na činjenicu da tužitelj nije upozorio poslodavca da mu nije nabavio osobna zaštitna sredstva protiv buke te da mu ista nabavi kako bi se zaštitio od buke, da postoji podijeljena odgovornost za štetu na strani tužitelja koju je pretrpio zbog buke na radu i tu podijeljenu odgovornost cijeni 50 : 50 %.

 

12. U tom dijelu, po pravnom shvaćanju ovoga suda, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je na tako utvrđeno činjenično stanje sud zaključio da postoji doprinos tužitelja nastanku štete. Neovisno o tome što je on bio osposobljen za rad na siguran način i pri obuci upoznat na koji način se radnik dužan zaštiti na radu, kraj činjenice da mu nisu stavljena na raspolaganje zaštitna sredstva u vidu švedske vate ili čepića za uši, a koja su mu trebala biti stavljena na raspolaganje s obzirom na provedene dokaze, prvenstveno iz priložene dokumentacije u spisu (primjerice, Privremena uputa pripreme rada tramvajske radionice ZET d.o.o. za siguran način rada kod plastificiranja krova tramvajskih vozila), ovaj sud cijeni da nema doprinosa tužitelja nastanku štete. Stoga je valjalo dosuditi tužitelju cjelokupni iznos od 10.000,00 kuna s pripadajućim kamatama na ime povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje, pa je u tom smislu presuda pod točkom II. izreke preinačena na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

13. Stoga su svi ostali žalbeni navodi tuženika kojima izlaže u žalbi suprotno, neosnovani.

 

14. Međutim, donoseći odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, a što ističe tuženik u svojim žalbenim navodima. Naime, u ovoj pravnoj stvari tužitelj je inicijalno, tužbom zahtijevao neimovinsku štetu zbog izloženosti različitim štetnim agensima na radnom mjestu plastičara tvrdeći da je došlo, između ostalog, do psihoorganskog sindroma koji se razvio kod tužitelja, ali je u pogledu tog zahtjeva on pravomoćno odbijen u ovoj pravnoj stvari. Stoga je prvostupanjski sud pravilno priznao tužitelju trošak sastavljanja tužbe, ali podnesci koje mu je priznao (16. veljače 2015., 21. srpnja 2015., 14. travnja 2016. i 20. srpnja 2016.) odnose se na očitovanja tužitelja vezano za potraživanje naknade štete zbog izloženosti tužitelja toksinima, a s kojim zahtjevom nije uspio u sporu u cijelosti. Stoga nije bilo mjesta priznavanju tih podnesaka, dok je trebalo priznati podnesak kao obrazložen prema Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa) u visini od 2.500,00 kuna i to za podnesak od 7. veljače 2017. ( u okviru četiri priznata obrazložena podneska). Isto tako, zastupanje na ročištima je nepravilno priznato te je trebalo priznati trošak zastupanja na ročištu 3. studenog 2014., 21. siječnja 2015., 14. travnja 2016., 12. travnja 2017. i 27. svibnja 2019. (prema Tbr. 9. točka 1. Tarife), kao i trošak objave ranije presude u ovoj pravnoj stvari, dok je zastupanje na ročištu od 18. veljače 2016., na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima valjalo priznati sa 50 %. Sva ostala ročišta koja su priznata tužitelju odnose se na raspravljanje vezano za izloženost tužitelja toksinima i naknadu štete za koju on tvrdi da za posljedicu izloženosti toksinima ima psihoorganski sindrom, a s kojim zahtjevom  nije uspio.

Dakle, tužitelju je trebalo priznati ukupno, uz povećanje za PDV, prema Tbr. 42. i vrijednost boda prema Tbr. 50. Tarife, iznos od 23.500,00 kuna, a kako je uspio sa 8% u ovome postupku (10.000,00 kuna podijeljeno sa 113.000,00 kuna), to mu pripada 1.880,00 kuna troška postupka. Nadalje, nakon što je u ovoj pravnoj stvari ovaj sud ukinuo presudu za iznos od 10.000,00 kuna i vratio predmet na ponovno suđenje, onda je s obzirom na tu vrijednost predmeta spora valjalo priznati trošak podneska od 27. prosinca 2020. s 1.000,00 kuna (u okviru četiri obrazložena podneska), trošak zastupanja na ročištu 16. siječnja 2020., kao ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima sa 500,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu 5. ožujka 2020., na kojem je zaključena glavna rasprava, sa 1.000,00 kuna, te trošak objave od 500,00 kuna, što iznosi 3.750,00 kuna uz pribrojeno povećanje za PDV. taj iznos mu pripada u 100% iznosu prema čl.154. st. 1. TPP-a. Ukupno, kada se pribroji tome trošak izrade pisanog nalaza po vještaku J. K. od 1.500,00 kuna, trošak tužitelja iznosi 7.130,00 kuna uz prethodno priznatih 1.880,00 kuna (prema omjeru uspjeha), to je iznos od 9.010,00 kuna. Valja samo napomenuti da je iznos od 250,00 kuna koji je plaćen na ime pristupa tog vještaka na ročište, podmirio tuženik.

 

15. Stoga, iznad iznosa od 9.010,00 kuna valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima postupka i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u visini od 4.008,00 kuna, na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

16. U preostalom dijelu, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuda je potvrđena, a žalba tuženika odbijena kao i žalba tužitelja u dijelu odluke o troškovima postupka s kojima nije uspio u sporu.

 

17. Kako je tužitelj sa žalbom uspio, njemu pripada trošak žalbe primjenom Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 10. t. 1. Tarife, a u svezi s Tbr. 42. i 50. Tarife, u iznosu od 1.171,87 kuna.

 

18. Tuženiku koji je sa žalbom samo djelomično uspio u pogledu troška postupka, kao sporednog zahtjeva, pri čemu nije ni specificirao svoj zahtjev za naknadu troška u pogledu novčanog iznosa, nije priznat trošak parničnog postupka u povodu žalbe.

 

19. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe donesena je na temelju ovlasti iz odredbe članka 166. stavaka 1. i 2. ZPP-a, u svezi odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, u odnosu na tužitelja, te analogijom te odredbe u odnosu na tuženika.

 

 

U Zagrebu 1. srpnja 2021.

 

 

S u d a c:

                    Daniela Ukić, v.r.