Broj: Kž 413/2018-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića, predsjednika vijeća, Perice Rosandića i Žarka Dundovića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog L. G. i dr. zbog kaznenih djela iz članka 328. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje : USKOK), podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2018. broj Kov-Us-93/17 o ukidanju mjere opreza okrivljenom A. G., u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2018.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba USKOK-a, preinačuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2018. broj Kov-Us-93/17 na način da se na temelju članka 98. stavka 2. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) okrivljenom A. G. produljuje primjena mjere opreza – obveze redovitog javljanja I. Policijskoj postaji Z., svakog drugog ponedjeljka u vremenu od 9,00 do 15,00 sati.

U slučaju nepridržavanja izrečene mjere opreza ista će biti zamijenjena istražnim zatvorom.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog L. G. i dr. zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. i dr. KZ/11., u odnosu na okrivljenika A. G. ukinuta je mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. i to obveza redovitog javljanja Policijskoj upravi zagrebačkoj, I. Policijskoj postaji Z. svakog drugog ponedjeljka u vremenu od 9,00 do 15,00 sati.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio USKOK, kojom predlaže da se pobijano rješenje preinači, podredno da se ukine i uputi prvostupanjskom sud na ponovno odlučivanje.

Žalba je osnovana.

U pravu je USKOK kada u žalbi tvrdi da i nadalje postoje razlozi zbog kojih je okrivljenom A. G. određena primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. te da okolnosti proteka vremena, odnosno urednog pridržavanja izrečene mjere opreza ne pružaju temelja za zaključak o prestanku postojanja iteracijske opasnosti na strani okrivljenika.

Naime, prvostupanjski sud ukidanje mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. obrazlaže navodeći da je izrečena mjera opreza očito ostvarila svoju svrhu pa za njezino daljnje trajanje ne postoje opravdani razlozi. Takav zaključak prvostupanjski sud utemeljuje na činjenici da ne postoje podaci u spisu da bi okrivljeni A. G. nastavio s kriminalnim aktivnostima pa uzevši u obzir da je on neosuđivana osoba, prvostupanjski sud drži da je dosadašnje trajanje mjere opreza ostvarilo odgovarajući preventivni utjecaj na okrivljenika da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim pravnim poretkom te da se kloni činjenja kaznenih djela.

Međutim, suprotno stavu prvostupanjskog suda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, kako u konkretnom slučaju i dalje postoje one okolnosti, neizmijenjene u odnosu na ranije stanje, koje upućuju na realnu i predvidivu opasnost da će okrivljeni A. G. ponoviti kaznena djela, kako to u žalbi osnovano ukazuje USKOK.

Naime, obzirom na okolnosti izvršenja kaznenih djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv da bi ih počinio, proizlazi da na njegovoj strani postoji visoki stupanj organiziranosti i međusobne povezanosti s drugim okrivljenicima radi činjenja kaznenih djela čiji je cilj ostvarenje imovinske koristi velike vrijednosti od 631.021.162,03 kune, od čega je preko 200.000.000,00 kuna na štetu državnog proračuna Republike Hrvatske i proračuna Grada Zagreba. Kada se pri tome uzme u obzir i izrazita upornost u počinjenju kaznenih djela velike društvene opasnosti, u vremenu od 2014.  do 2016. na području Republike Hrvatske i Italije, onda sve tako utvrđene činjenice upućuju na naglašenu kriminalnu volju okrivljenika, a time i na postojanje predvidive opasnosti da će okrivljeni A. G. ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo.

Cijeneći tako sve iznesene okolnosti, stav je ovog drugostupanjskog suda da na strani okrivljenog A. G. i dalje postoji opasnost da će ubuduće nastaviti s kriminalnim djelovanjem, zbog čega je prema njemu i nadalje nužno primjenjivati u izreci ovoga rješenja navedenu mjeru opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., kao mjeru koja u sebi sadrži minimum društvenog opreza, a kojom se s uspjehom može ostvariti svrha primjene istražnozatvorske mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Slijedom navedenog, žalbu USKOK-a je trebalo prihvatiti te na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 16. studenog 2018.