Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 1118/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M., iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-59/2020-2 od 14. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1035/2019-16 od 7. studenog 2019., u toč. I. II. izreke, u sjednici održanoj 30. lipnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-59/2020-2 od 14. veljače 2020., i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1035/2019-16 od 7. studenog 2019., u toč. I. II. izreke, te sudi:
1) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici neto iznos od 15.948,37 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 3.179,97 kuna od 1. siječnja 2014. pa do isplate
- 3.030,32 kuna od 1. siječnja 2015. pa do isplate,
- 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2017. pa do isplate,
- 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2018. pa do isplate,
- 3.684,00 kuna od 1. siječnja 2019. pa do isplate, po stopi koja se od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. studenog 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2) Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 5.500,00 kn, u roku od 8 dana.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava prijedloga za dopuštenje podnošenja revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici neto iznos od 15.948,37 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 3.179,97 kuna od 1. siječnja 2014. pa do isplate,
- 3.030,32 kuna od 1. siječnja 2015. pa do isplate
- 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2017. pa do isplate,
- 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2018. pa do isplate,
- 3.684,00 kuna od 1. siječnja 2019. pa do isplate, po stopi koja se od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. studenog 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 1.250,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti."
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I. i II. izreke.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 1343/2020-4 od 15. rujna 2020. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu Gž R-59/2020-2 od 14. veljače 2020. zbog sljedećih pravnih pitanja:
"1. Da li je tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine", broj 76/09 i 92/14), koji propisuju što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?
2. Da li tužitelj može ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), koji propisuju da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar Pravilnikom iz čl. 2. i čl. 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine", broj 64/11), koji propisuje način i uvjete za navedeno?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica, protiv navedene presude podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže ovom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška postupka tuženiku za sastav prijedloga za dopuštenje revizije 1.250,00 kn i za sastav revizije 1.250,00 kn, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
5. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava navode tuženice i predlaže odbiti reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu 15.948,37 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabave Građanskog odjela za utuženo razdoblje od 2013. do 2018.
8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:
- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. Služba kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja na radnom mjestu vještak za toksikološka vještačenja,
- da vještak za toksikološka vještačenja prema opisu poslova obavlja manje složena toksikološka vještačenja prema matrici kompetencije predlaže i uvodi nove metode i unaprjeđuje postojeće metode rada, u slučajevima kada bi njegova prisutnost bila korisna za davanje nalaza i mišljena, na poziv nadležnih tijela sudjeluje u radu na mjestu događaja, neposredno sudjeluje u primjeni i poboljšanju sustava upravljanja kvalitetom, nadzire i usmjerava rad tehničara u predmetima vještačenja, vodi brigu o provjerenoj mu opremi i potrošnom materijalu te predlaže njihovu nabavu, obavlja i druge poslove po nalogu nadređenog rukovoditelja.
- da tužiteljica zadužuje oružje, streljivo policijsku značku i iskaznicu.
9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna tužiteljici isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015 i 121/2016 – dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine", broj 64/11 – dalje: Pravilnik), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna.
10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda jer smatra da je pravilno utvrđeno da je tužiteljica kao policijski službenik (čl. 2. st. 1. toč. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima "Narodne novine", broj 76/2009 i 92/2014 – dalje: ZPPO) obavljala policijske poslove primjenom policijskih ovlasti jer je obavljala posao u skladu s ovlastima koje propisuju zakon, a prilikom obavljanja poslova, neovisno od toga je li riječ o redovitim ili posebnim poslovima u izvanrednim okolnostima, zadužuje oružje, streljivo, službenu značku i iskaznicu te po ocijeni toga suda tužiteljici pripada pravo na utuženu naknadu i u smislu odredbe čl. 15. st. 1. ZOP koja propisuje da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz ZOP-a. Pritom smatra da glede osnovanosti zahtjeva tužiteljice za isplatom naknade za građansko odijelo nije odlučno što je tužiteljica kroz cijelo utuženo vrijeme imala zaduženu zaštitnu odjeću i obuću jer se ovdje radi o pravu tužiteljice na građansko odijelo temeljem unaprijed citiranih pravnih propisa, a sve iz razloga što se policijski poslovi obavljaju ili u službenoj odori ili u građanskom odjelu.
11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti ni obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izbore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
13. Pitanje je ima li tužiteljica pravo na naknadu za nabavu građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja.
14.1. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO. čl. 28. st. 5. ZOP i čl. 3. Pravilnika tuženica analizira sadržaj poslova policijskog službenika – vještaka za toksikološka vještačenja, a koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju te odredbu čl. 3. ZPPO i ističe da tužiteljica ne obavlja nikakve policijske poslove već poslove vještačenja koji poslovi nisu policijski.
14.2. Uz navedeno poziva se i na jedinstvenu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je u nizu svojih odluka (primjerice poslovni broj USŽ-1790/15-2 od 28. listopada 2015. i dr.) pravomoćno utvrdio da neki (dakle ne svi) policijski službenici prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova, ne obavljaju poslove primjenom policijskih ovlasti ZPPO i ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo.
15. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.
16. Odredbom čl. 28. st. 1. 2. ZOP propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.
17. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.
18. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.
19. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga Glavni ravnatelj policije. Navedeno policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.
20. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetni Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, (sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP dolazi se do zaključka da tim odredba nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrdit (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga Glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo Glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenih iz čl. 28. st. 4. ZOP, ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovog suda, o navedenom pravu ne može rastavljat kao prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP.
21. Stoga je pogrešno shvaćanje nižestupansjkih sudova prema kojem tužiteljica ima pravo na građansko odijelo temeljem zakona budući da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima konstitutivan značaj i to je uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.
22. S obzirom da tužiteljica ne tvrdi da je stavljena na takav popis, očito je da Glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužiteljica predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP i slijedom čega tužiteljici nije ni priznato pravo na građansko odijelo. Pritom treba reći da iako vještaci u okviru provođenja vještačenja procjenjuju, pohranjuju, koriste podatke i pregledavanju dokumentaciju, to istovremeno ne znači da obavljaju policijske poslove i koriste bilo kakve policijske ovlasti.
23. Budući da su slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su unatoč činjenici da o pravu tužiteljice na troškove nabave građanskog odijela nije odlučeno u pravnom postupku istoj dosudili te troškove, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. (st. I. toč. 1. izreke).
24. Kako je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2., 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012, 103/14 i 118/14 – dalje: OT) prema vrijednosti predmeta spora (15.948,37 kn) i to trošak odgovora na tužbu, trošak sastava podneska od 23. rujna 2019. u iznosu od po 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištu 23. listopada 2019. 1.000,00 kn, trošak žalbe (tbr. 10/1) u iznosu od 1.250,00 kn i trošak sastava revizije u iznosu od 1.250,00 kn odnosno ukupno 5.500,00 kn (st. I. toč. 2. izreke).
25. Tuženici nije priznat trošak sastava prijedloga za podnošenje revizije, jer taj trošak nije propisan odvjetničkom tarifom (st. II. izreke).
Zagreb, 30. lipnja 2021.
Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.