Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 433/2018-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 433/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. vlasnika obrta „C.“ izvođenje zidarskih, fasaderskih i soboslikarskih radova, K., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u K., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-181/17-2 od 11. listopada 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-52/15-56 od 28. studenoga 2016., u sjednici održanoj 30. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-181/17-2 od 11. listopada 2017. u dijelu pod st. I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-52/15-56 od 28. studenoga 2016. u dijelu pod toč. I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 304.986,57 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 28. studenoga 2016. do isplate, odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

Revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-181/17-2 od 11. listopada 2017. u dijelu pod st. I. izreke kojim je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-52/15-56 od 28. studenoga 2016. u dijelu pod toč. III. izreke, odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 304.986,57 kuna na ime naknade štete sa zateznom kamatom tekućom od 4. studenoga 2010. do isplate, po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude i to uplatom na račun tužiteljeva punomoćnika odvjetnika B. R. iz K., ..., OIB: ..., IBAN: ... koji se vodi kod Z. b. d.d. Z., toč. II. izreke utvrđeno je da je povučen tužbeni zahtjev za iznos od 95.012,36 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, dok je toč. III. izreke naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 66.582,40 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 28. studenoga 2016. do isplate, po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude, sve u roku od 15 dana.

 

2. Drugostupanjskom presudom pod st. I. izreke djelomično je odbijena, a djelomično prihvaćena žalba tuženice te je presuda suda prvog stupnja potvrđena u dijelu pod toč. I. izreke kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 304.986,57 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom od 28. studenoga 2016. do isplate, kao i u toč. III. izreke, dok je ista presuda u dijelu pod toč. I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 4. studenoga 2010. do 28. studenoga 2016. preinačena na način da je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen, st. II. izreke određeno je da nepobijana toč. I. izreke presude ostaje neizmijenjena, a da se tuženici ne dosuđuje trošak sastava žalbe (st. III. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude pod st. I. izreke u dijelu kojim je djelomično odbijena žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda, tuženica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima postupka uz prijedlog da ovaj sud prihvati reviziju tuženice, preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i u dijelu odluke o troškovima postupka, podredno prihvati reviziju, ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženice u odnosu na odluku o glavnoj stvari nije osnovana, dok je u odnosu na odluku o troškovima postupka nedopuštena.

 

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Prema odredbi čl. 385. ZPP protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. tog Zakona, revizija se može podnijeti i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toga Zakona koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom. Obzirom na to da u postupku pred sudom drugog stupnja nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP (koja postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude), to se tuženica neosnovano poziva na navedenu povredu u revizijskom stupnju postupka. Navodi tuženice kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka drukčije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju presude, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za naknadom štete koju tvrdi da je pretrpio nepravilnim i nezakonitim radom suca obzirom na to da je propustom suda da postupi po zakonu za tužitelja nastupjela šteta jer više nema mogućnosti naplatiti svoju tražbinu od dužnika.

 

9. Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja:

 

- da je Općinski građanski sud u Zagrebu 13. rujna 2010. po prijedlogu ovrhovoditelja (u ovom postupku tužitelja) od 17. lipnja 2010. pod brojem Ovrj-2834/10 donio rješenje o ovrsi provedbom ovrhe na nekretninama ovršenika (dužnika ovdje tužitelja) i to na nekretnini upisanoj u zk. ul. 1787 k. o. B. N. oranica ... sa 2212 m2 na suvlasničkom dijelu ovršenika od 200/1117 i 9/1117 dijelova „S. p.“ d.o.o. Z.,

 

- da je rješenje o ovrsi broj Ovrj-2834/10 doneseno na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja javnog bilježnika jer se tužitelj kao ovrhovoditelj nije uspio naplatiti u izvansudskoj ovrsi obzirom da je njegov dužnik bio blokiran i imao ukupno neplaćenih tražbina u visini od 471.173,05 kuna,

 

- da je zaključkom istog suda broj Ovrj-2834/10-2 od 8. prosinca 2010. naloženo zemljišno knjižnom odjelu upis zabilježbe ovrhe,

 

- da je zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu rješenje o ovrsi od 13. rujna 2010. i zaključak od 8. prosinca 2010. zaprimio 10. prosinca 2010.,

 

- da u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu kao ni u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi broj Ovrj-2834/10 na nekretninama ovršenika nije bilo upisanih nikakvih tereta,

 

- da je na temelju rješenja o osiguranju istog suda od 21. listopada 2010. broj Ovr-1114/10 u zemljišnoknjižnom odjelu provedena pod brojem Z-51261/10 od 27. travnja 2011. uknjižba založnog prava u korist Republike Hrvatske na nekretnini na kojoj je rješenjem broj Ovrj-2834/10 od 13. rujna 2010. određena ovrha po prijedlogu tužitelja u ovom postupku,

 

- da je temeljem privatne isprave - ugovora o kupoprodaji nekretnine od 11. lipnja 2010. i prijedloga od 4. studenog 2010. zemljišno knjižni odjel suda rješenjem br. Z-52181/10 od 30. kolovoza 2011. dopustio upis prava vlasništva na suvlasničkom dijelu ovršenika „S. p.“ d.o.o. Z. od 200/1117 i 9/1117 dijelova u korist „M.„ d.o.o. Z.,

 

- da je rješenjem broj Z-59343/10 odbijena provedba rješenja o ovrsi od 13. rujna 2010. i zaključka od 8. prosinca 2010. broj Ovrj-2834/10 na nekretnini upisanoj u zk. ul. 1787 k. o. B. N. oranica ... sa 2212 m2,

 

- da je 30. listopada 2014. Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje o obustavi ovrhe broj Ovrj-2834/10 obzirom na to da ovršenik više nije uknjižen kao suvlasnik nekretnine na kojoj je bila određena ovrha,

 

- da je tužiteljev dužnik, ovršenik u predmetu broj Ovrj-2834/10, brisan iz Sudskog registra,

 

- da je tržišna vrijednost nekretnine na kojoj je u predmetu broj Ovrj-2834/10 bila određena ovrha rješenjem 1.630.000,00 kuna, a kako je suvlasnički dio tužiteljevog dužnika, ovršenika u tom postupku bio 209/1117, to da je tržišna vrijednost tog suvlasničkog dijela 304.986,57 kuna prihvatili su izloženi zahtjev uz izražavanje pravnog shvaćanja da je zbog postupanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu protivno odredbi čl. 79. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ) kojom je propisano da će sud čim donese rješenje o ovrsi na nekretninama po službenoj dužnosti zatražiti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba ovrhe, kojom zabilježbom ovrhovoditelj stječe pravo da tražbinu namiri iz nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine, tužitelj kao ovrhovoditelj izgubio naplatiti svoju tražbinu od dužnika. Naime, kako je tužiteljev dužnik već 19. ožujka 2010. imao nenaplaćenih obveza u iznosu od 471.173,05 kuna i bio je u neprekidnoj blokadi od 12. siječnja 2011., a prema podacima brisan je iz sudskog registra, to sudovi ocjenjuju da postoji uzročno posljedična veza između štetne radnje (nedostavljanja rješenja o ovrsi odmah po donošenju zemljišnoknjižnom odjelu radi zabilježbe) i nastale štete tužitelju (obzirom da je zbog postupanja suda protivno Zakonu tužitelj izgubio mogućnost naplate tražbine od svojeg dužnika ovrhom na nekretnini jer je ovrha postala nemoguća, ali i ovrhom na bilo kojoj drugoj imovini svog dužnika obzirom na činjenicu da je brisan iz sudskog registra. Stoga nižestupanjski sudovi na temelju odredbe čl. 106. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15; dalje: ZS) kojom je propisano da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom, pri čemu se nezakoniti rad očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, odnosno kao propuštanje da se primijeni zakon, drugi propis ili opći akt, a nepravilan rad očituje se kao činjenje ili nečinjenje suprotno propisanom ili uobičajenom načinu obavljanja dužnosti prihvaćaju tužbeni zahtjev u visini pobliže navedenoj u izreci presude i nalažu tuženici naknaditi tužitelju pretrpljenu štetu uslijed nemogućnosti naplate tražbine od svojeg dužnika nastalu uslijed nezakonitog i nepravilnog rada suda.

 

10. Tuženica u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje da je tužitelj imao mogućnost sukladno odredbi čl. 57. st. 7. Pravilnika o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova („Narodne novine“ broj 81/97, 109/02, 123/02, 153/02 i 14/05) dostaviti podnesak zemljišnoknjižnom odjelu suda radi upisa plombe kao i da je sukladno odredbi čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave za odgovornost tuženice za naknadu štete potrebno ispunjenje pretpostavki koje se odnose na nezakoniti ili nepravilni rad državne uprave, postojanje štete koja je time nastala podnositeljima i uzročne veze između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete podnositeljima, pri čemu je potrebno dokazati da je nastala šteta posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, odnosno da šteta ne bi nastala da takvog rada nije bilo.

 

11. Neosnovano tuženica ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, u situaciji kada je prilikom donošenja rješenja o ovrsi provedbom ovrhe na nekretninama ovršenika zakonska obveza i dužnost suda dostaviti rješenje o ovrsi zemljišnoknjižnom odjelu radi zabilježbe ovrhe (čl. 79. st. 1. OZ-a), to okolnost da je tužitelj kao ovrhovoditelj imao mogućnost pokretanjem ovršnog postupka podnijeti zemljišnoknjižnom odjelu podnesak kojim je pokrenuo ovršni postupak na nekretninama ovršenika, nije od utjecaja na obvezu suda da takvo rješenje o ovrsi odmah po donošenju dostavi zemljišnoknjižnom odjelu radi zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama.

 

Prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u Odluci broj U-III-2314/2006 od 21. veljače 2007. za štetu počinjenu nezakonitim ili nepravilnim radom državnih tijela Republika Hrvatska odgovora po načelu uzročnosti, dakle po načelu objektivne odgovornosti, a kojim pravnim shvaćanjem su vezani redovni sudovi.

 

U skladu sa navedenim za ocjenu postojanja odgovornosti tuženice za štetu tužiteljici u smislu odredbe čl. 106. st. 1. ZS-a bitno je: 1. je li se radilo o nezakonitom i/ili nepravilnom radu suda, 2. je li tužitelj pretrpio štetu uslijed takvog rada suda, te 3. postoji li uzročna veza između nezakonitog i/ili nepravilnog rada suda i nastale štete, pri čemu je potrebno da je nastala šteta neposredno posljedica nezakonitog i/ili nepravilnog rada suda.

 

Stoga kako je upravo zbog proteka vremenskog razdoblja između donošenja rješenja o ovrsi na nekretninama dužnika ovrhovoditelja (u ovom postupku tužitelja) 13. rujna 2010. do dostavljanja istog zemljišnoknjižnom odjelu suda 10. prosinca 2010. radi zabilježbe došlo do upisa založnog prava na nekretnini tužiteljevog dužnika kao i do upisa promjene vlasništva na nekretnini tužiteljeva dužnika po prijedlogu dostavljenom sudu gotovo 2 mjeseca (4. studenoga 2010.) nakon donošenja rješenja o ovrsi, dakle, kada je po redovitom tijeku stvari rješenje o ovrsi trebalo i moglo biti dostavljeno zemljišnoknjižnom odjelu i provedena zabilježba ovrhe te kako je zbog toga tužitelj izgubio mogućnost naplate svog potraživanja prema dužniku, to su pravilno nižestupanjski sudovi ocijenili da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu tuženice, obzirom da je tužitelj dokazao postojanje uzročne posljedične veze između štetne radnje i štete nastale tužitelju.

 

12. Zbog svega, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP u dijelu odluke o glavnoj stvari odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena zbog čega je odlučeno kao u izreci presude.

 

13. U odnosu na reviziju tuženice protiv odluke o troškovima postupka valja navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

Na osnovu izloženog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženice podnesenu protiv odluke o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 30. lipnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu