- 1 -              Rev 553/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 553/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A  

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Š. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupana Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-198/20-3 od 3. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1413/2019-14 od 28. studenog 2019., u sjednici održanoj 30. lipnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženice, preinačuju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-198/20-3 od 3. prosinca 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1413/2019-14 od 28. studenog 2019., te sudi:

 

1.) Odbija se neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I/ Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, (dalje u tekstu: tuženik), da tužitelju G. Š. iz Z., ..., OIB: ... (dalje u tekstu: tužitelj), isplati neto iznos od 6.711,04 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to na:

 

- iznos od 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2018. pa do isplate,

- iznos od 3.684,00 kuna od 1. siječnja 2019. pa do isplate,

 

po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče počevši od 28. studenoga 2019. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

 

2.) Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 4.750,00 kn u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.711,04 kn, te naknadu troška postupka u iznosu od 4.750,00 kn (II. izreke), sve s pripadajućim zateznim kamatama.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd 936/2021-2 od 9. ožujka 2021. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-198/2020-3 od 3. prosinca 2020. zbog slijedećih pravnih pitanja:

 

"1. Je li tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine", broj 76/09 i 92/14), koji propisuju što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?

 

2. Može li tužiteljica ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbu čl. 28. st. 5. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), koji propisuju da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar Pravilnikom iz čl. 2. i čl. 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine", broj 64/11), koji propisuje način i uvjete za navedeno?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica protiv navedene presude podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže ovom sudu prihvatiti reviziju te preinačiti nižestupanjske presude na  način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška postupka tuženici, podredno osporenu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Tuženica je zatražila trošak revizije.

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode tuženice i predlaže odbiti reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu 6.711,04 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabave Građanskog odjela za utuženo razdoblje – 2017. i 2018. godinu.

 

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

 

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. Služba općih i tehničkih poslova i radi na radnom mjestu "kriminalistički referent – fotograf u zvanju viši policajac",

 

- da tužitelj zadužuje, oružje, streljivo, policijsku značku i iskaznicu, te zaštitnu opremu – kutu i klompe (godišnje),

 

- da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove svog radnog mjesta isključivo u građanskom odijelu, a koje je nosio ispod zaštitne odjeće.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna tužitelju isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015 i 121/2016 – dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine", broj 64/2011 – dalje: Pravilnik), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna.

 

10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda jer smatra da je pravilno utvrđenje da je tužitelj kao policijski službenik (čl. 2. st. 1. toč. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima "Narodne novine", broj 76/2009 i 92/2014 – dalje: ZPPO) obavljao policijske poslove primjenom policijskih ovlasti jer je obavljao posao u skladu s ovlastima koje propisuje zakon, a prilikom obavljanja poslova, neovisno od toga je li riječ o redovitim ili posebnim poslovima u izvanrednim okolnostima, zadužuje oružje, streljivo, službenu značku i iskaznicu, te po ocjeni toga suda tužitelju pripada pravo na utuženu naknadu i u smislu odredbe čl. 15. st. 1. ZOP koja propisuje da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz ZOP.

 

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

13. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu za nabavu građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja.

 

14.1. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO, čl. 28. st. 5. ZOP i čl. 3. Pravilnika analizira se sadržaj poslova policijskog službenika – fotografa u zvanju viši policajac, a koje tužitelj obavlja u utuženom razdoblju te odredbu čl. 3. ZPPO, te tuženica ističe da tužitelj ne obavlja nikakve policijske poslove već poslove fotografa, a koji nisu policijski.

 

14.2. Uz navedeno, poziva se i na jedinstvenu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je u nizu svojih odluka (primjerice poslovni broj Usž-1790/2015-2 od 28. listopada 2015., poslovni broj Usž-1472/2015-2 od 23. rujna 2015., poslovni broj Usž-1473/2015-2 od 25. studenoga 2015. i dr.) pravomoćno utvrdio da neki (dakle, ne svi) policijski službenici prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova, ne obavljaju poslove primjenom policijskih ovlasti na temelju ZPPO i ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo.

 

15. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.

 

16. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOOP propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

 

17. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOOP propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

 

18. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

 

19. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga Glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

 

20. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOOP načine i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, kojeg je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga Glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOOP dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno morao utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti i isključivo u građanskom odijelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga Glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo Glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOOP ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, u navedenom pravu ne može raspravljat kao prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP.

 

21. Stoga je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem tužitelj ima pravo na građansko odijelo temeljem samog zakona budući odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

 

22. S obzirom da tužitelj ne tvrdi da je stavljen na takav popis, očito je da Glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi konkretno obavlja tužitelj predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 328. st. 4. ZOOP i slijedom čega tužitelju nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

 

23. Budući da su slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su unatoč činjenici da o pravu tužitelja na troškove nabave građanskog odijela nije odlučeno u pravnom postupku istom dosudili te troškove, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

24. Kako je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je na temelju čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012, 103/2014 i 118/2014 – dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora (6.711,04 kn) i to trošak odgovora na tužbu 750,00 kn, trošak zastupanja na ročištima od 5. rujna 2019. i 6. studenog 2019. po 750,00 kn te trošak žalbe (Tbr. 10/1) u iznosu od 1.250,00 kn i trošak revizije u iznosu od 1.125,00 kn, odnosno ukupno 4.750,00 kn.

 

Zagreb, 30. lipnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.