- 1 -              Rev 1890/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1890/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Z.-M. d.o.o., OIB ..., O., ..., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Z., odvjetnik u O., protiv ovršenika P. K. iz S., ..., OIB ..., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-2608/2014 od 27. travnja 2016., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2771/2013 od 14. listopada 2014., u sjednici održanoj 30. lipnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i ukida rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-2608/2014 od 27. travnja 2016., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-2608/2014 od 27. travnja 2016. odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2771/2013 od 14. listopada 2014. kojim je odbačen prijedlog za ovrhu od 28. svibnja 2013.

 

2. Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio izvanrednu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 21. st. 1 Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ/12) zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti nižestupanjska rješenja te predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija ovrhovoditelja je dopuštena i osnovana.

 

5.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP i u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

              - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

              - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

              - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i odluka se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

5.2. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga čl. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

5.3. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. toga Zakona ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

6. Predmetni ovršni postupak ovrhovoditelj je pokrenuo radi namirenja novčane tražbine na temelju ovršne isprave – zadužnice poslovni broj OV-5408/10 od 13. svibnja 2010.

 

7. Prvostupanjski sud je odbacio prijedlog za ovrhu sukladno odredbi čl. 39. OZ smatrajući da prijedlog ne sadrži cjelokupnu dokumentaciju na temelju koje sud može postupati, dok je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsko rješenje ali iz drugih razloga uz zaključak da "(…) ovršna isprava - obična zadužnica sastavljena 13. svibnja 2010., na kojoj je samo utvrđena istovjetnost osobe koja je potpisala ovu ispravu i ovjeren potpis, nema značenje solemnizirane privatne isprave odnosno nema učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi temeljem kojeg se može provesti ovrha (…)" a sve sukladno odredbi čl. 214. st. 1. OZ/12.

 

8. U reviziji ovrhovoditelj postavlja pitanje:

 

              "Je li dopuštena retroaktivna primjena odredbi Ovršnog zakona konkretno odredbi o zaplijeni računa na temelju zadužnice?"

 

9. Obrazlažući razloge važnosti pitanja postavljenog u reviziji ovrhovoditelj se pozvao na rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-152/2014 od 21. listopada 2014. i Revt-202/2013 od 14. travnja 2015., kao i na presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5316/2005 od 5. rujna 2006. te presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj R1-40/2016 od 2. svibnja 2016.

 

10. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je revizija dopuštena, pa je na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijano drugostupanjsko rješenje ispitano samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog prvog pravnog pitanja postavljenog u izvanrednoj reviziji.

 

11. Drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 214. st. 1. OZ/12, kojom je propisano da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku, zauzeo shvaćanje da obzirom da predmetna zadužnica poslovni broj OV-5408/10 od 13. svibnja 2010. nije solemnizirana (potvrđena) od strane javnog bilježnika, već je na istoj samo ovjeren potpis ovršenika, da ista ne udovoljava uvjetima iz odredbe čl. 214. OZ/12.

 

12.1. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno. Sporna zadužnica sastavljena je i ovjerena u vrijeme važenja Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ/08) gdje sukladno odredbi čl. 183. st. 1. dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. St. 7. istog čl. određeno je da isprave iz st. 1. i 2. tog čl. imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe

 

12.2. Prema odredbi čl. 21. st. 1. toč. 6. OZ/08 ovršna isprava je i druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava.

 

13.1. Prilikom ocjene da li predmetna zadužnica predstavlja ovršnu ispravu sud drugog stupnja se pogrešno poziva na Ovršni zakon koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga (2012), umjesto na Ovršni zakon koji je bio na snazi u vrijeme sastavljanja isprave (2008).

 

13.2. Naime, valjanost zadužnice ima se procijeniti prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme kad je ona izdana, a ne prema propisima koji su važili u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga a o čemu je ovaj sud već izrazio shvaćanje u svojim odlukama (npr. Rev-3257/2014, Rev-3310/2014 i dr.).

 

14.1. U konkretnom slučaju znači da je u smislu čl. 183. st. 1. OZ/08 dostatna ovjera potpisa dužnika, dakle ovršenika u ovom slučaju.

 

14.2. Kako predmetna zadužnica sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju te isprave može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti ovrha te da je javni bilježnik na njoj ovjerio potpis dužnika ista sukladno čl. 183. st. 1. i 7. OZ/08 predstavlja ovršnu ispravu.

 

15. Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, radi čega je valjalo prihvatiti reviziju ovrhovoditelja, ukinuti drugostupanjsku odluka i predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ

 

16. U nastavku postupka sud drugoga stupnja ocijeniti će sve žalbene navode ovrhovoditelja i donijeti novu odluku.

 

Zagreb, 30. lipnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.