Broj: Kž 442/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog P. D., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 24. listopada 2018. broj Kov-iz-7/18 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. studenog 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog P. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog P. D., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. (pravilno bi bilo: stavka 1.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv tog okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u koji mu je uračunato vrijeme uhićenja od 25. srpnja 2018.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni P. D. po braniteljici, odvjetnici I. Š., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom ukinuti istražni zatvor, a podredno zamijeniti „odgovarajućom mjerom opreza“.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog P. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika i nemogućnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo pokušaja ubojstva za koje se tereti u ovom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podnesena optužnica, a koje je prvostupanjski sud naveo u pobijanom rješenju, na koji način je ispunjena temeljna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

Iz činjeničnog opisa predmetnog kaznenog djela i prikupljenih dokaza proizlazi postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik oko 5 sati ujutro ušao u stan žrtve D. P. noseći sa sobom nož te je istoj govorio da šuti i da joj nema spasa, a potom je žrtvu u više navrata ubadao nožem zadavši joj 15 ubodno-reznih rana, između ostalog i u području prsa od čega je obilno krvarila, a smrtna posljedica je izostala zbog pravodobno pružene medicinske pomoći. Opisanim postupanjem iz kojeg proizlazi da je okrivljenik, ničime izazvan, išao upravo za time da usmrti žrtvu, isti je pokazao izrazitu bešćutnost, bezobzirnost i upornost te visok stupanj kriminalne volje.

Nadalje, iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je okrivljenik ovisnik o alkoholu, od čega se nikada nije liječio, te da su kod njega prisutne crte disocijalnog poremećaja ličnosti. U vrijeme počinjenja djela koje mu se stavlja na teret bio je smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, a zbog dugogodišnje neliječene ovisnosti o alkoholu uslijed koje dolazi u fizičke sukobe, postoji opasnost za počinjenje novog kaznenog djela. Vještak je predložio izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

Povezujući zaključke psihijatrijskog vještačenja s okolnostima počinjenja predmetnog kaznenog djela, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da, neovisno o okrivljenikovoj neosuđivanosti, iste predstavljaju realnu i neposrednu opasnost da će on na slobodi počiniti isto ili istovrsno kazneno djelo te da je primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i dalje nužna.

Konačno, značaj svih izloženih okolnosti zbog kojih je protiv okrivljenika produljena mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., upućuje na to da se svrha istražnog zatvora za sada ne bi mogla uspješno postići nijednom drugom blažom mjerom, a to je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 19. studenog 2018.