1              Poslovni broj: I Kž-uv-110/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-110/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. V., zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak - dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku Ik I-134/2021-12 od 17. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

I U povodu žalbe zatvorenika M. V., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II Uslijed odluke pod točkom I, žalba zatvorenika je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, temeljem članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) u vezi članka 165. stavak 1. i članka 168. stavak 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21. dalje: ZIKZ) odbijen je prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust kao neosnovan.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik M. V. ne navodeći posebne zakonske osnove zbog kojih ulaže žalbu, ali iz sadržaja iste proizlazi da je nezadovoljan, kako dosadašnjim sudskim postupcima koji su vođeni protiv njega, tako i posljednjom odlukom o odbijanju uvjetnog otpusta.

 

3. Na temelju članka 495. i članka 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., odnosno pobijano rješenje ne može se ispitati jer je izreka nerazumljiva, u rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

 

5. Tako je izrekom pobijanog rješenja odbijen prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika kao neosnovan temeljem članka 59. stavak 2. KZ/11., u vezi članka 165. stavak 1. i članka 168. stavak 3. ZIKZ-a, iako se potonje odredbe ZIKZ-a ne odnose na razloge za odbijanje uvjetnog otpusta, već se u njima propisuje nadležnost suda i postupak u povodu podnesenog prijedloga za uvjetni otpust.

 

6. Naime, člankom 59. stavkom 2. KZ/11. propisano je da će sud, prilikom odlučivanja o prijedlogu (za uvjetni otpust) cijeniti ličnost osuđenika, njegov prijašnji život i osuđivanost, je li protiv njega u tijeku drugi kazneni postupak, odnos prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi, ponašanje tijekom izdržavanja kazne zatvora, uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora, je li došlo do promjene njegova ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela ili se očekuje da će do tih promjena doći primjenom mjera nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta te životne okolnosti i njegovu spremnost za uključivanje u život na slobodi.

 

7. O tim okolnostima, odlučnima za uvjetni otpust zatvorenika, sud treba dati jasne i cjelovite razloge, a potom, ukoliko smatra da nije osnovan prijedlog zatvorenika, kao što je u ovom slučaju odlučio prvostupanjski sud, navesti temeljem kojih od razloga propisanih u članku 170. ZIKZ-a odbija prijedlog zatvorenika jer se u suprotnome odluka ne može ispitati.

 

8. Nedostatak razloga o odlučnim činjenicama za odbijanje prijedloga u pobijanom rješenju sastoji se u tome što prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je zatvorenik tijekom izdržavanja kazne stegovno kažnjavan radi počinjenog težeg stegovnog prijestupa te isto propušta ocijeniti da li se radi o odlučnoj činjenici u smislu članka 170. točka 3. ZIKZ-a kao obligatornom razlogu za odbijanje prijedloga ako je zatvorenik kažnjen za teži stegovni prijestup u posljednjih 6 mjeseci (iz izvješća kaznionice proizlazi da su stegovni postupci bili 2019.), odnosno, da li se uvjetni otpust odbija iz nekih drugih razloga propisanih u članku 170. ZIKZ-a.

 

9. Naime, prvostupanjski sud u točki 6. pobijanog rješenja navodi sve kriterije iz članka 59. stavka 2. KZ/11.-II koji su od utjecaja za odlučivanje o uvjetnom otpustu, a u točki 7. istog rješenja prvostupanjski sud samo nabraja sve okolnosti iz izvješća kaznionice koje bi bile od utjecaja na odlučivanje, ali o tim okolnostima, kako o negativnim, tako ni o pozitivnim, sud nije dao jasne i cjelovite razloge, već je samo iz nabrajanja izveo zaključak kako se do sada nije postigla svrha kažnjavanja, "pa je odlučeno kao u izreci, primjenom zakonskih odredbi navedenih u izreci". No, kao što je već navedeno u točki 5. ovog rješenja, zakonske odredbe ZIKZ-a navedene u izreci ne odnose se na razloge za odbijanje uvjetnog otpusta, pa je stoga izreka pobijanog rješenja nerazumljiva i u proturječnosti s razlozima navedenih u obrazloženju, a razlozi koji su navedeni u obrazloženju niti su dovoljno jasni, niti cjeloviti, zbog čega pobijano rješenje nije moguće preispitati, pa je stoga u povodu žalbe zatvorenika, a po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. pobijano rješenje valjalo ukinuti, te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti citirane bitne povrede te utvrditi okolnosti koje su od značaja za donošenje odluke o uvjetnom otpustu, nakon čega će donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku, koju će valjano obrazložiti uz primjenu zakonskih propisa koji reguliraju bilo pozitivnu, bilo negativnu odluku suda.

 

11. Slijedom svega izloženog, a na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 30. lipnja 2021.