Broj: Kž 441/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević Grbić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Kornelije Kallay Blažeković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. I. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog R. I. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 7. studenog 2018. broj Kov-15/18-36, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. studenoga 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog R. I. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog R. I. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog R. I. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a koji istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, ali ne dulje od rokova iz čl. 133. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni R. I., osobno i po branitelju M. J. odvjetniku iz S. ne navodeći žalbenu osnovu. Predlaže se da se pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti da se brani sa slobode. Obje žalbe bit će razmatrane kao jedna žalba okrivljenika.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog R. I. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je za takvo svoje utvrđenje dao valjane i dostatne razloge.

Tako s pravom prvostupanjski sud ocjenjuje da osnovana sumnja da bi okrivljeni R. I. počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podnesena optužnica, dok vezano uz žalbeni navod kojim se osporava učin kaznenog djela te traži izdvajanje iz spisa kao nezakonitog dokaza - zapisnika o prepoznavanju okrivljenog R. I. po svjedoku V. K., navedeni dokazni prijedlog obrane odbijen je rješenjem optužnog vijeća koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. listopada 2018.

Zaključak o postojanju konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenog R. I. pravilno prvostupanjski sud temelji na okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv u ovom kaznenom postupku, pri čemu je iskazao visoki stupanj kriminalne volje. Također je ispravno cijenjena i njegova ranija osuđivanost i to zbog istovrsnih kaznenih djela razbojništva u dva navrata te kaznenih djela teških krađa i nezakonitog držanja oružja, što upućuje na zaključak da na okrivljenika ranije izricane kazne nisu utjecale da svoje ponašanje uskladi sa zakonom. Povezujući navedeno s okolnosti da je okrivljenik nezaposlen, bez imovine i bez izvora prihoda u Republici Hrvatskoj, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da bi mogao nastaviti s činjenjem imovinskih delikata u cilju stjecanja sredstava za život.

U odnosu na žalbeni navod kojim se upire na okolnost da se suokrivljeni M. M. u ovom kaznenom postupku brani sa slobode, treba reći da se ocjena opravdanosti i nužnosti primjene mjere istražnog zatvora donosi u odnosu na svakog okrivljenika ponaosob i u odnosu na činjenice vezane upravo uz tu osobu, pa je i taj žalbeni prigovor neutemeljen.

Stoga je osnovano protiv okrivljenog R. I. produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svrha istražnog zatvora produljenog po navedenoj osnovi, imajući na umu sve izložene okolnosti, za sada se ne bi mogla uspješno otkloniti blažim mjerama predviđenim u ZKP/08.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 19. studenog 2018.