Broj: Kž 585/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. A., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 17. rujna 2018. broj Kv I-234/2018. (K-5/2016-108), u sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba osuđenog N. A.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Puli-Pola je pod točkom I. izreke, na temelju članka 55. stavka 7. u vezi s člankom 55. stavkom 2. KZ/11., osuđenom N. A. neizvršeni rad za opće dobro od 160 (sto šezdeset) sati, na temelju pravomoćne i izvršne presude na temelju sporazuma stranaka Županijskog suda u Puli-Pola broj K-5/2016. od 14. lipnja 2016., zamijenio kaznom zatvora od 80 (osamdeset) dana. Pod točkom II. izreke je na temelju članka 64. stavka 4. KZ/11. ukinut zaštitni nadzor određen osuđenom N. A. na temelju pravomoćne i izvršne presude na temelju sporazuma stranaka Županijskog suda u Puli-Pola broj K-5/2016 od 14. lipnja 2016.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio N. A. po braniteljici, odvjetnici V. K. F., navodeći da je podnosi „zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o zamjeni rada za opće dobro kaznom zatvora“, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu osuđenika i ukine Rješenje Županijskog suda u Puli - Pola K-5/2016-108, Kv I-234/12018 od 17. rujna 2018. te predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje“.

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, i prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osuđenik svojom krivnjom nije u cijelosti izvršio rad za opće dobro, slijedom čega mu je osnovano odredio izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu.

Naime, iako je osuđenik u početnom stadiju izvršavanja rada za opće dobro taj rad izvršavao pojačanim tempom (u razdoblju od 9. studenoga 2016. do 8. veljače 2017. od ukupnih 730 sati odradio je 365 sati), pred kraj roka koji mu je određen za izvršavanje rada za opće dobro osuđenik je smanjio dinamiku tako da je do 9. rujna 2017. do kada je trebao izvršiti rad za opće dobro izvršio ukupno 570 sati rada. Kao opravdanje za smanjenje dinamike izvršavanja rada za opće dobro, osuđenik je naveo zaposlenje u građevini zbog čega je od njega zatraženo da Probacijskom uredu P. dostavi dokumentaciju kojom bi dokazao svoje zaposlenje kako bi mu se omogućilo smanjenje dinamike izvršavanja rada za opće dobro i eventualno produljio rok za izvršenje. Budući da osuđenik nije dostavio nikakvu dokumentaciju o zaposlenju, a niti je izvršio rad za opće dobro u određenom mu roku, to je Probacijski ured P. o navedenom izvijestio sud.

Na sjednici izvanraspravnog vijeća održanoj u povodu izvješća Probacijskog ureda P. 18. siječnja 2018. osuđeniku je produljen rok za izvršavanje rada za opće dobro, s time da je osuđenik tada naveo da je za vrijeme dok nije izvršavao rad za opće dobro jedno vrijeme proveo u posjeti sestri i zetu u Danskoj, da tijekom cijele 2017. nije nigdje radio te da se je zaposlio kod susjeda početkom siječnja 2018., ali da je spreman izvršiti i preostalih 160 sati rada za opće dobro.

Potom je Probacijski ured P. osuđeniku odredio novi rok od tri mjeseca za izvršiti preostali dio neizvršenog rada za opće dobro te napravio izmijenjeni program izvršavanja rada vezano za način i mjesto izvršavanja rada za opće dobro. Iako je osuđenik navedenu izmjenu programa osobno preuzeo 16. travnja 2018. te se s istom suglasio, nakon toga nije se javio predstavniku pravne osobe u kojoj je trebao izvršavati rad, a također je prestao kontaktirati i s Probacijskim uredom P., pri čemu nije ni na koji način opravdao neizvršavanje sankcije. Probacijski je ured pokušao i pisanim putem stupiti u kontakt s osuđenikom, međutim, bezuspješno jer je osuđenik na adresi koju je dao Probacijskom uredu P. nepoznat.

Stoga navedene okolnosti, odnosno činjenica da je, nakon što mu je pružena nova prilika za izvršavanje neizvršenog dijela rada za opće dobro, osuđenik iskazao potpunu neaktivnost i nezainteresiranost za izvršenje sankcije u cijelosti, pri čemu za takvu neaktivnost nije naveo nikakav opravdani razlog, s time da je trenutno nepoznata i adresa na kojoj se nalazi, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nedvojbeno upućuju na zaključak da osuđenik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, čime su ispunjeni uvjeti iz članka 55. stavka 7. KZ/11. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud osuđeniku odredio izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu te je za takvu svoju odluku dao i potpune, jasne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Budući da žalbenim navodima osuđenog N. A. kojima se ponovno nedokumentirano ističe njegovo zaposlenje nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja niti su tim rješenjem počinjene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 20. studenoga 2018.