1                            Poslovni broj: II Kž-224/2021-5

 

Poslovni broj: II Kž-224/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. R. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog S. R., optuženog J. P. i optuženog V. Z. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-37/2021. od 7. lipnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

Odbijaju se žalbe optuženog S. R., optuženog J. P. i optuženog V. Z. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. R., optuženog J. P. i optuženog V. Z., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog S. R., optuženog J. P. i optuženog V. Z. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je optuženicima u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 12. prosinca 2019. pa nadalje.

 

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi S. R., po branitelju, odvjetniku B. M. s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, a podredno da se isto preinači na način da se ukine istražni zatvor optuženiku ili zamijeni s nekom od mjera opreza.

 

3. Žalbu protiv rješenja podnio je i optuženi J. P. po braniteljici, odvjetnici D. K., s prijedlogom da se ukine istražni zavor optuženiku, podredno da se isti zamijeni nekom od mjera opreza, primjerice istražnim zatvorom u domu.

 

4. Protiv citiranog rješenja žali se i optuženi V. Z., osobno i po branitelju, odvjetniku B. M., koje žalbe se sadržajno nadopunjuju, pa će biti razmatrane kao jedinstvena žalba s prijedlogom da se ukine istražni zatvor optuženiku, a podredno da se isti zamijeni mjerama opreza i to primjerice obvezom javljanja policiji u mjestu boravka ili istražnim zatvorom u domu.

 

5. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

7. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. R., optuženog J. P. te optuženog V. Z. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

7.1. Budući da je za svoju odluku, u svim njezinim dijelovima, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, neosnovani su žalbeni navodi optuženog S. R. kako pobijano rješenje ne sadrži jasne i valjane razloge o postojanju osnovane sumnje. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju upire optuženi S. R..

 

7.2. U pogledu žalbenih navoda svih optuženika kojima se osporava postojanje osnovane sumnje polemizirajući s činjeničnim navodima iz potvrđene optužnice, drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su optuženici počinili kazneno djelo koje im se podignutom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji.

 

7.3. Niti prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su optuženici počinili kazneno djelo za koje se terete u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno i to kako je prethodno utvrđeno iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se temelji, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika, stupnju njihove krivnje kao i o doprinosu u počinjenju kaznenog djela svakoga od njih, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

 

7.4. Pritom se napominje da je iznošenje konkretnog sadržaja dokaza, prilikom obrazlaganja osnovane sumnje, nakon što je optužno vijeće potvrdilo optužnicu i time utvrdilo postojanje osnovane sumnje, suvišno.

 

8. Nadalje, protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanje posebne zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na strani imenovanih optuženika.

 

9. Analizirajući težinu, okolnosti i način počinjenja inkriminiranog kaznenog djela te zapriječenu kaznu kao i iskazanu kriminalnu volju, upornost i bezobzirnost u protupravnom postupanju koja se manifestira i kroz prethodni dogovor i plan prilikom organizacije počinjenja ovog kaznenog djela, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako i nadalje na strani imenovanih optuženika egzistiraju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela, uslijed čega im je prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

10. Vezano uz postojanje istražnozatvorskog razloga iz članka 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. uz sve naprijed navedeno valja napomenuti i kako su optuženi S. R. i optuženi V. Z. pravomoćno osuđivane osobe. Pa je tako optuženi S. R. do sada pravomoćno osuđivan zbog šest kaznenih djela (dva kaznena djela teške tjelesne ozljede, dva kaznena djela prijetnje i dva kaznena djela zlouporabe opojnih droga u kvalificiranom obliku), dakle između ostalog i zbog kaznenih djela s obilježjem nasilja, dok je optuženi V. Z. osuđivan u dva navrata, i to zbog kaznenog djela nedozvoljene igre na sreću i kaznenog djela nedozvoljene trgovine.

 

10.1. Slijedom navedenog, razvidno je kako se u konkretnom slučaju radi o povratnicima na koje dosadašnje pravomoćne osude nisu utjecale da se suzdrže od daljnjih kriminalnih aktivnosti i usklade svoje ponašanje sa zakonom već je njihovo protupravno ponašanje progrediralo prema težem obliku kaznenog djela koje im se ovdje stavlja na teret.

 

11. U pogledu žalbenih tvrdnji optuženog Jerka Pirića da mu se istražni zatvor produljuje isključivo zbog  činjenice da se protiv njega vodi paralelni kazneni postupak iako je kazneno neosuđivana osoba te mu je povrijeđeno pravo na presumpciju nedužnosti, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske napominje kako su takve tvrdnje već bilo predmet razmatranja kako na ovom tako i na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske te Ustavnom sudu Republike Hrvatske te je utvrđeno da nisu ostvarene povrede ustavnih i konvencijskih prava na koje se i ovoj žalbi poziva žalitelj. Naime, okolnost da se protiv optuženog J. P. vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11. počinjenog na štetu iste žrtve K. F. samo pojačava opravdanost prognoze o postojanju iteracijske opasnosti, a sasvim sigurno nije isključivi i jedini razlog na kojem je zasnovano pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora protiv tog optuženika. Takva okolnost se, kako to ističe i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-4298/2020. od 20. listopada 2020. može uzeti u obzir, ne kao dokaz o osuđivanosti, nego kao dokaz o tome da je i u drugim postupcima utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je ta osoba počinila kaznena djela, što je uostalom pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

 

12. Imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen dinamički princip, a protivno žalbenim tvrdnjama optuženika kako su prilikom produljenja istražnog zatvora nužni jači i kvalitetniji razlozi no u trenutku njegovog određivanja, jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora (12. prosinca 2019.).

 

13. S tim u vezi valja napomenuti, kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora (nešto više od osamnaest mjeseci) nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti što u žalbama upiru svi optuženici. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

 

14. Također, optuženici u svojim žalbama predlažu da im sud umjesto istražnog zatvora odredi blaže mjere jer bi se, po njihovom mišljenju, na taj način ostvarila ista svrha pa da stoga nije potrebno posezanje za najtežom mjerom lišavanja slobode. Međutim, prvostupanjski sud s pravom izvodi zaključak kako kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv navedenih optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. upućuju da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji, ne može ostvariti njegovom zamjenom mjerama opreza.

 

15. S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 30. lipnja 2021.