- 1 -              Poslovni broj: I Kž-uv-99/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-99/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te Ivana Turudića univ.spec.crim. i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. D., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 11. svibnja 2021., broj Ik I-98/2021-12, u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika D. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, odbijen je kao neosnovan prijedlog zatvorenika D. D. za uvjetni otpust.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik D. D. osobno i po opunomoćeniku, odvjetniku J. D., bez navođenja žalbene osnove s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima a podredno da se predmet vrati na ponovno odlučivanje. S obzirom da se žalbe sadržajno nadopunjuju iste će biti razmatrane kao jedna žalba.

3. Sukladno članku 51. stavku 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ( „Narodne novine“ br: 14/21. – dalje u tekstu: ZIKZ) koji se u ovom postupku primjenjuje u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 -  dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Osporavajući utvrđeno činjenično stanje u pobijanom rješenju, zatvorenik ističe da činjenica što je on prethodno osuđivana osoba ne može biti okolnost od utjecaja na uvjetni otpust, da sud nije cijenio činjenicu da je izrazio kajanje i žaljenje, da ima obvezu uzdržavanja djeteta, da je kuću u kojoj živi potrebno hitno sanirati zbog posljedica potresa te da nikada nije bio nasilan prema supruzi i djetetu i da je brižan otac koji se želi brinuti o svojoj obitelji, dok je supruga podlegla pričama o njegovoj nevjeri što je razlog podnošenja prijedloga za razvod.

6. Izloženim žalbenim navodima zatvorenika, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o prijedlogu zatvorenika D. D. za uvjetni otpust uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu odredbe članka 59. stavak 2. KZ/11., a potom pravilno zaključio da do sada izdržana kazna zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecala na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. Pri tome je prvostupanjski sud, uz činjenice da je on ranije osuđivan, da je uspješnost programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjena sa razinom „zadovoljava“, uzeo u obzir i negativno mišljenje kaznene ustanove o prijedlogu za uvjetni otpust i protivljenje državnog odvjetnika uvjetnom otpustu zatvorenika. Sud je cijenio i Izviješće Probacijskog ureda S. iz kojeg proizlazi da supruga iskazuje veliki strah i uznemirenost u pogledu mogućnosti izlaska zatvorenika na prijevremenu slobodu, pri čemu je supruga ujedno podnijela i zahtjev za razvod braka te je oštećena kaznenim djelom zbog kojeg zatvorenik izdržava kaznu zatvora.

7. Što se tiče žalbene tvrdnje da ranija osuđivanost ne može biti zapreka za odobravanje uvjetnog otpusta zatvoreniku, za istaknuti je da je upravo odredbom članka 59. stavak 2. KZ/11. jasno propisano da će sud prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu, između ostaloga, cijeniti i osuđenikov prijašnji život i osuđivanost, a iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je okolnost ranije osuđivanosti zatvoreniku i uzeta u obzir u tom smislu, pa stoga pogrešno žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

8. Protivno žalbenom navodu zatvorenika, ispravno prvostupanjski sud nije cijenio okolnosti koje zatvorenik navodi u žalbi kao odlučne za odluku o uvjetnom otpustu, s obzirom na to da zakonske obveze koje zatvorenik ima po izlasku na slobodu, kao i potreba sanacije kuće, nisu okolnosti od utjecaja na ostvarivanje svrhe kažnjavanja izdržavanjem kazne zatvora, dok isticana želja zatvorenika da se brine o obitelji navodeći da je brižan otac dovedena u vezu sa okolnostima kaznenog djela za koje služi kaznu zatvora i Izvješćem Probacijskog ureda S., potvrđuju ispravnost odluke prvostupanjskog suda da odbije prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust, jer izdržavanje kazne zatvora za sada nije postiglo svrhu specijalne prevencije.

9. Stoga je stav drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno odbio molbu za uvjetni otpust zatvorenika D. D., jer nisu ispunjene sve pretpostavke koje opravdavaju primjenu instituta uvjetnog otpusta u konkretnoj situaciji.

10. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima zatvorenika D. D. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. lipnja 2021.