- 1 -              Poslovni broj: I Kž-eun-18/2021-4

Poslovni broj: I Kž-eun-18/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe S. B., zbog kaznenog djela iz članka 648. Kaznenog zakona Talijanske Republike, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru, broj Kv-eun-1/2021 od 20. travnja 2021. kojim se odbija predaja, u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, te povodom te žalbe a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru od 20. travnja 2021. broj Kv-eun-1/2021, odbijeno je priznanje i izvršenje Europskog uhidbenog naloga izdanog od strane Suda u Pordenoneu, Republika Italija, broj N.832/2205 R.G.-685/2007 od 26. kolovoza 2019., i predaja tražene osobe S. B. (ranije S. J.) radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca i naplate novčane kazne u iznosu 600 Eura, sudbenim tijelima Republike Italije, na koju je osuđen presudom toga suda broj N.832/2005 R.G.-685/2007 od 22. studenog 2007., potvrđenom presudom žalbenog suda u Trstu broj 1139/2010 od 7. listopada 2010., koja je postala pravomoćna 17. travnja 2011., zbog kaznenog djela utaje iz članka 648. Kaznenog zakona Republike Italije, činjenično opisanog u izreci rješenja, sukladno odredbi članka 20. stavak 2. točka 7. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (NN broj: 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17.,68/18.,70/19.i 141/20 - u daljnjem tekstu ZPSKS-EU), u vezi s člankom 83. stavak 1. alineja 5. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11) zbog nastupa zastare izvršenja kazne zatvora s danom 17. travnja 2021., te sukladno odredbi članka 83. stavak 1. alineja 6. KZ/11, nastupa zastare izvršenja novčane kazne sa danom 17. travnja 2017.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je pravovremeno podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 -  dalje u tekstu: ZKP/08) s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Sukladno članku 132. ZPSKS-EU u svezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba je osnovana.

5. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Naime, da bi se moglo utvrditi je li nastupila zastara za određeno kazneno djelo u državi izvršiteljici, potrebno je da postoji sudbenost za to kazneno djelo, dakle da se radi od dvostrukoj (dvojnoj) kažnjivosti između države tražiteljice i države izvršenja uhidbenog naloga. Dakle, zastara je vezana za kazneno materijalni dio kaznenog prava pa zato, neovisno o okolnosti što se radi o procesnoj nemogućnosti da se nakon proteka određenog vremena provede kazneni postupak ili izvrši kazna, zastara je sastavni dio pojma dvostruke kažnjivosti. Prvostupanjski sud je propustio utvrditi i o navedenom navesti razloge u pobijanom rješenju, da li za predmetno kazneno djelo postoji sudbenost Republike Hrvatske, odnosno je li udovoljeno uvjetu dvostruke kažnjivosti, ukoliko se radi o kaznenom djelu za koje nije isključena provjera dvostruke kažnjivosti iz članka 10. ZPSKS-EU, a koje tada kao posljedicu ima i razmatranje zastare kao obligatornog uvjeta za odbijanje predaje.

6. Također, razmatrajući pobijano rješenje povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08, utvrđeno je da je povrijeđen kazneni zakon na štetu tražene osobe, obzirom je prvostupanjskim rješenjem razmatrana i novčana kazna izrečena stranom presudom, a koja nije predmet izvršenja Europskog uhidbenog naloga.

7. Naime, Europski uhidbeni nalog je instrument koji osigurava predaju tražene osobe radi vođenja kaznenog postupka ili izvršenja kazne zatvora u pravomoćno dovršenom kaznenom postupku, reguliran Okvirnom odlukom Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (SL L 190, 18. 7. 2002.), implementiran Glavom II ZPSKS-EU. Priznanje i izvršenje odluka o novčanoj kazni temelji se na Okvirnoj odluci Vijeća 2005/214/PUP od 24. veljače 2004. o primjeni načela uzajamnog priznavanja novčanih kazni (SL L 76, 22. 3. 2005.), implementirane Glavom VI. ZPSKS-EU. S obzirom na to da se radi o dva različita pravna instituta, za koje je propisan različit način postupanja, nije moguće odlučivati o novčanoj kazni u postupku izvršenja Europskog uhidbenog naloga, niti je izrečena novčana kazna u pravomoćnoj presudi države članice koja traži predaju tražene osobe za izvršenje kazne zatvora, od utjecaja na odluku o predaji u smislu odredbi članaka 20. i 21. ZPSKS-EU.

8. Iz navedenih je razloga, valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, te povodom te žalbe po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 3. i stavak 4. ZKP/08., ukinuti prvostupanjsko rješenje te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, uzeti u obzir sve navedeno te donijeti novo, na zakonu zasnovano rješenje.

Zagreb, 30. lipnja 2021.