- 1 -              II Kž 48/2021-4

Broj: II Kž 48/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 53/91, 39/92, 91/92, 31/93, 35/93, 108/95, 16/96. i 28/96. - dalje u tekstu: OKZRH), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 15. rujna 2020. broj K-Rz-6/2018-18, o određivanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. lipnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Odbija se kao neosnovana žalba optuženog M. M.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku ponovljenog postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. M. zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZRH, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) određen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

2. Protiv te odluke žalbu je podnio optuženi M. M. po branitelju, odvjetniku T. F. s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje. 

3. Žalba nije osnovana.

4.1. Žalbom se ističe da rješenje nema razloga u odlučnim činjenicama, a da su navedeni razlozi nejasni pa da se rješenje ne može ispitati, čime da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Time žalitelj očito podrazumijeva bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. ZKP/08., no ne obrazlaže je jer da iz ostalog sadržaja žalbe proizlazi da se osporavaju jedino činjenična utvrđenja. Ovaj sud ispitivanjem pobijanog rješenja nije našao da bi bila počinjena spomenuta povreda, a niti neka druga povreda na koju pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. Stoga su neosnovani žalbeni navodi u tom dijelu.

4.2. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj dalje navodi da nije u bijegu jer živi u Velikoj Britaniji gdje je živio i prije pokretanja kaznenog postupka, a da se osoba koja je u bijegu ne javlja redovito sudu i ne opravdava svoje izostanke s rasprava i ročišta kao što on to čini. Dalje ističe da činjenica što netko živi u inozemstvu nije dokaz o skrivanju, a da okolnost što se sudski pozivi nisu vratili neuručeni ukazuje da su uručeni, što opovrgava tvrdnju suda da optuženik izbjegava primitak poziva.

4.3. Međutim, istaknuti argumenti i teze žalbe ne dovode u pitanje pravilnost pobijane odluke i nužnost primjene istražnog zatvora prema optuženiku s ciljem osiguranja njegove nazočnosti u ovom ponovljenom postupku nakon što je prethodno donesena presuda ukinuta. Vezano za to prvostupanjski sud pravilno ističe da je optuženik saznao za pet zakazanih ročišta (od kojih su tri bila zakazana prije pandemije) te da nije pristupio niti na jedno, nego da je svaki puta opravdao svoj izostanak zdravstvenim problemima koji, prema medicinskom vještačenju, ne predstavljaju valjani razlog za izostanak s rasprave jer dostavljena medicinska dokumentacija ne pokazuje da bi optuženik bio nesposoban za pristup i aktivno sudjelovanje na raspravama suda.

4.4. Argumentima prvostupanjskog suda još valja dodati činjenicu da je nazočnost optuženika tijekom ranije rasprave u ovom predmetu bila osigurana tek izdavanjem europskog uhidbenog naloga i njegovom predajom iz Velike Britanije u veljači 2017. Na temelju toga se može zaključiti o određenom obrascu u optuženikovom ponašanju prema kojem isti izbjegava dobrovoljno pristupiti na sud i krije se u inozemstvu.

4.5. Kod takvog stanja i suprotno žalbi, nužno je prema optuženiku primijeniti istražni zatvor s ciljem osiguranja njegove nazočnosti u ovom postupku. Na takav zaključak nije od utjecaja njegov žalbeni navod da sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na pitanje dostave sudskih poziva pa da je izveo pogrešan zaključak da se optuženik krije. Naime, nedvojbeno je da je optuženik znao za sva zakazana ročišta te nije pristupio niti na jedno, neovisno o tome jesu li u spis priložene isprave o dostavama poziva (uručenim ili neuručenim). Niti financijski ni epidemiološki razlozi nisu opravdanje za izostanak sa svih pet ročišta jer je optuženik od 17. travnja 2019. kada je bilo zakazano prvo ročište do donošenja pobijane odluke imao vremena i mogućnosti organizirati svoj dolazak u Republiku Hrvatsku i na sud.

5. Dakle, optuženik osporavanjem činjenica nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa je slijedom svega navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. lipnja 2021.