- 1 -              I Kž 78/2021-8

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 78/2021-8

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. J. zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17 i 118/18 – dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 2. studenog 2020. broj K-20/2020, u sjednici održanoj 30. lipnja 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice opt. V. J.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaćanjem žalbe opt. V. J., a povodom te žalbe i žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II.              Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. V. J. zbog jednog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi sa čl. 34. KZ/11 za koje mu je na temelju tih propisa uz primjenu čl. 48. st. 2. KZ/11 i čl. 49. st. 1. toč. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine i jednog kaznenog djelo protiv imovine, razbojničke krađe iz čl. 231. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 za koje mu je na temelju tog propisa uz primjenu čl. 48. st. 2. KZ/11 i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine te je optuženika na temelju navedenih propisa uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme lišenja slobode, odnosno vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. srpnja 2019., pa nadalje.

 

1.1. Na temelju čl. 69. KZ/11 opt. V. J. je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se u odnosu na neuvjetovani dio kazne izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a u odnosu na uvjetovani dio kazne izvršavati će se u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava i koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora odnosno do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje tri godine.

 

1.2. Na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11 od opt. V. J. je trajno oduzet novčani iznos od 300,00 eura koji je ostvaren protupravnom radnjom iz čl. 231. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

 

1.2.1. Utvrđeno je da novčani iznos 300,00 eura postaje imovina Republike Hrvatske te da će se u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude navedeni novčani iznos u kunskoj protuvrijednosti uplatiti u korist državnog proračuna.

 

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku, („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08), optuženik je presuđen na platež troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 50.133,75 kn od čega se iznos od 37.090,00 kn odnosi na troškove vještačenja, iznos od 11.043,75 kn se odnosi na trošak prevođenja, dok iznos od 2.000,00 kn predstavlja paušalnu svotu.

 

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika pobijana presuda preinači u odluci o kazni i da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju, te optuženik u osobno izjavljenoj žalbi i žalbi po branitelju V. Lj., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno podredno, da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da mu se izrekne „znatno blaža kazna“.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Kako je optuženik u žalbi zahtijevao da se on i branitelj obavijeste o sjednici vijeća, u smislu odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08, to je i učinjeno tako da je sjednica održana u nazočnosti optuženika koji se nalazi u Zatvoru u S. na način da je na temelju čl. 475. st. 8. ZKP/08 njegova nazočnost osigurana putem konferencijskog uređaja, dok je u odnosu na uredno obaviještenog državnog odvjetnika i branitelja optuženika sjednica, na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08, održana u njihovoj odsutnosti.

 

6. Žalba optuženika je osnovana, a povodom žalbi optuženika i državnog odvjetnika pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti utvrđeno je da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

 

7. Optuženik u žalbi samo na paušalan način tvrdi da je sud prvog stupnja prekoračio optužbu i počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08 te da je pri izricanju sigurnosne mjere počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, ne konkretizirajući na koji su to način navedene povrede u pobijanoj presudi počinjene.

 

7.1. Navedeni prigovori nisu osnovani jer nema nikakve dvojbe da se pobijana presuda u smislu odredbe čl. 449. st. 1. ZKP/08 odnosi isključivo na optuženika i na djelo koje je predmet optužnice Županijskog državnog odvjetnika u Splitu od 21. siječnja 2020., broj KO-DO-121/2020 jer sud ni na koji način pri donošenju presude nije navedeni optužni akt mijenjao, tako da nema govora o počinjenju navedene povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08.

 

7.2. U odnosu na povredu odluke o sigurnosnoj mjeri ne radi se o povredi iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 na koju samo paušalno ukazuje optuženik, već je u pitanju bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 koja je od strane ovog drugostupanjskog suda uočena pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti, a o čemu obrazloženje slijedi.

 

8. Međutim, optuženik osnovano u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 navodeći da je sud prvog stupnja u obrazloženju iznio proturječne razloge u odnosu na počinjenje kaznenog djela razbojničke krađe i u odnosu na sporno pitanje koje je istakla obrana je li optuženik postupao u granicama nužne obrane.

 

8.1. Naime, s pravom optuženik ukazuje da sud prvog stupnja u obrazloženu presude proturječno navodi (str. 13., 4. odlomak) da je optuženik kazneno djela razbojničke krađe počinio jer je od ošt. P. O. otuđio novčanik upravo s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi pri čemu je uporabio nož. Ovakvo je obrazloženje u vezi ovih odlučnih činjenica u znatnoj mjeri proturječno zbog čega se presuda ne može ispitati jer bi iz takvog obrazloženja proizlazilo da optuženik nož upotrebljava pri oduzimanju tuđe pokretne stvari u smislu odredbe čl. 230. st. 2. i 1. KZ/11, a koja se odnosi na kazneno djelo razbojništva, iako se u konkretnom slučaju radi o kaznenom djelu razbojničke krađe iz čl. 231. st. 2. i 1. KZ/11 koje se čini na način da počinitelj oružje ili opasno oruđe upotrebljava prema nekoj osobi kada je zatečen pri počinjenju krađe, a s ciljem da ukradenu stvar zadrži.

 

8.2. Nadalje, u pravu je optuženik i kada tvrdi da je sud prvog stupnja, u obrazloženju presude, (str. 14., 3. odlomak) kao razlog zašto ne prihvaća da je optuženik postupao u granicama nužne obrane, naveo „ …da optuženik nije ima razloga niti je smio u predmetnom sukobu upotrijebiti nož pogotovo kod činjenice da je oštećenik-žrtva B. G. goloruk, odnosno da nema oruđa ni oružja,…da se optuženik u takvim prilikama trebao povući, ali da tako ne postupa već poseže za nožem…“ što da je proturječno.

 

8.3. Naime, iz ovakvog obrazloženja suda prvog stupnja bi proizlazilo da sud, unatoč tome što utvrđuje da su oštećenici B. G. i P. O. započeli fizički sukob s ciljem da vrate ukradene stvari na način da je P. O. prvi optuženika udario glavom u glavu, a potom ga ošt. B. G. šakom udara u glavu, smatra da optuženik nije smio upotrijebiti nož jer je naoružan za razliku od oštećenika i da se trebao povući. Ti su razlozi suda prvog stupnja nerazumljivi jer ako je sud utvrdio da obrana nožem nije bila prijeko potrebna, u smislu odredbe čl. 21. st. 2. KZ/11, tada je suvišno i nerazumljivo obrazloženje da je optuženik trebao pobjeći.

 

8.4. Iz navedenih razloga, jer je sud prvog stupnja u odnosu na ove odlučne činjenice u obrazloženju iznio proturječne razloge u mjeri da se zbog toga presuda ne da ispitati i na taj je način počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, prihvaćena je u tom pravcu žalba optuženika.

 

9. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj je drugostupanjski sud utvrdio i da je izreka pobijane presude proturječna sama sebi te da su u znatnoj proturječni razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega se također pobijana presuda ne da ispitati te je i na taj način sud prvog stupnja počinio bitnu povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

9.1. Naime, sud prvog stupnja u izreci pobijane presude optuženiku izriče sigurnosnu mjeru iz čl. 69. KZ/11 navodeći da se radi o mjeri obveznog liječenja od ovisnosti ne precizirajući o kakvoj ovisnosti se optuženik ima liječiti te se dalje navodi da će se ova mjera izvršavati na način da će se u odnosu na neuvjetovani dio kazne ona izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a u odnosu na uvjetovani dio kazne u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava i da mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora odnosno do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje tri godine. Iz ovakve formulacije navedene u izreci pobijene presude bi proizlazilo da je optuženiku izrečena djelomična uvjetna osuda, iako je on osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, što evidentno u tom dijelu izreku presude čini proturječnoj samoj sebi.

 

9.2. Nadalje, sud prvog stupnja u obrazloženju presude (str. 10.-11.) djelomično reproducira pisani nalaz i mišljenje vještaka za psihijatriju D. B. (227.-232.) i njen iskaz s rasprave (list 470.-471.) u kojem je u cijelosti ostala kod mišljenja da je optuženik ovisnik o kokainu i da je optuženikova ubrojivost uslijed toga i ostalih okolnosti koje je vještakinja utvrdila, bila smanjena, ali ne bitno, da bi sud u nastavku obrazloženja (str. 17., 2. odlomak) u dijelu u kojem iznosi razloge o izrečenoj sigurnosnoj mjeri, naveo da je provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je optuženik ovisnik o alkoholu i da su mu sposobnost shvaćanja značenja djela i upravljanja voljom, tempore criminis, bile smanjene na razini srednjeg do težeg stupnja te da postoji opasnost od ponavljanja identičnih ili sličnih kaznenih djela zbog odlučujućeg utjecaja ovisnosti od alkohola.

 

9.3. Iz navedenog proizlazi da o ovim odlučnim činjenicama koje se odnose na vrstu optuženikove ovisnosti (od alkohola, odnosno droga) i stupanj ubrojivosti postoji znatna proturječnost u iznesenim razlozima zbog čega se također pobijana presuda ne da ispitati.

 

9.4. Iz svih naprijed navedenih razloga, jer je sud prvog stupnja počinio navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, prihvaćanjem optuženikove žalbe, a povodom nje i po službenoj dužnosti, ukinuta je prvostupanjska presuda te je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

10. S obzirom da se pobijana presuda zbog navedenih postupovnih povreda ne da ispitati niti u pravcu ostalih osnova to se o tim žalbenim osnovama koje optuženik u žalbi istakao, sve dok se te povrede ne otklone, ne može odlučivati, dok je žalba državnog odvjetnika, koji se žali zbog odluke o kazni, uslijed ukidanja pobijane presude postala bespredmetna.

 

11. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge, te će nakon njihove savjesne ocjene, kako pojedinačne, tako i ocjene svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku u čijoj izreci će navesti neproturječna utvrđenja, a u obrazloženju će o svim odlučnim činjenicama iznijeti neproturječne razloge.

 

11.1. Osim navedenog, sudu prvog stupnja se ukazuje da će, ukoliko optuženika proglasi krivim zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 2. i 1. KZ/11 i odluči od njega oduzeti imovinsku korist na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11 koje je ostvarena tim djelom, treba imati u vidu da od optuženika nije privremeno oduzet novčani iznos od 300,00 eura budući da taj novac nikada niti nije pronađen, tako da se u izreci presude ne može, kao što je to pogrešno učinjeno u pobijanoj presudi, od optuženika „trajno“ oduzeti taj iznos i navesti da on postaje imovina Republike Hrvatske, već u tim okolnostima dolazi u obzir jedino nalaganje optuženiku da u smislu odredbe čl. 77. st. 4. KZ/11 isplati odgovarajući iznos u protuvrijednosti u proračun Republike Hrvatske.

 

12. Iz svih je naprijed navedenih razloga, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 30. lipnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v.r.