Broj: Kž 446/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. R., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 9. studenog 2018. broj Kov-iz-35/18 (Kov-89/18) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. studenog 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog I. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. R., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv tog okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.) u koji mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 11. lipnja 2018. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni I. R. po branitelju, odvjetniku N. G., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se protiv okrivljenika ukine istražni zatvor, podredno da se isti zamijeni mjerama opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4. i 10. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve okolnosti od odlučnog značaja i to, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, tako i one iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za takvo svoje utvrđenje dao je jasne, određene i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Potom je pravilno zaključio da se mjera istražnog zatvora za sada ne bi mogla svrhovito zamijeniti blažim mjerama dajući valjano obrazloženje.

Odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljeni I. R. počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11., kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. i kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. za koja se tereti u ovom predmetu, proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, kako je to pravilno utvrdio i valjano obrazložio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog I. R., dok će se o njegovim žalbenim prigovorima kako se ne radi o kaznenom djelu ubojstva u pokušaju jer isto nije bilo objektivno moguće, odlučivati u daljnjem tijeku postupka.

Osporavajući daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., okrivljenik ističe da je neosuđivana osoba te da bi se u slučaju puštanja na slobodu preselio u S. gdje posjeduje kuću.

Međutim, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je okrivljenik počinjenjem šest kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv, od kojih je jedno pokušaj ubojstva svoje supruge iz automatske puške, pri čemu joj je nanio tjelesnu ozljedu, izazvao strah i doveo u ponižavajući položaj te prijetio smrću supruzi i snahi, iskazao naročitu upornost te visok stupanj kriminalne volje u svom protupravnom postupanju. Osim toga, iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je okrivljenik osoba kod koje je prisutna ovisnost o alkoholu koji pije svakodnevno i prema čemu je u potpunosti nekritičan te je upravo konzumacija alkohola značajno doprinijela predmetnom inkriminiranom događaju. S obzirom na to da se okrivljenik ranije nije liječio, a liječenje mu je prijeko potrebno, vještak je predložio izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u bolničkim uvjetima.

Dovodeći gore navedeno u međusobnu vezu, te cijeneći pri tome da iz iskaza oštećenica V. i S. R. proizlazi kako se okrivljenik niz godina učestalo dovodio u alkoholizirano stanje te ispoljavao agresivno ponašanje prema njima, tada je, a protivno žalbenim navodima, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenog I. R. postoji visoki stupanj vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti ista ili slična kaznena djela, neovisno o tome što je on prema podacima iz spisa neosuđivana osoba. Zbog toga je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja iteracijske opasnosti.

Imajući na umu navedene razloge koji, i prema ocjeni ovog suda, opravdavaju daljnje produljenje istražnog zatvora protiv okrivljenog I. R. radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela, ista se svrha, protivno navodima u okrivljenikovoj žalbi, ne bi za sada mogla ostvariti predloženim mjerama opreza zabrane približavanja oštećenici ili udaljenjem iz doma.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 21. studenog 2018.