1

Poslovni broj: 17 Gž R-737/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj: 17 Gž R-737/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. B. iz S., …, OIB: …, zastupane po punomoćnici M. P., odvjetnici u O. društvu V. & partneri j.t.d., Z., …, protiv tuženika K. bolnički centar S. m., Z., …, OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1601/2020-16 od 19. veljače 2021., dana 29. lipnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1601/2020-16 od 19. veljače 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1.    Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati bruto iznos od 8.546,21 kn sa pripadajućim zateznim kamatama izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka I. izreke). Također, tuženiku je naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.656,25 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2021. do isplate (točka II. izreke).

 

2.    Protiv presude žali se tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti.

 

3.    Žalba nije osnovana.

 

4.    Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, obrazloženje pobijane presude nije nejasno i nerazumljivo, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik.

 

5.    Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju od ožujka 2017. do rujna 2019. bila zaposlena na radnom mjestu medicinske sestre,

- da tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplatio umanjene plaće na način:

- da u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a na koji bi tužiteljica imala pravo sukladno odredbi članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 143/13 – dalje: KU/13) i odredbi članka 55. Kolektivnog ugovora za zdravstvo i zdravstvenu djelatnost ("Narodne novine", br. 29/18 – dalje: KU/18),

- da u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila kao medicinska sestra, te imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji bi tužiteljica imala pravo na temelju odredbe članka 59a. KU/13, i odredbe članka 58. KU/18,

- da u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivao s osnove naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja umanjen iznos s obzirom da joj kao isplaćenu plaću nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva,

- da tuženik tužiteljici nije isplaćivao naknadu za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao od ponedjeljka do petka,

- da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku s osnove manje isplaćene plaće u ukupnom iznosu od 8.546,21 kn.

 

6.    U svezi žalbenih navoda koji se odnose na žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja potrebno je navesti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti iz čl. 458. ZPP, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda ne može pobijati zbog navedenog žalbenog razloga.

 

7.    Međutim, nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava primjenu materijalnog prava. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužiteljica, kada kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59.a KU/13, te sukladno čl. 55. i čl. 57. KU/18 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po navedenim osnovama budući da tužiteljica, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada, te u svojstvu radnika koji je odgovoran za život i zdravlje pacijenta. Obzirom da tužiteljici nisu isplaćeni utuženi dodaci, pravilno je sud prvog stupnja, tužiteljici dosudio i razliku na ime neisplaćenog dijela naknade plaće za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju.

 

8.    Također, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima isti ukazuje na tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora obzirom da pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17 – dalje: ZR/14) i sadržajno identične odredbe čl. 83. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje: ZR/09) koje propisuju da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR/14 i sadržajno identičnoj odredbi čl. 86. ZR/09, radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljica također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. ZR/14 i odredbom čl. 83. st. 3. ZR/09.

 

9.    Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja trebao primijeniti Zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva od 21. prosinca 2015. za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 2. prosinca 2013. ("Narodne novine", broj: 143/13) odnosno Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26. ožujka 2018. ("Narodne novine", broj: 29/18) kojim je određen način formiranja mjesečnog fonda radnih sati na bazi 40-satnog radnog tjedna, odnosno da se mjesečni fond radnih sati dobije tako da se broj radnih dana pomnoži s 8, pri čemu broj radnih sati mora biti jednak za sve radnike, neovisno rade li u jednakom rasporedu vremena na bazi 40-satnog tjedna ili u nejednakom radnom vremenu.

 

10. Naime, plaća se ne obračunava na osnovu mjesečnog fonda radnih sati već mjesečnog fonda sati, a što je vidljivo iz evidencije rada. Navedeno ima za posljedicu da će radnici koji rade na bazi 40-satnog radnog tjedna, u slučaju da blagdan pada od ponedjeljka do petka, imati plaćeni neradni dan te će ostvariti mjesečni fond sati iako nisu radili na blagdan. S druge strane, radnici koji rade u nejednakom rasporedu će imati obvezu ostvariti isti mjesečni fond sati, unatoč tome što će raditi na blagdan koji se za radnike na bazi 40-satnog radnog tjedna smatra neradnim danom. Zbog takvog obračuna mjesečnog fonda sati, radnici koji rade u nejednakom rasporedu su stavljeni u nepovoljan položaj u odnosu na primjenu odredbi čl. 58. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 10. KU/18.

 

11. Prema tome, polazeći od činjenice da je mjesečni fond radnih sati za sve (ne) zdravstvene radnike jedinstven i da se sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, odnosno čl. 49. st. 10. KU/18 dobije na način da se broj radnih dana pomnoži sa osam, s time da se u radne dane ne ubrajaju dani blagdana, tužiteljica koja je radila na blagdan koji pada od ponedjeljka do petka (neradni dan) 8 sati ima pravo na isplatu naknade za 8 sati odrađenog prekovremenog rada.

 

12. Kako je tuženik u konkretnom slučaju prekovremene sate utvrđivao na bazi mjesečnog broja sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati (suprotno odredbi čl. 58. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 10. KU/18), to su osnovani navodi tužiteljice da joj tuženik nije obračunao i platio utužene prekovremene sate ukoliko je radila na blagdane, odnosno državne praznike koji padaju na radni dan u mjesecu u kojem su ostvareni prekovremeni sati.

 

13. Pritom Zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, definira način formiranja mjesečnog fonda radnih sati na bazi 40-satnog radnog tjedna, odnosno da se mjesečni fond radnih sati dobije tako da se broj radnih dana pomnoži s 8, pri čemu broj radnih sati mora biti jednak za sve radnike, neovisno rade li u jednakom rasporedu vremena na bazi 40-satnog tjedna ili u nejednakom radnom vremenu. U tom smislu tuženik zanemaruje činjenicu da ne obračunava plaću na osnovu mjesečnog fonda radnih sati već mjesečnog fonda sati, a što je vidljivo iz evidencije rada.

 

14. Osim toga, Zaključak 153. i 148. Zajedničkog povjerenstva nisu u opreci te suštinski jednako reguliraju pitanje izračuna mjesečnog fonda radnih sati. Naime, iako Zaključak br. 153. definira fond radnih sati kao umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) s 8 sati, ispuštajući iz izračuna dane blagdana ili neradne dane, u taj fond sati se ne mogu ubrajati kao radni dani blagdani ili državni praznici, jer to nisu radni dani u smislu odredbe članka 1. stavak 2. Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11).

 

15. Slijedom svega navedenog, kako je tuženik u konkretnom slučaju prekovremene sate utvrđivao na bazi mjesečnog broja sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati (suprotno odredbi čl. 58. st. 9. KU/13 i čl. 49. st 10. KU/18), pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da tuženik nije obračunao i platio utužene prekovremene sate ukoliko je tužiteljica radila na blagdane, odnosno državne praznike koji padaju na radni dan u mjesecu u kojem su ostvareni prekovremeni sati.

 

16.           Osim odluke o glavnoj stvari, i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.

 

17.           Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

 

 

U Zagrebu 29. lipnja 2021.

 

 

Sudac:

Robert Jambor