Broj: Kž 438/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. A. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 2. studenog 2018. broj Kv I-404/2018 (Kov-24/2018) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. studenog 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog Z. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Z. A. i drugih zbog kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 131. stavka 1., članka 129. stavka 1. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog Z. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke rješenja okrivljeniku je u trajanje istražnog zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. svibnja 2018. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Z. A. po branitelju, odvjetniku F. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv okrivljenika ukine istražni zatvor, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Z. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika i nemogućnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Iako okrivljenik u žalbi navodi da istu podnosi zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka", ne navodi o kojoj se točno povredi radi niti se iz sadržaja njegove žalbe može razabrati da se žali zbog neke od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08., već isključivo osporava utvrđeno činjenično stanje iz pobijanog rješenja.

Protivno tim žalbenim navodima, pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako osnovana sumnja da je okrivljenik počinio terećena kaznena djela proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica i koje je naveo u pobijanom rješenju, pa je time ispunjena opća pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.

Nadalje, one osobite okolnosti iz kojih proizlazi razborito predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika, prvostupanjski sud, i prema ocjeni ovog suda, pravilno temelji na okolnostima počinjenja terećenih kaznenih djela i njegovoj ranijoj osuđivanosti.

Naime, podignutom optužnicom okrivljeniku se stavlja na teret da je u razdoblju nešto dužem od dvije godine, podizanjem novca s računa trgovačkih društava u kojima je bio odgovorna osoba, sebi i drugim osobama pribavio protupravnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 25.992.020,00 kuna te je u istom razdoblju i u istom svojstvu, neprijavljivanjem poreza na dodanu vrijednost nadležnoj poreznoj upravi, a nakon što mu je taj porez uplaćen od stane kupaca po ispostavljenim računima, oštetio Državni proračun za iznos od 5.586.245,78 kuna. Iz opisanog postupanja okrivljenika, duljine inkriminiranog perioda te višemilijunskih iznosa za koje se tereti, proizlazi njegova iznimna upornost i ustrajnost u protupravnom postupanju te znatan stupanj kriminalne volje.

Iako je točno, na što upire žalitelj, da okrivljenik do sada nije bio osuđivan za djela iz područja gospodarskog kriminaliteta, uvidom u izvod iz kaznene evidencije vidljivo je da je isti osuđivan zbog kaznenog djela krađe, četiri kaznena djela teške krađe, tri kaznena djela protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice, krivotvorenja isprave i zlouporabe opojnih droga. Kada se ima u vidu da se pretežno radi o djelima koja imaju za cilj protuzakonito pribavljanje imovine ili novčanih sredstava te povezujući tu činjenicu s okolnostima kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti u ovom postupku, tada i po mišljenju ovog suda, na njegovoj strani postoji konkretna i realna bojazan da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih djela.

Stoga je prvostupanjski sud protiv okrivljenog Z. A. osnovano produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., te se ista svrha, protivno žalbenim navodima, ne bi mogla ostvariti primjenom mjera opreza pa tako ni mjerom opreza zabrane obavljanja određene poslovne aktivnosti koju žalitelj predlaže.

Slijedom izloženog, budući da okrivljenikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je  na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 21. studenog 2018.