Poslovni broj: 5 P-351/2020-29            

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

       Rijeka, Zadarska 1 i 3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

         Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu J. P. Č. kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja M.B.A. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupaju T. G. i drugi odvjetnici iz O. G., H., Ž. d.o.o. Z., protiv tuženika M. d.o.o.  M., OIB:…, kojeg zastupaju odvjetnici iz Z. V. B. i P. P. iz R., radi isplate 3.250,00 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 20. svibnja 2021. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja K. J., odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika P. P., odvjetnika iz R., a objavljene dana 29. lipnja 2021. godine

 

p r e s u d i o    j e

 

I.              Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. Š. iz O., poslovni broj: O.-34/17 od 3. ožujka 2017. godine kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. rujna 2016. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački  ugovori) ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana  nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastali trošak ovrhe u iznosu od 900,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na trošak ovrhe teku od 3. ožujka 2017. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a, sve u roku od osam dana.

 

II.               Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.568,75 kn u roku od osam dana.

Obrazloženje

 

1.              Presudom ovoga suda poslovni broj P-371/2017-5 od 29. rujna 2017. godine u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. Š. iz O., poslovni broj: O.-34/17 od 3. ožujka 2017. godine kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. rujna 2016. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački  ugovori) ZOO-a kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastali trošak ovrhe u iznosu od 900,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na trošak ovrhe teku od 3. ožujka 2017. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a te je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan. Tužitelju je bilo naloženo da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 700,00 kn (točka II. izreke).

2.              Povodom tužiteljeve žalbe, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je, rješenjem poslovni broj Pž-…od 23. travnja 2020. godine, ukinuo u cijelosti prvostupanjsku presudu i predmet vratio sudu na ponovno suđenje.

3.              U ponovljenom postupku, na pripremnom ročištu održanom 20. listopada 2020. godine, tužitelj je ustrajao kod tužbenog zahtjeva i dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka I. V. i svjedoka A. M. na okolnost dokazivanja činjenice da je roba po utuženom računu preuzeta u ime i za račun tuženika. Tužitelj je ustrajao i kod dokaznog prijedloga da se provede grafološko vještačenje na okolnost dokazivanja činjenice da je A. M. potpisao otpremnicu na str. spisa 6.

4.              Tuženik je u ponovljenom postupku ustrajao kod prigovora promašene pasivne legitimacije. Naveo je da robu po utuženom računu nije preuzeo i da se poslovni odnos između stranaka odnosio na drugu vrstu robe. Osporio je vjerodostojnost otpremnice iz razloga što na njoj nije otisnut tuženikov pečat. Izjavio je da ne zna koja je bila uloga A. M. u društvu tuženika. Istaknuo je da ne osporava činjenicu postojanja kupoprodajnog odnosa između stranaka u vezi drugih vrsta isporuke no da osporava postojanje poslovnog odnosa po utuženom računu.

5.              Tužitelj je predložio provesti dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika F. M. na okolnost dokazivanja činjenice da je A. M. robu po otpremnici na str. spisa 6 preuzeo za tuženika. Istaknuo je da zastupnik po zakonu tužitelja o predmetnom poslovnom odnosu nema izravnih saznanja već da o tome saznanja ima predloženi svjedok I. V..

6.              Na ročištu za glavnu raspravu od 3. veljače 2021. godine stranke su ustrajale kod svih navoda istaknutih u postupku.

7.              Na ročištu održanom 20. svibnja 2021. godine tužitelj je ustrajao kod dokaznog prijedloga za provođenjem grafološkog vještačenja, a tuženik kod osporavanja činjenice primitka utužene robe.

8.              U  postupku koji je prethodio ukinutoj prvostupanjskoj presudi, tuženik je isticao i činjenicu da je u lipnju 2015. godine tuženik kupio od tužitelja dva akumulatora koja su tužitelju vraćena u jamstvenom roku zbog reklamacije i da su o tome stranke začinile zapisnik o reklamaciji i povratu od 7. rujna 2016. godine. U vezi toga istaknuo je da tužitelj nije nikada otklonio kvar, niti dao nove akumulatore, a niti tuženiku vratio novac već da je zadržao akumulatore.

9.              U odnosu na tako iznijete činjenice, tužitelj je naveo da se reklamacije na koje se poziva tuženik ne odnose na utuženi račun i vrstu isporučenog akumulatora kao i da je akumulator po utuženom računu preuzeo A. M. u tužiteljevoj poslovnici na K..

10.              Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

11.              Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

12.              Sporno je u postupku jesu li stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o kupoprodaji robe (čl. 376. st.1 i 2 ZOO-a - NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) po računu br. 2200/VP02/1(str. spisa 5) i to tužitelj u svojstvu prodavatelja, a tuženik u svojstvu kupca.

13.              Sporna je okolnost je li tuženik preuzeo robu po računu br. 2200/VP02/1 (str. spisa 5) te je li dužan tužitelju platiti cijenu.

14.              Uvidom u račun br. 2200/VP02/1 (str. spisa 5) utvrđeno je da je tužitelj ispostavio tuženiku račun na iznos od 3.250,00 kn (l. spisa 5) za isporuku dva akumulatora (Duracell DP 180 SHD) za koje stoji napomena da ih je preuzeo g. A. M..

15.              Iz otpremnice br. OTPR16-032295 (str. spisa 6) je utvrđeno da na njoj stoji napomena da je robu preuzeo g. A. M. i da je potpisana u rubrici preuzimanja.

16.              Iz iskaza svjedoka I. V. ( str. spisa 77-78), bivšeg tužiteljevog zaposlenika u utuženom razdoblju, proizlazi da mu je osoba A. M. poznata otprije kao osoba koja je kod tužitelja dolazila kupovati robu, da se radi o jedinoj osobi koja je za tuženika dolazila po robu kao i da su ga njegovi kolege uputile tko preuzima robu za koga. Svjedok je također izjavio da je prilikom preuzimanja robe upitao A. M. na koga će pisati računa i da mu je on rekao da piše na firmu M. d.o.o.. Pojasnio je da je razlog zašto se ne inzistira na otisku pečata, prilikom preuzimanja robe, taj što se radi o robi koja hitno treba kamionima u kamionskom prijevozu i po koju najčešće dolaze mehaničari usred popravka kamiona. Oni da nemaju kod sebe pečat firme i da se takvo preuzimanje uvijek radi na brzinu. Naveo je da je i u prethodnoj poslovnoj suradnji prilikom preuzimanja robe uvijek dolazio A. M. osobno i da se roba nikad nije slala poštom ni po dostavljaču. Narudžbe za robu da su se uglavnom vršile telefonski i da se sjeća da je bilo nekih povrata robe no da se to odnosilo na robu koja je bila stara godinu-dvije dana, a ne robu iz utuženog računa koja da je bila nova i služila je za kamion.

17.              Sud je iskaz svjedoka I. V. ( str. spisa 77-78) ocijenio uvjerljivim, životnim i nepristranim s obzirom na količinu iznijetih detalja zbog čega ga je prihvatio kao vjerodostojan dokaz. Osobito je uvjerljiva i životna okolnost načina naručivanja i preuzimanja robe u okolnostima kada treba hitno vršiti popravke kamiona koji sudjeluju u kamionskom prijevozu zbog čega se razmjena pisanih narudžbi i inzistiranje na otisku pečatom na otpremnicama smatra formalizmom koji ne utječe na postojanje i zasnivanje ugovornog odnosa u predmetnom slučaju. Stoga je sud ocijenio neistinitim navode svjedoka A. M. ( str. spisa 76-77), tuženikovog zaposlenika u utuženom razdoblju i danas, koji je naveo da je bilo uobičajeno da se kod preuzimanja robe koristio i pečat društva. Budući da je i sam naveo da se roba iz utuženog računa odnosi na akumulator iz kamionskog programa, a ne o akumulatoru za osobno vozilo, sud je utvrdio da je robu iz utuženog računa preuzeo za tuženika. Navedeno iz razloga što se radi o osobi koja je kod tuženika zadužena za održavanje voznog parka i da on, prema vlastitim izjavama, vrši popravke na kamionima te izlazi na intervencije popravaka po potrebi. S obzirom na poslove koje svjedok A. M. obavlja kod tuženika kao i potrebu hitnog vršenja popravaka, izostanak pisane narudžbe za predmetnu robu  ne upućuje na zaključak da robu nije naručio tuženik, već upravo suprotno da je uvjerljiv navod iz iskaza svjedoka I. V. da su se narudžbe uglavnom vršile telefonski.  S takvim utvrđenjem nije u neskladu ni izjava svjedoka A. M. da ga uobičajeno brat (F. M., tuženikov direktor) pošalje po robu i da on samo preuzme robu od dobavljača. Navedeno je sud cijenio uvjerljivim u slučajevima kada to ne zahtijevaju razlozi hitnosti popravaka na kamionu.

18.              Neodređena izjava svjedoka A. M. (str. spisa 76-77) da se ne može izjasniti je li na otpremnici na str. spis 6 njegov potpis jer da se svaki put drugačije potpiše, po stavu ovoga suda, predstavlja pokušaj olakšavanja tuženikove pozicije u postupku budući da se neizravno radi o osobi zainteresiranoj za ishod postupka zbog činjenice da je zaposlen u trgovačkom društvu čiji je član društva F. M., svjedokov brat. Stoga takav odgovor sud nije prihvatio kao vjerodostojan navod.

19.              S obzirom na iznijeto, sud je i navode iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika F. M. ( str. spisa 67-68) o tome da se roba naručuje uz prethodnu pisanu narudžbu i da se na otpremnici uvijek otiskuje pečat tuženika ocijenio pristranim i pripisao pokušaju izbjegavanja plaćanja utužene novčane obveze. Stav je ovoga suda da bi u slučaju da isporuka robe po utuženom računu ne bi odgovarala prethodnoj narudžbi, po primitku ispostavljenog računa, zasigurno uslijedila reklamacija ili prigovor takvog sadržaja,  a što je u ovom slučaju, po ispostavljanju utuženog računa izostalo. Kako se o proceduri reklamacije kod tuženika vodi pisana evidencija, kako to proizlazi iz isprave na str. spisa 15, neuvjerljiv je tuženikov prigovor da robu po utuženom računu tuženik nije naručio. Kod toga se ističe da je sud cijenio i okolnost da je tuženik tijekom postupka mijenjao razloge osporavanja utuženog potraživanja pa je tako u dopisu na str. spisa 26 utuženi račun osporio iz razloga što se radi o reklamiranoj robi iako je u postupku utvrđeno da se reklamacija ( str. spisa 15), dostavljena uz tuženikov prigovor, odnosi na drugu vrstu oznake akumulatora, a ne onu iz utuženog računa ( str. spisa 5). Navedeno upućuje na ustrajnost u izbjegavanju plaćanja utužene obveze i na neuvjerljivost iznijetog prigovora promašene pasivne legitimacije. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da je tuženik preuzeo robu iz utuženog računa (str.spisa 5) budući da je robu preuzela osoba koja je po svom zaposlenju na to bila ovlaštena učiniti u ime i za račun tuženika pozivom na odredbu čl. 43. ZTD-a ( NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 112/11, 68/13, 110/15,40/19).

20.              Pritom nije dokazana činjenica da preuzeta robe ne bi odgovarala tuženikovoj narudžbi ili da bi postojali drugi razlozi koji bi utjecali na tužiteljevo pravo na isplatu cijene po članku 438. st.1 ZOO-a.

21.              Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen pravno osnovanim, pa je primjenom odredbe čl. 451. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19) odlučeno kao u točki I. izreke presude.

22.              Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na primjeni odredbe čl. 29. st. 1 i 2 (trgovački ugovori) ZOO-a.

23.              S obzirom da su sve bitne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva utvrđene do potrebnog stupnja izvjesnosti, dokazne prijedloge za provođenjem grafološkog vještačenja i saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja, koji o navedenom nema izravnih saznanja, sud je odbio provesti iz razloga ekonomičnosti postupka.

24.              Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i 155. ZPP-a.

25.              Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu. Stoga su mu priznati nastali troškovi ovrhe s obzirom da je utuženje ocijenjeno osnovanim. Stoga je i u tom dijelu valjalo održati na snazi platni nalog te primjenom čl. 451. st. 3 ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

26.              U odnosu na preostali parnični trošak tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) i to za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 7. rujna 2017. godine 500,00 kn (T.br.9.1.), sastav žalbe 625,00 kn ( T.br.10.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 20. listopada 2020. godine 250,00 kn ( T.br.9.2.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 3. veljače 2021. godine  500,00 kn (T.br.9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 20. svibnja 2021. 500,00 kn (T.br. 9.1.), PDV 25% 593,75 kn i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 200,00 kn i žalbu u iznosu od 400,00 kn sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i pripadajućoj Tarifi, važećoj u vrijeme nastanka pristojbene obveze. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 29. lipnja 2021. godine

Sudac

J. P. Č.

UPUTA  O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv  ove  presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud  Republike  Hrvatske.

              Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

 

 

 

 

 

 

 

 

1