- 1 -              Rev 893/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 893/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz G., OIB: ..., kojeg zastupa D. Š., odvjetnik u Ž., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik H. Lj., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. i p. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1344/16-2 od 22. prosinca 2016., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku br. P-157/15-13 od 26. travnja 2016., u sjednici održanoj 29. lipnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je ništetan obračun ugovornih kamata koji je tuženik primijenio u ugovornom odnosu s tužiteljem po Ugovoru o kreditu od 18. listopada 2006., solemniziran kod javnog bilježnika K. M. iz Ž. pod brojem OU-561/06 30. listopada 2006., te da se naloži tuženiku da obračun ugovorne kamate izvrši primjenom konformne metode počev od dana sklapanja ugovora do kraja otplatnog razdoblja, te da isplati tužitelju iznos koji će biti utvrđen vještačenjem (toč. I. 1.). Odbijen je i zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da u Ugovoru o kreditu od 18. listopada 2006 odredbe čl. 4. st. 4.1. i 4.2., a koje se odnose na kamatnu stopu, ne proizvode pravne učinke, te da se naloži tuženiku da isplati tužitelju razliku više isplaćenih iznos kamata koji će se utvrditi vještačenjem (toč. I.2.). Odbijen je u cijelosti i alternativno postavljeni zahtjev tužitelja (toč. II.). Tuženik je obvezan tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 3.612,50 kn (toč. III.).

 

2. Rješenjem suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđeno je rješenje o troškovima postupka (toč. III. prvostupanjske odluke).

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) postavljajući pri tom pitanje za koje tuženik smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tuženik predlaže da se revizija prihvati, pobijano rješenje preinači i odbije zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, podredno da se pobijana rješenja ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju predmet revizijskog postupka je odluka o troškovima postupka. Iako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija, nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-3401/2018 od 8. lipnja 2021. revizijski sud je odlučio u ovom predmetu meritorno odlučiti. Naime, u odluci Ustavnog suda je izričito navedeno da je Vrhovni sud dužan, u identičnom slučaju, odstupiti od pravnog shvaćanja i meritorno odlučiti o reviziji podnositelja kraj očite činjenice da o spornom pitanju naknade troškova, u slučaju kada je korisnik kredita povukao tužbu protiv banke nakon izvršene konverzije kredita iz valute CHF u EUR, postoji različita praksa županijskih sudova, a radi čega se ne može stranci uskratiti pravo na pristup Vrhovnom sudu.

 

7. Obzirom na vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju dopuštena je jedino revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

8. U konkretnom slučaju nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) tuženik je sklopio s tužiteljem Dodatak ugovoru o kreditu, te je faktično udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja. Nakon toga tužitelj je naveo da povlači tužbu u ovom predmetu, čemu se tuženik protivio, pa je donesena odbijajuća presuda. No, prvostupanjski sud je naložio tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.612,50 kn, a koju odluku je drugostupanjski sud potvrdio.

 

Prilikom donošenja navedene odluke nižestupanjski sudovi su primijenili odredbu čl. 158. ZPP. Prema odredbi st. 1. navedenog članka ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik, a prema odredbi čl. 156. st. 1. ZPP stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji joj se dogodio.

 

Kod toga drugostupanjski sud izričito navodi da je sklapanje Dodatka Ugovora izravno povezano s tužbenim zahtjevom, jer je tim dodatkom umanjena tražbina banke prema korisniku kredita, radi čega se može smatrati da je udovoljeno zahtjevu tužitelja od strane tuženika slučajem koji se dogodio tuženiku, a to je zakonska obveza konverzije.

 

9. Tuženik u reviziji postavlja sljedeće pitanje:

 

„Može li se postupanje tuženika sukladno prisilnoj zakonskoj normi koja nije sadržajno ni procesno vezana uz postavljeni tužbeni zahtjev, smatrati udovoljenjem tužbenom zahtjevu ?“

 

10. Kao razlog važnosti za postavljeno pitanje tuženik ukazuje na drugačiju sudsku praksu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2953/16, Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici br. Gž-782/16, Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-800/16, Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-401/16, Županijskog suda u Zadru br. Gž-837/16, Gž-503/16, Gž-445/16, te Županijskog suda u Splitu br. Gž-3379/16. U tim odlukama je prema tvrdnji tuženika zauzeto shvaćanje da izvansudsko rješenje odnosa između stranaka sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu je sadržajno u potpunosti različito od postavljenog tužbenog zahtjeva i da ne predstavlja udovoljenje tužbenom zahtjevu.

 

11. Prema shvaćanju revizijskog suda tuženik je postupajući u skladu s odredbom čl. 19. e Zakona o potrošačkom kreditiranju i izrađujući izračun konverzije kredita, koji je tužitelj prihvatio i s tuženikom sklopio Dodatak ugovoru, zapravo ispunio tužbeni zahtjev u okviru kojeg je tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnosti obračuna ugovorenih promjenjivih kamata i isplatu više plaćenog iznosa koji će biti utvrđen vještačenjem. Radi toga tužitelj osnovano potražuje naknadu troškova postupka u skladu s odredbom čl. 158. st. 1. ZPP. Prema toj tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove, no ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik. 

 

Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi da činjenica da je tuženik nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju izradio izračun konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR, a koji izračun je tužitelj prihvatio sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je umanjena glavnica duga, mora se smatrati udovoljenje tužbenom zahtjevu kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjive ugovorne kamate i isplatu više plaćenih kamata.

 

12.1. Radi navedenog revizija tuženika nije osnovana, pa ju je valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP.

 

12.2. Uostalom, sukladno Direktivi EU br. 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, sud u ovakvoj parnici može odlučiti o troškovima postupka i na drugi način ako ocijeni da bi odmjeravanje troškova postupka prema prije navedenim pravilima narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka bila prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu ili je to potrebno zbog drugih važnih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Osim toga, drugačija odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba (Odluka suda EU C-224/19 i C-259/19, te predmet Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, br. 72152/13, presuda Europskog suda za ljudska prava od 6. rujna 2016. i odluka Ustavnog suda RH, br. U-III-4029/2013 od 19. prosinca 2017.).

 

 

Zagreb, 29. lipnja 2021.

 

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr. sc. Jadranko Jug, v.r.