Poslovni broj: 81 Pž-1693/2020-3

 

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 81 Pž-1693/2020-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lidija Tomljenović, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. Z. O., Z., OIB ..., protiv tuženika M. B. J., S. P. S., OIB ..., kao nositeljice OPG-a i vlasnice obrta Vinogradarstvo M. B. J., kojeg zastupa punomoćnik N. N., odvjetnik u N. G., radi isplate iznosa od 9.775,63 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-38/2019-21 od 19. veljače 2020., 29. lipnja 2021.

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-38/2019-21 od

19. veljače 2020. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 9.433,85 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. rujna

2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82%, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54%, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje u slučaju promjene stope zatezne kamate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijedi:

-na iznos od 1.248,00 od 18. travnja 2018.,

-na iznos od 2.745,60 kn od 18. travnja 2018., -na iznos od 2.745,60 kn od 18. travnja 2018., -na iznos od 1.372,80 kn od 18. travnja 2018., -na iznos od 183,96 kn od 6. studenog 2017.,

-na iznos od 47,80 kn od 6. studenog 2017.,

-na iznos od 112,72 kn od 12. listopada 2017., -na iznos od 47,80 kn od 12. listopada 2017.,

-na iznos od 97,72 kn od 12. rujna 2017., -na iznos od 96,16 kn od 6. rujna 2017.,

-na iznos od 230,05 kn od 6. rujna 2017., -na iznos od 96,16 kn od 6. rujna 2017.,

-na iznos od 237,08 kn od 6. rujna 2017.,

-na iznos od 23,77 kn od 15. siječnja 2018., -na iznos od 41,62 kn od 15. siječnja 2018., -na iznos od 41,62 kn od 19. siječnja 2018., -na iznos od 41,62 kn od 19. siječnja 2018., -na iznos od 23,77 kn od 19. siječnja 2018.,

u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 341,78 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. listopada 2017. do 31. prosinca

2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82%, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54%, u slučaju promjene stope zatezne kamate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijedi:

-na iznos od 50,00 kn od 6. prosinca 2017., -na iznos od 25,00 kn od 6. prosinca 2017.,

-na iznos od 50,00 kn od 29. studenog 2017, -na iznos od 25,00 kn od 6. studenog 2017.,

-na iznos od 25,00 kn od 26. listopada 2017., -na iznos od 25,00 kn od 26. listopada 2017., -na iznos od 57,51 kn od 26. listopada 2017., -na iznos od 25,00 kn od 4. listopada 2017.,

-na iznos od 59,27 kn od 4. listopada 2017., i u točkama III. i IV. izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-38/2019-21 od 19. veljače 2020. u dijelu točke I. izreke i u dijelu točke II. izreke i sudi:

 

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 9.433,85 kn za razdoblje od 1. srpnja 2020. do isplate po stopi koja prelazi stopu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od iznos od 341,78 kn za razdoblje od 1. srpnja 2019. do isplate po stopi koja prelazi stopu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-38/2019-21 od 19. veljače 2020. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 9.433,85 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 341,78 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke), odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.562,50 kn (točka III. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju na ime troškova postupka iznos od 2.200,00 kn (točka IV. izreke).

 

2. Prvostupanjski sud je utemeljio svoju odluku na odredbama čl. 139. i 143. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13 i 137/13) zaključivši da tuženik nije proveo mjere zaštite na radu uslijed čega je došlo do ozljeđivanja tužiteljeva osiguranika, i posljedično tome štete za koju postoji tuženikova odgovornost.

 

3. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i oduke o troškovima postupka. U žalbi je u bitnom naveo da je počinjena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu te je pogrešno ocijenjeno da se radi o objektivnoj odgovornosti. Istaknuo je da sud nije ispitao okolnosti koje su dovele do oslobođenja od odgovornosti u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima. Predložio je ukinuti pobijanu odluku.

 

4. U odgovoru na žalbu tužitelj se u cijelosti usprotivio tuženikovim žalbenim navodima, predložio je odbiti njegovu žalbu i potvrditi pobijanu odluku u cijelosti.

 

5. Žalba je djelomično osnovana.

 

6. Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

7. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi. Prvostupanjski sud je naveo valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju spisa.

 

8. Napominje se kako je u ovom predmetu riječ o sporu male vrijednosti (čl.

502. st. 1. ZPP-a), a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

9. Tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete u iznosu od ukupno 9.775,63 kn. U tužbi navodi da je za štetu odgovoran tuženik kao poslodavac osiguranika tužitelja koji nije proveo sve mjere zaštite na radu zbog čega postoji njegova odgovornost za štetu nastalu plaćanjem troškova liječenja osiguranika tužitelja. Tužiteljev osiguranik I. T., 16. rujna 2017. rukovao je traktorom pri berbi grožđa u vinogradu, te je uslijed prevrtanja traktora, zadobio prijelom kosti stopala, koja ozljeda je priznata kao ozljeda na radu, a radi liječenja koje ozljede je tužitelj platio zdravstvenim ustanovama troškove za pružene usluge zdravstvene zaštite.

 

10. Tuženik tijekom postupka nije osporio da se 16. rujna 2017. dogodila nezgoda u kojoj je tužiteljev osiguranik pretrpio ozljedu na radu. Međutim, osporavao je da je nezgoda na radu posljedica propusta u primjeni mjera zaštite na radu.

 

11. Prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14, 118/14 i 154/14: dalje: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

 

12. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju odgovornost tuženika kao poslodavca procjenjuje se prema pravilima uzročnosti (objektivne odgovornosti) što znači da poslodavac odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena, a tuženik se može osloboditi odgovornosti za štetu ukoliko dokaže postojanje jednog od razloga za djelomično ili potpuno oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a.

 

13. Prvostupanjski sud je na temelju cjelokupnog dokaznog postupka utvrdio da tuženik kao poslodavac nije imao izrađenu procjenu rizika i zaštite na radu za sva radna mjesta koja se obavljaju u djelatnosti uključujući radno mjesto rukovatelj traktorom. Stoga tuženik nije, prije nego što je rasporedio osiguranika tužitelja na poslove rukovatelja traktora, utvrđivao da li taj radnik ispunjava tražene uvjete za to radno mjesto koje se odnosi na stručnu osposobljenost radnika za poslove rukovatelj traktorom jer se radi o poslovima s posebnim uvjetima rada, niti je pak tuženik poslao osiguranika tužitelja da pribavi potvrdo o zdravstvenoj, radnoj i psihičkoj sposobnosti za te poslove. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da tuženik odgovara po principu objektivne odgovornosti za štetu koja je nastala uslijed upravljanja traktorom kao sredstvom s povećanim opasnostima. Tuženik nije dostavio ni dokumentaciju da je u periodičnim rokovima osiguravao pregled traktora kod ovlaštene ustanove. Takva utvrđenja prvostupanjski sud je utemeljio prije svega na Zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 11. prosinca 2017. iz kojeg proizlazi da poslodavac nije stavio na uvid dokaz da je radnik I. T. osposobljen za rad na siguran način za obavljanje poslova rukovatelj poljoprivrednim traktorom kao ni dokaz da radnik ispunjava posebne uvjete u pogledu stručne osposobljenosti i posebne uvjete u pogledu zdravstvenog stanja i psihičke sposobnosti za obavljanje poslova rukovatelj poljoprivrednim traktorom.

 

14. Iz vještačenja koje je proveo vještak zaštite na radu M. M., dipl. ing. proizlazi da je poslodavac morao izraditi procjenu rizika iz zaštite na radu za sva radna mjesta koja se obavljaju u njegovoj djelatnosti. Procjenom rizika za radno mjesto rukovatelj traktorom poslodavca bi obvezalo da radnika mora prije nego što ga rasporedi na poslove, a poslovi su s posebnim uvjetima rada, utvrditi ispunjava li radnik sve tražene uvjete. To se prije svega odnosi na stručnu osposobljenost radnika, te na utvrđivanje njegove zdravstvene, radne i psihičke sposobnosti za te poslove. Nakon ispunjenja uvjeta za radno mjesto rukovatelj traktorom, poslodavac treba provesti osposobljavanje radnika za rad na siguran način. Osim toga, traktor kao sredstvo s povećanim opasnostima potrebno je periodično pregledavati i ispitivati kod ovlaštene ustanove sa svrhom da se utvrdi da li su na njemu provedene sve sigurnosne mjere i zaštitne mjere.

 

15. Prema odredbi čl. 18. čl. 2. ZZR-a poslodavac je obvezan imati procjenu rizika izrađenu u pisanom ili elektroničkom obliku, koja odgovara postojećim rizicima na radu i u vezi s radom i koja je dostupna radniku na mjestu rada. Poslodavac je obvezan na temelju procjene rizika primjenjivati pravila zaštite na radu, preventivne mjere, organizirati i provoditi radne i proizvodne postupke, odnosno metode te poduzimati druge aktivnosti za sprječavanje i smanjenje izloženosti radnika utvrđenim rizicima, kako bi otklonio ili sveo na najmanju moguću mjeru vjerojatnost nastanka ozljede na radu, oboljenja od profesionalne bolesti ili bolesti u vezi s radom te kako bi na svim stupnjevima organizacije rada i upravljanja osigurao bolju razinu zaštite na radu (čl. 18. čl. 3. ZZR-a).

 

16. Odredbom čl. 36. st. 1. ZZR-a određeno je da poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom, odnosno posebnim propisom za te poslove. Osobu s kojom namjerava sklopiti ugovor o radu za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, poslodavac upućuje na pregled specijalistu medicine rada, uputnicom koja sadrži podatke o naravi ili vrsti poslova i drugim okolnostima od utjecaja na ocjenu njezine sposobnosti za obavljanje tih poslova i mogućeg utjecaja štetnosti s mjesta rada na zdravlje radnika (čl. 36. st. 2. ZZR-a).

 

17. Uzevši u obzir činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i dovodeći ih u vezu s citiranim zakonskim odredbama, proizlazi kako tuženik kao poslodavac oštećenika nije uopće poduzeo propisane mjere zaštite na radu uslijed čega je došlo do prevrtanja traktora i ozljeđivanja osiguranika tužitelja. Tuženik pak svim predloženim i izvedenim dokazima nije dokazao razloge za oslobođenje odgovornosti u smislu odredbe čl. 25. st. 2. ZZR-a.

 

18. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno, na temelju odredbe čl.

139. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 9.775,63 kn.

 

19. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu zateznih kamata na iznos od 9.775,63 kn, odnosno pogrešno je primijenio stopu zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora ili ugovora između trgovca i osobe javnog prava, to se za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa nadalje stopa zakonske zatezne kamate određuje za svako polugodište,

 

uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

20. Slijedom navedenog, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 9.775,63 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a tuženikova žalba uvažena i pobijana odluka preinačena u dijelu zateznih kamata na iznos od 9.775,63 kn.

 

21. Iako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu odluku, odluku o troškovima nije bilo potrebno mijenjati iz razloga što je tuženik uspio samo djelomično, u pogledu dijela zakonskih zateznih kamata, odnosno u pogledu sporednog potraživanja, dok je tužitelj u cijelosti uspio u pogledu glavne stvari.

 

22. Stoga, tuženiku ne pripada ni pravo na trošak žalbenog postupka, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s odredbom čl. 154. st. 5. ZPP-a.

 

Zagreb, 29. lipnja 2021.

 

Sudac

Lidija Tomljenović, v.r.