Broj: Kž 443/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Kornelije Kallay Blažeković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. Ć., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. Ć. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 26. rujna 2018. broj K-17/2017-46, o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. studenog 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. Ć. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. Ć., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 98. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) ukinuta je mjera opreza optuženom M. Ć. privremenog oduzimanja putne isprave broj 003015391 koju je izdala PU L. S. 28. rujna 2006. s rokom važenja do 28. rujna 2016. Pod točkom II. na temelju članka 98. stavka 5. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. produljene su mjere opreza i to privremenog oduzimanja kanadske putovnice broj … izdane u M. 25. siječnja 2016. s rokom važenja do 25. siječnja 2026. iz članka 98. stavka 2. točke 7. ZKP/08. te iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. obveznog redovitog javljanja Policijskoj upravi ličko-senjskoj, Policijskoj postaji G. jednom tjedno. Na temelju članka 99. stavka 3. ZKP/08. nadležno tijelo, Policijska uprava ličko-senjska, Policijska postaja G., odredit će službenu osobu kojoj se optuženik mora javljati i način vođenja evidencije o javljanju optuženika, kako je to određeno u točci III. izreke. Mjere opreza na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti, a kako je to odlučeno pod točkom IV. izreke rješenja, a na temelju članka 98. stavka 7. žalba protiv rješenja ne zadržava izvršenje.

Protiv tog rješenja u odnosu na točku II. izreke, žalbu je podnio optuženi M. Ć. po braniteljici, Đ. L., odvjetnici iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te „pogrešne primjene Kaznenog zakona“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženika ukinu sve naložene mu mjere opreza, odnosno da se odredi jamstvo, podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada žalbenim prigovorima upire da je prvostupanjski sud propustio postupiti sukladno odredbi članka 124. stavka 3. ZKP/08. te posebno navesti okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjera opreza te određeno i potpuno izložiti činjenice i dokaze iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret u ovom kaznenom postupku. Protivno tim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora sukladno odredbi članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na postojanje posebnih pretpostavki koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti. Nadalje je pravilno zaključio i valjano obrazložio da se svrha istražnog zatvora u ovom konkretnom slučaju može ostvariti i daljnjom primjenom blažih mjera i to mjerama opreza preciziranim pod točkom II. izreke pobijanog rješenja. Stoga ovaj drugostupanjski sud smatra da nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka koju ističe žalitelj.

Nadalje, optuženik ističe kako je posljednje rješenje suda kojim je odlučivano o primjeni mjera opreza postalo pravomoćno 22. 12. 2017., dok je pobijano rješenje o daljnjoj primjeni mjera opreza doneseno tek na raspravi 26. rujna 2018., a što je u suprotnosti s potrebom žurnog postupanja u postupcima u kojima su protiv optuženika primijenjene mjere opreza kao zamjena za mjeru istražnog zatvora. Žalitelj se upućuje kako se radi o instruktivnom roku propisanom odredbom članka 98. stavka 6. ZKP/08., kao i da trajanje mjera opreza nije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora, a što također ističe žalitelj svojim žalbenim prigovorom navodeći da je istekao maksimalni rok trajanja istražnog zatvora propisan odredbom članka 133. ZKP/08.

Također, žalitelj u svojim žalbenim prigovorima analizira dokaze, konkretno nalaz sudskog vještaka psihijatra, o kojima će, međutim, raspravni sud voditi računa u daljnjem tijeku kaznenog postupka (u smislu analize i ocjene samog dokaza).

U pogledu zamjene mjere istražnog zatvora jamstvom, kako se to žalbom predlaže, žalitelj se upućuje da je potrebno voditi računa o tome da se sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 70/17. od 19. srpnja 2017.) mjera jamstva kao blaža mjera kojom se može ostvariti svrha istražnog zatvora, može primijeniti samo ako je istražni zatvor protiv optuženika određen iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., zbog opasnosti od bijega. Dakle, kada je istražni zatvor, osim iz osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., određen i iz neke druge osnove (u ovom kaznenom postupku i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.), primjena jamstva nije moguća.

Prvostupanjski sud suprotno žalbenim prigovorima, vodeći računa o optuženikovoj dosadašnjoj neosuđivanosti, ispravno je cijenio način i okolnosti pod kojim je kazneno djelo koje se optuženiku potvrđenom optužnicom stavlja na teret počinjeno, odnosno iskazanu upornost i odlučnost u protupravnom postupanju a što upućuje na postojanje visokog stupnja kriminalne volje, imajući u vidu i narušene međususjedske odnose između optuženika i oštećenika te pravilno zaključio da sve te okolnosti upućuju na bojazan da će optuženik ponoviti kazneno djelo, zbog čega je protiv njega i nadalje nužna primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., redovitog javljanja Policijskoj upravi ličko-senjskoj, Policijskoj postaji G., jednom tjedno, kao mjere blaže od istražnog zatvora, pri čemu okolnost da optuženik nije do sada prekršio mjeru potvrđuje da ista ostvaruje svoju svrhu.

Nadalje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, obzirom da optuženik, prema podacima u spisu predmeta, osim državljanstva Republike Hrvatske ima i državljanstvo Kanade, da je umirovljenik koji na području Republike Hrvatske živi sam, dok ostatak obitelji živi u Kanadi, dakle niti poslovno niti obiteljski nije vezan uz područje Republike Hrvatske, dovodeći u vezu navedeno s težinom inkriminiranog kaznenog djela, da sve te okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će optuženik pobjeći, a koja opasnost se može prevenirati naloženom mjerom opreza oduzimanja putovnice.

Kod takvog stanja stvari, cijeneći sve navedene okolnosti, njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, za svoje zaključke dao je valjane razloge, pa je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda i nadalje nužna primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3. i 7. ZKP/08.

Ujedno se, ponovno, imajući na umu dinamiku postupanja u ovom kaznenom postupku, napominje sudu prvog stupnja da u daljnjem tijeku postupka s posebnom pozornošću pazi na to da je dužan postupati posebno žurno u postupcima u kojima su protiv optuženika primijenjene mjere opreza kao zamjena za mjeru istražnog zatvora.

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. studenoga 2018.