Poslovni broj: 81 Pž-711/2020-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 81 Pž-711/2020-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lidija Tomljenović, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. M. O., OIB ..., Z., protiv tuženika A. O. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & partneri, Z., radi isplate iznosa od 5.259,05 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-509/2018-6 od 10. prosinca 2019., 29. lipnja 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-509/2018-6 od 10. prosinca 2019. u točkama I. i II. izreke i sudi:

 

1. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 5.259,05 kn (pettisućadvjestopedesetdevet kuna i pet lipa) uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 1. veljače 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.337,50 kn (šesttisućatristotridesetsedam kuna i pedeset lipa).

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj potraživao od tuženika iznos od 5.259,05 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 6.337,50 kn (točka II. izreke), dok je odbijen tuženikov zahtjev za troškove postupka u iznosu od

2.578,12 kn (točka III. izreke). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je ocijenio da tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu – uzročno posljedičnu vezu između štetnog

događaja i umirovljenja zbog ozljede na radu 20% i bolesti od 80%, uslijed čega postoji opća nesposobnost za rad.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava; tužitelj nije naveo u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu, pa se smatra da je pobija u točkama I. i II. izreke (čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku). Žalitelj je u bitnom naveo da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Naime, tužitelj je uz tužbu dostavio nalaz i mišljenje vještaka HZMO-a iz kojeg je jasno proizlazi uzročno posljedična veza između zadobivenih ozljeda V. A. i njegovo odlaska u mirovinu. Žalitelj je istaknuo da je uzročno-posljedična veza utvrđena u prethodno zakonski provedenom upravnom postupku te da o invalidnosti neke osobe zbog gubitka sposobnosti za rad može se odlučivati samo u upravnom postupku te da je sud u parničnom postupku vezan pravomoćnom odlukom upravnog tijela. Osim toga, naveo je da je dostavio dokaze za uzročno-posljedičnu vezu dostavom rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu kao i nalaz i mišljenje vještaka na temelju kojeg je to rješenje doneseno, a koje su javne isprave s presumpcijom istinitosti. Tužitelj je uz tužbu dostavio valjane dokaze, štoviše javne isprave, iz kojih je jasno vidljiva uzročno posljedična veza između štetnog događaja i invalidnosti. Predložio je preinačiti, a podredno ukinuti pobijanu odluku.

 

3. Tužiteljeva žalba je osnovana.

 

4. Ispitavši pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

 

5. Iz spisa proizlazi da je tužitelj ovaj parnični postupak pokrenuo tužbom u kojoj je naveo da se 5. travnja 2007. dogodila prometna nezgoda koju je skrivio D. M. koji je upravljao motornim vozilom koje je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika te da je u toj prometnoj nezgodi osiguranik tužitelja D. M. zadobio tjelesne ozljede, te da je radi posljedica prometne nesreće osiguraniku D. M. priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem od 8. studenog 2009. zbog profesionalne nesposobnosti za rad pri čemu je invalidnost uzrokovana štetnim događajem 20%, a bolešću 80%. Tužitelj je dostavio u spis navedeno rješenje te nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 22. rujna 2008. koje je rađeno u upravnom postupku i mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 26. rujna 2008. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio uzročnu vezu ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u prometnoj nesreći i njegovog umirovljenja te je predložio, između ostalog, provesti dokaz medicinskim vještačenjem o uzrocima umirovljenja osiguranika tužitelja. U nastavku postupka, tuženik je u podnesku od 26. travnja 2018. odustao od provođenja dokaza medicinskim vještačenjem, navodeći da

je teret dokazivanja uzročne veze na tužitelju. Na temelju tako provedenog postupka, prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu.

 

6. Odredbom čl. 167. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine” broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08 i 40/10; dalje: ZMO) je propisano da se pri utvrđivanju prava na naknadu štete nanesene tužitelju primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti s odredbama tog Zakona. Nadalje, prema čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok prema čl. 1046. tog Zakona šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema tome, iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu: postojanje štetnika (osobe odgovorne za štetu), protupravna štetna radnja, postojanje štete i postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje. Da bi postojala odgovornost za štetu, sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

 

7. S obzirom na to da tužitelj potražuje naknadu štete (isplaćenu mirovinu svom osiguraniku), na tužitelju je teret dokazivanja postojanja svih zakonskih pretpostavki odgovornosti za štetu uključujući i postojanje uzročno posljedične veze između protupravne štetne radnje štetnika i nastanka štete, to jest da je upravo uslijed tih tjelesnih ozljeda osiguranik tužitelja morao otići u invalidsku mirovinu koju mu je isplaćivao tužitelj. U prilog postojanja uzročno posljedične veze između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u prometnoj nesreći i njegovog umirovljenja tužitelj je dostavio u spis nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (rađen u upravnom postupku) iz kojeg proizlazi da je ozljeda na radu uzrok invalidnosti u omjeru od 20%, a bolest u omjeru od 80%. Nadalje, točno je da sud u parničnom postupku nije ovlašten ispitivati pravilnost pravomoćne odluke donesene u upravnom postupku kojom je osiguraniku tužitelja utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu jer je o pravima iz mirovinskog osiguranja nadležan odlučivati zavod, ali u parničnom postupku radi naknade štete koju zavod potražuje od štetnika (njegova osiguravatelja) sud nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka nastanku opće nesposobnost za rad i posljedično tome priznatom pravu na invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja. Drugim riječima, dopušteno je dokazivati druge uzroke i drugačiji omjer tih uzroka nastanku opće nesposobnosti za rad, odnosno stranke mogu dokazivati da su u dostavljenom nalazu i mišljenju nepravilno ocijenjeni uzroci i omjer tih uzroka nastanku opće nesposobnosti za rad. Stoga, u situaciji kada je tužitelj priložio dokaze u prilog postojanja uzročne veze, a tuženik je osporio tu uzročnu vezu, teret dokaza je na tuženiku. Naime, iz dostavljenog nalaza i mišljenja o invalidnosti kojeg je izradio ovlašteni vještak dr. K. B.-P. proizlazi postojanje uzročne veze između zadobivenih ozljeda i umirovljenja u omjeru od 20%. Tuženik je osporio predmetni nalaz i mišljenje vještaka navodeći da ozljede koje je zadobio osiguranik tužitelja u prometnoj nesreći ne rezultiraju gubitkom radne sposobnosti te je istovremeno, i to pravilno smatrajući da je teret dokaza upravo na tuženiku, predložio provesti dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku specijaliste

medicine rada o uzrocima umirovljenja osiguranika tužitelja. Naime, u situaciji kada je tužitelj priloženim ispravama dokazao postojanje uzročne veze, a tuženik je tu uzročnu vezu osporio, onda je na njemu bio teret dokaza da tome nije tako, odnosno tuženik je trebao dokazati svoje tvrdnje.

 

8. S obzirom na to da je u konkretnom sporu tuženik odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku specijaliste medicine rada o uzrocima umirovljenja osiguranika tužitelja, to on nije uspješno osporio vjerodostojnost dostavljenog nalaza i mišljenja vještaka dr. K. B.-P., odnosno tužitelj je dokazao postojanje uzročne veze između zadobivenih ozljeda i umirovljenja osiguranika tužitelja.

 

9. Slijedom navedenog, tužitelj osnovano potražuje utuženi iznos s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Stoga je tužiteljeva žalba prihvaćena i pobijana odluka preinačena na temelju odredbe čl. 373. t. 1. ZPP-a.

 

10. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to je bilo potrebno odlučiti i o troškovima postupka. Zato je odluku o troškovima postupka kojom je tuženiku dosuđen iznos od 6.337,50 kn trebalo preinačiti i njegov zahtjev odbiti kao neosnovan primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. S druge strane, tužitelj nije postavio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

 

Zagreb, 29. lipnja 2021.

 

Sudac

Lidija Tomljenović, v.r.